REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-701/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika ŠB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku i drugotuženika Općine Mljet, radi utvrđenja, trpljenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji prvotuženika ŠB protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-452/2019-2 od 31. svibnja 2019. u dijelu u kojem potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1118/11 od 4. siječnja 2019., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija prvotuženika ŠB.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1118/11 od 4. siječnja 2019. suđeno je:
„I. Nalaže se prvotuženiku trpjeti da se Republika Hrvatska, po pravomoćnosti ove presude, uknjiži kao vlasnik za 483/150736 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige.
II. Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina – zemljišta od 18. lipnja 1999. broj klasa 406-03/99-01/, ur. broj 2117-03-99-08, sklopljen između prvotuženika NB i drugotuženice [adresa].
III. Nalaže se prvotuženiku da preda u posjed Republici Hrvatskoj čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-452/2019-2 od 31. svibnja 2019. suđeno je:
„Djelomično se uvažava žalba 1. tuženika ŠB kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se preinačava pobijana prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1118/11 od 4. siječnja 2019. tako da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u dijelu koji glasi:
"Nalaže se 1. tuženiku da preda u posjed Republici Hrvatskoj čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ (točka III. izreke prvostupanjske presude), dok se prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina – zemljišta od 18. lipnja 1999. Klasa: 406-03/99-01, Ur. br.: 2117-03-99-08 sklopljenog između 1. tuženika ŠB i 2. tužene [adresa], (točka II. izreke).“.
3. Protiv drugostupanjske presude, prvotuženik ŠB pravodobno je podnio reviziju, iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije dopuštena.
6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je sud drugog stupanja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ili 373.b ZPP-a.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.
8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koje se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. U reviziji prvotuženik ŠB postavlja sljedeće pitanje:
„Da li je mogla jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Općina Mljet zakonito raspolagati svojim uknjiženim građevinskim zemljištem i bez javnog natječaja, ali sukladno predhodno donesenoj i objavljenoj Odluci Općine Mljet objavljenoj u SG broj 1/98 od 15. travnja 1998.g. na koju se i poziva u predmetnom sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji od 18. lipnja 1999.g. Klasa: 406-03/99-01, Ur broj: 2117-03-99-08. a sukladno njenoj ovlasti propisanoj člankom 35 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da stvarima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinicama lokalne uprave raspolaže i upravlja i koristi se njeno Poglavarstvo ako posebnim zakonom nije drugačije odlučeno, a nesporno je da je u vrijeme donošenja Odluke Općina Mljet bila vlasnik to zemljišta i raspolagala njime.“.
10. Kao razlog važnosti postavljenoga pitanja, prvotuženik navodi da je veliki broj općina kao jedinica lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj raspolagao u tom periodu (godinu dana nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.) svojim uknjiženim zemljištem i to prema prethodnoj donesenoj objavljenoj odluci o stjecanju, raspolaganju i upravljanju zemljištem u SG 1/98 koje su donesene kao i ova u smislu čl. 35. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 45. Zakona lokalnoj samoupravi i upravi i Statuta Općine Mljet i to baš čl. 16.
11. U odnosu na, u revizijskoj fazi postupka, sporan dio tužbenoga zahtjeva nižestupanjski utvrđuju: da je Općina Mljet predmetnom nekretninom raspolagala bez javnog natječaja jer se u ugovoru o kupoprodaji nekretnine - zemljišta, od 18. lipnja 1999. ne navodi da bi bio proveden natječaj već da je ugovor sklopljen temeljem odluke Općinskog poglavarstva Općine Mljet, a što je i drugotužena priznala u svom odgovoru na tužbu te da je ugovorena cijena po ugovoru bila niža od tržišne cijen. Zaključuju nižestupanjski sudovi da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18. lipnja 1999. klasa: 406-03/99-01, Ur broj: 2117-03-99-08 sklopljen između prvotuženika ŠB i drugotuženika [adresa] ništetan, jer je protivan odredbi čl. 391. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96) važećeg u vrijeme sklapanja toga ugovora. Tom je zakonskom odredbom bilo propisano da se nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne uprave i samouprave, poglavarstva tih jedinica mogu otuđiti ili s njome na drugi način raspolagati, samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni ako zakonom nije drugačije određeno te kojom je izrijekom propisano da su pravni poslovni koji su sklopljeni protivno takvoj odredbi ništetni.
12. Iako revident postavlja određeno pravno pitanje, propustio je u reviziji određeno navesti valjane razloge zbog kojih smatra da bi rješenje toga pitanja bilo važno ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je propustio u reviziju ukazati na eventualno postojane različite sudske prakse o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke), a zbog čega bi postojala potreba usaglašavanja različite sudske prakse od strane ovoga suda putem izjavljene revizije. Revident nije određeno ukazao na razloge zbog kojih je za očekivati da bi o tom pitanju drugi sudovi zauzeli pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke, pa čak niti ne tvrdi da bi drugi sudovi o tome zauzeli drugačije pravno shvaćanje. Pri obrazlaganju razloga važnosti, nije dovoljno samo navesti da je veliki broj općina kao jedinica lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj raspolagao u tom periodu (godinu dana nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu) svojim je uknjiženim zemljištem i to prema donesenoj i objavljenoj odluci o stjecanju, raspolaganju i upravljanjem zemljištem u SG 1/98.
13. Slijedom navedenoga, proizlazi da je revizija prvotuženika iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, nedopuštena pa ju je valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP- a.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
