REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-670/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici mr. Dušanki Kuharić, odvjetnici iz Ludbrega, protiv tuženika: 1. CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RO iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić – Knežević
– Kriković – Vujić iz Novog Marofa, 3. SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika pod 1. i 2. protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 6116/14-2 od 6. rujna 2016., kojom presudom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P - 1019/12-62 od 01. rujna 2014., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika pod 1. i 2. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženicima pod 1. i 2. trpljenje „...da tužitelj temeljem presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u 42/480 dijela od cijelih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, [adresa] sa 25 m2, Gospodarska zgrada, [adresa] sa 23 m2, vinograd, [adresa] sa 1206 m2, dvorište, [adresa] sa 1341 m2, koje čestice su istovjetne sa čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] prije oblikovanja zemljišnih knjiga, sa njihovih imena, na svoje ime i korist u zemljišnim knjigama.“ Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod t. II. i III. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja u tuženici pod 1. i 2. su podnijeli reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu i rješenje preinači shodno u reviziji iznijetim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je nedopuštena.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).
7. U odnosu na reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude treba reći da se pobijana presuda temelji na činjeničnim utvrđenjima i razlozima da je tužitelj „... pošteni posjednik predmetne nekretnine u smislu čl. 18. st. 3. ZV-a jer nije znao, niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine s obzirom da je istu posjedovao više od 20 godina, te da su njegove pravne prednice (majka i baka) istu posjedovale unazad više od 50 godina, te su uz to i sami prvotuženik i drugotuženica u iskazu istakli da nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine i da ne znaju gdje se ona nalazi, a činjenica posjedovanja potvrđena je i iskazom svjedoka JO koji je o posjedu tužitelja unazad 10 godina imao neposrednih saznanja a o posjedu pok. oca tužitelja posrednih saznanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj primjenom čl. 159. st. 3. ZV-a, uračunavanjem i vremena posjedovanja njegovih prednika u smislu čl. 160. st. 2. ZV-a, stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima prvotuženika i drugotuženice, te da je temeljem čl. 130. ZV ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.“ Tuženici naznačenim pitanjima u reviziji u bitnom prigovaraju činjeničnom utvrđenju koje se odnosi na savjesnost posjeda, dok razlozima kojima naznačuju važnost pitanja (odluka Vrhovnog suda broj Rev – 681/00-2 od 10. ožujka 2004.) polaze od drukčije činjenične osnove u odnosu na pobijanu odluku. Glede naznačenih pitanja koja se odnose na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koje tuženici smatraju pogrešnim, treba reći da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP), pa se za naznačena pitanja ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
8. U odnosu na reviziju tuženika protiv drugostupanjskog rješenja treba reći da protiv drugostupanjskog rješenja suda kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predme vraćen na ponovno suđenje revizija nije dopuštena, jer to nije rješenje kojim se postupak pravomoćno dovršava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.
9. Obzirom na izneseno, reviziju tuženika valjalo je temeljem čl. 392.b st. 1. i 3. ZPP- a odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
