Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-565/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos" Knin, OIB: 70948165237, Knin, Svetoslava Suronje 12, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov-Pavasović u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice.

II. Uvažava se žalba tužiteljice, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrže odluku o troškovima postupka na način da se sada sudi:

Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 2.625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.br. 01-184/13 "Knin, 28. siječnja 2013. godine" potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom Josipom Čujecom u Kninu, 28. siječnja 2013.g. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice IČ s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos", Knin dana 28. siječnja 2013.g. i to u odredbama čl. 6. st.1., čl. 6. st. 2., čl. 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, čl. 10. st.1. ,st. 2. i st. 3., čl. 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema čl. 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i slično te u odredbi čl.12., st.2. citiranog Ugovora (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se tužiteljici dosude zatraženi troškovi postupka, kao i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženica navedenu presudu pobija zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači tako što će se odbiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Tuženica je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila svim žalbenim navodima tuženice kao neosnovanim, predlažući da se žalba kao takva odbije, dok tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

2.4. Žalba tužiteljice je osnovana.

2.5. Žalba tuženice nije osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije koji je sklopljen između stranaka 28. siječnja 2013., a solemniziran pred javnim bilježnikom Josipom Čujecom u Kninu, 28. siječnja 2013., i to u dijelu odredabi članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1.,.2. i 3., članka 11. i u odredbi članka 12. stavka 2. citiranog Ugovora, a kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude.

4. Prije svega, navodi se da je ovaj sud odlučujući o žalbama stranaka, donio presudu poslovni broj: Gž R-1227/2021-2 od 9. studenog 2021. kojom je uvažio žalbu tuženice i preinačio presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je ga odbio kao neosnovan, kao što je preinačena i točka II. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka tako što je naloženo tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak ovoga postupka.

4.1. Odlučujući o reviziji tužiteljice protiv te drugostupanjske presudu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Rev 160/2023-2 od 27. lipnja 2023. odbio reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

4.2. Odlučujući o ustavnoj tužbi tužiteljice, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj: U-III-4531/2023 od 30. listopada 2024. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo je navedene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ovoga suda, te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

5. Ustavni sud u navedenoj odluci u bitnom navodi:

"Na slučaju podnositeljice, Ustavni sud primjećuje da je podnositeljica s tuženicom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sadržavao odredbu prema kojoj podnositeljica za obavljanje poslova ima pravo na osnovnu plaću i dodatke u skladu s pravilnikom o plaćama i kolektivnom ugovoru.

Ustavni sud ponavlja svoje stajalište izraženo u više odluka na koje se poziva i podnositeljica u reviziji i ustavnoj tužbi da obveza isplate plaće i drugih davanja iz radnog odnosa, nije i ne može predstavljati "iznose troškova specijalizacije". Troškovi vezani uz provođenje i trajanje specijalističkog programa i educiranja specijalizanata da su strogo odvojiva novčana kategorija u odnosu na prava specijalizanta koja proizlaze iz Ugovora o radu.

Navedeni troškovi nikako ne uključuju troškove koje zdravstvena ustanova kao poslodavac ima prema specijalizantu s osnova isplate bruto plaće i ostalih naknada vezanih uz radni odnos, a koji pravni odnos između bolnice i specijalizanta je i reguliran odvojenim pravnim poslom, odnosno ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, a kako je to i u konkretnom slučaju.

U konkretnom slučaju nije bilo sporno da je podnositeljica za vrijeme specijalističkog programa radila i obavljala poslove liječenja pacijenata, a za koje je s tuženicom i sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Isto tako, podnositeljici je omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva prijeko potrebnih za nastavak daljnjeg rada, nakon položenog specijalističkog ispita na radnom mjestu liječnika specijalista. Međutim, takav trošak ne može predstavljati bruto isplaćena plaća podnositeljice. Uostalom, kako je to već navedeno u odluci Ustavnog suda broj: U-III- 2405/2022 od 11. srpnja 2023., plaća specijalizanata predstavlja ekvivalent njegova rada, po osnovu ugovora o radu zbog čega ni ne može predstavljati trošak specijalizacije niti ulaziti u doseg bilo kakvog vida naknade štete poslodavcu za slučaj otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja i/ili prije isteka ugovorenog roka specijalističke edukacije.

Slijedom svega navedenog, Ustavni sud ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivim pravna shvaćanja žalbenog i revizijskog suda da sporna odredba Ugovora ne bi bila protivna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva te kao takva ništetna. Uz to, Ustavni sud ističe da se na ništetnost uvijek može pozivati, pa činjenica da su određene odredbe bile na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ne znači automatski da nisu bile ništetne od početka, a ništetnost pojedine odredbe Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora. Sudovi pri iskazivanju svojih pravnih shvaćanja nisu uzeli u obzir pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u više navedenih odluka, a koja su pravno obvezujuća za sve. Ustavni sud stoga utvrđuje da je opisano postupanje i odlučivanje revizijskog i žalbenog suda rezultiralo povredom prava podnositeljice na zaradu zajamčenog člankom 55. stavkom 1. Ustava."

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6.1. U ponovnom postupku pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga iste i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. ugovor o radu temeljem specijalizacije, kao i aneks tom ugovoru od 29. travnja 2013.,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije (u daljnjem tekstu: Ugovor o specijalizaciji), koji je solemniziran od javnoga bilježnika Josipa Čujeca pod poslovnim brojem OV-648/2013 od 28. siječnja 2013.,

- da je rješenjem ministra zdravlja tužiteljici odobrena specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije,

- da je tužiteljica počela sa specijalizacijom 3. svibnja 2013.,

- da je tužiteljici rješenjem Ministarstva zdravlja od 20. listopada 2015. utvrđen prestanak obavljanja specijalizacije zbog otkaza tužiteljice,

- da joj je radni odnos kod tuženice prestao toga datuma 20. listopada 2015.

- da je tuženik protiv tužiteljice pokrenuo ovršni postupak u kojem je sud rješenjem broj Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018. odredio predloženu ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 403.812,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2015.,

- da iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako su isti sklopili bolnica (tuženica u ovom postupku) i specijalizant (tužiteljica u ovom postupku), a kojim su kao ugovorne strane zasnovale radni odnos na neodređeno vrijeme radi dugoročnog osiguranja stručnog kadra i ovim Ugovorom su suglasno utvrdili i uredili međusobna prava i obveze s naslova specijalizacije fizikalne medicine i rehabilitacije,

- da dalje iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako se specijalizant obvezuje u roku od 52 mjeseca završiti specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije te nakon toga s tuženikom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ostati na radu na poslovima specijaliste najmanje onoliko vremena koliko je utvrđeno odredbama ugovora o radu temeljem specijalizacije i ovog Ugovora,

- da iz članka 6. stavka 1. i 2. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta po završetku specijalizacije tuženiku predati ispravu o položenom specijalističkom ispitu i nastaviti rad u bolnici najmanje 4 godine i 4 mjeseca nakon položenog specijalističkog ispita,

- da je člankom 9. toga Ugovora, ugovoreno da u slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili ne položi specijalistički ispit niti u zadnjem ponovljenom roku, da su ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu i da za specijalizanta nastaje obveza naknade štete tuženiku,

- da iz članka 10. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta, u slučaju ranijeg raskida radnoga odnosa od strane specijalizanta ili prestanka radnog odnosa uzrokovanog specijalizantovim postupcima ili činjenicama na njegovoj strani koje nastupe prije polaganja ispita i u slučaju da ga ne položi u roku, na naknadu štete tuženiku u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije,

- da je člankom 11. istog Ugovora ugovoreno, kako su sveukupni bruto troškovi specijalizacije bruto plaće isplaćene specijalizantu s pripadajućim doprinosima te ukupno troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava (putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl.), ukupni troškovi mentorstva, ukupni troškovi plaćeni zdravstvenoj ustanovi u kojoj je specijalizant obavljao specijalizaciju, troškovi poslijediplomskog studija i troškovi polaganja specijalističkog ispita,

- da iz članka 12. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako isti predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je tuženik ovlašten zatražiti i provesti ovrhu na imovini radnika radi naknade štete, a iz stavka 2. proizlazi da specijalizant daje suglasnost za ovlaštenje bolnici da samostalno, a sukladno odredbi članka 10. i članka 11. Ugovora o specijalizaciji, odredi iznos visine štete i dan dospijeća plaćanja,

- da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015. od 11. srpnja 2017. ukinuti članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj: 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14. i 116/15., 62/16, 69/16 i 6/17.),

- da je u navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio kako ni člankom 139. stavkom 2. ni člankom 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14. i 70/16. - u daljnjem tekstu: ZOZZ), nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije te obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije,

- da dalje, Ustavni sud smatra kako je propisivanjem obveze sklapanja i sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama nadležni ministar propisao obvezni sadržaj obveza iz radnog odnosa za specijalistu (po dovršetku specijalističkog usavršavanja), odnosno propisao je obveze iz radnog odnosa specijalizanta i specijalista (u slučaju otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja, odnosno prije isteka ugovorenog roka), pri čemu da je sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisao kao uvjet za odobrenje specijalizacije,

- da je Ustavni sud u toj odluci zaključio kako je nadležni ministar propisujući sadržaj navedenih članaka izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih člancima 139. stavkom 2. i 140. stavkom 6. ZOZZ-a, tj. da su prekoračene zakonom utvrđene granice pa da su članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, tom odlukom suda ukinuti i prestali su važiti 31. prosinca 2017., što je također navedeno u toj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske.

8. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da tužiteljica osnovano tvrdi da je Ugovor o specijalizaciji djelomično ništetan jer se odredbe članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1., 2. i 3., članka 11. i članka 12. stavka 2. temelje na člancima podzakonskog akta koji su ukinuti i koji da od početka njihovog važenja, dakle i za vrijeme trajanja specijalizacije tužiteljice kod tuženice od 3. svibnja 2013. do 20. listopada 2015., nisu u suglasnosti s odredbama članka 139. stavkom 2. i člankom 140. stavkom 6. ZOZZ-a, pa je taj sud zaključio da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koje su prestale važiti jer je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su iste nezakonite, zbog čega je prihvatio podredni tužbeni zahtjev.

8.1. Ističe se da je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije ur.br. 01-184/13 "Knin, 28. siječnja 2013. godine" potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom Josipom Čujecom u Kninu, 28. siječnja 2013.g. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice IČ s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Opće i veteranske bolnice "Hrvatski ponos", Knin dana 28. siječnja 2013.g., pravomoćno odbijen kao neosnovan, presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-414/18 od 24. srpnja 2019. donesenom tijekom ovoga postupka.

9. Neosnovano tuženica žalbenim razlozima pobija navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.

10. Naime, odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16– u daljnjem tekstu: Pravilnik/16.), izmijenjeni su članci 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14. i 116/15. – u daljnjem tekstu: Pravilnik/11. -15.) te je odredbama članka 17. i 18. Pravilnika/16., propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu, u roku 30 dana od stupanja na snagu Pravilnika, ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno odredbama članka 5. i 6. Pravilnika.

10.1. Prema izmijenjenoj odredbi članka 11. stavka 1. Pravilnika/11.-15., zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a prema stavku 2. istoga članka, pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije, dok prema stavku 3. toga članka, u ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika, ali stavkom 4., iznimno od stavka 3. ovoga članka, propisano je ako doktor medicine otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad, obveza rada iz stavka 2. ovoga članka nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi, s time što naknadu štete iz stavka 3. ovog članka snosi pravna, odnosno fizička osoba u kojoj se specijalizant ili specijalist zaposli za vrijeme trajanja obveze iz stavka 2. ovoga članka.

10.2. Odredbom izmijenjenog članka 12. stavka 1. Pravilnika/11.-15., propisano je da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar, a stavkom 2. da troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika, dok je zdravstvenoj ustanovi iz članka 4. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost te ordinaciji privatne prakse iz članka 5. ovoga Pravilnika u kojoj specijalizant obavlja program specijalističkog usavršavanja, sredstva se doznačuju razmjerno trajanju dijela specijalističkog usavršavanja, s time što je članom 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj: 116/15.), u navedenom članka 12. stavak 3. mijenja se i glasi: "Troškove iz stavka ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika.

10.3. Prema članku 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 6/17. – u daljnjem tekstu: Pravilnik/17.), u Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16 i 69/16 – ispravak), prethodno citirani članak 11. mijenja se i glasi: "Članak 11.

Zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od propisanog vremena trajanja specijalizacije.

Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka specijalizant je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

– potrebu za doktorom medicine u specijalističkoj djelatnosti za koju se specijalizant usavršava na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka

– odobreni Plan specijalizacija zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant namjerava zasnovati radni odnos i

– ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalizant namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.

Ako ministarstvo u roku iz stavka 5. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.

Raspisivanje javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije potrebno u slučaju kada specijalizant prelazi uz suglasnost ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do zasnivanja radnog odnosa i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom.

Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka sukladno stavku 3. ovog članka, bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do otkaza ugovora o radu i naknadu iz stavka 8. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 9. ovoga članka odnosi se i na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad«.

10.4. Odredbom članka 2. Pravilnika/17., iza članka 11. dodaje se članak 11.a koji glasi:

»Članak 11.a

Ako specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz članka 11. stavka 2. ovoga Pravilnika namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka specijalist je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

– potrebu za doktorom medicine specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka i

– ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.

Ako ministarstvo u roku iz stavka 3. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom.

Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu iz stavka 5. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 6. ovoga članka odnosi se i na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.«.

11. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica s tuženicom sklopila 28. siječnja 2013. Ugovor o specijalizaciji, u kojem su sadržane odredbe članka 6. stavka 1. i 2., članka 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, kao i odredbe članka 10. stavaka 1., 2. i 3. i članka 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema članku 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl., te u odredbi članka 12. stavka 2. citiranog Ugovora, čije se utvrđenje ništetnim traži ovim zahtjevom, a temelji se na tvrdnji da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015. od 11. srpnja 2017. ukinuti članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16. i 6/17.), to je pravilno taj sud zaključio da u ovom slučaju nema mjesta primjeni tih odredbi članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koje su prestale važiti jer ih je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio nezakonitim, zbog čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti navedeni Ugovor o specijalizaciji, i to u dijelu citiranih odredbi.

11.1. Naime, u konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tužiteljica za vrijeme specijalističkog programa radila i obavljala poslove liječenja pacijenata, a za koje je s tuženicom i sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao što nije sporno ni da joj je omogućeno i stjecanje neophodnih vještina, znanja i iskustva prijeko potrebnih za nastavak daljnjeg rada nakon položenog specijalističkog ispita na radnom mjestu liječnika specijalista, a kako je u odluci Ustavnog suda broj: U-III- 2405/2022 od 11. srpnja 2023., navedeno da plaća specijalizanata predstavlja ekvivalent njegova rada po osnovi ugovora o radu, to i prema mišljenju ovoga suda ista ne može predstavljati trošak specijalizacije niti ulaziti u doseg bilo kakvog vida naknade štete poslodavcu za slučaj otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja i/ili prije isteka ugovorenog roka specijalističke edukacije.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je smatrao da su sporne odredbe ugovora protivne Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva i da su kao takve ništetne na temelju odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega je pravilno postupio kada je pobijanom odlukom utvrdio i da je Ugovor o specijalizaciji djelomično ništetan jer se odredbe članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1., 2. i 3., članka 11. i članka 12. stavka 2. temelje na člancima podzakonskog akta koji su ukinuti i koji da od početka njihovog važenja, dakle i za vrijeme trajanja specijalizacije tužiteljice kod tuženice od 3. svibnja 2013. do 20. listopada 2015., nisu u suglasnosti s odredbama članka 139. stavkom 2. i člankom 140. stavkom 6. ZOZZ-a, pa je taj sud pravilno zaključio da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koje su prestale važiti.

13. Žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, jer su u bitnom sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su u suprotnosti s pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

14. Međutim, osnovano tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka, kojom je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

14.1. Tužiteljica je na temelju odredbe članka 188. stavka 1. ZPP-a, u konkretnom slučaju u jednoj tužbi istaknula više zahtjeva protiv iste tuženice koji su povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, te kako kod eventualne kumulacije, postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg je tužiteljica tražila da ga sud prihvati, ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, s time što je tužiteljica odredila redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima.

14.2. Budući da tužiteljica nije tražila da sud prihvati glavni i podredni tužbeni zahtjev, nego je tražila da se udovolji samo jednome od njih, pa kako je u ovom slučaju odbijen glavni, dok je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev, to je prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno ocijeniti uspjeh tužiteljice u ovom sporu u kojem tužiteljica nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev, a uspjela je u odnosu na podredni tužbeni zahtjev. Kako u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, to je tuženica dužna naknaditi parnični trošak tužiteljici u cijelosti jer je uspjela u odnosu na podredni zahtjev, što osnovano u žalbi tvrdi i tužiteljica. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022., Rev- 451/2022 od 3. listopada 2023.

15. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), pripada parnični trošak prema vrijednosti boda i parničnim radnjama koje su bile potrebne za parnicu za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife, za zastupanje na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (27. rujna 2018., 16. siječnja 2019., 4. travnja 2019., 13. lipnja 2019. i 26. svibnja 2021.) prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 100 bodova i za sastavljanje tri obrazložena podnesaka (3. rujna 2018., 23. svibnja 2019.. i 14. svibnja 2021.) prema Tbr. 8. točki 1. Tarife po 100, ukupno 900,00 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i pripadajući PDV-e, čini iznos od 2.250,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti trošak ovoga žalbenog postupka u iznosu prema Tbr. 10. točki 2. Tarife, za sastavljanje žalbe i pripadajući PDV-e u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak za sastavljanje revizije prema Tbr. 10. točki 5. Tarife u iznosu od 375,00 eura (sadržan je PDV-e), tako da ukupan trošak postupka tužiteljice iznosi 3.875,00 eura, koji joj je u obvezi naknaditi tuženik.

15.1. Tužiteljici nije dosuđen trošak za sastavljanje odgovora na žalbe jer te radnje prema mišljenju ovoga suda u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a nisu bile potrebne za parnicu, kao što joj nije dosuđen ni trošak za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije iz razloga što u tom prijedlogu nije zatražen trošak za tu radnju, s time što joj nisu priznate ni tražene sudske pristojbe jer iz spisa proizlazi da ih nije platila.

16. Za navesti je da je u ovom slučaju u pogledu odluke o naknadi parničnog troška trebalo primijeniti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za sve radnje poduzete prije stupanja na snagu te Tarife, odnosno prije 25. studenoga 2023., i to prema vrijednosti boda od 2,00 eura, sve prema Tbr. 54. ove Tarife.

17. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča