REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-92/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić- Matić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović, u Zagrebu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-439/2022-2 od 29. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1237/2019-21 od 23. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđena je ništetnom odredba sadržana u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3205040232/05 od 27. lipnja 2005. u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva preko prvotno ugovorene kamatne stope od 4,50% te se utvrđuje da predmetne odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 4.498,94 EUR-a/33.897,27 kn zajedno sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.357,49 EUR-a/10.228,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 1237/2019-21 od 23. veljače 2022. U točki II. žalba tuženika protiv drugostupanjskog rješenja odbačena je kao nedopuštena. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1743/2023 od 23. svibnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude za iznos od 334,05 EUR/2.516,91 kn sa zateznim kamatama tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku te odbiti zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 442,90 EUR-a/3.337,03 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje drugostupanjskom sudu. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje te za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu u dijelu promjenjive kamatne stope te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora jednostrano i u više navrata mijenjao visinu kamatne stope, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan ) anuitet kredita

- da je tužitelj sklopio ugovor kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita , tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , a koje povrede traju i nadalje,

- da je tužitelj po osnovu takvih odredbi predmetnog Ugovora, tuženiku preplatio novčane iznose koje u ovoj parnici potražuje

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na odluku o jednostranoj promjeni kamatne stope te isplatu iznosa od 4.498,94 EUR- a/33.897,27 kn s zakonskom zateznom kamatom.

11. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, time da je u revizijskom stupnju postupka između stranaka ostalo sporno je li u situaciji kada je preinaka predmetne tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva (nakon provedenog vještačenja) za preinačeni dio nastupila zastara ili je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe.

12. Nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da se u skladu s odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., - dalje: ZOO) zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Podizanjem tužbe kojom zahtjeva isplatu određenog iznosa na ime povrata plaćene razlike po osnovi ništetnosti ugovorene odredbe, visina razlike koja se utvrđuje financijskim vještačenjem, tužitelj je ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja (zato su je sudovi i ocijenili svrsishodnom za konačno rješenje spora) i time je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekinuo zastarijevanje i u odnosu na povećan zahtjev iz iste činjenične osnove.

13. Revident postavljenim pitanjem problematizira je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka, a tužitelj je podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom dokaznog postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je povisio.

14. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odlukama poslovni broj Rev- 1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-844/2024-2 od 12. lipnja 2024., a ono je zauzeto i na sjednici Građanskog odjela 27. svibnja 2024. (broj: Su-IV-123/2024-5) koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

15. Slijedom toga, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“.

16. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek