REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4207/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Darija Silov i Ivan Milin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, protiv tuženika ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja bračne stečevine, diobe i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-7/2024-3 od 13. ožujka 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob- 46/2021-141/2013-60 od 25. listopada 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-7/2024-3 od 13. ožujka 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob-46/2021-141/2013- 60 od 25. listopada 2023.
2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog toga jer joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja važnih za odluku u sporu, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoja prava kroz sudsku praksu, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.
4. Stranke nisu podnijele odgovore na prijedloge za dopuštenje revizije.
5. Odredbom čl. 387. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Obzirom na pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu, ocjena ovog suda je da se navedena pitanja ne mogu smatrati određeno naznačenima pravnim pitanjima, u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP. Naime, postavljena pitanja su činjenične naravi i odnose se isključivo na okolnosti konkretnog slučaja, osporavajući svojim sadržajem činjenična utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova, te stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na pravna pitanja u smislu ostvarivanja ujednačavanja sudske prakse trebala ostvariti (čl. 385.a st. 1. ZPP). Budući da prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije ne sadržava određeno naznačeno pravno pitanje, istog je valjalo u tom dijelu odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.
6. U odnosu na u prijedlogu tužiteljice istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija), valja reći da se prijedlog u tom dijelu svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.1. Glede navoda tužiteljice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
6.3. Što se tiče pritužbe tužiteljice koja se odnosi na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba i da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, te da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
6.4. Kako, imajući u vidu izneseno, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, to je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
7. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tri pravna pitanja, koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
7.1. Prvo pitanje (je li sud mogao zaključiti da sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka bez provođenja vještačenja) je općenite naravi te ovaj sud u odnosu na to pitanje ne može izraziti pravno shvaćanje koje bi moglo biti generalno i ubuduće primjenjivo. Za drugo pitanje (kojim prigovara da tužiteljica nije dostavila potvrdu nadležnog tijela da etažne jedinice označene u nalazu i mišljenju sudskog vještaka predstavljaju samostalne uporabne cjeline) tuženik nije dostavio dokaze da je riječ o pitanju koje je bilo predmet razmatranja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, odnosno da je taj prigovor iznosio ranije tijekom postupka, radi čega se navedeno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Treće pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije (koje polazi od tvrdnje tuženika da je sud bračnom stečevinom proglasio nekretninu izgrađenu nakon prekida bračne i ekonomske zajednice stranaka) temelji se na činjeničnim tvrdnjama tuženika koje se razlikuju od utvrđenja i zaključaka nižestupanjskih sudova, radi čega ni to pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu.
7.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
