REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2449/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u OD Borić & Toš d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika Valentina Lovrića i zamjenice punomoćnika tuženika SČ, odvjetničke vježbenice, 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju OČ isplati iznos od 2.931,92 € (slovima: dvijetisućedevetstotridesetjedan euro i devedesetdva eurocenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
– 6,44 € od 01.11.2008.;
– 2,56 € od 01.12.2008.;
– 7,99 € od 01.01.2009.;
– 8,83 € od 01.02.2009.;
– 9,20 € od 01.03.2009.;
– 8,16 € od 01.04.2009.;
– 8,36 € od 01.05.2009.;
– 6,77 € od 01.06.2009.;
– 5,60 € od 01.07.2009.;
– 5,91 € od 01.08.2009.;
– 6,53 € od 01.09.2009.;
– 6,48 € od 01.10.2009.;
– 5,85 € od 01.11.2009.;
– 7,02 € od 01.12.2009.;
– 7,96 € od 01.01.2010.;
– 9,30 € od 01.02.2010.;
– 8,99 € od 01.03.2010.;
– 10,80 € od 01.04.2010.;
– 10,46 € od 01.05.2010.;
– 11,13 € od 01.06.2010.;
– 16,93 € od 01.07.2010.;
– 15,73 € od 01.08.2010.;
– 19,38 € od 01.09.2010.;
– 18,12 € od 01.10.2010.;
– 16,09 € od 01.11.2010.;
– 20,37 € od 01.12.2010.;
– 25,81 € od 01.01.2011.;
– 21,96 € od 01.02.2011.;
– 23,31 € od 01.03.2011.;
– 21,59 € od 01.04.2011.;
– 21,90 € od 01.05.2011.;
– 29,19 € od 01.06.2011.;
– 29,90 € od 01.07.2011.;
– 35,99 € od 01.08.2011.;
– 32,86 € od 01.09.2011.;
– 29,44 € od 01.10.2011.;
– 29,07 € od 01.11.2011.;
– 28,80 € od 01.12.2011.;
– 30,44 € od 01.01.2012.;
– 31,86 € od 01.02.2012.;
– 32,05 € od 01.03.2012.;
– 31,07 € od 01.04.2012.;
– 31,73 € od 01.05.2012.;
– 32,19 € od 01.06.2012.;
– 31,42 € od 01.07.2012.;
– 31,62 € od 01.08.2012.;
– 31,05 € od 01.09.2012.;
– 29,81 € od 01.10.2012.;
– 31,13 € od 01.11.2012.;
– 31,77 € od 01.12.2012.;
– 31,32 € od 01.01.2013.;
– 28,83 € od 01.02.2013.;
– 30,95 € od 01.03.2013.;
– 31,13 € od 01.04.2013.;
– 30,30 € od 01.05.2013.;
– 27,72 € od 01.06.2013.;
– 27,65 € od 01.07.2013.;
– 28,29 € od 01.08.2013.;
– 29,30 € od 01.09.2013.;
– 30,71 € od 01.10.2013.;
– 29,99 € od 01.11.2013.;
– 30,50 € od 01.12.2013.;
– 31,08 € od 01.01.2014.;
– 31,45 € od 01.02.2014.;
– 32,21 € od 01.03.2014.;
– 31,96 € od 01.04.2014.;
– 31,11 € od 01.05.2014.;
– 30,84 € od 01.06.2014.;
– 30,96 € od 01.07.2014.;
– 31,93 € od 01.08.2014.;
– 32,74 € od 01.09.2014.;
– 32,57 € od 01.10.2014.;
– 33,27 € od 01.11.2014.;
– 33,75 € od 01.12.2014.;
– 33,47 € od 01.01.2015.;
– 33,85 € od 01.02.2015.;
– 33,85 € od 01.03.2015.;
– 33,85 € od 01.04.2015.;
– 33,85 € od 01.05.2015.;
– 1.055,57 € od 01.06.2015.;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužitelju OČ troškove postupka u iznosu 1.285,39 € (slovima: tisućudvestoosamdesetpet eura i tridesetdevet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom zaključio 30. travnja 2008. Ugovor o kreditu broj: 718-50-4850262 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju stavljeno na raspolaganje 11.282,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti i nije konvertiran. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da navedeni ugbovor o kreditu ispunjava uvjete iz gore navedenih presuda i to da je sklopljen 30. travnja 2008. te da sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. S obzirom da je navedena odredba ništetna, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose u iznosu od 2.931,92 € na ime stjecanja bez osnove, sukladno čl. 1111. ZOO-a, sve s pripadajućim kamatama. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osporava pravnu osnovu te ističe prigovor zastare. Navodi da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. u cijelosti promašeno. Navedena presuda donesena je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te se takva zaštita pruža na općenitoj razini. Sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju su bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Ističe da je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužiteljica donijela promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. Čini nespornom visinu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 718-50-4850262 od 30. travnja 2008. (list 7 do 11 spisa), Otplatni plan (list 13 do 21 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (list 22 do 27 spisa), Ugovor o kreditu broj: 158-50-3953713 od 7. ožujka 2007. (list 17 do 21 spisa), Zahtjev za kredit (list 331 spisa), Promotivni uvjeti tuženika (list 332 i 333 spisa) te je saslušan tužitelj (list 499 i 500 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).
7. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu broj: 718-50-4850262 od 30. travnja 2008. čija je namjena bila kupnja novog vozila, temeljem kojeg je tužitelju stavljeno na raspolaganje 11.282,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.
8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li potraživanje u zastari.
9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje novog automobila (čl. 6. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.
9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 11.282,56 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).
11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.
11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).
12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (30. travnja 2008.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.
13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je izjavio da je 2008. odlučio kupiti osobni automobil Chrevrolet Aveo, uputio se u autokuću gdje su ga upoznali da surađuju sa tuženikom te da može dignuti kredit uz valutnu klauzulu CHF. Svu dokumentaciju pripremio je i predao u autokući, a potom su ga iz autokuće uputili u poslovnicu tuženika gdje ga je dočekao već pripremljen, unaprijed formuliran i tipiziran ugovor o kreditu. Njije mogao pregovarati u vezi pojedine odredbe, niti ga je djelatnik banke upozorio da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Nije mu poznat termin "valuta utočište". Automobil je koristio isključivo za osobne potrebe. Anuitete je plaćao isključivo tužitelj. Iskaz je ocijenjen kao uvjerljiv i iskren te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao, primjerice predlaganjem saslušanja djelatnika banke koji je pregovarao s tužiteljicom. Nadalje, sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Slavku Marković jer prema shvaćanju ovog suda, ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i USRH U-III- 42223/2021 od 1. prosinca 2021.).
14. S obzirom da je tuženik na ročištu od 28. kolovoza 2024. učinio visinu nespornom, sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem radi dokazivanja iste.
15. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
16. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.
16.1. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli.
17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.
17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).
17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.
17.3. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 6. travnja 2023. Prema tome, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.
18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni nespornim (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.
20. Tužitelj je uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)
21. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastav podneska od 14. rujna 2023., 28. ožujka 2024. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 28. kolovoza 2024, i 26. studenoga 2024., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR., s obzirom da je tužitelj tražio 998,00 EUR, sukladno čl. 2. ZPP-a pripada mu traženi iznos.
22. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 249,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,89 EUR (koliko je plaćeno) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.285,39 EUR.
23. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 15. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.
24. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužiteljici po pun;
- tuženiku po pun.
