REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4225/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732 Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2639/2023-3 od 3. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-400/2022-18 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2639/2023-3 od 3. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-400/2022-18 od 26. listopada 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi čl.1024. st.3. i čl. 345. st.3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)?
2. Ima li banka-davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnoj ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl.1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita?
3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96.st.1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl.1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl.1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo, drugo i treće pitanje razlozi važnosti na koje se tuženik poziva ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju kao u konkretnom predmetu. Naime, različita praksa drugostupanjskih sudova na koju se poziva predlagatelj ne odnosi se na kredite u kunama, već u CHF valutnoj klauzuli, a nadalje ne odnose se niti na naknadu za obradu kredita, već na naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
Stoga, takvi razlozi važnosti nisu odgovarajući.
5.1. U odnosu na četvrto pitanje tuženica polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je tuženica dužna platiti zatezne kamate od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate, a sve na temelju utvrđenja sudova u konkretnom predmetu da su pobijane odredbe ugovora o kredita ništetne, odnosno bez valjane pravne osnove, pa samim time nema niti savjesnosti kod stjecatelja preplaćenog iznosa. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
7. Budući da tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačila povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a zbog koje, između ostalog, prijedlog podnesen, to je, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
