Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5273/2024-2

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Zagrebu , kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja JEŽINAC doo , Tisno , Uska ulica 1 , OIB: 51893359623 , zastupan po punomoćniku Marku Mijatu , odvjetniku iz Vodica , protiv tuženika TĐiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danielu Brkanu , odvjetniku iz Zagreba , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-2518/2019-15 od 24. rujna 2024. , dana 15. siječnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-2518/2019-15 od 24. rujna 2024. , u dijelu pod točkom I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o povrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-64/19 od 8. veljače 2019. u dijelu u kojem se nalazi tuženiku isplatit tužitelju iznos od 13,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2018. do isplate.

II Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu , poslovni broj Povrv-2518/2019-15 od 24. rujna 2024. pod točkom II izreke u dijelu u kojem se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 63,27 eura te rješava:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 63,27 eura".

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-64/19 od 8. veljače 2019. kojim se nalaže tuženom TĐ isplatiti tužitelju JEŽINAC d.o.o. iznos od 27,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 13,50 eur od 13. prosinca 2017. godine pa do isplate, na iznos od 13,50 eur od 16. veljače 2018. godine pa do isplate te mu naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 40,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju na ime parničnog troška tuženiku isplatiti iznos od 176,54 eur, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s zahtjevom za naknadu parničnih troškova.“

2. Protiv pobijane presude, u dijelu pod točkom I izreke u kojem je ukinut platni nalog u iznosu od 13,50 eura te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev za trošak u iznosu od 63,27 eura, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno ističe žalitelj, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a glede istih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

6. Predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev za isplatu iznosa od iznos od 27,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 13,50 eur od 13. prosinca 2017. do isplate te na iznos od 13,50 eur od 16. veljače 2018. do isplate, sve na ime naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada.

7. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na koju se utužena usluga odvoza otpada odnosi, da nekretnina predstavlja kuću za odmoru i da je tužitelj trgovačko društvo pružatelj usluge zbrinjavanja komunalnog otpada.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan s obrazloženjem da (u žalbi osporen) iznos od 13,50 eur nije u zastari, ali da je obveza plaćanja troškova odvoza komunalnog otpada tijekom cijele godine neprimjereno otegotna za tuženika jer mu nameće obvezu plaćanja usluge koju ne koristi niti je u tom razdoblju proizvođač niti posjednik otpada u smislu direktive 2008/908/EZ. Primjenom načela „onečišćivač plaća“, ali i načela jednake vrijednosti činidbe iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) i načela savjesnosti i načela iz čl. 4. ZOO-a sud smatra da tuženik nije u obvezi platiti uslugu za razdoblje kada je ne koristi pa dakle, kako je razvidno da se radi o tuženikovoj kući za odmor koju tuženi ne koristi tokom cijele godine, već tri mjeseca u godini i to u ljeti, tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalbenim navodima kojima žalitelj osporava da tuženik nekretninu ne koristi tijekom cijele godine, već samo tri mjeseci ljeti, tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, sukladno citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP- a, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da navedene žalbene navode ovaj sud nije mogao razmatrati u žalbenom postupku.

11. U vezi navedenog, sud ponovno ističe da utvrđenjem činjeničnog stanja nije ostvaren niti žalbeni navod iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a odnosno da presuda zbog toga ima nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer navedeni zaključak suda nije protivan ispravama u spisu već je, naprotiv, sukladan navodima tuženika kao i e-mail korespondenciji s tužiteljem od 22. kolovoza 2014. (str. 8. spisa) koja prileži spisu.

12. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, točni su navodi žalitelja da je valjalo primijeniti odredbe čl. 33. st. 1. i 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17; dalje u tekstu: ZOGO). Međutim, u konkretnoj situaciji, kada tuženik u utuženom razdoblju javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, odnosno kada mu ta usluga nije stvarno pružena, a kako je činjenično stanje utvrđeno pobijanog odlukom, tuženik nije bio onečiščivać pa se primjenom načela „onečiščivać plaća“ propisanog odredbama ZOGO-a, ne može zahtijevati snošenje troškova mjera gospodarenja otpadom. Navedeno je stav i sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. (Su-IV-204/17-5).

13. U odnosu na žalbene navode da je tuženik kao korisnik javne usluge bio dužan plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, odnosno tzv. „fiksni dio“, ovaj sud ističe da je tuženik prekludiran o iznošenju ove nove činjenice. Naime, tužitelj u tužbi, odnosno na pripremnom ročištu s obzirom da se radilo o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga, nije navodio da bi se radilo o fiksnom dijelu, već je naprotiv, tijekom postupka isticao da se radilo o izvršavanoj usluzi odvoza otpada, dakle o varijabilnom iznosu, u prilog čemu je i prilagao dokaze. Nadalje, da bi se radilo o fiksnoj usluzi ne proizlazi niti iz isprava u spisu, niti bi isto proizlazilo iz cjenika tužitelja (str 79. spisa) na što se tužitelj pozivao, dok tužitelj navode o tome iznosi tek podneskom od 1. ožujka 2024., a što je protivno članku 299. stavak 1. ZPP-a (članak 69. stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 25/13) pa stoga niti ovaj žalbeni navod sud nije cijenio.

14. Sud je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem utvrđuje osnovanim prigovor zastare u dijelu iznosa od 13,50 eur koji je dospio 12. prosinca 2017., a s obzirom na to da je člankom 232. stavak 1. točka 1. ZOO-a propisano da se za tražbine koje se tiču održavanja čistoće odnosno usluga obavljanja za potrebe kućanstva primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, a budući da je prijedlog za ovrhu u predmetnom postupku podnesen 8. veljače 2019.

15. S obzirom na prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo pa je stoga pobijanu odluku, u dijelu koji se tiče glavne stvari, valjalo potvrditi.

16. Tužitelj osporava pravilnost odluke o trošku osnovano smatrajući da je za cjelokupni postupak trebalo odmjeriti jednokratnu nagradu sukladno Tbr. 7./9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eura. Primjenom Tbr. 7./9. Tarife valjalo je tuženiku dosuditi trošak u navedenom iznosu, a kako je tuženiku priznat iznos od 150,00 eura, trošak postupka valjalo je umanjiti za iznos od 50,00 eura.

17. Nadalje, iz sustava e-Spis razvidno je da tuženiku nije nastao osporavani trošak sudske pristojbe na presudu, odnosno isti nije niti pozvan na plaćanje niti je navedeni trošak platio pa je trošak postupka valjalo umanjiti i za iznos od 13,27 eura.

18. Dakle, odluku o trošku valjalo je preinačiti i odbiti zahtjev za trošak u ukupnom iznosu od 63,27 eura.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP- a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke.

20. S obzirom na to da žalba nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari, odbija se zahtjev za naknadom troška sastava iste kao neosnovan te je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu 15. siječnja 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić