REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3950/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, protiv prvotuženika NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice ĆČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Vesna Vučetić, odvjetnica u Splitu, radi predaje, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1275/2024-2 od 9. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-2570/2019-43 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1275/2024-2 od 9. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-2570/2019-43 od 17. siječnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženici su naveli da ga podnose zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), te zbog toga što smatraju da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Odredbom čl. 387. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. ZPP ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. ZPP za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da iz sadržaja podnesenog prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da tuženici nisu postavili određeno pravno pitanje sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP u vezi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP.
6. Budući da tuženici u prijedlogu nisu naznačili određeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti.
7. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija), valja reći da se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.1. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
8. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, to je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
