Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-178/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Vukoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Luka Vuković i Adriana Vuković iz Zagreba, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, iz Velike Gorice, Poštanska ulica 9, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-641/2023-17 od 31. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-641/2023-17 od 31. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 20.03.2023., kojom je tuženik HP-HRVATSKA POŠTA d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva ulica 13, otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27.07.2022. tužitelju CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i da radni odnos nije prestao.

II Nalaže se tuženiku HP-HRVATSKA POŠTA d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva ulica 13, da tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 8 (osam) dana vrati na radno mjesto Referent za održavanje u organizacijskoj jedinici Divizija podrška, sektor upravljanja nekretninama, Odjel održavanja i uređenja, na području Splitsko-dalmatinske županije.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 15. studenog 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj 27. studenog 2024. u kojem osporava navode žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da su razlozi presude nerazumljivi zbog čega se ona ne može ispitati, dakle ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge, te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je nedopuštenost i nezakonitost Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 20. ožujka 2023. (dalje: Odluka o otkazu), te posljedično nalog tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio do trenutka otkaza, a temeljem ranije zaključenog Ugovora o radu.

6.1. Tužitelj osporava navedenu Odluku o otkazu jer da mu je tom Odlukom otkazan Ugovor o radu od 27. srpnja 2022., a on takav Ugovor nije zaključio, već je zaključio Ugovor o radu 28. listopada 2020. Tuženik da je Odluku o otkazu donio temeljem Odluke Uprave o utvrđivanju kriterija za višak radnika od 8. prosinca 2022., u kojoj Odluci je nezakonito primijenjen socijalni kriterij o obvezama uzdržavanja koje terete radnika jer je tuženik uzeo u obzir da obaveza uzdržavanja radnika postoji samo ako radnik ima uzdržavanog člana navedenog u poreznoj kartici. On osobno da kćerku koja se redovno školuje i koju uzdržava, nema upisanu na poreznoj kartici te da je tuženik trebao zatražiti od usporednih radnika i podatke o stvarnim obvezama uzdržavanja, a ne se rukovoditi samo podacima iz porezne kartice. Nadalje, da je tuženik koristio kriterij uspješnosti na radu/ocjenu radnika u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija jer da se temeljem socijalnih kriterija može ostvariti maksimalno 36 bodova, a temeljem uspješnosti u radu 49, pa postoji neravnopravni odnos između zakonskih socijalnih kriterija i kriterija uspješnosti na radu, što predstavlja povredu članka 115. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR). Obrazloženje Odluke o otkazu da je manjkavo jer je tuženik propustio naznačiti temeljem kojih kriterija je baš tužitelju otkazao Ugovor o radu, te je propustio naznačiti koliko je bodova ukupno dodijelio tužitelju temeljem pojedinih kriterija. Isto tako da nije pravilno izvršeno savjetovanje sa radničkim vijećem jer tuženik nije istom dostavio sve podatke važne za sagledavanje zakonitosti pobijene odluke.

6.2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer da je u potpunosti poštovao socijalne kriterije iz članka 115. stavak 2. ZR-a i temeljem Odluke o utvrđivanju kriterija za višak radnika od 8. prosinca 2022. u kojoj je jasno navedeno da će se obveza uzdržavanja utvrđivati temeljem porezne kartice, a da ne postoji prepreka da je uzdržavani član obitelji tužitelja bio upisan i u njegovoj poreznoj kartici. Kriterij uspješnosti da je utemeljen na Pravilniku o upravljanju radnim učinkom (HP Glasnik broj: 18/21). Autonomno pravo poslodavca je da odredi kriterije prema kojima će utvrditi višak radnika i kojim će kriterijima dati prednost pri čemu je ograničen jedino time što mora voditi računa o zakonskim socijalnim kriterijima. Odluka o otkazu da je pravilno obrazložena jer se tuženik pozvao na Odluku o utvrđivanju kriterija za višak radnika od 8. prosinca 2022. kojom je detaljno i transparentno propisan način bodovanja radnika. Isto tako, da je u cijelosti ispoštovana obveza savjetovanja s Radničkim vijećem.

6.3. Na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio;

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 5. svibnja 1997.,

- da je na radnom mjestu referenta za održavanje u organizacijskoj jedinici Divizija podrška, Sektor upravljanja nekretninama, Odjel održavanja i uređenja, Područje održavanja 3, radio na temelju Ugovora o radu koji je zaključen 28. listopada 2020.,

- da mu je dana 20. ožujka 2023. dostavljena Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora,

- da je konkretnoj Odluci prethodilo donošenje Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 24. studenoga 2022. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 8. prosinca 2022. te Odluke o utvrđivanju kriterija za višak radnika od 8. prosinca 2022.,

- da se Radničko vijeće očitovalo o namjeravanoj Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju te je uskratilo suglasnost,

- da je izvršeno usporedno bodovanje tužitelja s još jednim zaposlenikom koji je radio na istom radnom mjestu,

- da tužitelj nije ostvario bodove po kriteriju uzdržavanja jer iz porezne kartice ne proizlazi da ima upisanu osobu na uzdržavanju,

- da je tužitelj u zakonom predviđenom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao, te nakon toga i tužbu.

6.4. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Člankom 135. stavak 3. ZR-a da je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, dok je člankom 123. istog Zakona, propisano da se odredbe Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana. U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka, rok iz članka 133. stavka 1. ovoga Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.

6.5. Prvostupanjski sud utvrđuje da je neposredno prije otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, kod tuženika došlo do organizacijskih promjena koje su popraćene odgovarajućim Pravilnicima, a na temelju iskaza svjedoka KF i ĆF utvrđuje da je istima bilo poznato da tužitelj uzdržava dijete na redovnom školovanju, a što nije uzeto u obzir jer je taj kriterij bodovan prema podacima iz porezne kartice. Nadalje da je postupku otkazivanja tužiteljevog Ugovora o radu provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem, koje se nije suglasilo s namjeravanim otkazom.

6.6. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije bio jedini izvršitelj poslova navedenog radnog mjesta. Prihvaća tvrdnju tuženika da smisao članka 106. stavak 3. ZR-a nije u tome da ograniči slobodu poslodavca tako da višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika bez mogućnosti da uzme u obzir bilo koju drugu okolnost i da je logično da će poslodavac zadržati na radu one radnike koji su uspješniji (koji postižu bolje rezultate). Međutim, da poslodavac nije ovlašten tumačiti „obvezu uzdržavanja“ različito od općeprihvaćenog i zakonskog tumačenja. Obveza uzdržavanja da je i zakonski termin iz članka 281. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.; dalje: OBZ) koja se ne može i ne smije utvrđivati samo temeljem porezne kartice kako je to učinio tuženik. Tuženik da je bio obvezan zatražiti tužitelja i druge usporedne radnike podatak imaju li dužnost uzdržavanja roditelja, djece, bračnog ili izvanbračnog druga, srodnika u ravnoj liniji i drugih osoba navedenih u članku 281. OBZ-a i da ih pozove da o navedenom dostave dokaze, a tek tada navedeno uzme u razmatranje kao jedan od usporednih kriterija.

6.7. Kako tuženik nije postupio na navedeni način, to da nije provedena ispravna i zakonita usporedba radnika te je postupljeno protivno članku 115. ZR-a, zbog čega je Odluka o otkazu nezakonita pa je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

6.8. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.).

7. U svojoj žalbi tuženik ponavlja navode koje je iznosio tijekom postupka te osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a prije svega pravilnost primijene materijalnog prava. Ističe da je tuženik svojim internim aktom jasno i nedvosmisleno unaprijed propisao na koji način poslodavac utvrđuje radnikovu obvezu uzdržavanja i to u odnosu na sve radnike tuženika jednako. Kako su kriteriji za utvrđivanje viška radnika propisani internim aktom, to da je tužitelju bilo poznato na koji način će se utvrđivati obveza uzdržavanja te da je stoga tužitelj bio u obvezi da uzdržavanog člana obitelji upiše na svoju porezu karticu, jer nije bilo zakonske prepreke da to učini, bez obzira što takva osoba ne bi bila upisana u svrhu ostvarenja porezne olakšice. Propust tužitelja da ne može ići njemu u korist. Člankom 115. stavak 2. ZR-a da je zabranjena nejednakost u postupanju prilikom odluke o tome koje će radnike poslodavac zadržati na radu, a koje ne, ali se ne propisuje obveza na koji će način poslodavac osigurati jednakost u postupanju prilikom ocjenjivanja pojedinih zakonom propisanih socijalnih kriterija.

7.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju dokaza koje su predložile stranke te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao.

7.2. Iako se prvostupanjski sud time nije bavio, za primijetiti je da iz Odluke o otkazu proizlazi da se otkazuje Ugovor o radu sklopljen dana 27. srpnja 2022. za radno mjesto referenta za održavanje, a tužitelj tvrdi da ne postoji Ugovor o radu navedenog datuma i prilaže Ugovor o radu za navedeno radno mjesto koji je sklopljen 28. listopada 2020. Tuženik ovu činjenicu nije osporio, niti je dostavio Ugovor o radu od 27. srpnja 2022., pa bi se iz navedenog moglo zaključiti da je otkazan Ugovor o radu koji ne postoji, što već samo po sebi ukazuje na nezakonitost Odluke o otkazu.

7.3. Međutim, ako bi se uzelo da se radi o, iz nekog razloga, pogrešno napisanom datumu Ugovora o radu od strane tuženika (greška u pisanju i sl.), tada je potrebno meritorno razmotriti razloge za valjanost Odluke o otkazu, a kojima se bave i tužitelj i tuženik.

7.4. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da „U cilju smanjenja troškova poslovanja Društva, a bez negativnog utjecaja na obim i kvalitetu obavljanja poslova u Diviziji podrška Sektor upravljanja nekretninama, poslodavac je donio odluku o racionalizaciji broja izvršitelja u prethodnom navedenom sektoru, odjelu održavanja i uređenja. Navedeno podrazumijeva da će poslodavac organizirati proces rada tako da smanji broj izvršitelja za 3 na radnom mjestu referent za održavanje. Trenutno 4 izvršitelja imaju sklopljene ugovore o radu za obavljanje poslova radnog mjesta referenta za održavanje.“ Iz toga proizlazi da se poslovi koje sada obavljaju četiri osobe svode na jednog izvršitelja, dakle da se broj izvršitelja smanji za 3. Tuženik je dostavio tablicu usporednih radnika na kojoj se nalaze tužitelj i još jedna radnica. Iz toga bi se moglo zaključiti da sudu nisu prezentirani svi usporedni radnici, a to su oni koji su bili zaposleni na radnom mjestu referent za održavanje, obzirom da se broj izvršitelja smanjuje sa četiri na jednoga, kako to proizlazi iz obrazloženja Odluke o otkazu.

7.5. I po ocjeni ovog suda, usporednim radnicima u ovakvoj situaciji, bez obzira što je u Odluci o utvrđivanju kriterija za višak radnika poslodavca propisano da će se obveza uzdržavanja utvrđivati samo na temelju podataka iz porezne kartice, trebalo je omogućiti, upravo iz razloga što ako tužitelj na temelju uzdržavanog člana obitelji ne ostvaruje porezu olakšicu pa uzdržavani član nije upisan u porezu karticu, da na drugi način dokazuju postojanje obveze uzdržavanja, umjesto da ih se prisiljava da mijenjaju podatke u poreznoj kartici, a za slučaj da poslodavac odluči iz organizacijskih razloga pojedinim radnicima otkazati ugovore o radu. Pri tome ovaj sud ukazuje i na mišljenje Radničkog vijeća koje se nije usuglasilo s otkazom ugovora o radu tužitelju, a u obrazloženju navode da poslodavac „…nije dostavio potpune podatke za sagledavanje zakonitosti ove namjere. Iz dostavljenih podataka, koji su nepotpuni i paušalni, zaključujemo da je predmetna odluka nezakonita.“

7.6. Na temelju Odluke o utvrđivanju kriterija za višak radnika i dostavljene usporedne tablice, proizlazi da upravo zbog toga što tužitelj nije imao upisanu uzdržavanu osobu na svojoj poreznoj kartici, je ostvario manji broj bodova u odnosu na usporednu radnicu, jer prema kriteriju uspješnosti na radu i tužitelj i usporedna radnica su ostvarili jednak broj bodova. Činjenica da bi tužitelj, da mu je pružena mogućnost da dokazuje obvezu uzdržavanja, ostvario veći broj bodova sama po sebi ne znači da bi automatizmom upravo on ostao na konkretnom radnom mjestu, jer je autonomno pravo poslodavca da između radnika približno istog socijalno-ekonomskog položaja izabere kojega će od njih zadržati na radu, a kojemu otkazati. Međutim, pretpostavka za takvu odluku je da je poslodavac pravilno utvrdio socijalne kriterije te dao konkretne razloge zbog kojih otkazuje Ugovor o radu.

7.7. U konkretnom slučaju poslodavac nije postupio na navedeni način. Obrazloženje Odluke o otkazu, po ocjeni ovog suda, nije dovoljno jasno i konkretno jer nedostaje analiza primjene konkretnih kriterija za tužitelja i usporednog radnika zbog čega ista nije dovoljno obrazložena.

8. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženika te potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković