REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

B. Radić 2

Poslovni broj: P-94/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji Jasni Lekić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. " [obrt]", obrt za ugostiteljstvo, zastupane po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, protiv tuženika VIVITA d.o.o., Varaždin, Dragutina Rakovca 3, OIB: 27910579204, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Kozjak & Rendić iz Varaždina, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave dana 2. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice MGČ i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika TG, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku: VIVITA d.o.o., Varaždin, Dragutina Rakovca 3, OIB : 27910579204, tužiteljici : MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. ' [obrt], obrt za ugostiteljstvo, isplatiti iznos od 1.997,68 EUR / 15.051,52 KN, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 26. lipnja 2023. godine, do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 150,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. rujna 2023. protiv tuženika podnijela tužbu radi isplate iznosa od 1. 997,68 eura na ime povrata avansa za robu koju je kupila od tuženika.

2. Nesporno je među strankama:

- dana 9. ožujka 2023. godine, tuženik je tužiteljici izdao Ponudu br. 23-13/1/5, koja se odnosila na isporuku robe ''Biftek Novi Zeland'', u količini od 811,65 kg po cijeni od 27,50 EUR/kg neto, odnosno 34,38 EUR sa pripadajućim iznosom PDV

- time je predmetna Ponuda glasila na iznos od ukupno 22.320,38 EUR (811,65 x 27,50 = 22.320,38), odnosno 27.900,48 EUR sa pripadajućim iznosom PDV (22.320,28 + 25% = 27.900,48 EUR)

- dana 13. ožujka 2023. godine, tužiteljica je na ime prihvaćanja predmetne Ponude i isporuke prvog dijela ugovorene robe, u korist tuženika isplatila iznos od 5.580,08 EUR, odnosno 20% od ukupnog iznosa.

3. Tužiteljica osim nespornog, u tužbi navodi:

- protekom više od 3 mjeseca, odnosno tek dana 25. lipnja 2023. godine, tuženik je tužiteljici isporučio dio ugovorene robe u količini od 104,20 kg, što prema prihvaćenoj Ponudi i cijenama, odgovora novčanoj protuvrijednosti od 3.582,40 EUR (104,20 x 34,38 = 3.582,40 EUR) te čini 12,83% ukupno naručene robe (104,20 kg od 811,65 kg)

- tuženik je tužiteljici za predmetnu isporuku ispostavio Račun br. 2048/1/1

- no, u istom je kao jedinična cijena naručene robe naveden iznos od 28,88 EUR/kg neto, tj. 36,10 EUR/kg sa PDV, umjesto ugovorenih iznosa od 27,50 EUR/kg neto, odnosno 34,38 EUR sa PDV, na što tužiteljica nikada nije pristala

- iz navedenog razloga predmetni Račun glasi na ukupan iznos od 3.761,63 EUR, iako je vrijednost isporučene robe, prema prihvaćenim kondicijama, imala iznositi 3.582,40 EUR, kako je prethodno navedeno, što čini više zatraženi iznos, tj. razliku od 178,63

EUR (3.761,63 – 3.582,40 = 178,63)

- osim toga, unatoč učestalim upitima i pozivima tužiteljice, tuženik u daljnjem periodu nije isporučio preostali iznos robe, niti barem do plaćene količine od 20%, već je isporučena tek prethodno obrazložena količina od 12,83% ukupne količine

- ovdje se radi o posebno otegotnom ponašanju tuženika u odnosu na tužiteljicu, obzirom na turističku sezonu u tijeku i potrebe za dostavom osnovne robe, i to baš mesa za ugostiteljski objekt

- iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica na ime prihvaćene Ponude tuženiku isplatila iznos od 5.580,08 EUR, dok je tuženik isporučio tužiteljici naručenu robu u protuvrijednosti od 3.582,40 EUR, čime je tuženik neosnovano zadržao preostali iznos od 1.997,68 EUR (5.580,08 - 3.582,40 = 1.997,68).

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 23. listopada 2023., osim nespornog navodi:

- osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući ga neosnovanim

- ističe kako je tužiteljica samo djelomično navela činjenično stanje vezano uz predmetnu kupoprodaju

- naime, tuženik je odmah po uplati avansa naručio od svog dobavljača iz Novog Zelanda traženu robu – biftek, te je navedena roba stigla tuženiku na skladište 08.04.2023. godine, i to u čitavoj količini od 811,65 kg

- međutim, nakon što je navedena činjenica prezentirana tužiteljici i nakon što je tužiteljica pozvana na preuzimanje robe, isti je naveo da ne može odjednom preuzeti svu robu jer trenutno nema novaca za platiti svu robu i da ima zalihe od prošle godine pa da mu još ne treba biftek

- između tuženika i tužiteljice tada je postignut dogovor da tužiteljica preuzme dio robe, odnosno da sukcesivno preuzme dio robe te da plaća tako preuzetu robu, a da će iznos avansa ostati kod tuženika do preuzimanja cijele količine robe, a kada će se uračunati avans (dakle za zadnjih 5.580,08 EUR)

- tužiteljica je tako i preuzela dio robe, pa je tuženik dana 25. lipnja 2023. izdao račun za do tada preuzetu robu u ukupnom iznosu od 3.761,63 EUR za preuzetih 104,20 kg bifteka

- tužiteljica je taj račun platila tuženiku 17.07.2023.

- dakle, nije točan navod tužiteljice da bi se od avansa odbio iznos od 3.761,63 EUR, već je tužiteljica platila taj račun

- također, dogovor je između stranaka ostao isti, odnosno da će tužiteljica preuzeti svu naručenu robu po prihvaćenoj Ponudi 23-13/1/5 od 09.03.2023., te da će se avans uračunati na kraju

- činjenica jest da je tuženik naručio cijelu količinu robe od svog dobavljača (i istu platio) te ju pripremio za tužiteljicu, ali ona zbog razloga na svojoj strani tu robu nije preuzela u cijeloj količini do danas

- tuženik je robu čuvao na svom skladištu (hladnjača) i još uvijek isto nije zaračunao tužiteljici

- razlika u cijeni bifteka u odnosu na ponudu je nastala uslijed činjenice da je cijena bifteka porasla od trenutka kada je roba stigla na skladište kod tuženika (travanj 2023.) pa do trenutka kada ju je tužiteljica preuzela (lipanja 2023.)

- tužiteljica dakle još uvijek nije ispunila svoj dio ugovorne obveze (nije preuzeo naručene količine robe), te stoga avans nije obračunat.

5. Slijedom navedenog, sporno je među strankama, koje je obveze preuzela tužiteljica vezano za plaćanje robe prilikom sklapanja ugovora, da li da će robu platiti odjednom ili da će ju plaćati obročno prilikom sukcesivnog primitka iste, te koja je s tim u vezi uloga anasa koji je tužiteljica platila tuženiku, nadalje da li je ugovor o kupoprodaji prestao postojati, te ima li tužiteljica stoga pravo na isplatu avansa ili razlike avansa.

6. U dokaznom je postupku sud proveo slijedeće dokaze uvidom u isprave slijedećeg naziva: Ponuda tuženika od 9.3.2023.g., Potvrda primitka transakcije od 13.3.2023.g., Račun br. 2048/1/1 od 25.6.2023.g., Kartica kupca od 26.09.2023., E- mail korespondencija. Osim toga, sud je zamolbenim putem, putem Trgovačkog suda u Splitu, ispitao svjedoka ŠG i tužiteljicu MG. Sud je odbio kao odugovlačeće dokazne prijedloge tuženika da se sasluša direktor tuženika HG i svjedok DG, budući da oni uredno pozvani na ročište radi saslušanja nisu pristupili niti po ocjeni suda opravdali svoj izostanak (svjedok je naveo da nije iz Varaždina, a direktor tuženika po punomoćniku tuženika je tek na ročištu naveo da je na službenom putu), a sud je našao da je temeljem provedenih dokaza utvrdio sve sporne odlučne činjenice, pa da je činjenično stanje podobno za donošenje zakonite presude. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. ŠG, u svom je iskazu naveo da u obrtu tužiteljice vodi poslovanje, što je potvrdila i sama tužiteljica u svom iskazu koja ja navela da je njen sin ŠG ovlašten činiti sve što treba za poslovanje obrta. Naveo je da je između ostalog dogovarao kupovinu mesa za potrebe restorana s tuženikom. 2023. bila je nestašica bifteka pa su od više različitih subjekata tražili ponudu za isporuku tri tone bifteka. Bilo im je bitno da je to meso novozelandskog proizvođača AFFCO jer je riječ o organskoj govedini. Tuženik je rekao da ima jednu paletu od 811 kg bifteka. Dogovoreno je da ako tužiteljica uplati 20% avansa, da će se meso čuvati i da se cijena neće mijenjati. Dogovorena je cijena 27,50 EUR plus PDV za kg. Dakle, tuženik je trebao držati meso kod sebe i isporučivati naručene količine prema traženju tužiteljice. Avans je tužiteljica platila 10. ili 11. ožujka 2023. Prvi uzorak mesa tužiteljica je dobila prošle godine, 31. ožujka. Meso koje joj je poslano nije bilo ugovoreno meso. Naime, na deklaraciji je pisalo da je iz Njemačke. Te prigode tuženik je poslao 38 kg mesa. Odmah je javio tuženiku da nije zadovoljan jer je meso iz Njemačke i poslao sliku kao dokaz. Ovih 38 kg je posebno platio. Meso nije vratio jer mu je trebalo. Polovicom travnja došao je račun za ukupnu količinu od 811 kg, iako je tužiteljica trebala plaćati količinu koju uzme, a dogovoreno je da će uzimati parcijalno od ukupne količine. Odmah je reagirao i zvao tuženika. Djelatnik tuženika je kazao da račun nije trebao biti poslan pa da će račun stornirati. U lipnju mu je tuženik isporučio prvih 104 od ukupno 811 kg mesa. Meso nije bilo dobro, odnosno nije bilo dogovorene kvalitete. Naime, tužiteljica je tražila da se meso isporuči u komadima težine 2,50 kg i više, dakle od većeg goveda i manje žilavo, međutim, isporučeno mu je meso komada težine 1,90 do 2,20 kg, žilavije, što je onda utjecalo i na to da je bilo više otpada tog mesa. Obavijestio je tuženika telefonski da meso nije dobro i tražio da sljedeća isporuka bude kako je ugovoreno. Nakon sedam dana ponovno je naručio meso, nekih stotinjak kilograma. Meso nije isporučeno. Nakon dvadesetak dana čuo se sa tuženikom i pitao zašto ne šalje naručeno meso. Tuženik mu je kazao da je to zato što nije platio račun za 104 kg. Rekao je da račun nije platio jer je smatrao da se tuženik može naplatiti iz avansa koji je prelazio vrijednost poslane robe. No, nakon ovog razgovora s tuženikom, platio je 104 kg mesa. Potom je tuženik poslao 96 kg mesa. Na računu je prikazana veća cijena, i to 28,50 EUR po kilogramu plus PDV. Zvao je i pitao zašto je veća cijena. Radnik tuženika kazao je da je greška, a on je na to rekao da kad se ispravi greška da će platiti račun. To se nije dogodilo, odnosno račun nije ispravljen, niti ga je platio. Više od tuženika nije naručivao meso. U rujnu 2023., kada ga je zvao direktor tuženika rekao mu je da od tuženika više neće naručivati meso. Prije toga nije ni na kakav način pisano ili usmeno obavijestio tuženika da neće naručivati meso. I dalje nije platio ovih posljednjih 96 isporučenih kilograma mesa jer ima plaćeni avans. Od tuženika traži isplatu razlike plaćenog avansa i naručene robe s ispravljenom cijenom.

8. Članak 464. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO): Ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima.

Članak 465. ZOO: Ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene mora biti sastavljen u pisanom obliku.

Čl. 290. st. 1. ZOO: Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Čl. 376. st. 1. ZOO: Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Čl. 160. st. 1. ZOO: Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

9. Analizom dokaza sud utvrđuje da tužitelj niti ne tvrdi da je ugovor prestao, već samo svjedok ŠG koji je ovlašten voditi poslovanje obrta tužiteljice navodi da je tuženiku rekao da od njega neće više naručivati meso, što ne predstavlja pravno relevantnu izjavu volju glede raskida već postojećeg ugovora koji tužiteljicu obvezuje na preuzimanje svih 811 kg bifteka, a koji se može raskinuti sukladno čl. 412. ZOO-a:

Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor. Ako bi način uklanjanja nedostatka, odnosno predaja druge stvari bez nedostatka imao za posljedicu znatne neugodnosti za kupca, on ima pravo raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.

10. Naime, među strankama je nesporno sklopljen ugovor o kupoprodaji prema ponudi tuženika br. 23-13/1/5, prema kojem se tužiteljica obvezala od tuženika kupiti 811,65 kg bifteka za cijenu od 27.900,48 EUR, a tuženik predati u vlasništvo tužiteljici navedenu količinu mesa, pri čemu je taj ugovor sklopljen u trenutku kada je tužiteljica nesporno platila tuženiku avans. Iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi da se ugovor izvršavao sukcesivno, prema naruđbama tužiteljice, te da je ona posebno plaćala za pojedine naručene količine mesa od tuženika, bez obzira što je kod tuženika imala avans, te nije dovodila u pitanje to treba li se tuženik naplatiti iz avansa. Također iz e-mail korespondencije stranaka i navoda tužbe, proizlazi da je do dogovora da se roba sukcesivno preuzima i plaća došlo nakon prihvata ponude tužiteljice od tuženika, dakle nakon sklapanja ugovora. Naime, tužiteljica u e-mail korespondenciji navodi da je izjavila tuženiku da nema novaca jer je on od nje tražio isplatu prije isporuke robe, a tada ona nije imala novaca, te je stoga i postignut dogovor o sukcesivnom preuzimanju i plaćanju robe. Daljnje sukcesivne isporuke tužiteljica nije plaćala ili ne na vrijeme jer navodi da je tuženik iste obračunao po višoj cijeni od dogovorene.

11. Predujam (avans) je novčani iznos kojeg jedna strana pri sklapanju ili tijekom ispunjenja ugovora daje drugoj strani na ime djelomičnog ispunjenja svoje ugovorne obveze. Predujam ima svrhu omogućiti primatelju ispunjenje obveze, ali je i sredstvo osiguranja ispunjenja ugovora. Predujmljeni iznos prelazi u vlasništvo primatelja s time da se pri ispunjenju ugovora uračunava u ispunjenje obveze davatelja predujma.

12. Iz iskaza svjedoka ŠG koji vodi poslovanje tužiteljice i navoda tuženika, nedvojbeno proizlazi da su stranke dogovorile da će avans služiti za pokriće cijene zadnje isporuke/zadnjih isporuka čija vrijednost će činiti vrijednost avansa. Naime, svjedok navodi da je dogovoreno da ako tužiteljica uplati 20% avansa, da će se meso čuvati i da se cijena neće mijenjati, da je dogovorena cijena 27,50 EUR plus PDV za kilogram, da je tuženik trebao držati meso kod sebe i isporučivati naručene količine prema traženju tužitelja iz čega jasno proizlazi da je plaćanje avansa činidba za protučinidbu čuvanja mesa i kao takva traje do isteka čuvanja mesa za tužiteljicu. Osim toga, iz činjenica da je tužiteljica i mimo avansa platila dvije isporuke mesa i to onu od 38 kg i onu od 104 kg (u tužbi se pogrešno navodi da se traži da cijena za 104 kg mesa tereti avans i potom isplati razlika tužitelju), jasno proizlazi da je tužiteljici bila jasna namjena avansa, a to je da služi za uračunavanje zadnje preuzete robe od strane tužiteljice u vrijednosti avansa.

13. Budući da iz iskaza samog RG proizlazi da je od ukupno ugovorene količine mesa preuzeo najprije 38 kg, pa 104 kg i na kraju 96 kg, što ukupno čini 238 kg, dakle nešto manje od 29,32% količine mesa koju se tužiteljica obvezala kupiti, za koju količinu dogovorena kupoprodajna cijena iznosi 8.182,44 EUR, razvidno je da navedeni iznos čini tek 29,32% ugovorenog iznosa, pa nije osnovano da tužiteljica uračuna sebi u ispunjenje avans u iznosu od 20%, te traži isplatu razlike između uplaćenog i plaćenog, budući da je preostalo za ispuniti i platiti još preko 70% ugovora. Stoga jer ugovor ni na koji način nije prestao, niti ispunjenjem, niti raskidom niti na neki drugi način, a upotreba avansa je dogovorena za obračun u odnosu na posljednju/e sukcesivne isporuke iz sklopljenog ugovora, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

14. Sud je s obzirom na uspjeh tuženika odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. i Tbr. 9.3.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

15. Tužitenik je zatražio, a sud mu je dosudio kao opravdani trošak na teret tužitelja: 1. Sastav odgovora na tužbu od 20.10.2023.

200,00 EUR

2. Zastupanje na raspravi 18.03.2024

200,00 EUR

3. Zastupanje na raspravi 02.12.2024.

200,00 EUR

UKUPNO: 600,00 EUR

Tuženiku nije dosuđen daljnji zatraženi trošak koji iznosi 50,00 Eur po svakoj radnji, budući da je tako postavljen zahtjev protivan Tarifi. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Varaždinu 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- za tužitelja: po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara

- za tuženika: po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Kozjak & Rendić iz Varaždina