REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-541/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika: 1. Stečajna masa Lateran d.o.o., Vinkovci, Zalužje 42, OIB: 21555902131, kojeg zastupa Blanka Gambiraža, stečajna upraviteljica u Osijeku i 2. Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Tabak odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-460/17-2 od 15. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj P-598/2016 od 25. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-203/19-2 od 1. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, broj P-598/2016 od 25. travnja 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na prvo i treće pravno pitanje.

III. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na teretnom automobilu marke Mercedes tip 412 D, god. proizvodnje 1997.broj šasije [broj šasije], reg oznake [registarska oznaka] određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, broj Ovr-657/16 od 24.03.2016.g. po prijedlogu 2. -tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Zagrebački velesajam, OIB 85584865987, protiv 2.-tuženika Lateran d.o.o., Vinkovci, Zalužje 42, OIB 21555902131.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, OIB 85584865987 troškove parničnog postupka u iznosu od 3.950,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, broj P-598/2016 od 25. travnja 2017.“

3. Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijane presude preinače ili ukinu te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji, suglasno odredbi st. 3. navedene zakonske odredbe, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a bila dopuštena, sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

7. Budući da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na drugo pitanje kojim revident problematizira je li za stjecanje prava vlasništva na pokretninama temeljem pravnog posla, pored sklopljenog pravnog posla i predaje pokretnine u neposredni posjed, nužna prethodna isplata kupoprodajne cijene, odstupa od shvaćanja ovog suda (što proizlazi iz odluke na koju se revident pozvao), to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP-a, ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost.

8. U smislu navedenog, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe na teretnom automobilu marke Mercedes tip 412 D, god. proizvodnje 1997. broj šasije [broj šasije], reg oznake [registarska oznaka], koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, broj: Ovr–657/16 od 24. ožujka 2016., radi namirenja novčane tražbine tuženika pod 2. kao ovrhovoditelja.

10. Nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbe čl. 8., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a odbili zahtjev tužitelja na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da iz iskaza tužitelja i direktora tuženika pod 1. proizlazi da je tužitelj na temelju usmene transakcije s tuženikom pod 1. preuzeo u posjed predmetno teretno vozilo koje je platio tuženiku pod 1. po ispostavljenom računu.

- da je međutim tuženik pod 1. trgovačko društvo koje u poslovanju mora postupiti u skladu s zakonima i drugim propisima koji to poslovanje uređuju, pa tako i financijskim zakonima, što svakako između ostalog podrazumijeva da se svaki promet mora evidentirati u poslovnim knjigama,

- da dostavljanje samo računa br. 2016-01-0128 od 16. veljače 2016. bez dokazivanja da je taj račun evidentiran u poslovnim knjigama tuženika, da je račun plaćen, ne predstavlja dokaz kako kupoprodaje tako ni vlasništva predmetnog teretnog vozila,

- da sama činjenica da je tuženik pod 1. predao tužitelju vozilo, bez dokazivanja da je isto plaćeno temeljem ispostavljenog računa upućuje na zaključak da je faktični vlasnik vozila tuženik pod 1.,

- da tuženik pod 2. nije u pravu kada tvrdi da se vlasništvo vozila dokazuje službenom evidencijom Ministarstva unutarnjih poslova, budući da upis vozila u službenu evidenciju nadležnog tijela nema konstitutivni značaj.

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoju tvrdnju o postojanju vlasničkih prava na prijepornim teretnom automobilu, slijedom čega nema pravo koje sprječava ovrhu na navedenom automobilu, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 55. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14).

11. Ovakvo shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno. Naime, da bi se u konkretnom slučaju moglo ocijeniti je li tužitelj mogao steći vlasništvo teretnog vozila treba, prije svega, imati na umu odredbe čl. 116. do 118. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) kojima je uređeno stjecanje prava vlasništva na pokretninama. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZV-a vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

12. Dakle, pravo vlasništva pokretnine stječe se na temelju valjanog pravnog posla predajom (tradicijom) pokretne stvari stjecatelju u njegov samostalan posjed, pri čemu za stjecanje prava vlasništva nije od značaja prethodna isplata kupoprodajne cijene, već bi navedeno bilo od značaja za eventualno postavljanje obveznopravnog zahtjeva za isplatom iznosa kupoprodajne cijene.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu cijenili prethodno izložene okolnosti činjeničnog stanja odlučnog za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosno jesu li stranke zaključile ugovor o kupoprodaji spornog vozila u smislu odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) temeljem kojeg je tuženik pod 1. predao tužitelju sporno vozilo u samostalan posjed.

14. Kako ne postoje uvjeti za preinačenje presude valjalo je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Nadalje, prvo postavljeno pitanje tužitelja (kojim se problematizira nužnost pisane forme valjanosti pravnog posla) nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari, pa predmetno pitanje nije važno u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a, dok u odnosu na treće pitanje (koje se odnosi evidenciju kupoprodaje u poslovnim knjigama prodavatelja) valja reći da tužitelj u reviziji nije određeno naveo razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Slijedom navedenog, revizija tužitelja je djelomično nedopuštena u odnosu na prvo i treće pravno pitanje pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa