REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4620/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, kojeg zastupa Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R 302/2024-2 od 13. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1391/22-34 od 8. ožujka 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R 302/2024-2 od 13. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1391/22-34 od 8. ožujka 2024.
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije osporavajući istaknute navode tužiteljice te predlažući odbiti njezin prijedlog kao neosnovan.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnih pitanja (kojima se u bitnom problematizira koji se kolektivni ugovor primjenjuje na tuženika) jer je riječ o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovog suda iznesenih u odlukama Re-520/23 od 23. travnja 2024., Rev-797/24 od 18. lipnja 2024. i Rev-1106/24 od 1. listopada 2024., a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda. Stoga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao pod t. I. izreke.
4. Četvrtim pitanjem tužiteljica se zapravo pozvala na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje pa tužiteljica nije učinila vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a) da joj je u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.
5. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa