REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-882/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa AC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Garac, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2024. godine u prisutnosti stranaka osobno, te zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ive Eškinje i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Milana Rimaya, dana 15. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se I i II tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 22.000,00 eura/165.759,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 4. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev I i II tužitelja za naknadom parničnog troška.

III. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2025. do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su dana 15.4.2022. sklopili ugovor o zajmu sa tuženikom temeljem kojeg su mu pozajmili iznos od 22.000,00 eur, koji iznos se tuženik obvezao vratiti. Pozivaju se na čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće. Tužitelji navode da iako se tuženik obvezao njima vratiti pozajmljeni iznos, nakon brojnih poziva i molbi, kao i slanja opomene pred tužbu tuženik isto nije učinio do trenutka podnošenja tužbe u ovom predmetu. Stoga tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 22.000,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.2.2023. do isplate, kao da im naknadi i trošak parničnog postupka također sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodi da je tužba u cijelosti neosnovana jer da stranke nisu nikada niti usmeno, a niti pisano ugovorile zajam.

Stoga predlaže odbiti tužitelje sa tužbenim zahtjevom uz zahtjev da mu tužitelji naknade parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2.1. Tuženik na ročištu 1.3.2024. i u podnesku od 20.3.2024. navodi da nije sporno da je primio od tužitelja iznos od 22.000,00 eur kako to stoji u izjavi od 17.3.2022. koja je dostavljena uz tužbu, ali navodi da taj iznos tuženik nije pozajmio od tužitelja, već da isti iznos predstavlja predujam za kupnju vozila Merecedes-Benz V-klase 250D, kao što to stoji u toj izjavi. Navodi da je kupnja tog vozila i realizirana. Njihov odnos objašnjava u tom podnesku, tako što navodi da je tuženik zaposlenik i suvlasnik tvrtke Brista d.o.o. koja je bila korisnik predmetnog vozila koja je kupila to vozilo u srpnju 2019. preko Mercedes-Benz leasing Hrvatska d.o.o. (novi naziv Mobil leasing d.o.o.). Navodi da je početkom 2022. godine tvrtka Brista d.o.o. uz suglasnost leasing kuće odlučila prodati to vozilo preko oglasnika Njuškalo (za cijenu od oko 50.000,00 eura), a na oglas su se javili tužitelji koji su bili zainteresirani za kupnju tog vozila za poslovne svrhe, pri čemu je vozilo trebala koristiti tvrtka Old town drive d.o.o. u kojoj je I tužitelj prokurist. Navodi da je dogovor bio da tužitelji predaju tuženiku (koji je nastupao po punomoći tvrtke Brista d.o.o.), iznos od 22.000,00 eur, a da se preostali iznos cijene plati direktno leasing kući Mobil Leasing d.o.o. i to preko leasing kuće Impuls leasing d.o.o., a radi čega je sklopljen i ugovor o cesiji dana 27.4.2022. godine.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izjavu tuženika od 17.3.2022. (list 5-6 spisa), dopise punomoćnika tužitelja, odvjetnika AC tuženiku (list 7-9 spisa), ponudu Mercedes-Benz od 2.7.2019. (list 23-24 spisa), ugovor o financijskom leasingu (list 25 spisa), otplatni plan leasinga (list 26-27 spisa), račun (list 28 spisa), poziv na plaćanje (list 29 spisa), ugovor o cesiji (list 30 spisa), izvadak iz sudskog registra za Brista d.o.o. (list 31-33 spisa), izvadak iz sudskog registra za Old town drive d.o.o. (list 34-39 spisa), punomoć (list 40 spisa), oglas sa Njuškala (list 41-43 spisa), prometna dozvola (list 44 spisa), saslušane su stranke.

Tuženik je na ročištu 5.12.2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje HC.

4. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Dakle, nesporno je među strankama da je tuženik primio od I i II tužitelja iznos od 22.000,00 eura o čemu je sastavljena Izjava od 17.3.2022. na kojoj je potpis stranaka ovjeren kod javnog bilježnika dana 15.4.2022. godine.

6. Sporno je među strankama je li navedeni iznos tuženik primio temeljem zajma, kao što to tvrde tužitelji i je li isti u obvezi vratiti tužiteljima. Dakle, sporan je osnov tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 499 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje: ZOO), na koji se pozivaju i tužitelji, propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

8. Iz Izjave od 17.3.2022. (koju dostavljaju tužitelji uz tužbu), na kojoj je popis stranaka ovjeren kod javnog bilježnika dana 15.4.2022. godine, proizlazi da tuženik izjavljuje da je od tužitelja primio 22.000,00 eura kao predujam za kupnju vozila Mercedes-Benz V-klasse 250 D, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2019., reg ozn. [registarska oznaka], boja vozila crna s efektom.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu također navodi da je navedeni iznos od tužitelja primio kao predujam za kupnju predmetnog vozila, odnosno kao dio kupoprodajne cijene, a koja kupoprodaja je i realizirana, jer je vozilo predano tužiteljima. Isto tuženik ponavlja i u svom iskazu na ročištu, tvrdeći da je tvrtka Brista d.o.o. čiji je on bio zaposlenik, a vlasnica i direktorica njegova supruga, kupila predmetno vozilo putem leasinga 2019. godine, te da ga je odlučila prodati 2022. Oglasili su prodaju putem Njuškala sa cijenom oko 51.000,00 eura i na oglas su se javili tužitelji, koji su mu rekli da hoće raditi posao tim vozilom, te su se dogovorili za cijenu oko 47.000,00 eura. Tvrtka Brista d.o.o. je još morala otplatiti leasingu oko 25.000,00 eura i dogovoreno je da taj iznos Impuls leasing plati Mobil leasingu d.o.o., a ostatak cijene do 47.000,00 eura (tužitelji u svom iskazu navode da je cijena vozila bila između 40 i 50 tis. eura), je tih 22.000 eura koji je plaćen na ruke tuženiku kao predujam, s obzirom da je imao punomoć tvrtke Brista d.o.o. za prodaju tog vozila i koji iznos se tužiteljima nije obvezao vratiti. Tuženik tvrdi da je vozilo predao tužiteljima, što oni ne spore.

9.1. Sud vjeruje tuženiku jer je njegov iskaz potkrijepljen vjerodostojnom dokumentacijom u spisu i to Ugovorom o financijskom leasingu od 10.7.2019. koji je sklopljen između Mercedes- Benz Leasing Hrvatska d.o.o.(kasnije Mobil leasing d.o.o) i tvrtke Brista d.o.o. predmet kojeg je upravo predmetno vozilo; računa za predmetno vozilo na ukupan iznos od 451.252,24 kn; poziva na plaćanje br. 47926- 19-01 preostalog iznosa za otkup-24.832,30 eura od 6.4.2022.; Ugovora o cesiji između Brista d.o.o., Impuls leasinga d.o.o. kao dužnika i primatelja potraživanja Mobil leasinga d.o.o. u iznosu od 182.475,01 kn, a prema pozivu za plaćanje br. 47926-19-01 od 6.4.2022. godine (preostali iznos za otkup).

10. Sud ne vjeruje tužiteljima kada tvrde da je iznos od 22.000,00 eura zajam koji su dali tuženiku kada navedeno ne proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena u spis i koju je sud analizirao. Isto tako nije uvjerljiv iskaz tužitelja kada tvrde da se tuženik obvezao vratiti im taj iznos od 22.000,00 eura kada „zatvori“ lesing koji je imao. Naime, navedeno također ne proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis, već upravo suprotno proizlazi da je iznos koji je preostao za platiti Mobil leasingu d.o.o. za predmetno vozilo po ponudi iznosi 24.832,30 eura, za koji iznos je sklopljen ugovor o cesiji u kojem je Impuls leasing d.o.o preuzeo obvezu plaćanja, pa je logično da je iznos od 22.000,00 eura razlika do dogovorene cijene vozila od 47.000,00 eura.

11. Dakle, sud je nakon provedenih dokaza zaključio da tužitelji (na kojima je bio teret dokaza sukladno čl. 219. ZPP-a), nisu dokazali da su pozajmili tuženiku utuženi iznos, odnosno da se taj iznos tuženik njima obvezao vratiti. Tuženik je dokazao svoje tvrdnje da utuženi iznos predstavlja dio kupoprodajne cijene za predmetno vozilo, koje su stranke nazvale predujam.

Stoga je imajući u vidu pravilo o teretu dokaza valjalo tužitelje odbiti sa tužbenim zahtjevom, a sukladno tome i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

12. O parničnom trošku tužene je odlučeno sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i odredaba Tarife o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23- dalje: Tarifa), te troškovniku tuženika, imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Tako je tuženiku priznat i dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1), te zastupanje na ročištima 1.3.2024. i 5.12.2024. za svako po 500,00 eura, što je ukupno 1.500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 375,00 eura, što iznosi ukupno 1.875,00 eura.

Zakonska zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena tuženiku primjenom čl. 151. st. 3 ZPP, dok se kamatna stopa temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19.3.2024., jer je dokumentaciju koju dostavlja uz taj podnesak, kao i navode iz tog podneska bio dužan iznijeti već u odgovoru na tužbu.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u 4 primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika