Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1238/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, koga zastupa punomoćnica Sofia Petković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6502/2021-24 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6502/2021-24 od 29. svibnja 2024.
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 1., 7. i 9. Ugovora o [broj kredita], u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.176,68 Eura s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka do iznosa od 1.019,51 Eura.
b) preinačuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan preko iznosa od 1.019,51 Eura do iznosa od 1.416,87 Eura, odnosno za iznos od 397,36 Eura.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
„I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja PM, koji glasi:
" I Utvrđuje se da je ništetan dio odredaba Ugovora o [broj kredita] sklopljen dana 04 .kolovoza 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d., kao banke i tužitelja PM, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, i to: odredba članka 1. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: '1./prvo/ IZNOS KREDITA Kunska protuvrijednost CHF 33.613,92 (tridesettritisućešestotrinaest švicarskih franaka i osamdesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja…'; odredba članka 7. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: 'Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita….'; i odredba članka 9. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: '……Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.'“
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. platiti tužitelju PM, po osnovi preplate na temelju ništetne valutne klauzule CHF isplati iznos od 5.176,68 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim na iznos od: 1,57 € od dana 01.10.2006. pa do isplate;
1,09 € od dana 01.11.2006. pa do isplate;
16,82 € od dana 04.11.2008. pa do isplate;
15,58 € od dana 31.12.2008. pa do isplate;
17,76 € od dana 31.01.2009. pa do isplate;
22,90 € od dana 01.03.2009. pa do isplate;
22,90 € od dana 01.03.2009. pa do isplate;
19,64 € od dana 02.04.2009. pa do isplate;
19,17 € od dana 05.05.2009. pa do isplate;
14,07 € od dana 01.06.2009. pa do isplate;
9,59 € od dana 02.07.2009. pa do isplate;
10,95 € od dana 01.08.2009. pa do isplate;
13,19 € od dana 01.09.2009. pa do isplate;
13,00 € od dana 01.10.2009. pa do isplate;
10,73 € od dana 03.11.2009. pa do isplate;
15,25 € od dana 24.12.2009. pa do isplate;
18,39 € od dana 01.01.2010. pa do isplate;
23,24 € od dana 01.02.2010. pa do isplate;
22,12 € od dana 01.03.2010. pa do isplate;
28,70 € od dana 01.04.2010. pa do isplate;
27,45 € od dana 01.05.2010. pa do isplate;
29,88 € od dana 01.06.2010. pa do isplate;
51,19 € od dana 02.07.2010. pa do isplate;
63,84 € od dana 02.09.2010. pa do isplate;
63,84 € od dana 02.09.2010. pa do isplate;
51,24 € od dana 05.10.2010. pa do isplate;
64,60 € od dana 07.12.2010. pa do isplate;
64,60 € od dana 07.12.2010. pa do isplate;
78,13 € od dana 06.01.2011. pa do isplate;
70,25 € od dana 12.03.2011. pa do isplate;
70,25 € od dana 12.03.2011. pa do isplate;
67,86 € od dana 01.04.2011. pa do isplate;
72,01 € od dana 06.06.2011. pa do isplate;
113,72 € od dana 19.07.2011. pa do isplate;
113,72 € od dana 19.07.2011. pa do isplate;
156,26 € od dana 13.08.2011. pa do isplate;
3.701,18 € od dana 13.08.2011. pa do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 1.416,87 euro s zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. "
II. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva tužitelja PM koji glasi: " I Utvrđuje se da je ništetan dio odredaba Ugovora o [broj kredita] sklopljen dana 04 .kolovoza 2006. između tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d., kao banke i tužitelja PM, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, i to: odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita], koja glasi: 'Redovna kamata: 5,20% (pet zarez dvadeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora…'; II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. platiti tužitelju PM, po osnovi preplate na temelju ništetne promjenjive kamatne stope isplati iznos od 1.224,64 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do dana 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do isplate uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:
7,88 € od dana 25.12.2007. pa do isplate;
8,10 € od dana 29.01.2008. pa do isplate;
8,19 € od dana 04.04.2008. pa do isplate;
8,26 € od dana 03.04.2008. pa do isplate;
8,03 € od dana 29.04.2008. pa do isplate;
8,03 € od dana 27.05.2008. pa do isplate;
12,24 € od dana 02.07.2008. pa do isplate;
12,04 € od dana 29.07.2008. pa do isplate;
12,05 € od dana 29.08.2008. pa do isplate;
12,15 € od dana 01.10.2008. pa do isplate;
13,24 € od dana 04.11.2008. pa do isplate;
12,47 € od dana 02.12.2008. pa do isplate;
13,19 € od dana 31.12.2008. pa do isplate;
13,29 € od dana 31.01.2009. pa do isplate;
13,50 € od dana 01.03.2009. pa do isplate;
13,50 € od dana 01.03.2009. pa do isplate;
20,48 € od dana 02.04.2009. pa do isplate;
20,45 € od dana 05.05.2009. pa do isplate;
20,11 € od dana 01.06.2009. pa do isplate;
19,82 € od dana 02.07.2009. pa do isplate;
19,91 € od dana 01.08.2009. pa do isplate;
20,05 € od dana 01.09.2009. pa do isplate;
20,04 € od dana 01.10.2009. pa do isplate;
19,89 € od dana 03.11.2009. pa do isplate;
20,19 € od dana 24.12.2009. pa do isplate;
20,39 € od dana 01.01.2010. pa do isplate;
20,71 € od dana 01.02.2010. pa do isplate;
20,64 € od dana 01.03.2010. pa do isplate;
21,07 € od dana 01.04.2010. pa do isplate;
20,99 € od dana 01.05.2010. pa do isplate;
21,15 € od dana 01.06.2010. pa do isplate;
22,54 € od dana 02.07.2010. pa do isplate;
23,37 € od dana 02.09.2010. pa do isplate;
23,37 € od dana 02.09.2010. pa do isplate;
22,54 € od dana 05.10.2010. pa do isplate;
23,42 € od dana 07.12.2010. pa do isplate;
23,42 € od dana 07.12.2010. pa do isplate;
24,30 € od dana 06.01.2011. pa do isplate;
23,79 € od dana 12.03.2011. pa do isplate;
23,79 € od dana 12.03.2011. pa do isplate;
23,63 € od dana 01.04.2011. pa do isplate;
23,90 € od dana 06.05.2011. pa do isplate;
26,63 € od dana 19.07.2011. pa do isplate;
26,63 € od dana 19.07.2011. pa do isplate;
28,11 € od dana 13.08.2011. pa do isplate; te 403,15 € od dana 13.08.2011. pa do isplate,u roku 15 dana."“
2. Protiv te presude pod toč. I. izreke pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 5.176,68 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i iznosa od 1.224,64 Eura na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sve s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:
- da je 4. kolovoza 2006. zaključen Ugovor o [broj kredita] između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,
- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,
- da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno vraćanje kredita u valuti CHF,
- da je odredbom čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,
- da je kredit u cijelosti otplaćen,
- da su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite,
- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita na temelju ugovorene valutne klauzule CHF platio više 5.176,68 Eur,
- da je u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu na ime ugovorene promjenjive kamatne stope nastupila zastara.
10. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su odredbe iz čl. 1., čl. 7. i čl. 9. Ugovora o [broj kredita] ništetne na temelju čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03), pa na temelju čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23; dalje ZOO) nalaže tuženiku, na ime stečenog bez osnove (na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) isplatiti tužitelju iznos od 5.176,68 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Prihvaćajući djelomično tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i zahtjev za isplatu (na temelju promjenjive kamatne stope) u iznosu od 1.224,64 Eura.
11. Neosnovano tuženik ističe da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, jer suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije zanemario dokazne prijedloge tuženika. Naprotiv, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika, proveo dokaz saslušanjem tužitelja, u dokaznom postupku pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, te riješio da se daljnji dokazi neće provoditi. Pravilno se prvostupanjski sud odbijajući dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika pozvao na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. Nadalje, tuženik je predložio provesti dokaz saslušanjem djelatnika, osobnog bankara od kojeg je dokaznog prijedloga odustao, pa opravdano taj dokaz nije proveden. Prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je pravilno prvostupanjski sud riješio ne provoditi daljnje dokaze nakon saslušanja tužitelja i provedenog vještačenja te pravilno obrazložio koje dokaze nije proveo i razloge za takvo postupanje. Stoga, nije povrijeđeno tuženikovo pravo zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori, „Narodne novine“ br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).
12. Prvostupanjska presuda nije arbitrarna niti je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP jer su valjano izneseni zahtjevi stranaka, među strankama nesporne i sporne činjenice, navedeno je koji su dokazi provedeni radi utvrđivanja spornih činjenica, kao i razlozi neprovođenja daljnjih dokaza. Osim toga, prvostupanjski sud je naznačio koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu.
13. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud po provedenom vještačenju dopustio preinaku tužbe (čl. 190. st. 2. ZPP) a pri tome nije od važnosti što se tuženik toj preinaci protivio. Dopuštenost preinake tužbe, nakon zaključenja pripremnog ročišta a nakon provedenog vještačenja proizlazi i iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2996/2018 od 31. svibnja 2022, Rev- 325/2023-2 od 13. lipnja 2023., Rev-3343/2018 od 22. prosinca 2021.)
14. Neosnovano tuženik smatra da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula jasna, lako razumljiva i uočljiva, pa ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja. Odlučujući o pitanju ništetnosti te ugovorne odredbe, prvostupanjski sud je ispravno cijenio odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na temelju čl. 502. c ZPP na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu 038-50-3600536 povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije mogao predvidjeti posljedice sklapanja ugovora vezanog uz valutu CHF, a što ukazuje da je tužitelj bio prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim tim na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao ni rizike koje nosi ugovaranje takve ugovorne odredbe. Dakle, tuženik jest u postupku nastojao dokazati da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu te je radi utvrđenja te činjenice predložio provesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, svog zaposlenika. No, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svog zaposlenika pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje da pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi nije bilo, kao i da tužitelj ni na koji način nije upozoren na ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.
15. Neodlučni su navodi tuženika da je tužitelj mogao birati zaduženje uz valutnu klauzulu CHF ili EUR jer je isto proizlazilo iz promotivnih uvjeta tuženika u vrijeme kada je zaključen sporni ugovor, jer je upravo iz tužiteljeva iskaza utvrđeno da nije bilo omogućeno raspravljati o odredbama ugovora. Činjenica da je tuženik imao u ponudi i kredite u drugim valutama, ne znači da su isti bili prezentirani i ponuđeni tužitelju, pa iznošenjem takovih zaključaka u žalbi tuženik nameće zaključke suprotne prvostupanjskoj presudi, koji se ne mogu osnovano prihvatiti, niti dovesti u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 038-50-3600536. Odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.
17. U odnosu na navode da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja valja odgovoriti da je upravo provođenjem vještačenja u postupku utvrđeno koliko je obveza tužitelja porasla zbog rasta valute CHF tijekom razdoblja otplate kredita.
18. Opravdano je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.176,68 Eura, što predstavlja više plaćene iznose tijekom otplatnog razdoblja uzimajući u obzir samo razdoblja kada je tečaj CHF bio viši od onoga na dan isplate kredita tužitelju. Naime, tuženik nije tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja, niti postavio protutužbeni zahtjev na ime isplate za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate kredita tužitelju (tzv. negativne razlike) da bi prvostupanjski sud o istome uopće mogao odlučivati. Takvo stajalište proizlazi iz odluke Vrhovnog suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
19. Točan je navod tuženika da stranke nisu ugovorile kunski kredit no, jedino se primjenom tečaja važećeg na dan isplate kredita tužitelju mogu otkloniti posljedice nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzulu iz čl. 7. Ugovora o kreditu.
20. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 5.176,68 Eura. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.), pa kako je tužba je podnesena 30. srpnja 2021., dok je sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017- 10), to nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO, niti je nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
21. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao i kamate na svaki pojedini iznos od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je odredba ugovora o valutnoj klauzuli ništetna, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.
22. U konačnici, činjenica da je predmetni kredit u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na tužiteljevo pravo isticanja ništetnosti. U skladu s čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Pri tome, ne može se govoriti da je zabrana u konkretnom slučaju bila manjeg značaja da bi se primijenila odredba čl. 326. st. 2. ZOO, upravo iz razloga što je posljedica ništetnosti dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača.
23. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 20. srpnja 2022., 23. siječnja 2023. i 14. siječnja 2024. jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka u skladu s čl. 155. ZPP. Naime, podneskom od 20. srpnja 2022. tužitelj moli produljenje roka za uplatu predujma za provođenje vještačenja, podneskom od 23. siječnja 2023. dostavlja dokaz o uplati predujma a podneskom od 14. siječnja 2024. ponovno uređuje tužbeni zahtjev, iako je prethodno već podneskom od 4. lipnja 2023. (za koji mu je također priznat trošak) postavio određen tužbeni zahtjev nakon vještačenja. Uostalom, podnesak od 14. siječnja 2024. podnesen je samo dan prije održavanja ročišta, pa je sve navode iz podneska, kao i uređen tužbeni zahtjev tužitelj mogao istaknuti na ročištu održanom 15. siječnja 2024. na kojem je bio pravilno zastupan, i za koji mu je priznat trošak.
24. Osnovano tuženik prigovara i visini priznatog troška za provođenje vještačenja. Prvostupanjski je sud u cijelosti priznao trošak vještačenja jer je isti bio nužan za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, no kako je vještačenje provedeno i za promjenjivu kamatnu stopu i za valutnu klauzulu, a tužitelj je uspio u postupku u odnosu na osnovanost samo u odnosu na valutnu klauzulu, to je opravdano u konkretnom slučaju i trošak vještačenja odmjeriti tužitelju prema uspjehu u sporu od 62%, te priznati tužitelju na ime troška vještačenja 205,76 Eura. Naime, stav je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju Rev-246/2022-2 od 3. svibnja 2023. da u s situaciji kada je vještačenje provedeno radi utvrđenja činjenica po više pravnih osnova, a tužitelj u parnici uspije sa zahtjevom na temelju neke od osnova, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja razmjerno uspjehu u parnici prema pojedinoj osnovi.
25. U preostalom dijelu do iznosa od 1.019,51 Eura, pa tako i u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak za sastav podneska od 1. ožujka 2023. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita i u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, u vezi s Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje: Tarifa).
26. Obzirom na navedeno, valjalo je preko iznosa od 1.019,51 Eura do iznosa od 1.416,87 Eura (za sastav podnesaka od 20. srpnja 2022., 23. siječnja 2023. i 14. siječnja 2024. i troška vještačenja sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu od 62%) preinačiti odluku o trošku (toč. I. izreke) i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 397,36 Eura.
27. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer uvažavanjem njegove žalbe nije promijenjen uspjeh stranaka u postupku a sa žalbom je uspio samo u odnosu na parnični trošak (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).
28. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
29. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl.373. toč.3. ZPP.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
