Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-230/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg kao punomoćnici zastupaju LEV, dipl.iur. (generalna punomoć Su- 725/15) i AE, dipl.iur (generalna punomoć Su-858/21), tuženikovi zaposlenici, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1295/2020-15 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn- 1295/2020-15. od 13. siječnja 2022. u pobijanom dijelu (povrh glavnice od 4.880,00 kn i kamata na povećani zahtjev od 18. rujna 2019. do 14. lipnja 2020. te parničnih troškova)

a) preinačuje:

- u dijelu kojim je odlučeno o sporednoj tražbini - zateznim kamatama na dosuđenu svotu od 90,25 EUR (680,00 kn) od 18. rujna 2019. do 14. lipnja 2020. tako da u tom dijelu izreke glasi:

"Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata na dosuđenu svotu od 90,25 EUR (680,00 kn) od 18. rujna 2019. do 14. lipnja 2020. kao neosnovan."

- u dijelu kojim je odlučeno o sporednoj tražbini - parničnim troškovima tako da u tom dijelu glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju LE troškove postupka u iznosu 1.342,16 EUR (10.112,50 kn), sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

b) potvrđuje u preostalom pobijanom dijelu kojim je dosuđena naknada štete u svoti od 796,34 EUR (6.000,00 kn) i zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2019. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju LE daljnji iznos od 10.880,00 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. rujna 2019. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu 10.425,00 kn, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos koji je veći od 4.880,00 kn te u odnosu na trošak parničnog postupka u cijelosti. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik predlaže preinačiti pobijanu presudu kao i odluku o troškovima u skladu s žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana, a u pretežitom dijelu nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koju je skrivila osiguranica tuženika.

6. Tužitelj u tužbi ističe kako mu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 18.000,00 kn. Navodi kako mu je tuženik djelomično naknadio štetu isplatom iznosa od 7.800,00 kn, tako da tužitelj, uz naknadu troškova postupka, potražuje iznos od 10.200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2019. do isplate.

7. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, koje je uslijedilo nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je podneskom zaprimljenim na sudu 17. ožujka 2021. preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev za 680,00 kn, tako da zahtjeva naknadu štete u iznosu od 10.880,00 kn sa pripadajućim kamatama koje teku od 18. rujna 2019. do isplate.

8. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, kao ni činjenica da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio iznos od 7.800,00 kn, od kojeg 300,00 kn na ime štete zbog tuđe pomoći i njege te iznos od 7.500,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Sporni su opseg i visina štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju preko svote od 796,34 EUR (4.880,00 kn).

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i udarac u glavu;

-da je tužitelju smanjena životna aktivnosti u omjeru od 3% trajno;

-da je tužitelj trpio je primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajno, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je dva dana, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta trideset dana;

-da je tužitelj trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta dva dana kumulativno, srednje jakog sedam dana i slabe bolove mjesec dana;

- da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega tri sata dnevno kroz deset dana, a potom dva sata dnevno kroz dvadeset dana u vidu pomoći pri odlasku na kontrolne preglede i terapiju, pri obavljanju kućanskih poslova i odlaska po namirnice;

- da je cijenu sata tuđe pomoći i njege 24,00 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je tužitelju primjenom članka 19., a u svezi s člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio ukupnu visinu štete u iznosu od 17.000,00 kn. Nadalje, temeljem članaka 1095. i 1085. ZOO, a utvrđujući visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 24,00 kn, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za tuđu pomoć i njegu za 70 sati pripada traženi iznos od 1.680,00 kn. Kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 7.800,00 kn, to je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.200,00 kn odnosno 10.880,00 kn koliko iznosi konačni tužbeni zahtjev.

11. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u tijeku postupka nepravilno primijenio materijalno pravo. Prvenstveno ističe da se štetni događaj dogodio prije nego je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, na način da se tada prihvaćeni odnosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Iz tog razloga tuženik smatra da je sud tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava mogao dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od najviše 11.000,00 kuna odnosno 3.500,00 kuna uzimajući u obzir da je tuženik već isplatio iznos od 7.500,00 kuna. Nadalje ističe da, ako se i prihvati primjena novih Orijentacijskih kriterija VSRH, zatezna kamata na dio iznosa pravične novčane naknade uvećan novim Orijentacijskim kriterijima može teći tek od 15. lipnja 2020. kada su novi kriteriji VSRH prihvaćeni i objavljeni. Također, tuženik pobija dosuđene troškove postupka tvrdeći da je prvostupanjski sud neopravdano prihvatio troškove podnesaka koji nisu bili nužni za vođenje postupka.

12. Navodi o nepravilnoj primjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske o visini naknade neimovinske štete ne mogu se prihvatiti. Na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prihvaćeni su i doneseni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete broj: Su-IV-47/2020-5, (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%. Na sjednicama je utvrđeno i kako će se Orijentacijski kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjivati i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO/05). S obzirom da se štetni događaj dogodio 23. listopada 2019., tuženikov prigovor o pogrešnoj primjeni Orijentacijskih kriterija, u cijelosti je neosnovan.

13. U odnosu na žalbene navode o (ne)osnovanosti visine neimovinske štete valja istaknuti kako Orijentacijski kriteriji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO), i kao takvi ne predstavljaju matematičku formulu već služe kao orijentacija sudovima koji uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja, a koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne štete u svim stupnjevima suđenja.

14. Stoga u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje kao i okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO, prema shvaćanju ovog suda, pravična novčana naknada u iznosu od 10.880,00 kn (18.680,00 kn umanjeno za 7.800,00 kn isplaćenih u mirnom postupku) bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju ocjenu prvog stupnja.

15. Pri tome treba naglasiti da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalan oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

16. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na tužiteljevo pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku kao što ni eventualno povećanje dijela zahtjeva ne utječe na tijek zatezna kamata na način da bi na taj „povećani dio štete“ tekle tek od 15.06.2020. kada su Orijentacijski kriteriji doneseni. Međutim, tuženiku ne pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 18.rujna 2019. do 14.lipnja 2020. kako to sugerira žalitelj, jer je preinaka tužbe s povećanjem tužbenog zahtjeva za 90,25 EUR (680,00 kn) uslijedila 17. ožujka 2021. od kada bi tužitelju pripadala zatezna kamata, ali je ovaj sud odlučivao u granicama žalbenih navoda.

17. Dakle, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju zatezne kamate na povećani zahtjev (90,25 EUR) od podnošenja odštetnog zahtjeva do datuma koje navodi žalitelj u žalbi tvrdeći da bi tužitelju pripadala zatezna kamata na povećani zahtjev od promjene Orijentacijskih kriterija tj. od 15.lipnja 2020.

18. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se i prava i obveze tuženika prosuđuju i po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) kao lex specialisu, stoga tužitelju temeljem članka 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

19. Međutim, na iznos od 90,25 EUR (680,00 kn), a za taj iznos je tužitelj podneskom od 17. ožujka 2021. povećao tužbeni zahtjev, u odnosu na dosuđeni tijek kamata potrebno je preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a i u skladu sa žalbenim navodima odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 90,25 EUR (680,00 kn) za razdoblje od 18. rujna 2019. do 14. lipnja 2020.

20. Tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima parničnog postupka ističući kako je prvostupanjski sud pri obračunu istih prihvatio tužiteljeve troškove koji nisu bili nužni za vođenje postupka i to; podnesak od 09. veljače 2021. (potvrda o plaćanju troška vještačenja) te podnesak od 16. veljače 2021. (liječnička potvrda).

21. Pogrešno je prvostupanjski sud dosudio trošak sastava podneska od 09. veljače 2021. obzirom da isti nije potreban za vođenje parnice prema članku 155. stavka 1. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima, podnesak od 16. veljače 2021. kojim tužitelj dostavlja potvrdu o nepostojanju istovrsnih ozljeda prije predmetnog štetnog događa, ( dostavljen u spis predmeta prema nalogu prvostupanjskog suda na pripremnom ročištu - stranica 27 spisa), prema ocjeni ovog suda, bio je potreban za vođenje parnice prema potonjem članku.

23. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova žalbe, jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu (početka tijeka zateznih kamata na preinačenu tužbu i trošak sastava jednog podneska) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 373. stavka 1. točke 3., 368. stavak 1. i 166. ZPP-a.

Dubrovnik, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac