REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4337/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/1, protiv tuženika Uzelac j.d.o.o., Vrhovine, S. S. Kranjčevića 3, OIB 52971141844, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-85/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Pr-8/2023-7 od 27. prosinca 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-85/2024-2 od 26. ožujka 2024. te je uz postavljena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima „arbitrarnom ocjenom dokaza i izvođenjem zaključaka koji su u suprotnosti utvrđenim činjenicama temeljem izvedenih dokazima“ povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja:

1. Ima li tužitelj kao radnik/vozač kamiona u međunarodnom prometu pravo na naknadu troškova u vidu dnevnica za vrijeme kada se nalazi na službenom putu za poslodavca iako isto nije izričito ugovoreno pisanim putem ugovorom o radu?

2. Može li jedna strana primjenjujući pravila o teretu dokazivanja dokazati određenu činjenicu o kojoj druga strana ima saznanja i podatke/dokumentaciju ( u konkretnom slučaju postojanje usmenog dogovora između tužitelja i tuženika u svezi dnevnica i dokumentaciju o rutama koje je tužitelj vozio ), a druga strana izbjegne saslušavanje i ne postupi po rješenju suda o dostavi dokumentacije?

3. U slučaju kada jedna strana u svom iskazu navede da je postojao usmeni dogovor o isplati dnevnica i načinu isplate istih, a druga strana taj iskaz ne ospori svojim iskazom, smatra li isto kao dokazana ta činjenica?

4. Smatra li se, sukladno odredbi čl. 221. st. 4. Zakona o parničnom postupku, kao općepoznata činjenica da radnik zaposlen kao vozač kamiona u međunarodnom prometu ima pravo na naknadu troškova u vidu dnevnica za vrijeme službenog putovanja na koje ide po nalogu poslodavca?

5. Prvo i četvrto pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer tužitelj u odnosu na njih nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom na to da se takvim razlogom ne može smatrati prethodna ukidna odluka drugostupanjskog suda u ovome predmetu. Drugo i treće pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da odgovor na navedena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard za buduće slučajeve. Uz sve navedeno, valja reći i to da tužitelj kroz navedena pitanja nije osporavao pravno shvaćanje iz pobijane odluke, a po kojem je on bio dužan tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, na okolnost visine tražbine, predložiti provođenje financijskog vještačenja.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

7. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da obrazlažući navedenu povredu zapravo prigovora načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, tj. na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek