Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini pod poslovnim brojem P-86/2024-17 od 13. studenoga 2024., dana 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini pod poslovnim brojem P-86/2024-17 od 13. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I. Na teret Državnog proračuna nalaže se isplata, odvjetniku Zoranu Vukeliću, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškova postupka u iznosu od 547,92 eur, na račun IBAN:

[broj bankovnog računa], u roku od 15 dana."

2.Pravodobnom žalbom tužiteljica Republika Hrvatska osporava pobijano prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužiteljice i preinači pobijano rješenje na način da punomoćniku tuženika prizna troškove delegacije u iznosu od 428,68 eura uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ovaj parnični predmet ustupljen Općinskom sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini rješenjem predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru pod brojem Su-409/2023-2 od 2. siječnja 2024., te da je temeljem zahtjeva punomoćnika tuženika prvostupanjski sud donio odluku o troškovima delegacije na način da je punomoćniku tuženika priznao trošak povratne autobusne karte na relaciji Bjelovar-Slatina-Bjelovar u iznosu od 23,96 eura na dolazak na ročišta 3. srpnja 2024. i 12. listopada 2024., kao i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja od 4 sata prema Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) od ukupno 200 eura, uvećano za trošak PDV-a, odnosno ukupan trošak delegacije prema Tbr. 38., 39., 49. i 46. u iznosu od 547,42 eura.

6. Žaliteljica osporava pobijano prvostupanjsko rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osporavajući troškove delegacije koji se odnose na putni trošak i dosuđeni trošak prema cijeni autobusne karte, navodeći da prema cjeniku Hrvatskih željeznica, cijena karte za vlak na relaciji Bjelovar - Slatina iznosi 7,17 eura u jednom smjeru, slijedom čega bi punomoćniku tuženika po tom osnovu za dolazak na dvije rasprave pripadao iznos od ukupno 28,68 eura, a ne odmjerenih 47,92 eura. Žaliteljica ne osporava da punomoćniku tuženika pripada pravo na trošak izbivanja iz pisarnice za 4 započeta sata, pa mu dakle za svaki započeti sat pripada nagrada od 25 bodova po Tbr. 39. Tarife, odnosno 50 eura, a za ukupno 4. sata pravo na ukupnu naknadu od 200 eura, ukupno 400 eura.

Smatra da se pogrešno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem poziva na odredbu Tbr. 46. Tarife i da pogrešno priznaje PDV na dosuđeni trošak izbivanja iz pisarnice za 4 sata, jer se trošak izbivanja iz pisarnice ne smatra radnjom koja se uvećava za pripadajući porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife. Vezano za te navode poziva se i na odluke Županijskog suda u Varaždinu pod posl. broj Gž-4899/2011 od 15. studenoga 2011., poslovni broj Gž-3718/2011 od 23. siječnja 2012., Gž- 2048/2018 od 22. srpnja 2019., Gž-1287/2015 od 28. travnja 2015., kao i odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1119/16 od 26. rujna 2016.

7. Prema odredbi članka 11. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/233, 155/23, 36/24, dalje: ZS), predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

8. Prema stavku 4. istog zakonskog propisa u slučaju u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

9. Obzirom da odredba članka 11. stavak 4. ZS-a propisuje da punomoćnicima stranaka u pogledu troškova delegacije pripada pravo na trošak javnog prijevoza pri čemu zakonodavac u istom propisu ne određuje da punomoćnik treba izabrati najeftiniji trošak prijevoza, to osnovano prvostupanjski sud dosuđuje i priznaje punomoćniku tuženika trošak prijevoza prema cijeni autobusne karte koji na relaciji Slatina – Bjelovar u jednom smjeru iznosi 11,98 eura ili ukupno za trošak prijevoza na jedno ročište od 23,96 eura. Kako je punomoćnik tuženika pristupio na ročište za glavnu raspravu 3. srpnja 2024. i 12. listopada 2024. godine, to istome pripada pravo na trošak prijevoza u visini cijene javnog prijevoza dakle, autobusne karte za svako putovanje od po 23,96 eura, što ukupno za trošak prijevoza za dva ročišta iznosi 47,92 eura.

9.1. Uslijed navedenog, nije osnovan žalbeni navod žaliteljice kojim upućuje na odredbu Tbr. 20. Tarife, jer je članak 11. stavak 4. ZS-a, koji se ovdje primjenjuje propisao pravo punomoćnicima na naknadu troškova javnog prijevoza, a taj javni prijevoz predstavlja i autobus.

10. Neosnovano žalbenim navodima Republika Hrvatska smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu Tbr. 46. Tarife kada je na naknadu za dosuđeni trošak izbivanja iz pisarnice priznao punomoćniku tuženika PDV.

11. Odredbom članka 39. Odvjetničke tarife je propisano da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada pravo na naknadu od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno. Odredbom Tbr. 46. Tarife je propisano da na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Navedene odredbe nalaze se u odjeljku XIV. Odvjetničke tarife koja nosi naziv "zajedničke odredbe", a odredba Tbr. 39. u pododjeljku pod nazivom "Nagrada po utrošenom satu".

12. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, koje shvaćanje je ovaj drugostupanjski sud već ranije iznio u svojoj odluci Gž-1733/2015-2 od 25. siječnja 2016. kada naknada za izbivanje iz pisarnice ne predstavlja naknadu materijalnih troškova odvjetnika koji su regulirani u odjeljku XV. Odvjetničke tarife, već je riječ o naknadi zarade (neostvarene), koju bi prema odredbama Odvjetničke tarife odvjetnik ostvario poduzimanjem radnji zastupanja u nekom drugom predmetu, zbog čega se i odmjerava u vrijednosti određenog broja bodova, jednako kao i za stvarno poduzete radnje u zastupanju. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda na navedenu naknadu se primjenjuje odredba Tbr. 46. Tarife i obračunati PDV, kao što je i primijenio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

13. Stoga kako nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), to je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku prvostupanjskog suda prema odredbi članka 380. stavak 2. ZPP-a.

14. Zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan, jer se radi o troškovima nastalim povodom delegacije suda prema članku 11. ZS-a uslijed čega prema stavku 4. članka 11. ZS-a ti troškovi nisu osnovani.

15. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci.

Bjelovar, 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović