REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-6/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr.sc. Neri Radas, u pravnoj stvari tužitelja Gradska toplana d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB 84300617934, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, protiv tuženika LE-WI-KO d.o.o., Zagreb, Florićeva 15, OIB 18573713031, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hasan Karajić i Damir Karajić u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1355/2021-4 od 6. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4030/2019 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1355/2021-4 od 6. rujna 2023. pod točkom II. izreke kojom je preinačena točka I. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4030/2019 od 26. siječnja 2021. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog za iznos od 704,46, Eura/5.307,75 kn, kao i točka II. te presude - odluka o trošku i sudi:
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4030/2019 od 26. siječnja 2021. pod točkom I. izreke i u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15892/2019 od 18. studenog 2019. za isplatu iznosa od 704,46 Eura/ 5.307,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena kako slijedi:
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 29. siječnja 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 1. ožujka 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 26. ožujka 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 27. travnja 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 27. svibnja 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. lipnja 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 21. srpnja 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 23. kolovoza 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 23. rujna 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 29. listopada 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 30. studenoga 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 31. prosinca 2017.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. siječnja 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 1. ožujka 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. ožujka 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. travnja 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 27. svibnja 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. lipnja 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 21. srpnja 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 22. kolovoza 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 22. rujna 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 25. listopada 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. studenoga 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. prosinca 2018.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 27. siječnja 2019.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 27. veljače 2019.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. ožujka 2019.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 24. travnja 2019.;
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 24. svibnja 2019.
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 22. lipnja 2019.
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 24. srpnja 2019.
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 28. kolovoza 2019.
- na iznos od 21,34 EUR / 160,75 kn koje teku od 20. rujna 2019. kao i u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove nastale u postupku u povodu revizije u iznosu 520,98 Eur-a (3.925,32 kn) u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15892/2019 od 18. studenog 2019. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.287,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja za dio potraživanja tužitelja sadržanog u citiranom platnom nalogu dok je za dio potraživanja prihvaćena žalba tužitelja i platni nalog je djelomično održan na snazi, onako kako je to citirano pod I. izreke ove presude.
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-565/2024 od 24.rujna 2024. zbog pitanja:
"Može li pravna ili fizička osoba postati krajnji kupac, a da nije potpisan Ugovor o potrošnji toplinske energije između predstavnika suvlasnika zgrade sa sustavom centralnog grijanja i kupca toplinske energije koji tu toplinsku energiju isporučuje, uzimajući o obzir odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15)?",
podnosi tuženik.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode revizije tuženika, te je predložio odbaciti reviziju tuženika uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 13.156,64 kn (1.746,19 Eur) na temelju izdanih računa za isporučenu toplinsku energiju u tuženikovom poslovnom prostoru u razdoblju od prosinca 2016. do rujna 2019. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom imao sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije.
7. Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:
- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi Kralja Tomislava 29 (Pothodnik) u Karlovcu za koji mu je tužitelj izdao račune za isporučenu toplinsku energiju;
- da stranke nisu sklopile pisani ugovor o distribuciji toplinske energije;
- da je toplinska podstanica u zgradi u kojoj se nalazi tuženikov poslovni prostor u kvaru od 2016. i da se od tada tuženik i još nekoliko vlasnika poslovnih prostora griju na struju;
- da je tužitelj bio upoznat s tim kvarom te da je u par navrata tuženiku i ostalim suvlasnicima slao ponudu s troškovnikom za popravak toplinske podstanice.
8. Među strankama je i u ovaj fazi postupka sporno jesu li bile u poslovnom odnosu, može li tužitelj izdati račune za isporučenu toplinsku energiju iako je znao da je toplinska podstanica u kvaru te je li krajnji kupac, koji se ne grije na toplinsku energiju preko tuženikovog sustava za raspodjelu toplinske energije, dužan i dalje isporučitelju toplinske energije plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava.
9. Sudovi utvrđuju da je tužitelj ovlašteni koncesionar za distribuciju toplinske energije u Gradu Karlovcu od 30. srpnja 2012., a na temelju odluke Gradskog vijeća Grada Karlovca. Prije tužitelja ovlaštenik te koncesije je bilo društvo Toplana d.o.o. Karlovac na temelju ugovora o koncesiji od 25. srpnja 2006. zaključenog s Gradom Karlovcem. Društvo Toplana d.o.o. je 30. srpnja 2012. s tužiteljem sklopio Ugovor o prijenosu Ugovora o koncesiji.
10. Iz iskaza stranaka sudovi utvrđuju da je tuženik koristio tužiteljeve usluge isporuke toplinske energije od 30. srpnja 2012. do 2016. godine kada je došlo do kvara toplinske podstanice. Dakle, neovisno o tome što u konkretnom slučaju nije postojao ugovor između tužitelja i tuženika 2012. godine kada je tužitelj preuzeo koncesiju, samom činjenicom isporuke toplinske energije nastaje za korisnika usluge obveza plaćanja računa odnosno naknade za isporučenu toplinsku energiju.
11. U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu za isporučenu toplinsku energiju tuženiku kao krajnjem kupcu od prosinca 2016. do rujna 2019.
12. Odredbom čl. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije propisano je:
"(1) Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.
(2) Ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa se na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.
(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sklapa se za svako obračunsko mjerno mjesto i sadrži:
- podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,
- predmet ugovora,
- identifikacijsku oznaku obračunskog mjernog mjesta,
- odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,
- odredbe o cijeni toplinske energije,
- naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije,
- način obračuna i rok plaćanja,
- postupak kod neovlaštene potrošnje toplinske energije,
- uvjete za preraspodjelu toplinske energije,
- način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,
- odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,
- ostale međusobne obveze i druge potrebne podatke,
- način rješavanja sporova.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se u toplinskoj podstanici isporučena toplinska energija mjeri odvojeno na obračunskom mjernom mjestu za grijanje i na obračunskom mjernom mjestu za pripremu potrošne tople vode, sklapa se jedan ugovor o potrošnji toplinske energije.
(5) Sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije je:
- popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju,
- odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju donesena na način i po postupku određenim Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.
(6) Ugovor iz stavka 2. ovoga članka obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.
(7) Krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan je u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.".
13. Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Odredbom čl. 294. ZOO-a propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
14. Iz utvrđenja sudova nižeg stupnja slijedi da između tužitelja i ovlaštenog predstavnika suvlasnika tuženika nije sklopljen poseban ugovor u smislu čl. 4. Općih uvjeta.
14.1. Vodeći računa o činjenici da je između stranaka izvršavana sa strane tužitelja obveza isporuke toplinske energije kroz određeno razdoblje i da je tuženik tu uslugu kao krajnji kupac podmirivao, sve do trenutka kada je zbog kvara na instalacijama došlo do nemogućnosti tuženiku koristi se toplinskom energijom prema ocjeni ovog suda između stranaka je primjenom općih odredbi obveznog prava (čl. 247. i 294. ZOO-a) zasnovan obvezno-pravni odnos i tuženik je postao krajnji kupac makar nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije između kupca toplinske energije (ovdje tužitelja) i ovlaštenog predstavnika suvlasnika.
14.2. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
15. Prema ocjeni ovog suda kako je utvrđeno da se tuženik nije izdvojio iz sustava centralnog grijanja što mu je omogućeno primjenom odredbe čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18 - dalje: ZTTE) ali da mu toplinska energija nije isporučivana i da je svoj posebni dio nekretnine grijao na struju to u biti o odgovoru na pitanje zbog kojeg dopušteno podnijeti reviziju niti ne ovisi odluka u ovom sporu, gdje je u ovoj fazi postupka sporno je li tuženik makar ne prima toplinsku energiju i nije se svojom voljom izdvojio iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu.
16. Ovaj sud je u presudi Rev-41/2022 od 19. travnja 2022 u točki 9. obrazloženja zauzeo pravno shvaćanje da je krajnji kupac kada mu je isporučena toplinska energija, a nije se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja dužan plaćati cijenu isporučene i potrošene toplinske energije.
17. Dakle, kada tuženiku kao krajnjem kupcu ta energija nije isporučena, a on kao samo jedan od suvlasnika ne može utjecati da se kroz poslove redovne uprave nekretnine u suvlasništvu osigura ispravno funkcioniranje toplinske stanice ne postoji niti obveza tuženika bilo što plaćati tužitelju jer niti mu je toplinska energija isporučena, niti je koristi, niti se isključio iz zajedničkog sustava centralnog grijanja sukladno odredbi čl. 45. ZTTE.
18. Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa presudu suda drugog stupnja valjalo preinačiti u pobijanom dijelu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a.
19. Odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP u vezi sa čl. 2. ZPP, slijedom čega je, imajući u vidu vrijednog pobijanog dijela od 704,46 Eur/ 5.307,75 kn, naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije u zatraženom iznosu 186,64 Eur/ 1.406,24 kn, te troškove sastava revizije u zatraženom iznosu od 281,25 Eur/ 2.119,08 kn u skladu s Tbr. 10/5. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) kao i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 53/23 - dalje: ZSP) i čl. 24. st. 2. ZSP, te Tbr. 3. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23 - dalje: Uredba) u zatraženom iznosu od 53,09 Eur/ 400,00 kn, što sveukupno iznosi 520,98 Eur/ 3.925,32 kn. 20.1. Trošak sudske pristojbe na reviziju tužitelju nije priznat jer prema napomeni uz Tbr. 3. Uredbe proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.
20.2. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450 kn).
21. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (točka III. izreke).
22. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
