REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1148/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari 1. tužitelja PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja HJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. tužitelja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. tužitelja FJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. tužiteljice ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 10. tužiteljice BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 11. tužitelja DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 12. tužitelja IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 13. tužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 14. tužitelja TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 15. tužitelja VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 16. tužiteljice KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 17. tužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 18. tužitelja GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 19. tužiteljice ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 20. tužitelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 21. tužitelja NJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 22. tužitelja OJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 23. tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 24. tužitelja AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 25. tužitelja RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 26. tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 27. tužitelja MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1609/2021-3 od 7. veljače 2022., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-1609/2021-6 od 1. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-205/2019-18 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1609/2021-3 od 7. veljače 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-1609/2021-6 od 1. srpnja 2022. i sudi:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr- 205/2019-18 od 25. svibnja 2021. tako da se odbija tužbeni zahtjev 1. tužitelja PB za iznos od 13.050,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, 2. tužitelja LJ za iznos od 33.450,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 3. tužiteljice CJ za iznos od 9.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 4. tužitelja HJ za iznos od 29.550,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 5. tužitelja EJ za iznos od 5.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 6. tužitelja ĐJ za iznos od 3.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 7. tužitelja ČJ za iznos od 24.450,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 8. tužitelja FJ za iznos od 36.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 9. tužiteljice ĆJ za iznos od 30.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 10. tužiteljice BJ za iznos od 20.400,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 11. tužitelja DJ za iznos od 9.690,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 12. tužitelja IJ za iznos od 46.950,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 13. tužitelja JJ za iznos od 12.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 14. tužitelja TJ za iznos od 31.100,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 15. tužitelja VJ za iznos od 12.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 16. tužiteljice KJ za iznos od 27.750,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 17. tužitelja UJ za iznos od 18.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 18. tužitelja LB za iznos od 33.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 19. tužiteljice ZJ za iznos od 37.050,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 20. tužitelja SJ za iznos od 46.020,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 21. tužitelja NJ za iznos od 17.400,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 22. tužitelja OJ za iznos od 18.900,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 23. tužitelja ŽJ za iznos od 19.950,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 24. tužitelja AJ za iznos od 15.450,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 25. tužitelja RJ za iznos od 9.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i 26. tužitelja ŠJ za iznos od 23.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.".

II. Nalaže se 1. do 26. tužiteljima nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.825,00 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženici isplatiti 1. -27. tužiteljima iznose navedene pod točkama I-XXVII izreke, na ime dodatka za rad na terenu sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, kao i naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 121.125,00 kn, sve u roku 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na 1.do 26. tužitelja za iznose navedene u izreci te presude. Rješenjem istoga suda i poslovnoga broja je ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na 1. do 26. tužitelja za iznose navedene u rješenju suda drugoga stupnja te za 27. tužitelja u cijelosti te odluka o troškovima postupka i u tom je dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-65/2024-2 od 7. veljače 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Da li tužitelji radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljaju poslove u stalnom mjestu rada ili rade na terenu te da li su upućeni na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje?

2. Da li redovni rad tužitelja raspoređenih u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, obuhvaća samo rad na graničnim prijelazima koji su smješteni na teritoriju Republike Hrvatske ili uz to obuhvaća i međunarodne granične prijelaze koji su geografski smješteni na području susjedne države i koji su ustrojeni sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev 1. do 27. tužitelja, policijskih službenika raspoređenih u Postaju granične policije Varaždin, za isplatu terenskog dodatka u utuženom razdoblju, i u iznosu od po 150,00 kn dnevno do 31. listopada 2017., a nakon toga u iznosu od po 170,00 kn dnevno, a za dane koje su proveli na radu na graničnim prijelazima Ormož (Republika Slovenija) – Otok Virje, zatim granični prijelaz Zgornji Leskovec (Republika Slovenija) – Cvetlin i granični prijelaz Drenovec (Republika Slovenija) – Gornja Voća.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su tužitelji bili zaposleni u Policijskoj upravi varaždinskoj i to kao policijski službenici za graničnu kontrolu a to u spornom razdoblju time da su u određenom razdoblju bili raspoređeni na rad u Postaji granične policije Varaždin sa sjedištem u Ivancu,

- da se na području navedene policijske postaje nalazi granični prijelazi sa Republikom Slovenijom (Otok Virje, Cvetlin i Gornja Voća),

- da se na navedenim graničnim prijelazima obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno Sporazumu Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Slovenije, a sve radi lakšeg obavljanja poslova kontrole i to počevši od 2013.,

- da su tužitelji iz ovog predmeta redovnim rasporedom rada bili raspoređivani tijekom mjeseca na rad upravo na područje teritorija susjedne države, a to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz Policijske postaje granične policije Varaždin,

- da je rad tužitelja na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kada su bili raspoređeni najmanje 8 sati odnosno da su bili raspoređeni u turnusima rada po 12 sati,

- da su tužitelji koristili pauzu upravo na teritoriju susjedne države gdje su u okviru slovenskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe, s time da su do samog prostora tog graničnog prijelaza na teritoriju susjedne države dolazili vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom,

- da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn,

- da tužitelji temelje svoj zahtjev na tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike i to od dana 20. svibnja 2014. (Tumačenje broj 7/55) te od dana 11. studenog 2014. Tumačenje broj 22/56). 10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016,

- da je tumačenjem broj 7/55 Zajedničke komisije određeno da službenik koji je temeljem posebnog rasporeda rada upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, s time da se terenski dodatak i dnevnica isključuju zbog čega službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu,

- da je tumačenjem broj 22/56 Zajedničke komisije određeno da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, odnosno nije uvjetovana time radi li se o oporezivom ili neoporezivom primitku u smislu Pravilnika o porezu na dohodak,

- da je činjenica da su navedena Tumačenja dana za vrijeme važenja KU/13, s time da je u međuvremenu stupio na snagu novi KU/17 od 9. studenog 2017., a koji je u čl. 50. imao unesene iste odredbe kao što je to bilo naznačeno u čl. 56. KU/13 tj. odredbom iz čl. 50. st. 1. je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio,

- da je Zajednička komisija donijela i Tumačenje broj 1/50 dana 4. veljače 2019., a kojim je djelomično promijenjeno tumačenje broj 7/55 na način da je isplata terenskog dodatka uvjetovana neorganiziranošću ili ne postojanja organiziranog prijevoza odnosno nemogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritoriju Republike Hrvatske u vrijeme pauze te da je udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske najmanje 500 metara te da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole da bi koristili mogućnosti u svezi prehrane. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvoga stupnja prihvaća tužbene zahtjeve u cijelosti.

10. Sud drugoga stupnja prihvaća pravne zaključke prvostupanjskog suda o pravu tužitelja na isplatu terenskog dodatka za razdoblje od utuženja pa do 31. listopada 2017. te za to razdoblje potvrđuje prvostupanjsku presudu. U odnosu na kasnije razdoblje zauzima pravno shvaćanje prema kojem da bi tužitelji ostvarili pravo na isplatu terenskog dodatka za razdoblje od 9. studenoga 2017. do kraja utuženog razdoblja, obvezni su dokazati da postoje okolnosti pod kojima iznimno mogu ostvariti pravo na terenski dodatak, sukladno naprijed citiranom Tumačenju broj 1/50 od 4. veljače 2019. (ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije mu organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija RH iznosi najmanje 500 m ili da se ne može samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost kretanja u svezi s vremenom pauze). Stoga u tom dijelu za pojedine iznose ukida prvostupanjsku odluku.

11. O pitanjima koja su predmet ove revizije ovaj je sud već izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka. Naime, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (Varaždin).

11.1. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" br. 83/13 i 27/16, dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

11.2. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

11.3. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

11.4. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. članka 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. članka 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. članka 1. Sporazuma).

11.5. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

11.6. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 17. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i granični prijelaza u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet Ormož (Republika Slovenija) – Otok Virje, zatim granični prijelaz Zgornji Leskovec (Republika Slovenija) – Cvetlin i granični prijelaz Drenovec (Republika Slovenija) – Gornja Voća za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (stavak 1. točka 6., 7. i 36. Dogovora).

12. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Ormož (Republika Slovenija) – Otok Virje, zatim granični prijelaz Zgornji Leskovec (Republika Slovenija) – Cvetlin i granični prijelaz Drenovec (Republika Slovenija) – Gornja Voća.

13. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelji u obavljanju službe na radnom mjestu policijskih službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji Varaždin koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza Ormož (Republika Slovenija) – Otok Virje, zatim graničnog prijelaza Zgornji Leskovec (Republika Slovenija) – Cvetlin i graničnog prijelaza Drenovec (Republika Slovenija) – Gornja Voća radili izvan stalnog radnog mjesta u kojemu su zaposleni. To stoga što njihovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem su ovlašteni obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Varaždinu, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelji imaju pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njihova radnog mjesta zbog čega njihov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

14. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da su tužitelji u konkretnom slučaju bili upućeni na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

15. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelji zbog činjenice da stalno mjesto njihova rada obuhvaća i područje druge države nisu upućeni na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već su raspoređeni na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

16. Stoga odgovor na postavljena pitanja, koja se u biti svode na istu problematiku, glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.

17. Ovim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudama ovoga suda broj Rev-275/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-1183/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1206/2022-2 od 17., Rev-372/2023-2 od 16. svibnja 2023., Rev-221/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-47/2023-2 od 22. veljače 2023. i dr. 18. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u točki I. izreke.

19. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 163. ZPP-a. Pri tome valja naznačiti da je u ovom postupku rješenjem uz ovu pobijanu presudu ukinuta odluka o troškovima postupka ostavljajući da se o istima odluči konačnom odlukom. U ovoj pravnoj stvari i povodom preostalog dijela zahtjeva Županijski sud u Zagrebu je u odluci broj Gž R-3248/2022-3- od 13. lipnja 2023. odlučio i o troškovima postupka. Pri tome je kao vrijednost predmeta spora uzeo vrijednost najvišeg zahtjeva. Stoga, odlučujući o troškovima postupka u odnosu na ovom odlukom preinačeni dio presude i ovaj je sud u obzir uzeo takav kriterij. Najviši zahtjev o kojem se u ovoj presudi odlučivalo iznosi 6.231 Euro (46.950,00 kuna), pa to predstavlja vrijednost predmeta spora. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) i priloženom troškovniku (list 378 spisa) i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 Eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 9. siječnja 2020., 19. veljače 2020., 4. studenoga 2020., 9. veljače 2021. i 21. travnja 2021. svako po 200,00 Eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav žalbe (u dijelu uspjeha od 50%) 125,00 Eura, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 200,00 Euro (toliko je zatraženo) i za sastav revizije 300,00 Eura (Tbr. 10. točka 6. Tarife). Navedeni iznosi zbrojeni daju iznos od 1.825,00 Eura koliko je tuženici dosuđeno jer je ona u cijelosti uspjela u parnici.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek