REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz Požege, protiv tuženice Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-266/2024-2 od 11. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-423/2023-6 od 26. veljače 2024., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-266/2024-2 od 11. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-423/2023-6 od 26. veljače 2024. u toč. I., II. i IV. izreke.

2.1. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Pitanja koja je tuženica u prijedlogu naznačila glase:

"1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

3. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 05. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?

4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

5. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

6. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinijena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?"

2.3. U odnosu na postavljena pravna pitanja tuženica se pozvala na više odluka drugostupanjskih sudova, revizijskog suda te suda Europske unije kao i na pravna shvaćanja pravnih teoretičara.

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje tuženice.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu i kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

5. Naime, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., broj Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebo preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-4383/21, Revd-146/22, Revd-2810/22, Rev-377/23 od 17. siječnja 2023., Revd-3297/24 od 5. studenog 2024. i dr.).

6. U odnosu na postavljena pitanja valja reći da tuženica tim pitanjima polazi od netočne tvrdnje da su u ovom pojedinačnom postupku utvrđene drugačije činjenice od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, jer u ovoj se parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa o kojima se radilo i u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, a sudovi su u ovoj parnici utvrđivali činjenice dokazivanjem te su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih razloga zbog kojih su one ocijenjene ništetnim i u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

7. Osim toga uz to pitanja polaze i od netočne tvrdnje o neprovođenju personalnog dokaza saslušavanjem svjedoka jer iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka zaposlenika davatelja kredita i to svjedokinje UH njezine zaposlenice u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula nije pojedinačno pregovaralo. To isto je obrazložio i drugostupanjski sud pa ovaj sud ocjenjuje da su navedena obrazloženja pravilna i dostatna za izneseno pravno shvaćanje.

8. U ovoj parnici radi se o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača i riječ je o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju Ugovora o kreditu sa ugovorenom jednostranom promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene.

9. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnim određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na dio koji se odnosi na utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozvao se i na pravno shvaćanje iz citiranih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

10. Osim toga, kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata te se napominje da je glede pravnih učinaka presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

11. Nadalje, također valja reći da su u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga sudovi utvrdili da je tuženica nesavjesna stjecateljica zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni preplaćeni iznos, a pitanja savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja. Osim toga, dio pitanja također polazi od netočne premise da u pobijanim odlukama nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama da nije odlučeno o prigovoru zastare i da bi u postupanju sudova bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Naime, postavljeno pitanje zastare odnosno prekida zastare uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u skladu s čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07) i tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi poslovni broj Rev-2254/2017-2 od 20. ožujka 2018. (Revd-1494/2020) a riječ je i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu. Ujedno, to je i suglasno sa pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/2024) održane 30. siječnja 2020. (zapisnik broj Su-IV-47/20-2) u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora i da počima teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13. U odnosu na istaknutu nezakonitost kao razlog važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog koje bi je trebalo dopustiti, zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u našem parničnom postupku u smislu odredbe čl. 358.a ZPP ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranija redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

14. Pitanje koje se odnosi na dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno na mogućnost početka tijeka zateznih kamata i prije dospijeća novčane tražbine, a vezano za tvrdnje predlagateljice da u tom dijelu pobijane presude odstupaju od prakse i shvaćanje revizijskog suda ističe se da pobijana odluka ni u tom dijelu ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u presudama broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., broj Rev-1172/2018, broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015 i dr., a uz to je riječ i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

15. Osim toga, pozivanje tuženice na pravna shvaćanja pravnih stručnjaka iznesena u stručnim člancima ne bi bili razlozi važnosti koje ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP.

16. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, koji se obrazlaže tvrdnjom da je tuženici zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer se radi o neobrazloženim i arbitrarnim odlukama nižestupanjskih sudova pa da je na taj način povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost odnosno obrazloženu sudsku odluku i legitimnost.

17. U odnosnu na navedeno treba reći da prema ocjeni ovog suda tuženica nije učinila vjerojatnim da je do došlo do povrede prava na jednakost oružja i prava na pravično suđenje odnosno da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

18. Naime, u pogledu tih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba reći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

19. Osim toga ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nadalje, u svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode stranaka, njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.

19.1. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

20. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja, a u dijelu koji je podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek