REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-412/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-290/2021-2 od 21. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3818/2019-18 od 27. studenoga 2020., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-290/2021-2 od 21. travnja 2022. u točki I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3818/2019-18 od 27. studenoga 2020. u dijelu u kojem je potvrđena i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati 47.378,83 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnične troškove te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe (točke I. i III. izreke drugostupanjske presude), a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen djelomično tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata za određeno razdoblje (točka II. izreke drugostupanjske presude).

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-574/2023-2 od 25. travnja 2023. samo u odnosu na točku I. izreke drugostupanjske presude, zbog pravnoga pitanja: „Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 - dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u kolektivnom postupku nisu time bavili?“.

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem mu je rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-574/2023-2 od 25. travnja 2023. podnošenje revizije dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, korisnika kredita, za povrat preplaćenih anuiteta na temelju Ugovora o kredita sklopljenoga 18. studenoga 2004. između stranaka, tužitelja kao korisnika kredita, a tuženika kao banke, a zbog ništetnih odredaba toga ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom banke i kojima su glavnica i kamate vezane za valutu CHF.

7.1. Nižestupanjski sudovi su tužbene zahtjeve ocijenili osnovanima.

7.2. U odnosu na tuženikov žalbeni navod u vezi s odbijanjem prvostupanjskoga suda da izvede dokaz saslušanjem svjedoka, službenika banke, radi utvrđenja činjenice da je tužitelju pružio prilikom sklapanja ugovora sve informacije u vezi s ugovornim odredbama koje su utvrđene ništetnim te da da se o njima pregovaralo, drugostupanjski sud je naveo: „.. s obzirom na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, odredba članka 502.c ZPP obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tužbi iz članka 502.a ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud prihvaća stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi pod brojem Rev-3142/2018 od dana 19. ožujka 2019. godine, kao i rješenju broj Rev-18/2018-2 od dana 26. svibnja 2020. godine prema kojem nije potrebno ponovno provoditi dokazni postupak u tom pravcu, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnim sporovima u odnosu na istovrsne ugovore, slijedom čega u sporu u kojem se tužitelj pozvao na pravne učinke presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se referira tuženik, time što nije naveo posebne razloge zbog kojih je, kod učinka te presude, odbio dokazne prijedloge tuženice.“.

8. U reviziji tuženik u biti osporava shvaćanje da je dovoljno da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, bez provođenja kontradiktornoga postupka radi utvrđenja činjenice je li korisnik kredita bio odgovarajuće informiran glede sadržaja ugovornih odredaba za koje u postupku tvrdi da u ništetne. Tuženik je, inače, kako to proizlazi iz spisa predmeta, u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje VE, voditeljice jedne od njegovih službi i svjedokinje FE, koja je s tužiteljem ugovarala predmetni kredit.

9. Prema stajalištu ovoga suda u postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnoga slučaju tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti toga pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca. S obzirom na navedeno, u povodu pojedinačne tužbe potrošača sud u okviru šireg zaključka i kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinoga slučaja. Stoga tuženik osnovano tvrdi da mu sud mora omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvoga ugovora.

10. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenome potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje (tako i u Rev-784/2023-2 od 15. svibnja 2024.).

11. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju zbog toga što sudovi nisu proveli dokaze koje je tuženik predložio predložene, tuženiku je onemogućeno dokazivanje činjenica iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), dok odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13) koja propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, vezuje sud u postupku, u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, međutim, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos.

12. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u ovom predmetu glasi:

Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i opseg pruženih informacija prije sklapanja ugovora te nije ovlašten utvrditi nepoštenost i posljedično ništetnost ugovornih odredbi isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

13. U ovome slučaju tuženik je predložio saslušati svjedoke upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu te su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost.

14. Kako su nižestupanjske presude u vezi s revizijskom pitanjem utemeljene na shvaćanju drugačijem od onoga iznesenoga u ovome rješenju valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke na temelju čl. 395. st. 2. ZPP.

15. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina