REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3693/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo državne imovine, Dežmanova ulica 10, Zagreb, OIB 52634238587, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1261/2023-7 od 14. svibnja 2024., kojom je potvrđen presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 211/2020-39 od 13. veljače 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Pitanje koje je tužiteljica u prijedlogu naznačila, koje glasi: „Na koji način i kada je tužiteljica saznala tko je odgovoran za štetni događaj (štetnik), odnosno li se navedeno saznanje predmnjeva po primitku mirovine od strane HZMO – a dana 28. srpnja 2006.g. ili po primitku presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, stalna služba u Koprivnici (posl. br. : Gž – 1544/18 od dana 13. rujna 2018.g.) pa da od navedenog trenutka saznanja za štetnika teku rokovi za naknadu štete sukladno čl. 376, st. 1 i 2 (sada 230, st. 1 i 2) ZOO – a?“ uopće ne može biti važno pitanje u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, jer odgovor na njega ne zavisi od primjene neke pravne norme, već od činjeničnoga utvrđenja u vezi s načinom i trenutkom saznanja tužiteljice za činjenicu o kojoj je u pitanju riječ.

4.2. Kako se, dakle, ne radi o važnome pravnom pitanju, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

5. Tužiteljica u prijedlogu ne ukazuje jasno i konkretno na neku okolnost zbog koje smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Kako tužiteljica ne tvrdi da joj nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku, iznositi svoje tvrdnje radi opravdanja osnovanosti tužbenoga zahtjeva i te tvrdnje dokazivati, a ovaj sud ustvrđuje da su nižestupanjske presude jasno i neproturječno obrazložene, za zaključiti je da tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek