REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1548/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja NF (ABC) pokojnog N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja ZF pokojnog N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice PF (ABC) rođene Z pokojnog P iz [adresa]. ..., IA [MAC adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Josip Tolić, odvjetnik u Zadru, protiv prvotuženika S (ABC) ABC pokojnog ABC, iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnica Nataša Smoljan, odvjetnica u Zadru, i punomoćnik mr.sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru i drugotuženika SF pokojnog C, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica, Nataša Smoljan, odvjetnica u Zadru radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva te predaje u posjed, odlučujući povodom prijedloga prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-624/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-710/2023-7 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-624/2023-2 od 15. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-710/2023-7 od 26. svibnja 2023., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvotuženik je postavio sljedeća pitanja:
"1. Je li sud kod donošenja odluke u sporu kod kojeg je pravna osnova tužbe nasljeđivanje obvezan primijeniti odredbu čl. 144. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 52/71, 47/78, 71/91, 37/94 i 56/00 – dalje ZN/71) koja govori o zastari prava nasljednika zahtijevati ostavinu, kao materijalnopravni propis, odnosno ukoliko stranke u postupku nisu izričito istaknule prigovor zastare prava nasljednika zahtijevati ostavinu iz čl. 144. ZN/71 pazi li sud po službenoj dužnosti na pitanje zastare prava nasljednika zahtijevati ostavinu?
2. Može li osoba koja tvrdi da je nasljednik ostavine zahtijevati predaju u posjed predmeta ostavine protiv treće osobe, poštenog posjednika ostavine, nakon isteka roka od deset godina od smrti ostavitelja?
3. Može li osoba koja tvrdi da je nasljednik ostavine zahtijevati predaju u posjed predmeta ostavine protiv treće osobe, nepoštenog posjednika ostavine, nakon isteka roka od dvadeset godina od smrti ostavitelja?
4. Može li se nepoštenim posjednikom nekretnine smatrati osoba koja je na temelju odluke nadležnog državnog tijela kao ranijeg vlasnika nekretnine izvršila uplatu naknade za nekretninu i upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime od kada je u nesmetanom, istinitom i poštenom posjedu?
5. Mora li Županijski sud prilikom donošenja presude kojom se preinačuje prvostupanjska presuda pozivom na čl. 373.a Zakona o parničnom postupku odluku zasnovati na temelju stanja spisa i dokaza koji su u njemu sadržani tako da sa sigurnošću može formirati drugačiji zaključak o bitnim činjenicama od onoga do kojeg je u svojoj presudi došao prvostupanjski sud?".
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji su osporili navode prvotuženika iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije i predložili prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti kao neosnovan, a tuženicima naložiti da im naknade trošak odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo, drugo i treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer se stranke u ovoj pravnoj stvari ne spore po nasljednopravnom osnovu već se radi o vlasničkopravnoj tužbi, pa nema osnova za primjenu odredbe čl. 144. ZN/71 koji se odnosi na zastaru prava zahtijevati ostavinu.
4.1. Pitanje naznačeno pod 4. prijedloga za dopuštenje revizije nije pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer nije utemeljeno na činjenicama utvrđenim u postupku.
4.2. Peto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz sadržaja obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da ista nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP već na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP na koju se pozvao i drugostupanjski sud.
5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 19. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 29. st. 1. Ustava RH.
6.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije prvotuženika dijelom se svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.2. Glede prvotuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pravično suđenje.
7. Prema ocjeni vijeća prvotuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st.
4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
