REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-8/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice FĆ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Šibenik, odvjetnica u Županji protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SĆ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, radi obiteljske mirovine, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 103/2023-6 od 5. travnja 2024. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2121/21-2 od 6. rujna 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Usž-2121/21-12 od 14. ožujka 2024., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1244/2020-13 od 17. ožujka 2021. i odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-140-03/20-01/03442248524 URBROJ: 341-99-05/3-20-6840 od 20. listopada 2020., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa:
UP/II 140-03/20-01/03442248524 URBROJ: 341-99-05/3-20-6840 od 20. listopada 2020. uvažena je žalba i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: 141-03/19-01/03442248524, URBROJ: 341-22-05/3-19-19737, broj 96412 od 3. prosinca 2019. i predmet se vraća Područnom uredu u Vukovaru.
2. Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1244/2020-13 od 17. ožujka 2021. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/20-01/03442248524 URBROJ: 341-99-05/3-20-6840 od 20. listopada 2020. Odbijena je žalba zainteresirane osobe SĆ izjavljene na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru Klasa: UP/I 140-03/19-01/03442248524, URBROJ: 341-22-05/3-19-19737 od 3. prosinca 2019. Naloženo je tuženiku i zainteresiranoj osobi solidarno naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 663,61 EUR-a/5.000,00 kn u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija. Odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora.
3. Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2121/21-2 od 6. rujna 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Usž- 2121/21-12 od 14. ožujka 2024., poništena je presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1244/2020-13 od 17. ožujka 2021. i odbijen je zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-140-03/20-01/03442248524 URBROJ: 341-99-05/3-20-6840 od 20. listopada 2020. Naloženo je tužiteljici nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 933,21 eur u roku od šezdeset dana od dostave ove odluke te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2121/21-12 od 14. ožujka 2024. ispravljena je točka III. izreke na način da umjesto riječi „SĆ OIB: [osobni identifikacijski broj]“ TREBA STAJATI „SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj]“.
4. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti , preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku, odbiti žalbu zainteresirane osobe i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Zainteresirana osoba u podnesenom odgovoru predlaže odbiti zahtjev. Traži trošak za sastav odgovora na zahtjev.
6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.
7. Na temelju odredbe članka 78. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12,152/14,94/16 i 29/17; - dalje u tekstu: ZUS) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u okviru granica zahtjeva.
8. Odlučujući o zahtjev ovaj sud ima na umu slijedeće zakonske odredbe.
9. Člankom 40. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, - dalje: ZHBDR) propisano je:
„(1)Pravo na obiteljsku mirovinu prema ovom Zakonu imaju:
a) članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata b) članovi uže obitelji umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i c) članovi uže obitelji umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
(2) Osobe iz stavka 1. ovog članka pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(3) Prednost u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu između članova uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje se prema propisima o nasljeđivanju. Članovi uže i šire obitelji istog nasljednog reda ostvaruju pravo prema međusobnom sporazumu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(4) Kada međusobni sporazum iz stavka 3. ovoga članka nije postignut, pravo na obiteljsku mirovinu članovima uže i šire obitelji istog nasljednog reda pripada u jednakim suvlasničkim dijelovima.
(5) Pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje se pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.“.
10. Člankom 9. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, - dalje: ZN) propisano je:
„(1)Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug. (2)Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju na jednake dijelove.“.
11. Člankom 11. stavkom 1. ZN-a propisano je:
„Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug.“.
12. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je iza ŽĆ, smrtno stradalog hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata ostala udovica (tužiteljica) FĆ, sin TĆ i majka (zainteresirana osoba) SĆ. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 140-03/19-01/03442248524, Urbroj: 341-22-05/3-19-19737 od 3. prosinca 2019. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu, nakon što je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, Klasa: UP/I 140-03/18-01/03442248524, URBROJ: 341-22-05/3-18-17851 od 22. siječnja 2019. tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. studenog 2018. uz isplatu od 1. prosinca 2018., dok je TĆ utvrđen prestanak prava na obiteljsku mirovinu s danom 13. studenog 2018. uz obustavu isplate s 30. studenim 2018.
13. Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu zainteresirane osobe, korisnica prava bila je tužiteljica. U situaciji kada dijete pok. branitelja nije uz tužiteljicu korisnik mirovine, tužiteljica kao udovica pokojnog branitelja ni prema članku 40. stavcima 1. i 2. ZHBDR-a ne isključuje zainteresiranu osobu, majku pok. branitelja od mogućnosti ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu jer se u vrijeme podnošenja zahtjeva ne nalaze u različitom, već istom nasljednom redu. Budući da je dijete kao uži član obitelji pokojnog osiguranika prestalo koristiti obiteljsku mirovinu, član šire obitelji (majka, ovdje zainteresirana osoba) se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazi u istoj pravnoj poziciji kao i udovica, ovdje tužiteljica (drugi nasljedni red) pa joj stoga treba priznati pravo na obiteljsku mirovinu.
14. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra pogrešnim tumačenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske za koje drži da je protivno izričitim odredbama ZN-a prema kojima su nasljednici smrtno stradalog hrvatskog branitelja supruga (udovica) i sin, zbog čega majka kao nasljednik drugog nasljednog reda ne može doći u situaciju da ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu u istom nasljednom redu kao supruga. Osim toga, smatra da je shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske protivno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-zpz- 11/2020 u kojem je zauzet stav da pravo na obiteljsku mirovinu, u nedostatku drugačijeg sporazuma, treba priznati isključivo članu obitelji koji ima prednost u ostvarivanju prava i koji je bio bliži sa smrtno stradalim hrvatskim braniteljem, a to je u konkretnom slučaju tužiteljica koja je živjela s hrvatskim braniteljem u zajedničkom kućanstvu.
15. U ovoj fazi postupka je sporna primjena propisa o nasljeđivanju kod utvrđivanja prednosti u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu između članova uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u smislu članka 40. stavka 3. ZHBDR-a.
16. Ovaj sud je o tome izrazio pravno shvaćanje u odluci U-zpz-9/2024-8 od 28. kolovoza 2024. u kojoj odluci polazi od toga da se odredbe ZN-a u ovom predmetu ne primjenjuju u kontekstu stjecanja nasljednog prava iz smrtno stradalog hrvatskog branitelja, nego u sklopu ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu u primjeni ZHBDR-a i Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 - dalje: ZMO), a koji su specijalni propisi. Naime, obiteljska mirovina ne predstavlja pravo koje ulazi u sastav ostavine hrvatskog branitelja i koje u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi na njegove nasljednika koji njime mogu dalje nesmetano raspolagati. Obiteljska mirovina ima za svrhu određenom krugu ovlaštenika osigurati uzdržavanje nakon smrti osiguranika (članak 22. ZMO), a posebnim propisom iz područja prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji određen je, između ostalog krug tih ovlaštenika (članak 40. ZHBDR). S tim u vezi, bitno je za primijetiti da pravo na obiteljsku mirovinu ovlaštenoj osobi može i prestati nakon što je stečeno (npr. protekom dvanaest mjeseci po prestanku redovnog školovanja djeteta smrtno stradalog hrvatskog branitelja, odnosno nakon što navrši određene godine života u smislu članka 46. ZHBDR), što ne utječe na njezin nasljednopravni status, ali se odražava na krug potencijalnih korisnika obiteljske mirovine.
17. Polazeći od naprijed izloženog i uvažavajući svrhu obiteljske mirovine, smisleno je kod primjene propisa o nasljeđivanju kao kriterija iz članka 40. stavka 3. ZHBDR-a u okolnostima konkretnog slučaja uzeti u obzir samo tužiteljicu i zainteresiranu osobu, odnosno udovicu i majku smrtno stradalog hrvatskog branitelja. Samo su one potencijalne korisnice uzdržavanja putem obiteljske mirovine i samo između njih treba riješiti potencijalni sukob prava, s obzirom da je djetetu prestalo pravo na obiteljsku mirovinu, Upravo, činjenica da je djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja naknadno prestalo pravo na obiteljsku mirovinu pokazuje da je situacija drugačija od uobičajene primjene ZN-a u kontekstu nasljeđivanja i da njegova mehanička primjena u kontekstu predmetnih propisa o obiteljskoj mirovini ne uvažava novonastalu situaciju. Stoga se kod ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja ne treba ograničiti samo na onaj raspored u nasljedne redove koji je važio u trenutku njegove smrti, nego je potrebno akceptirati navedenu činjenicu vezanu uz prestanak prava djeteta i shodno tome zaključiti da se oba člana obitelji (majka i supruga smrtno stradalog branitelja) sada nalaze u istom, odnosno drugom nasljednom redu te su ovlašteni na sukorištenje prava na obiteljsku mirovinu (tako i U-zpz-9/2024-8 od 28. kolovoza 2024.)
18. U odnosu na pozivanje podnositelja zahtjeva na presudu ovog suda pod poslovnim brojem U-zpz-11/2020-9 od 9. veljače 2021., ukazuje se da je u tom predmetu bila drugačija činjenična i pravna situacija. U tom je predmetu bilo nesporno da se udovica i majka nalaze u istom nasljednom redu, jer branitelj nije imao djece, što ovdje nije slučaj. Nadalje, u tom predmetu bila je sporna primjena kriterija prednosti iz članka 6. stavka 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14 - dalje: ZPHBDR) koji se tiče života sa branitelje u zajedničkom kućanstvu. Međutim, u ovom predmetu je zahtjev zainteresirane osobe podnesen nakon 1. siječnja 2019., odnosno nakon što je stupila na snagu odredba članka 40. ZHBDR koja više ne primjenjuje navedeni kriterij života u zajedničkom kućanstvu, zbog čega je neosnovano pozivanje na primjenu tog kriterija.
19. Zbog izloženih razloga pobijana presuda je ocijenjena zakonitom te je valjalo na temelju članka 78. ZUS odbiti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude i odlučiti kao u točki I. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova odgovora na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje spora i posljedično ne ulazi u opravdane izdatke spora (članka 79. stavaka 1. i 6. ZUS).
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
