Poslovni broj Usž- 2926/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZELENA LUKA d.o.o. Tisno, Put Jazine 328, kojeg zastupa opunomoćenik Saša Poldan odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk, Morina, odvjetnicima u Rijeci i Zagrebu, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2783/2023-7 od 10. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2783/2023-7 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2783/2023-7 od 10. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: UP/I-362- 02/19-02/1269, Urbroj: 443-02-03-12-02-23-126 od 3. listopada 2023.(točka I. izreke), prijedlog za određivanjem prekida upravnog spora (točka II. izreke), odbijen je prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka III. izreke) kao i zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka IV. izreke).

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/19-02/1269, Urbroj: 443-02- 03-12-02-23-126 od 3. listopada 2023. utvrđeno je da je rješenje Klasa: UP/I-362- 02/19-02/1269, Urbroj: 443-02-03-12-02-23-112 od 20. lipnja 2023., kojim se tužitelju kao investitoru naređuje u roku 15 dana od dana primanja rješenja, ukloniti građevine izgrađene u funkciji kampa „Olivia Green camping“ na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio Jazine, izvan granica građevinskog područja pobliže opisanih u izreci tog rješenja, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole odnosno bez glavnog projekta izgrađenog u skladu s prostornim planom, postalo izvršno 11. srpnja 2023. (točka 1.); da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/19-02/1269, Urbroj: 443-02-03-12-02-23-118 od 14. srpnja 2023. kojim je odgovornim osobama investitora izrečena 1. novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 16. kolovoza 2023. (točka 2.); da tužitelj u ostavljenom roku nije uklonio opisane građevine (točka 3.); tužitelj se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem 2. novčane kazne odgovornim osobama ŠĆ i GĆ, u iznosu od 26.544,56 eura / 200.000,00 kuna, koju su dužni platiti u korist Državnog proračuna (točka 4. i 5.) te se upozorava se tužitelj da će se, u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju na uklanjanje prisiljavati novom novčanom kaznom (točka 6.), a izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 7.).

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakonom o upravnim sporovima. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu kao i rješenje tuženika te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove spora i sastava žalbe. U žalbi navodi da presuda nije valjano obrazložena, da je trebalo prekinuti ovaj spor do okončanja spora koji je pokrenut protiv rješenja o uklanjanju kao i rješenja kojim je izrečena prva novčana kazna. Navodi da mu nikada nije dostavljen zapisnik sa kontrolnog očevida 28. rujna 2023. niti je obaviješten da će se obaviti kontrolni očevid. Da je tužitelju omogućeno sudjelovanje na očevidu, mogao je utjecati na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Pored toga, iz samog rješenja da nije razvidno izriče li se novčana kazna tužitelju ili odgovornim osobama.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Vezano za prigovore tužitelja da odluka prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena treba reći da obveza obrazlaganja odluke ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

4.2. Naročito, presuda sadrži razloge o tome na čemu je temeljio svoju odluku da je tuženik zakonito donio rješenje o drugoj novčanoj kazni (nakon što tužitelj nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o uklanjaju) dok svi ostali prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 20. lipnja 2023.) nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj jedino mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.). Naime, u ovom sporu mogu se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

4.3. Suprotno mišljenju tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja (jer je to sam tužitelj i predložio u tužbi) jer se radi o dokaznim prijedlozima kojima se može pobijati osnovanost rješenja o uklanjaju ali i ne rješenja o izvršenju. Uostalom tužitelj niti ne spori da nije postupio po izvršnom rješenju od 20. lipnja 2023., a što je u skladu s zaključkom tuženika sa kontrolnog očevida od 28. rujna 2023.

5. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja u smislu odredbe članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21. - dalje: ZDI) u svezi s odredbom članka 113. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, te odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20, dalje u tekstu: Naputak).

6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 20. lipnja 2023. koje je postalo izvršno 11. srpnja 2023., tužitelju naređeno uklanjanje, uz upozorenje da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju (navedeno rješenje je odlukom ovog suda poslovni broj Usž-3209/2024 ocjenjeno zakonitim). Nije sporno ni da je tužitelj to rješenje primio te da nije postupio po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno. Isto tako nije sporno da se inspekcijskim rješenjem od 14. srpnja 2023., koje je postalo izvršno 16. kolovoza 2023. tužitelj prisiljava na izvršenje izricanjem prve novčane kazne (navedeno rješenje je odlukom ovog suda poslovni broj Usž-3005/2024 ocjenjeno zakonitim). Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 20. lipnja 2023., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.

7. Budući da je rješenje o uklanjanju od 20. lipnja 2023. koje je postalo izvršno 11. srpnja 2023. doneseno na temelju članka 106. stavak 3. ZDI-a te je investitoru određeno da će se na izvršenje naredbe o uklanjaju prisiljavati izricanjem novčane kazne ako ne postupi u roku po naredbi to je pravilno tuženik primijenio odredbu 14.c Naputka kojima je propisana visina druge novčane kazne u iznosu od 26.544,56 € / 200.000,00 kuna koja je jasno, a suprotno navodima tužitelja, izrečena odgovornim osobama tužitelja.

8. Nadalje, nije odlučan žalbeni navod da tužitelj nije bio prisutan prilikom očevida inspekcije, niti da mu nije dostavljen zapisnik o kontrolnom očevidu budući da ne spori da po rješenju o uklanjanju građevine nije ni postupio. Naime, rješenjem od 20. lipnja 2023., koje je ovdje izvršni naslov, tužitelj je, upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke navedenog rješenja. Tužitelj ni ne spori da po naređenju naprijed navedenog izvršnog rješenja nije postupio, ali smatra da bi sudjelovanjem na očevidu mogao utjecati na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja ne navodeći kojeg točno činjeničnog stanja pokraj nesporne činjenice da nije postupio po rješenju o uklanjanju od 20. lipnja 2023. Uostalom tužitelj je podnio tužbu u zakonskom roku te je stoga istu prvostupanjski sud uzeo u meritorno razmatranje i na taj način mu omogućio zaštitu njegovih prava i interesa u upravnom sporu protiv rješenja tuženika.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud u smislu članka 45. stavka 2. točke 1. ZUS-a, odbio prijedlog tužitelja za prekidom postupka do okončanja sporova koje je tužitelj pokrenuo protiv rješenja o uklanjanju (UsI-1829/2023) kao i rješenja o prvoj novčanoj kazni (UsI-1944/2023), a budući da tijek tih sporova ne odgađaju izvršenje predmetnoga egzistentnog i izvršnog rješenja o uklanjanju, pravomoćnost kojega nije uvjet za donošenje osporenog rješenja, nego je njegova egzistentnost i izvršnost uvjet za donošenje osporenog rješenja. Uostalom presudama ovog suda Usž-3209/2024 (UsI-1829/2023) i Usž-3005/24 (UsI-1944/2023) potvrđena je zakonitost pobijanih rješenja tuženika.

10. Vezano za odgodni učinak tužbe koji je predložen od strane tužitelja treba reći da je za odlučivanje o prijedlogu tužitelja, imajući na umu njegov sadržaj, mjerodavna odredba članka 26. stavka 2. ZUS-a kojom je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Mogućnost uspostave odgodnog učinka tužbe je iznimka od pravila prema kojem tužba nema odgodni učinak (članak 26. stavak 2. ZUS-a) pa ju valja restriktivno tumačiti.

10.1. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem o izvršenju utvrđeno je kako tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju tuženika od 20. lipnja 2023. zbog čega je odgovornoj osobi izvršenika izrečena novčana kazna na temelju odredbe članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09). Slijedi kako se tužitelj kao pravna osoba na izvršenje prisiljava izricanjem novčane kazne odgovornoj osobi pa novčana kazna nije izrečena tužitelju kao obvezniku postupanja po izvršnom rješenju. Zbog navedenog su neutemeljeni navodi iz prijedloga o nastanku teško popravljive štete tužitelju. Dakle, iako je prvostupanjski sud kratko obrazložio razloge odbijanja prijedloga a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika nastala teško popravljiva šteta, to je njegov prijedlog neosnovan a a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. Dakle, kako ovaj sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je o troškovima sastava žalbe odlučeno na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković