REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P Ob-207/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Renati Šrekais, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tajani Kozarčanin Ostojić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu Tajana Kozarčanin Ostojić, Andreja Valjak i Manuela Vnuk sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Ivanković, odvjetniku u Zagrebu, Gredička 23, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 29. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Tajane Kozarčanin Ostojić, odvjetnice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Vedrana Ivankovića, odvjetnika, dana 15. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] čini vozilo ŠKODA, model: OCTAVIA COMBI, broj šasije [broj šasije].
II./ Nalaže se tuženiku VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužiteljici SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime polovine vrijednosti navedenog vozila iznos od 1.911,00 Eura na ime podjele bračne stečevine, u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužiteljici SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime vrijednosti ulaganja koja su učinjena:
- iz sredstava darovanih tužiteljici iznos od 1.660,00 Eura,
- polovinu iznosa zajedničkog ulaganja u imovinu tuženika i to iznosa od 1.591,00 Eur na ime kupljenog materijala,
- na ime izvršenih radova 1.000,00 Eur i
- polovinu vrijednosti otplaćenih rata za otkup tuženikovog stana u iznosu od 2.900,46 Eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.06.2019. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV./ Nalaže se tuženiku VJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknaditi tužiteljici SJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 1.250,00 Eura u roku od 15 dana.
V./ Odbija se tužiteljica SJ s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu 403,52 Eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 14.06.2019. do isplate, kao neosnovanim.
VI./ Odbija se tuženik VJ sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica SJ u tužbi koju je podnijela kod ovoga suda dana 27.06.2022. protiv tuženika VJ radi utvrđenja i diobe bračne stečevine navodi da su tuženik i ona bili u braku od 21.09.2002. do 17.01.2019., a da se ona iselila iz zajedničkog kućanstva 14.06.2019. čime smatra da je prestala faktična zajednica života stranaka. Tužiteljica je pokušala s tuženikom mirnim putem riješiti podjelu bračne stečevine, no tuženik na isto nije pristao zbog čega je bila prisiljena pokrenuti ovaj postupak. Napominje da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle vozilo marke Škoda model Octavia Combi broj šasije [broj šasije] temeljem ugovora o leasingu koji je započeo 21.12.2006. g, a cjelokupna vrijednost leasinga iznosila je 18.144,33 CHF. Kako je vozilo ostalo kod tuženika i tuženik se s istim koristi tužiteljica predlaže sudu utvrditi da bračnu stečevinu čini vozilo Škoda Octavia Combi, broj šasije [broj šasije] koje je stečeno za vrijeme braka te je u vrijeme prestanka braka vrijedilo 15.000,00 kn jer je bilo staro 13 godina pa predlaže da se podijeli isplatom ½ vrijednosti vozila tj. isplatom 7.500,00 kn. Ujedno traži od tuženika da joj isplati izvršena ulaganja tijekom braka u tuženikov stan u [adresa], deveti kat lijevo površine 69,93 m2. Ulaganja u stan izvršena su sljedećim sredstvima: - nenamjenskim kreditom u iznosu od 11.000,00 Eura, protuvrijednosti 80.182,16 kn za koju vrijednost su izvršeni radovi u stanu, a koji kredit je podignut i vraćen tijekom braka te na osnovu istog potražuje iznos od 40.000,00 kn što predstavlja polovinu vrijednosti ulaganja; - darom od roditelja tužiteljice u iznosu od 5.000,00 USD što iznosi cca 32.750,00 kn koji iznos potražuje u cijelosti umanjen za vrijednost kuhinje (16.000,00 kn) i komode (2.000,00 kn) koje je uzela prilikom preseljenja. Ostatak iznosa dara potrošen je na izradu namještaja po mjeri – ugradbenih ormara i sl. u stanu tuženika što je povećalo vrijednost stana tuženika. Stoga na ime ulaganja isključivo tužiteljici darovanih sredstava potražuje iznos od 14.750,00 kn; otplatama rata za otkup stana – kroz 204 mjeseci trajanja braka (mjesečno po 214,25 kn) što iznosi ukupno 43.707,00 kn te na osnovu zajedničkih uplaćenih rata otkupa potražuje polovinu vrijednost otplaćenih rata u iznosu od 21.850,00 kn. Stoga predlaže sudu donijeti presudu koja glasi:
"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka čini vozilo Škoda model Octavia Combi broj šasije [broj šasije] čija vrijednost u trenutku prestanka braka iznosi 15.000,00 kn,
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu vrijednosti navedenog vozila tj. 7.500,00 kn na ime podjele bračne stečevine.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu iznosa zajedničkog ulaganja u imovinu tuženika od 40.000,00 kn.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici uloženi iznos dara umanjen za iznos vraćene kuhinje tužiteljice koji tako umanjen iznosi 14.750,00 kn.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovinu vrijednosti otplaćenih rata za otkup tuženikova stana što iznosi 21.850,00 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 14.06.2019. kao dana prestanka zajedničkog života stranaka do isplate.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljice troškove postupka."
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor neurednosti tužbe jer tužba nema sav potreban sadržaj sukladno odredbi čl. 186. i 106. ZPP-a, a nije u skladu niti s čl. 219. ZPP-a te je predložio sudu tužbu vratiti tužiteljici na ispravak. Naime, tužiteljica navodi da tužbom traži utvrđenje bračne stečevine i isplatu s osnova ulaganja u tuđu imovinu, međutim, iz samog historijata ne proizlazi jasno koju imovinu tužiteljica želi utvrditi bračnom stečevine, te za koja ulaganja smatra da ih je ona izvela, odnosno financirala a koja povećavaju vrijednost imovine tuženika, i u kolikom točno iznosu za koji smatra da bi ostvarivala pravo na povrat temeljem ulaganja. Istovremeno tužiteljica svo to vrijeme zbog prirode odnosa među ovdje parničnim strankama, usprkos tome što je stan u kojem su živjeli vlastita imovina tuženika, nije plaćala najamninu. Na potraživanje najamnine prema tužiteljici bi sasvim osnovano tuženik imao pravo ukoliko bi se primijenili isti neosnovani kriteriji na kojima sada tužiteljica zasniva svoj tužbeni zahtjev. Zbog navedenog predlaže tužbu vratiti tužiteljici na ispravak, pa ako ju ne ispravi tužbu treba odbaciti. Ukoliko sud ipak nastavi postupanje tuženik ističe da je tužba neosnovana u cijelosti te ju tuženik osporava u cijelosti kako s obzirom na osnov tako i s obzirom na visinu. Nije sporno da su ovdje parnične stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden i da je nakon prestanka bračne i životna zajednica prestala 2019.g., no tvrdi da nema neriješenih imovinskopravnih odnosa među ovdje strankama. U odnosu na osobni automobil tuženik ističe da predmetno vozilo nije više u njegovom vlasništvu, a ni u kojem slučaju njegova vrijednost nije bila u tolikom iznosu koji navodi tužiteljica već znatno niža. Pored toga vozilo je kupljeno na leasing koji prema ranije navedenom čl. 44. Obiteljskog zakona predstavlja teret bračne stečevine koji se također dijeli među bračnim drugovima na jednake dijelove. Stoga ako bi se u odnosu na vozilo utvrdilo pravo tužiteljice na koje se poziva, ne ulazeći u ovom trenutku u iznos temeljem vrijednosti vozila, također treba utvrditi i uračunati i njenu obvezu temeljem tereta bračne stečevine s osnova leasinga. Tužiteljica se nadalje kao na jedan od temelja svog zahtjeva poziva na nenamjenski kredit Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iz 2007.g. u iznosu od 11.000,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama ( 80.182,16 kn ), te u odnosu na taj kredit potražuje polovicu njegova iznosa ( 40.000,00 kn ). Tuženik u odnosu na ovaj navod ponovno ističe da kredit ne predstavlja bračnu stečevinu. Štoviše, uplate na ime vraćanja kredita uopće ne predstavljaju imovinu i ne mogu biti predmet potraživanja na ime bračne stečevine. Kreditna obveza je prema pravnoj teoriji ali i odredbi čl. 44. Obiteljskog zakona obveza prema trećima te time teret bračne stečevine. Citiranom odredbom koja se nalazi u glavi 3. ObZ-a pod naslovnom - odgovornost bračnih drugova za obveze trećima - propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Prema tome kako tužiteljica tužbom potražuje nešto što ne postoji, to za svoju tužbu nema pravni osnov. Iz istog razloga tužiteljica nije niti aktivno legitimirana postaviti predmetni tužbeni zahtjev, pa tuženik ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Iz istog razloga ne postoji niti pasivna legitimacija na strani tuženika, pa tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Kreditna obveza doduše jest djeljiva između bračnih drugova, ali opet ne na način kako to potražuje tužiteljica i na kojem temelji svoj zahtjev, već kao teret, kao obveza, dakle podjelom obveze vraćanja kredita. Stoga predlaže u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.
Opreza radi ističe i prigovor zastare jer bez obzira o kojoj osnovi potraživanja se radi, razvidno je da su predmet potraživanja povremena davanja, rate kredita koja potraživanja zastarijevaju za tri godine sukladno odredbi čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, a koji rok je protekao, i to čak uvažavajući i odredbu čl. 235. istog Zakona prema kojoj zastara ne teče između bračnih drugova. Nadalje tuženik u cijelosti osporava da bi otkup stana stranke izvršile u cijelosti zajedno. Naime otplatu je u cijelosti izvršio tuženik. Tuženik dopušta da je određen broj rata plaćen od strane tužiteljice internet bankarstvom, ali to ni u kojem slučaju ne znači da je ona preuzela otplatu kredita, već je taj modalitet zbog spomenutog plaćanja internet bankarstva strankama bio komotniji, no tuženik je svoja primanja također davao za potrebe kućanstva, pa je zapravo svejedno jesu li te rate plaćene s njegove strane u gotovini ili internet bankarstvom što ne mijenja činjenicu da je isti u cijelosti izvršio otplatu. S druge strane, s obzirom na visinu rata i primanja tuženika tijekom bračne zajednice, isti je samostalno bez bilo kakvih problema bio u mogućnosti izvršavati otplatu. Tužiteljica ničim nije, niti je trebala, dodatno financijski doprinositi da bi se otplata izvršavala i dovršila. Suprotno tužiteljica također ne dokazuje. Što se tiče iznosa od 5.000,00 USD odnosno oko 32.750,00 kn tuženik u cijelosti osporava da bi imao bilo kakvu obvezu isplatiti tužiteljici bilo koji dio tog iznosa. Prije svega tužiteljica uopće ne dostavlja dokaz da se plaćanje tog iznosa uopće dogodilo, dakle niti kada niti na koji način te i sama navodi da bi taj iznos predstavljao dar koji su njeni roditelji dali ovdje strankama kao supružnicima da si urede stambeni prostor. Dakle radi se o daru za koji ionako nema obveze vraćanja. Konačno bi se prema navodima tužiteljice radilo o sredstvima utrošenima u svrhu redovitih potreba kućanstva a ne u svrhu ulaganja u nekretninu tuženika. Ista situacija je i s računima koje je tužiteljica priložila tužbi jer su u njima također sadržani troškovi redovitih potreba bračne i životne zajednice a ne ulaganja u tuženikovu imovinu kojima bi se povećala vrijednost te imovine odnosno čime bi tuženik ostvario bilo kakvu korist. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da tužiteljica nema valjani pravni osnov za svoje potraživanje a time i za postavljen tužbeni zahtjev, uslijed čega je dalje bespredmetno raspravljati i provoditi dokaze na okolnost visine zahtjeva. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tužiteljica je postupila po rješenju suda s ročišta od 15.03.2023. kojim je pozvana da ispravi tužbu na način da izričito navede iznose koje potražuje od tuženika u važećoj valuti i da u činjeničnim navodima tužbe obrazloži zašto potražuje navedene iznose te je u podnesku od 29.03.2023. ispravila tužbu kao što slijedi:
"1. Na ime podjele brače stečevine koju čini vozilo ŠKODA, model: OCTAVIA COMBI, broj šasije [broj šasije] traži isplatu iznosa od 995,00 Eura jer procjenjuje da je vrijednost vozila u trenutku prestanka bračne zajednice 14.06.2019. iznosila 1.990,00 Eura.
2. Na ime zahtjeva vezanih uz ulaganje u nekretninu tuženika vlastitim sredstvima tužiteljice ( dar roditelja tužiteljice) i zajedničkim sredstvima (kreditom pribavljenim za vrijeme trajanja bračne zajednice) tužiteljica potražuje:
- od novca koji predstavlja roditeljski dar tužiteljici napravljeni su ugradbeni ormari u hodniku za cijenu od 1.660,00 Eura (rad i materijal) koji iznos potražuje u cijelosti jer se radilo o daru namijenjenom njoj,
- od novca koji je pribavljen kreditom koji su stranke zajednički vraćale tijekom braka izvršeni su sljedeći radovi:
a) PVC stolarija naručena u Staklarstvu Sisak u vrijednosti od 2.256,29 Eur, b) protuprovalna vrata u vrijednosti od 318,53 Eur,
c) radijatori kupljeni u Termo Commercu d.o.o. u vrijednosti od 446,48 Eur, d) sobna vrata s dovratnikom komada 4 kupljena iu MD Profil d.o.o. u vrijednosti od 796,34 Eur,
e) knauf i kompletan rad majstora (postavljanje knaufa na zid i plafon, šank, bolte, izolacija balkona, postavljanje vrata, kade, gletanje i farbanje) 3.583,52 Eur, f) pločice, ljepilo i kada kupljene u Bauhausu u vrijednosti od 482,58 Eur, g) pipe i sanitarija u vrijednosti od 153,56 Eur,
h) električakrski radovi zajedno u vrijednosti od 1.327,23 Eura,
i) šalteri, kablovi, ploča s osiguračima i ostali električarski materijal u vrijednosti od 265,45 Eura,
j) komoda za TV, metalne stolice 6 komada u vrijednosti od 443,83 Eura tako da ukupna vrijednost ulaganja iznosi 10.073,81 Eur od čega tužiteljica potražuje ½ dijela tj. 5.036,91 Eur."
3. Na ime uplata rata za otkup stana koje su plaćene direktno za otkup nekretnine tuženika tužiteljica potražuje polovinu vrijednosti koja iznosi 2.899,99 Eur ili sveukupno na ime isplate bračne stečevine, ulaganja u stan i uplate rata za otkup stana potražuje iznos od 10.591,90 Eur."
4. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 28.04.2023. uredila tužbeni zahtjev kao što slijedi:
"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice SJ i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini vozilo ŠKODA, model: OCTAVIA COMBI, broj šasije [broj šasije], čiju vrijednost se procjenjuje na 1.990,00 eura u trenutku prestanka zajednice života.
Obzirom da je vozilo otuđeno nakon prestanka zajedničkog života, nalaže se tuženiku VJ isplata polovice vrijednosti navedenog vozila tužiteljici, a koju vrijednost je imalo u vrijeme prestanka zajedničkog života, odnosno isplata 995,00 eura na ime podjele bračne stečevine.
II. Nalaže se tuženiku VJ isplata vrijednosti ulaganja koja su učinjena iz sredstava darovanih tužiteljici, odnosno isplata u vrijednosti 1.660,00 eura.
III. Nalaže se tuženiku VJ isplata polovice iznosa zajedničkog ulaganja u imovinu tuženika, i to iznosa od 5.036,91 Eur.
IV. Nalaže se tuženiku VJ isplata polovice vrijednosti otplaćenih rata za otkup tuženikovog stana, što iznosi 2.899,99 Eur."
5. Podneskom od 10.05.2024. nakon pribavljene procjene vozila tužiteljica konačno postavlja tužbeni zahtjev i navodi da je temeljem dobivene procjene vozila od Centra za vozila Hrvatske koje procjenjuje vozilo u vrijednosti od 3.822,00 eura, a u nedostatku kupoprodajnog ugovora, kojim bi tuženik dokazao za koliko je novaca prodao predmetno vozilo te s obzirom da je u trenutku prestanka zajedničkog života vozilo bilo ispravno i u voznom stanju, tužiteljica na ime podjele imovine koja je predstavljala bračnu stečevinu, a koja imovina je prodana od strane tuženika, potražuje polovicu procijenjenog iznosa vrijednosti vozila, odnosno potražuje 1.911,00 eura.
Nadalje, tužiteljica nakon neuspjelog prijedloga nagodbe, a također i radi ekonomičnosti postupka odustaje od prijedloga da se angažira građevinski vještak radi procjene vrijednosti radova na nekretnini tuženika. No, obzirom na to da su i stranke i svjedoci suglasni da se radilo o radovima na preuređenju stana (zatvaranja balkona, uređenja kupaonice i hodnika, spuštanje stropova, itd.) notorna je činjenica, iako tužiteljica za radove nema račune, da su ti radovi koštali i također nesporno je da su plaćeni. Stoga, pošto je notorna činjenica da su se radovi morali platiti, a to nitko niti ne osporava, tužiteljica na ime svih radova traži da joj se isplati paušalni iznos od 1.000,00 eura jer svi ti radovi nisu mogli koštati manje od 2.000,00 eura. Napominje da tuženik niti u jednom trenutku nije osporio radove, kao niti da su oni plaćeni. Navedeni radovi svakako predstavljaju značajno ulaganje u stan i ne mogu se smatrati poslovima redovitog održavanja stana.
Tužiteljica i dalje, na ime povrata dara dobivenog od roditelja, za cjelokupno uloženog u nekretninu tuženika, potražuje iznos od 1.660 eura koji iznos je dala za ugradbene ormare u hodniku napravljene od poda do plafona, koji iznos uključuje radove i materijal, a što tuženik nije niti u jednom svojem navodu osporio. Ugradbeni ormari ne mogu se funkcionalno odvojiti od stana niti se upotrijebiti u nekom drugom prostoru, pa stoga predstavljaju pripadnost stana i svakako prelaze redovito ulaganje u stan. Tužiteljica na ime dokazanih ulaganja i kupljene opreme (dokazi su računi priloženi u spis) a koja ukupna ulaganja temeljem priloženih računa iznose 30.055,38 kn, preračunato u EUR iznosi 3.989,03 eura. Od takvog ukupnog iznosa utrošenog na ulaganje u stan i opremu tužiteljica potražuje polovicu iznosa odnosno iznos od 1.994,52 eura.
Tužiteljica u cijelosti ostaje kod svog zahtjeva za isplatu izravnog ulaganja u nekretninu tuženika, u obliku dugogodišnjeg plaćanja rata za otkup stana (koje se tretiraju isto kao i otplata rata kredita a ne kao i ostali tekući računi, kao što krivo tumači tuženik). Ukupno je na ime otkupa stana, tijekom zajedničkog života tužiteljice i tuženika, otplaćen iznos od 43.707,00 kuna, odnosno 5.800,92 eura, pa tužiteljica traži polovicu tako uplaćenog iznosa odnosno traži isplatu 2.900,46 eura.
Dakle, temeljem značajno veće procijenjene vrijednosti vozila, te temeljem odustanka od dokazivanja stvarne vrijednosti radova, tužiteljica smanjuje svoj tužbeni zahtjev koji sada ukupno iznosi 9.465,98 eura. "
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u račun Porsche Zagreb od 22.12.2006., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, potvrdu Centra za vozila Hrvatska od 10.04.2024., Ugovor o kreditu od 21.08.2007., specifikacije isplate kredita od 03.09.2007., račun Bonus Protego d.o.o. od 07.09.2007., račun Termo Commerca od 26.09.2007., račun Staklarstva Sisak od 12.10.2007., račun Doma namještaja d.o.o. od 06.09.2007., 09.10.2007. i 01.03.2008., potvrdu o izvršenoj transakciji Addiko Bank, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆJ te tužiteljice i tuženika kao stranaka te je razgledana ostala priležeća dokumentacija u spisu, dok nije proveden dokaz građevinskim vještačenjem jer je tužiteljica, zbog ekonomičnosti postupka, odustala od izvođenja tog dokaza, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno i bez izvođenja tog dokaza.
7. Nesporno je među strankama da su bili u braku od 21.09.2002., da je isti brak razveden 17.01.2019. g. te da je njihova faktična bračna zajednica prestala 14.06.2019. kada se tužiteljica iselila iz zajedničkog kućanstva, da je automobil Škoda Octavia bračna stečevina stranaka koji je tijekom postupka tuženik prodao bez obavještavanja tužiteljice o istom, kao i da su u stan tuženika izvršena određena ulaganja. Nadalje je nesporno da je tužiteljica podigla nenamjenski kredit u iznosu od 11.000,00 Eura koji je djelomično korišten za ulaganja u stan tuženika, kao i da je tuženik podigao kredit u iznosu od 18.144,33 CHF za kupnju vozila Škoda Octavia te da su stranke zajednički otplaćivale oba kredita. Jednako tako je nesporno da su roditelji tužiteljice dali novčani dar tijekom trajanja braka kao i da je za vrijeme trajanja braka plaćan otkup stana tuženika u mjesečnim ratama od po 214,25 kn mjesečno. Nadalje je nesporno da stranke nisu zaključile bračni ugovor odnosno pismeno regulirale svoje imovinske odnose.
8. Sporna je vrijednost vozila Škoda Octavia u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka, visina ulaganja u stan tuženika i ima li tužiteljica pravo na povrat polovine ulaganja ili se radi o troškovima redovnog održavanja nekretnine koji su se amortizirali. Ujedno je sporno i jesu li roditelji tužiteljice darovali novčana sredstva samo tužiteljici ili i tuženiku i u kojem iznosu i u koju svrhu te je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu ulaganja.
9. Iz iskaza svjedoka ĆJ, brata tužiteljice, proizlazi da mu je poznato da su stranke renovirale stan u [adresa] pa su tako proširili balkon i od njega napravili još jednu sobu, renovirali su kupaonicu, napravili struju i to u renoviranom dijelu, postavili knauf – spuštene stropove u dnevnom boravku. Za vrijeme renovacije koja misli da je trajala oko mjesec dana stanovali su kod roditelja tužiteljice, no više se ne sjeća kad je to točno bilo, misli prije nekih 15-tak godina. Ugrađivali su i novu kuhinju, a u hodniku su radili ugradbene ormare. Isto tako postavljena je i nova PVC ili aluminijska stolarija na balkonu, a ne zna za ostalu stolariju i ulazna vrata. Ne zna jesu li ulagali i u grijanje ali pretpostavlja da su morali pomicati radijator zbog renovacije. Na taj način su proširili dnevni boravak i dobili još jednu sobu za njihovu kćer. Misli da je sestra digla kredit za te radove. Poznato mu je da su neke novce dali i njihovi roditelji ali to je bilo prije renovacije i ne zna zašto su ti novci upotrjebljeni. Misli da su novce dali SJ, a ne njima dvojima i to zato što su roditelji nedavno i njemu osobno dali neke novce, a ne i mojoj supruzi. Ne zna je li stan bio u vlasništvu tuženika ili se radilo o stanarskom pravu ili je bilo u vlasništvu njegova oca. On osobno nije sudjelovao niti u jednom dijelu tih radova ali im je našao majstora za struju. Ima o radovima neposrednih saznanja jer je vidio stan i prije i poslije, a inače ih je posjećivao otprilike 2 do 3 puta godišnje a možda i češće, no sa sestrom je bio češće u kontaktu.
10. Saslušana kao stranka tužiteljica SJ je iskazala da je u braku s tuženim bila od 2002. do 2019. U tom braku podigli su dva kredita i to tuženi 2006. za kupnju automobila na leasing oko 10.000,00 ili 11.000,00 Eura u CHF, a ona je 2007.digla nenamjenski kredit u iznosu od 11.000,00 Eura radi ulaganja u stan. S obzirom da je s kćerkom napustila stan i da je tuženi zadržao auto traži da joj se isplati polovina tih ulaganja u stan i polovina vrijednosti automobila. Nema informacije da bi auto bio prodan, pa ne zna niti za koliko je prodan, a tuženi je u ovom postupku spominjao da ga je prodao za 5.000,00 kn, no da nema dokumenata. Vrijednost vozila procijenila je s obzirom na njegovo godište na cca 2.000,00 Eura, pa ovom tužbom traži polovinu. Tuženi i ona živjeli su u izvanbračnoj zajednici par godina prije sklapanja braka te su joj tada roditelji darovali cca 30.000,00 kn u USD i od tih novaca su uredili spavaću sobu, hodnik gdje su stavili ugradbeni ormar i kuhinju. Kuhinja je koštala 16.000,00 kn, krevet 2.000,00 kn, ugradbeni ormar 10.000,00 kn i komoda 1.500,00 kn no kako je uzela kuhinju i komodu kad je napustila bračnu zajednicu taj dio novca je odbila od potraživanja. S novcima koje je podigla 2007. kao nenamjenski kredit vršili su radove u stanu tuženika i to: promijenili cjelokupne električne instalacije u stanu osim u spavaćoj sobi s time da su trebali platiti materijal i radove, postavili knauf na balkonu i u stanu po plafonu osim u spavaćoj sobi i u hodnicima i kuhinji. Stan ima oko 70m[2] . Postavljanje knaufa koštalo je oko 27.000,00 kn s materijalom. Ugradili su protuprovalna vrata koja su koštala 2.400,00 kn, četvero novih vrata i dovratnika koje su kupili u Bahuhausu za 2.000,00 kn, nove PVC prozore u cijelom stanu za 17.000,00 kn, radijatore za 3.800,00 kn, renovirali su kupaonu tako da su kupili nove pločice, sanitarije i kupili komodu za TV i četiri nove stolice. Sva ta ulaganja koštala su oko 11.000,00 Eura, tj. utrošili su novce od nenamjenskog kredita i još su se malo zadužili po minusima na tekućim računima, ali se ne sjeća koliko. Njihov dogovor je bio da će tuženi podići kredit za auto a ona za uređenje stana koji su podigli gotovo u istom razdoblju da bi ga istovremeno i otplatili s time da su zajednički otplaćivati oba kredita. U braku njihova primanja nisu bila odvojena nego zajednička i sve su otplaćivali zajednički s time da su njoj rate za otpalu nenamjenskog kredita ustezali s plaće, a rate za automobil plaćali su uplatnicom. Nisu imali nikakav pisani dogovor o nekakvom drugačijem raspodjelu financijama u braku. Stan u [adresa] još je bio u otkupu te su za vrijeme dok su bili u braku otplatili zajedno 45.000,00 kn, pa stoga traži pola iznosa te otplate odnosno 2.900,00 Eura. Automobil je bio u voznom stanju u trenutku kad je ona napustila faktičnu bračnu zajednicu, a radilo se o automobilu Škoda Octavia. Za cijelo vrijeme trajanja braka oboje su radili i to sve do trenutka dok tuženi nije otišao u mirovinu, a to je bilo još dok su bili u braku. Iznos od 200,00 kn na ime otkupa stana nije im bio problem plaćati što se tiče njihovih primanja, no kako su sve zajedno plaćali tako su i to plaćali. Nakon razvoda nisu podijelili pokretnine te je jedino uzela kuhinju i komodu jer joj je to trebalo za novi stan, a iste su stečene darom njenih roditelja, a druge pokretnine nije niti tražila. Od električnih instalacija mijenjana je razvodna ploča kao i kompletne instalacije u dnevnoj sobi i maloj spavaćoj sobi koju su naknadno napravili jer zna da su štemali zidove prije nego što su postavljali knauf.
11. Iz iskaza tuženika VJ proizlazi da je njihova bračna zajednica trajala od 2002. do 2019. i da su prije toga dvije godine već živjeli zajedno. Jednako tako točno je da je on podigao kredit za kupnju automobila, a tužiteljica nenamjenski kredit za ulaganje u stan. U braku nisu imali nikakav dogovor oko financija. Automobil Škoda prodao je u 5. ili 6. mjesecu 2019. svom prijatelju HJ za 5.000,00 kn jer je trebao kupiti kuhinju obzirom da je tužiteljica odnijela kuhinju iz stana. Jednako tako auto je prodao i jer je bio u kvaru odnosno trebalo je zamijeniti set kvačila, a kako je auto bio star 15 godina to se nije isplatilo. Taj automobil uglavnom je vozila tužiteljica. Točno je da su ulagali u njegov stan u [adresa], a što se tiče plaćanja otkupa stana navodi da je on imao plaću 4.900,00 kn i od toga bi 4.000,00 kn ostavljao novce tužiteljici koja je te novce raspoređivala za kućanstvo - plaćanje računa i hranu što se trošilo do 15- tog ili 20-tog u mjesecu, a nakon toga bi se trošila njezina plaća i od toga bi se njihov brak financirao jer je on plaću dobivao 5-tog u mjesecu, tako da su zajednički ulagali i trošili novce u braku. Nije točno što je navela tužiteljica u vezi s električarskim radovima jer su se zidovi štemali samo u kupaoni s obzirom da se struja micala s plafona na bočne zidove te se stare instalacije nisu mijenjale već su samo nove instalacije stavljene na knauf u prostorijama gdje je knauf postavljen tj. u dnevni boravak i dio balkona. Ne zna koliko je koštala struja niti zna koliko su plaćani radovi jer je sve to vodila tužiteljica, pa tako ne zna koliko je koštalo cjelokupno ulaganje. Zna da kada su došli do kraja radova još je trebalo kupiti utičnice i rasvjetna tijela i to je on platio na način da je ušao „u minus“ na tekućem računu. Točno je da su izmijenjeni svi prozori u stanu, stavljena protuprovalna vrata i četvora vrata s dovratnicima, postavljeni su radijatori u dnevnom boravku, blagovaonici i u lođi odnosno ukupno dva radijatora, postavljen je kauf u dnevnom boravku, blagovaoni i kupaoni otprilike na 40m2, renovirana je kupaona na način da su izmijenjene pločice, sanitarije, struja, mijenjanja je razvodna ploča pa su obični osigurači promijenjeni u automatske, sve utičnice i prekidači i sva rasvjetna tijela, no stare instalacije nisu, odnosno misli da su ostale plafonjere u hodnicima, a većina rasvjetnih tijela je promijenjena. Ne zna ništa o troškovima te investicije jer nije sudjelovao na način da bi on to ugovarao tj. dogovarao posao i nije sudjelovao oko konkretnog plaćanja. U mirovini je od 2014. godine. Ne zna da li je tužiteljica dobila od roditelja dar od 30.000,00 kn jer ne zna točni iznos, a isto tako misli da su oni novac dali njima oboje, ne samo njoj jer nisu ništa pismeno o tome napisali. Oni su došli i ona je to plaćala, a s tim novcima je kupljen namještaj kao što je to navela tužiteljica. On je u to vrijeme kupio stol i garnituru za dnevni boravak i sl. te je sve bilo zajednički i ništa nisu dijelili. Taj stan je njegov jer je ušao u otkup i sklopio s ocem ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1994. godine i misli da tužiteljici ne treba isplatiti ništa za ta ulaganja jer je ona živjela u tom stanu i koristila ga. Ta ulaganja su počela u 10. mjesecu 2007. i trajala otprilike mjesec i pol tako da su se krajem godine vratili u stan, a za to vrijeme su bili kod njenih roditelja. Brat tužiteljice ĆJ rijetko je dolazio kod njih u tih 17. godina, možda je bio 15-tak puta, s time da su se družili za blagdane na zajedničkim ručkovima i sl. i kod njezinih roditelja. Misli da ĆJ nije imao saznanja o ulaganjima i njihovim financijama jer se nije puno petljao u tuđe poslove. Auto je prodao jer mu je trebao novac s time da prethodno nije pitao koliko bi koštali radovi popravka ali je znao da bi taj set kvačila sigurno koštao više od cijene za koju sam auto prodao. Da je auto bio u ispravnom stanju s obzirom da je bio 15 godina star za njega bih možda dobio 1.000,00 do 1.500,00 Eura. Tužiteljicu nije prethodno konzultirao u vezi s prodajom auta ili eventualnim popravkom jer je s njom prekinuo odnose i brak. Točno je da je dignut kredit za renovaciju stana i pretpostavlja i da je i potrošen za to, no ne može sa sigurnošću reći da su svi novci potrošeni za renovaciju jer nije imao uvid u to zato jer su se tako bili dogovorili. ĆJ je znao da su bili radovi u stanu i nakon renovacije je sigurno bio par puta u kući. Razlog zbog kojeg smatra da je taj dar bio zajednički je taj što su njezini roditelji rekli: „Evo, baka i djeda će vam pomoći da si sredite stan i kupite namještaj“. Napominje da su ulagali u stan ali da se nije radilo ni o kakvom luksuzu pa su tako npr. mijenjali sve prozore jer su bili dotrajali i to već kad su uređivali balkon, a jednako tako su mijenjali pločice u kupaonici i sanitariju jer je to bilo dotrajalo. Svi ti radovi su bili poduzeti da se poboljšaju uvjeti života u stanu.
12. Uvidom u račun Porsche Zagreb broj 20-000248/2007 od 22.12.2006. koji glasi na tuženika utvrđeno je da je tuženik kupio rabljeno osobno vozilo marke Škoda tip Octavia Combi iz 2004. g., snage 66 KW za cijenu od 94.000,00 kn.
13. Iz sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini sklopljenog između Porsche Leasing d.o.o. kao vjerovnika s jedne strane i ovdje tuženika kao fiducijarnog dužnika s druge strane proizlazi da se istim potvrđuje da su vjerovnik i fiducijarni dužnik sklopili Ugovor o kreditu br. 22554 od 01.12.2006. kojim vjerovnik prema fiducijarnom dužniku ima novčanu tražbinu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.727,04 CHF uvećanu za pripadajuće kamate s obvezom vraćanja u 84 mjesečna obroka. Radi osiguranja navedene novčane tražbine preneseno je pravo vlasništva na vozilu marke Škoda model Octavia Combi s fiducijarnog dužnika na vjerovnika.
14. Iz potvrde Centra za vozila Hrvatske od 10.04.2024. proizlazi da kataloška orijentacijska vrijednost vozila marke Škoda tip Octavia 1,9 TDI zatvoren, AC-karavan, jačine 66 kw iz 2004. g. s prijeđenih 81165 km na dan 17.01.2019. iznosi 3.822,00 Eura.
15. Uvidom u ugovor o kreditu sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Sl1avonska avenija 6 kao kreditora i SJ kao korisnika kredite te VJ kao jamca platca dama 21.08.2007. utvrđeno je da je istim banka odobrila korisniku kredita kredit u iznosu od 11.000,00 Eura na rok otplate od 7 godina koji se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 163,35 Eura.
15.1. Prema specifikaciji isplate kredita iste banke od 03.09.2007. g. proizlazi da je navedena banka isplatila ovdje tužiteljici na tekući račun 80.182,16 kn.
16. Iz računa Bonus Protego d.o.o. br. O4-0484 od 07.09.2007. izdanog na kupca VJ proizlazi da je isti izdan za kupnju protuprovalnih vrata, drvenih – L100x250 po cijeni od 2.400,00 kn tj. 335,36 Eur.
17. Prema računu Termo Commerca br. TA70/MR/708887 od 26.09.2007 proizlazi da su istoga dana kupljeni radijatori, slavine i pripadajući materijal za cijenu od 3.364,87 kn odnosno 470,19 Eur.
18. Iz računa Staklarstva Sisak od 12.10.2007. koji je izdan na VJ proizlazi da je isti izdan za kupnju 4 prozora, 1 balkonskih vrata i pripadajućih klupčica za cijenu od 17.006,91 kn odnosno 2.376,44 Eur.
19. Iz računa DOMA namještaja d.o.o. Žitnjak od 06.09.2007. koji je izdan na SJ proizlazi da su kupljeni regal i metalni stolac za cijenu od 3.344,00 kn odnosno 467,27 Eur, dok iz računa istog trgovačkog društva od 09.10.2007. proizlazi da je kupljena plafonjera za cijenu od 173,80 kn odnosno 24,29 Eur, a iz računa od 01.03.2008. koji je izdan na AJ je utvrđeno da su kupljeni podnica, krevet za dječju sobu i dva ormara za cijenu od 3.877,00 kn odnosno 541,75 Eur. 20. Iz priloženih potvrda o izvršenoj transakciji Addiko Bank za razdoblje od 14.01.2008. do 05.10.2018. utvrđeno je da je EJ, ovdje tužiteljice putem trajnog naloga mjesečno plaćala po 214,25 kn ( 29,94 Eur) Ini-industriji nafte d.d. Zagreb na ime rata za otkupa stana po ugovor 035500-0/1994-042.
21. Tužiteljica u ovom postupku traži da se utvrdi da automobil marke Škoda tip Octavia predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a budući da je tuženik nakon prestanka faktične bračne zajednice navedeni automobil prodao i nije joj isplatio polovinu dobivene kupoprodajne cijene niti je dostavio u spis kupoprodajni ugovor, postavlja obveznopravni zahtjev kojim potražuje od tuženika da joj isplati polovinu procijenjene vrijednosti automobila tj. 1.911,00 Eura.
21.1. Ujedno, s osnova polovine vrijednosti ulaganja u stan tuženika u vidu renovacije i kupljenog namještaja potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.654,52 Eura i na ime polovine otplaćenih rata otkupa stana tuženika ukupno 2.900,46 Eura, odnosno sveukupno i osnova isplate za polovinu vrijednosti vozila i ulaganja u stan potražuje 9.465,98 Eur.
22. Budući da je među strankama nesporno da automobil Škoda Octavia Combi iz 2004. g. predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to svakog u ½ dijela sud nije izvodio dokaze na tu okolnosti.
23. Međutim, kako je među strankama sporna vrijednost automobila, valjalo je utvrditi koliko ista iznosi.
23.1. Radi utvrđenja vrijednosti predmetnog vozila u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka u siječnju 2019. sud je uzeo u obzir starost i stanje vozila te cijenu sličnog vozila na temelju kataloške vrijednosti vozila prosječnog stanja pribavljene od Centra za vozila Hrvatske te je na temelju dostavljenog podatka utvrdio da je vrijednost vozila na dan 17.01.2019. iznosila 3.822,00 Eur.
23.2. Pritom sud nije prihvatio kao istinit iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je predmetni automobil prodao 2019. g. prijatelju i da je sačinio kupoprodajni ugovor za cijenu od 5.000,00 kn budući da popravak seta kvačila na vozilu nije bio rentabilan jer nije u spis dostavio kupoprodajni ugovor na koji se pozvao niti je dokazao da je vozilo bilo neispravno niti je, s obzirom na pribavljeni podatak o prosječnoj cijeni sličnog vozila, njegov iskaz uvjerljiv.
24. Kako tuženik ne sporni da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, a nije dokazao da je bilo u neispravnom stanju u trenutku prodaje niti za koji ga je iznos prodao, valjalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice i odlučiti kao pod toč. I i II izreke ove presude i utvrditi da isto predstavlja bračnu stečevinu stranaka te naložiti tuženiku da isplati tužiteljici na ime ½ vrijednosti vozila iznos od 1.911,00 Eura.
Što se tiče zahtjeva tužiteljice da joj tuženik isplati ½ vrijednosti ulaganja koja su izvršena u stan u [adresa] utvrđeno je sljedeće:
25. Cijeneći činjenicu da je tuženik isključivi vlasnik stana u [adresa] u koju su vršena ulaganja stranaka tijekom trajanja braka, sud je zahtjev tužiteljice kao bivše supruge tuženika s osnova ulaganja u braku razmatrao kroz institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) budući da je prestankom bračne zajednice stranaka dana 17.01.2019. osnova ulaganja otpala.
26. Pritom valja istaknuti da je tuženikov prigovor zastare potraživanja na ime ulaganja neosnovan jer se na institut stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO-a, a zastara zahtjeva za povrat uloženog počinje teći od prestanka korištenja tih ulaganja. Kako je zastarni rok u ovom slučaju počeo teći 14.06.2019. kada se tužiteljica iselila iz stana tuženika, a tužba je u ovom predmetu podnesena 27.06.2022., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, valjalo je tuženikov prigovor zastare odbiti kao neosnovan.
27. Prema odredbi čl.1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
28. Nadalje, prema odredbi čl. 1115. istog zakona propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
29. Pritom se ističe da se u konkretnom slučaju radi o ulaganju bračne stečevine tužiteljice u tuđu nekretninu, odnosno o situaciji iz čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN Z 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15) koji u st. 2. propisuje da pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, određuju pravila obveznog prava (tj. čl. 1111. ZOO-a prema kojem taj ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju pravila o stjecanju bez osnove).
30. Nadalje, s obzirom da je predmetno ulaganje vršeno tijekom trajanja braka tužiteljice i tuženika, radi odlučivanja o visini zahtjeva valja primijeniti i odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) koje reguliraju institut bračne stečevine.
30.1. Odredbom čl. 551. st. 1. ObZ-a propisano je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog zakona, ako istim zakonom nije drugačije određeno.
30.2. Slijedom iznesenog, kako ObZ nema odredbi o primjeni materijalnog prava u odnosu na postupke o imovinskim odnosima bračnih drugova koji su pokrenuti nakon njegova stupanja na snagu 01.11.2015. iako je je predmetna rekonstrukcija stana tuženika vršena od 2007./2008. g., na ovaj postupak primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15).
31. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je st. 3. istog članka propisno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.
32. Kako stranke svojom voljom nisu sporazumno ugovorile uređenje svojih imovinskih odnosa, vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine iz čl. 36. st. 3. ObZ-a.
33. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornim da su 2007./2008. vršena ulaganja u njegov stan na adresi [adresa], da je tužiteljica digla kredit za ulaganja u stan, no ne zna jesu li svi novci potrošeni za renovaciju niti koliko je ukupno koštalo renoviranje stana jer nije sudjelovao u dogovaranju radova i plaćanju već je tužiteljica vodila brigu o tim radovima. Učinio je nespornim da su tijekom renovacije izmijenjeni svi prozori u stanu, stavljena protuprovalna vrata i 4 vrata s dovratnicima, postavljeni radijatori u dnevnom boravku, blagovaonici i lođi, knauf u dnevnom boravku, blagovaonici i kupaoni, renovirana kupaona (izmijenjene pločice i sanitarije), struja – sve utičnice, prekidači i rasvjetna tijela, razvodna ploča, a procjenjuje da su ulaganja trajala oko mjesec i pol i počela u 10. mjeseca 2007. za koje vrijeme su se stranke preselile kod roditelja tužiteljice.
34. Ujedno je učinio nespornim da su njih dvoje zajednički ulagali i trošili novce u braku na način da bi najprije trošili od njegove plaće, koja je iznosila 4.700,00 kn, 4.000,00 kn za potrebe kućanstva, a zatim plaću tužiteljice, jer je njegova plaća stizala ranije.
35. Iz priloženih računa u spisu, koje tuženik ne osporava, utvrđeno je da su stranke u 9. i 10. mjesecu 2007. potrošile za kupnju protuprovalnih vrata iznos od 335,36 Eur, prozora i klupčica 2.376,44 Eur i radijatora i pripadajućeg materijala 470,19 Eur ili ukupno 3.181,99 Eur.
36. Budući da navedena ulaganja koja su nesporno izvršena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječu iz imovine stečene radom predstavljaju bračnu stečevinu, a tuženik ne spori da su ulaganja bila zajednička, ovo povećanje vrijednosti tuženikove imovine predstavlja bračnu stečevinu stranaka koja temeljem neoborive zakonske pretpostavke iz čl. 36. st. 3. ObZ-a i uz nespornu činjenicu da stranke nisu drugačije ugovorile bračnim ugovorom, je njihovo suvlasništvo u jednakim dijelovima. Zato tužiteljica ima prema tuženiku kao vlasniku nekretnine pravo na obveznopravni zahtjev radi isplate vrijednosti ulaganja u jednoj polovini vrijednosti, koliko je njezin suvlasnički dio te povećane vrijednosti, odnosno 1.591,00 Eur te je odlučeno kao pod toč. III alineja 2. izreke ove presude.
37. Nadalje, budući da je nesporno da su stranke za postavljanje radijatora i ugradnju stolarije te ostale radove na uređenju kupaone, električnih instalacija u dijelu prostorija i preuređenju balkonskog prostora morale angažirati radnike koje su platile, da tuženik u istom nije sudjelovao te nema saznanja koliko su ti radovi koštali, a ne spori da je tužiteljica podigla nenamjenski kredit u iznosu od 11.000,00 Eura koji je djelom potrošila i na uređenje stana, te jer je opće poznato da cijena radova iznosi između 40-60 % u odnosu na cijenu materijala, sud je zbog ekonomičnosti postupka sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 156/23, dalje: ZPP) po svojoj slobodnoj ocjeni utvrdio da je cijena radova na uređenju stana tuženika u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka iznosila 2.000,00 Eura. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice za isplatom 1.000,00 Eura na ime polovine cijene radova jer je isti logičan i uvjerljiv te je odlučeno kao pod toč. III. alineja 3. izreke ove presude.
38. Nadalje, u odnosu na ulaganja u stan tuženika od novčanih iznosa koja su darovali roditelji tužiteljice sud je iskaz tužiteljice prihvatio kao istinit u dijelu u kojem je navela da su njezini roditelji njoj darovali novac za kupnju namještaja, da joj pomognu, a ne da su taj novac darovali njima zajedno, jer je isti potvrdio i svjedok ĆJ, brat tužiteljice, koji to tvrdi jer su roditelji isto tako i njemu nedavno dali određen novac, a nisu dali i njegovoj supruzi, a životno je logično i uvjerljivo da roditelji svojom ušteđevinom žele financijski pomoći vlastitom djetetu i nešto mu darovati kada stupa u brak, posebno u situaciji kada se useljava u stan koji je u vlasništvu drugog bračnog druga, kako bi i njihovo dijete na taj način moglo iskazati svoj doprinos zajedničkom životu.
39. Stoga sud nije mogao prihvatiti kao istini iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da su roditelji tužiteljice sredstva darovali njima, a ne samo tužiteljici i da su rekli da će pomoći njima da si kupe namještaj za stan, posebice iz razloga što je isti nelogičan i suprotan njegovim navodima iz odgovora na tužbu gdje najprije osporava da bi roditelji tužiteljice darovali ikakva novčana sredstva, zatim ističe da su darovali neka sredstva da si stranke urede stambeni prostor, a potom ističe da tužiteljica navodi da se radilo o sredstvima utrošenim za redovne potrebe kućanstva pa da zato ne može tražiti povrat, što ne proizlazi iz njezina iskaza.
40. Slijedom navedenog prihvaćen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova ulaganja u njegov stan u vidu uloženih 1.660,00 Eura vlastite imovine tužiteljice (dara roditelja) od koje je nesporno kupljen namještaj – ugradbeni ormari, kuhinja i komoda isplati iznos od 1.660,00 Eura kojim su plaćeni ugradbeni ormari, dok je preostalim darovanim sredstvima kupljena kuhinja i komoda koje je tužiteljica uzela kada je odselila iz zajedničkog doma te je odlučeno kao pod toč. III. alineja 1. izreke ove presude.
41. Kako je tuženik učinio nespornim da su stranke zajednički ulagale i trošile novac u braku, kao i da su najprije trošili njegovu plaća, a nakon toga i plaću tužiteljice, logično je i da su rate otkupa stana plaćali zajednički, tim više što je upravo tužiteljica vršila uplate putem Internet bankarstva, a tuženik to u svom iskazu nije niti osporio. 42. Obzirom da se plaćanje rata otkupa stana također treba tretirati kao ulaganje u vlastitu imovinu drugog bračnog druga, a kroz 195 mjeseci trajanja braka (16 godina i 3 mjeseca) plaćeno je ukupno 41.778,75 kn ili 5.837,91 Eur na ime otkupa stana (mjesečna rata iznosila je 214,25 kn odnosno 29,94 Eur), a ½ iznosa otkupa iznosi 2.918,96 Eura. Budući da je tužiteljica na ime polovine iznosa plaćenog otkupa stana zatražila 2.900,46 Eura, valjalo je isti zahtjev prema odredbi čl. 1111. ZOO-a prihvatiti u cijelosti, vodeći pritom računa da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a) te je odlučeno kao pod toč. III. alineja 4. izreke ove presude.
43. Neosnovan je prigovor tuženika da su uložena sredstva amortizirana jer se ovdje ne radi o procjeni vrijednosti nekretnine niti o stvarnopravnom zahtjevu već o novčanim ulaganjima za koja tužiteljici pripada naknada za dio njezine imovine koji je prešao u imovinu tuženika.
44. Međutim, po ocjeni ovog suda neosnovan je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da joj tuženik isplati ulaganja u njegovu nekretninu u vidu novčane vrijednosti pokretnina i to za regal i metalni stolac u iznosu od 467,27 Eur, za plafonjeru u iznosu od 24,29 Eur i za krevet za dječju sobu i dva ormara po cijeni od 541,75 Eura što ukupno iznosi 1.033,31 Eur, a ½ vrijednosti ulaganja iznosi 516,66 Eur, jer iako su navedene pokretnine nesporno bračna stečevina stranaka budući da iz sadržaja spisa ne proizlazi da su te pokretnine neodvojive od nekretnine tuženika, neosnovano tužiteljica obveznopravnim zahtjevom od tuženika potražuje polovinu njihove protuvrijednosi s osnova ulaganja u njegovu nekretninu kojima bi bila uvećana vrijednost nekretnine tuženika, odnosno temeljem stjecanja bez osnove jer se radi o pokretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu i u odnosu na koje tužiteljici pripada pravo postaviti stvarnopravni zahtjev prema tuženiku kao bivšem bračnom drugu na utvrđenje suvlasništva, predaju u suposjed i razvrgnuće suvlasništva.
45. Kako je tužiteljici s osnova kupljenog materijala za ulaganja u stan tuženika dosuđeno 1.591,00 Eur, a s tog osnova potražuje ukupno 1.994,52 Eur (iako polovina zbroja troškova za pokretnine opisane pod brojem 44. obrazloženja iznosi 516,66 Eura), valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu prekomjerno zatraženog iznosa od 403,52 Eur na ime ulaganja u stan tuženika kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.
46. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice i sveukupno joj je dosuđeno 9.062,46 Eura, dok je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva od 403,52 Eura kao neosnovanim.
47. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sukladno odredbi čl. 154. st. 3. i 155. ZPP-a vodeći računa da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi a koji se odnose na troškove sastava tužbe po Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje OT) – 100 bodova, troškove pristupa na 4 ročišta i to na ročišta 15.03.2023., 07.12.2023., 23.02.2024. i 29.11.2024. po Tbr 9. toč. 1 – 400 bodova ili ukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50) iznosi 1.000,00 Eur uz uvećanje za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 42) ili 250,00 Eur što ukupno iznosi 1.250,00 Eura kao što je odlučeno pod toč. IV. izreke ove presude.
48. Stoga je valjalo tuženika u cijelosti odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, sve kao pod toč. VI. izreke ove presude.
U Zagrebu, 15. siječnja 2025. godine
Sudac:
Renata Šrekais
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
