REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4608/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Prohausbau d.o.o., OIB: 87093743821, iz Donje Zeline, Prigorska ulica 1 (pravni sljednik iza Montis d.o.o., OIB: 77303234912), zastupanog po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji oboje tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-35/2017 od 20. rujna 2017., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-35/2017-4 od 1. ožujka 2018., a kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2948/2015-26 od 23. studenoga 2016., na sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-35/2017 od 20. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-35/2017-4 od 1. ožujka 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Dopuna revizije od 28. studenoga 2017. se odbacuje.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom u toč. 1. izreke naloženo tuženicima da isplate tužitelju iznos od 22.828,33 Eur/172.000,08 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2014., kako je pobliže opisano u istoj toč. izreke. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 80.311,61 Eur/605.107,79 kn. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom raspolaganja i vršenja dodatnih građevinskih radova na objektu sagrađenom na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2.1. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„1. Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, posl. broj P-2948/2015-26 od 23. studenoga 2016. godine u točki I. izreke te u odbijajućem dijelu iz točke II. izreke do iznosa od 319.537,21 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, uz ispravak prvostupanjske presude u uvodu na način da umjesto „AM“ ima pisati „TM“.

2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, posl. broj P-2948/2015-26 od 23. studenoga 2016. godine u točci II. izreke iznad iznosa od 319.537,21 kn i sudi:

Nalaže se tuženima TM i HM da isplate tužitelju Montis d.o.o. iznos od 285.570,58 kn sa zateznim kamatama počev od 01. travnja 2004. godine do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Uvažavanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 128.708,35 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

2.2 Drugostupanjskim je rješenjem odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli tuženici, navodeći da istu podnose zbog počinjenih apsolutno bitnih odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 103.104,03 Eur/777.108,59 kn s osnove izvršenih građevinskih radova na turističkom objektu tuženika u [adresa], u odnosu na koji je prvo bilo ugovoreno da će se izgraditi po sistemu „ključ u ruke“, a nakon toga su stranke izmijenile ugovor i ugovorile izgradnju u „roh–bau“ izvedbi.

8. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su tuženici 24. rujna 2020. opunomoćili ŽM, s kojim se znaju od djetinjstva, za kupnju terena za kuću i isplatili mu iznos od ukupno 115.000,00 Eur;

- da je ŽM **.**.2003. sklopio s tužiteljem (čija je tvrtka tada imala naziv Montis d.o.o.) pisani ugovor za gradnju kuće po sistemu „ključ u ruke“ za cijenu od 550 Eur/m2 na što se obračunava dodatno porez na dodanu vrijednost (PDV),

- da je građevna površina objekta bila 513 m2,

- da je 5. studenoga 2003. drugotuženik sklopio s tužiteljem novi pisani ugovor u kojemu također navodi cijenu od 550 Eur/m2, te se u tom ugovoru izričito navodi izgradnja objekta po projektu MM,

- da su, nakon toga stranke usmeno izmijenile predmetni ugovor na način da su ugovorile izgradnju u „roh-bau“ izvedbi te cijenu od 220 Eur/m2, bez da se na tu cijenu dodatno obračunava PDV,

- da ukupna vrijednost radova do obračuna 29. ožujka 2003. iznosi 113.058,00 Eur,

- da je tužitelj, nakon podnošenja tužbe dostavio u spis račun br. 005/2004 od 29. ožujka 2003. na iznos od 28.202,90 Eur/212.494,73 kn na ime troškova stolarije,

- da je vrijeme završetka radova bilo krajem ožujka 2004.

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu ugovorenu cijenu s dodanim PDV-om iz ugovora od 7. kolovoza 2003., kao i da su tuženici isplatili tužitelju iznos od 115.000,00 Eur te da bruto građevinska površina objekta iznosi 513,91 m2, prvostupanjski je sud, ocjenjujući da je ugovorena cijena od 268,40 Eur, zauzeo shvaćanje da ukupna cijena izvedenih radova iznosi 137.933,44 Eur, od koje cijene je odbio utvrđeni isplaćeni iznos od 115.000,00 Eur i zaključio da su tuženici u obvezi isplatiti tužitelju razliku u iznosu od 22.933,44 Eur/172.000,80 kn, sve pozivom na odredbu čl. 600. ZOO, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

9.2. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi tuženici bez određivanja predložene privremene mjere spriječili ili znatno otežali naplatu njegove tražbine, budući da izvođenjem dodatnih građevinskih radova na objektu ne smanjuju, već povećavaju vrijednost objekta čime će tužitelj lakše naplatiti svoju tražbinu, a da tužitelj nije dokazao da tuženici poduzimaju radnje u svrhu otuđenja nekretnine, pa da, stoga, ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 296. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10, dalje: OZ) za određivanje privremene mjere.

10.1. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud smatra neprihvatljivim utvrđenje prvostupanjskog suda o ugovorenoj cijeni radova u iznosu od 220,00 Eur/m2 s PDV-om, ocjenjujući ugovoru o građenju od 7. kolovoza 2003. raskinutim. Cijeneći izričito ugovorenu cijenu radova iz ugovora od 5. studenoga 2003. u iznosu od 550 Eur/m2 po sistemu „ključ u ruke“, dakle bez dodatno obračunatog PDV-a i činjenicu da su stranke ugovorom od 5. studenoga 2003. dogovorile izgradnju objekta po projektu MM, činjenicu da tužitelj nije pružio dokaz da je po ispostavljenom obračunu platio PDV, a da su stranke kasnije usmenim putem izmijenile postojeći ugovor na način da su se sporazumjele o izvedbi „roh-bau“ i dogovorile drugu cijenu radova, drugostupanjski je sud ocijenio da su se stranke kasnijim izmjenama ugovora sporazumjele o cijeni radova na istovjetan način kao i osnovnim ugovorom, dakle da su ugovorile cijenu bez dodatnog PDV-a, odnosno u iznosu od 220 Eur/m2. Stoga proizlazi da ukupna cijena ugovorenih radova iznosi 113.058,00 Eur.

10.2. Vezano za troškove ugradnje stolarije, drugostupanjski ih sud smatra opravdanim, pozivajući se na račun broj 005/2004 od 29. ožujka 2003. u iznosu od 212.494,73 kn, pri čemu je drugostupanjski sud te radove utvrdio naknadno ugovorenim radovima.

10.3. Smatrajući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li dio isplaćenog iznosa od 115.000,000 Eur utrošen prije gradnje objekta i u koju svrhu, iako se tužitelj tijekom postupka pozivao na tu činjenicu, drugostupanjski sud smatra da je tužitelj od primljenog iznosa od 115.000,00 Eur prije izvođenja predmetnih radova utrošio iznos od ukupno 257.399,78 kn u svrhu gradnje predmetnog objekta, a koji iznos, prema tečaju u vrijeme kada su troškovi učinjeni, predstavlja protuvrijednost iznosa od 34.981,77 Eur (tečaj na dan 18. rujna 2002. 1 Eur = 7,324217 kn, na dan 4.ožujka 2003. 1 Eur=7.630398 i na dan 4. srpnja 2003. 1 Eur = 7,501930 prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke) pa je za navedeni iznos umanjio isplaćenih 115.000,00 Eur, što daje iznos od 80.018,23 Eur za koje smatra da su tuženici isplatili tužitelju na ime izvedenih građevinskih radova. Nadalje obrazlaže da, nakon što se odbije prethodno navedeni preostali iznos od 80.018,23 Eur od utvrđene ugovorene vrijednosti izvedenih radova u iznosu od 113.058,00 Eur, tuženici su u obvezi isplatiti tužitelju s osnove sklopljenog ugovora još iznos od 33.039,77 Eur. Međutim, budući da su stranke protivno zakonu ugovorile plaćanje u stranoj valuti, pozivom na odredbu čl. 395. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 59/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na protuvrijednost ugovorenog iznosa u domaćoj valuti i to prema prodajnom tečaju banke na dan dospijeća tražbine, dakle u vrijeme završetka radova (što je nesporno uslijedilo krajem ožujka 2004.), slijedom čega tužitelju s osnove naknade za izvedene radove pripada iznos od 245.076,65 kn (1 Eur = 7,417626 kn prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. ožujka 2004. godine), kojem iznosu valja pridodati trošak ugradnje stolarije od 28.202,90 Eur/212.494,73 kn, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 600. ZOO u gore dosuđenom iznosu.

11. Takvo shvaćanje drugostupanjskoga suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilno.

12.1. Prema odredbi st. 1. čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode svog protivnika.

12.2. Prema odredbi st. 2. čl. 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

12.3. Prema odredbi čl. 221. st. 1. ZPP ne treba dokazivati činjenicu koju je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice.

13.1. S pravom tvrde tuženici da drugostupanjski sud nije postupio zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenom dijelu, obrazlažući odluku svojim utvrđenjem da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li dio isplaćenog iznosa od 115.000,000 Eur utrošen prije gradnje objekta i u koju svrhu te utvrđujući da je tužitelj od primljenog iznosa od 115.000,00 Eur još prije izvođenja predmetnih radova utrošio iznos od ukupno 257.399,78 kn u svrhu gradnje predmetnog objekta (i to za troškove kupnje zemljišta, poreza na promet nekretninama, ishođenje građevinske dozvole, iskolčenje objekta, kupnju pristupnog puta, uris objekta, vođenje stručnog nadzora, izvođenje radova na priključku vode te izradu projektne dokumentacije), u situaciji kada je sam tužitelj naveo da je na ime izvedenih radova (dakle samih radova, ne i radnji poduzetih prije izvođenja radova) od tuženika primio ukupni iznos od 115.000,00 Eur.

13.2. Utvrđujući na drugačiji način činjenice koje je sama stranka iznijela (priznala), drugostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 221. st. 1. ZPP, a ujedno je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je obrazloženje drugostupanjskoga suda u tom dijelu nejasno i kontradiktorno.

14. Također, iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da drugostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge o žalbenim navodima u vezi predmeta ugovaranja i potom cijene na ime ugrađene stolarije u objekt tuženika, odnosno zbog čega sud smatra da cijena stolarije nije prvotno ugovorena u cijeni gradnje, već posebno, kao naknadno ugovoreni radovi(ugovorena prvotno gradnja po sistemu "ključ u ruke", a potom "roh-bau). Potom, nije jasno iz kojih je točno dijelova iskaza stranaka i isprava tvrđena odlučna činjenica za prihvaćenu visinu tog dijela zahtjeva, kada u spisu prileži samo račun tužitelja br. 005/2004 od 29. ožujka 2003. na iznos od 212.494,73 kn, a koji iznos su tuženici osporavali, navodeći da se račun odnosi na susjedni objekt, u vlasništvu tužitelja, a o čemu drugostupanjski sud nije dao razloge u obrazloženju svoje presude. Stoga je i u pogledu tog dijela počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

15. Zbog sveg navedenog je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 2. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i riješiti kao u toč. I. izreke.

16. U ponovljenom postupku, drugostupanjski će sud otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su gore opisane, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

17. Dopunu revizije tuženici su dostavili sudu 8. siječnja 2019. po novoimenovanoj punomoćnici. Budući da su drugostupanjsku presudu tuženici primili 31. listopada 2017. to je dopuna revizije podnesena nepravodobno, odnosno izvan zakonom propisanog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP, kojom je propisano da se revizija podnosi u roku trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Stoga je dopuna revizije od 8. siječnja 2019. nepravovremena (čl. 389. st. 1. ZPP) pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 Eur = 7.53450 kn).

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić