REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-860/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica Zagrebu i 2. Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2503/2023-6 od 31. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2952/2016-210 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika Croatia osiguranja d.d. odbija se kao neosnovana.
II. Revizija tuženika Euroherc osiguranja d.d. odbija se kao neosnovana.
III Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom, između ostaloga, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkom I. i III. njene izreke kojom je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno plate 29.862,63 eura/ 225.000,00 kuna sa zateznim kamatama i nadoknade tužiteljima parnične troškove.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli revizije iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu im rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1373/2024-2 od 26. ožujka 2024., zbog pravnoga pitanja: “Je li za ocjenu zastare preinačenog (povećanog) dijela tužbenog zahtjeva u situaciji kada preinakom nije izmijenjena činjenična i pravna osnova zahtjeva, mjerodavan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe?“.
3. Tužitelj je u odgovorima na revizije predložio ovome sudu da ih odbije kao neosnovane i tuženike obveže da mu nadoknade trošak sastava tih podnesaka.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je tuženici revizijom pobijaju, kako je ona i dopuštena, i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizije nisu osnovane.
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od tuženika kao osiguranika štetnika, a zbog prometne nesreće u kojoj je teške ozljede pretrpio tužiteljev otac. Nižestupanjski sudovi su tuženicima naložili da tužitelju na ime naknade štete solidarno isplate 29.862,63 eura/ 225.000,00 kuna sa zateznim kamatama, a na temelju članka 201. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91. 73/91, 3/94, 7/96, 88/01, dalje: ZOO/91). Pritom je prvostupanjski sud tužitelju dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenoga zahtjeva koju preinaku je tužitelj izvršio zbog toga što je tijekom postupka saznao za pravno shvaćanje ovoga suda kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.
7. Tuženici u reviziji, kao i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, iznose shvaćanje prema kojem je tužiteljeva tražbina iz povećanoga dijela tužbenog zahtjeva zastarjela u smislu članka 376. ZOO, jer je preinaka tužbe izvršena po proteku rokova iz te zakonske odredbe. Pritom su se u revizijama pozvali na određene odluke ovoga suda u kojima je izraženo shvaćanje da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinaka tužbe za ocjenu pitanja zastare mjerodavan dan preinake tužbe, a ne njena podnošenja.
8.1. Doista, prema jednom shvaćanju, preinačena tužba u tom slučaju nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u okolnostima kada vjerovnik nije odustao od tužbe niti je njegova tužba odbačena ili zahtjev odbijen (tako u Rev- 231/2004-2 od 10. ožujka 2004.).
8.2. Prema drugome pak shvaćanju, „povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, dakle, označena procesnopravna situacija u materijalnopravnom smislu u odnosu na prekid zastare znači da prekid u odnosu na novo postavljeni tužbeni zahtjev nije nastupio“ (tako u Rev-1797/2010-2 od 19. ožujka 2013.), „...u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe...“ (tako u Rev-1103/2022-2 od 2. studenoga 2022.), odnosno, „...povećanjem tužbenog zahtjeva dolazi do preinake pa se glede tog povećanog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe..." (tako u Rev-700/2023-2 od 30. listopada 2023., Rev- 50/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-1103/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revx- 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Revx-526/2018-2 od 28. svibnja 2019., Rev- 1734/2019 od 21. svibnja 2019., Revr-1460/2013-2 od 24. siječnja 2017., Revr- 1797/2010-2 od 19. ožujka 2013. i Revx-424/2011-2 od 29. siječnja 2014.).
9. U okviru svoje ustavne uloge koja se sastoji u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz članka 116. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), kao i obveza iz članka 40. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24), a upravo zbog neujednačenosti u praksi, ovaj je sud na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. o spornom pravnom pitanju zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 123/2024-5 koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
10. Kada je riječ o zastari generički određenoga tužbenog zahtjeva, kakav je predmetni, preinaku povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj odnosno neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada postojala, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenoga vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik (tuženik) protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem postojećega zahtjeva temeljem iste - neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike tj. iznosa za koji je zahtjev povećan (tužba preinačena) treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/01, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a prije članka 388. stavka1. ZOO/91, došlo već podnošenjem tužbe.
11. Dakle, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike za koju je zahtjev povećan - preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe, što je i odgovor na naznačeno pitanje.
12. Kako je, dakle, pobijana drugostupanjska presuda zasnovana na pravnome shvaćanju o naznačenome pitanju podudarnome s pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, revizije tuženika su na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odbijene kao neosnovane (točke I. i II. izreke).
13. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o njoj (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
