REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-626/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vl. poljoprivredno prijevozničkog obrta „[obrt]“, kojeg zastupa punomoćnik Mihael Acalinović, odvjetnik u Visu protiv tuženika: 1. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska br. 20, OIB 26187994862 i 2. GC iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Borasu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2178/2022-3 od 26. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-494/2020 od 9. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2178/2022-3 od 26. siječnja 2023. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-494/2020 od 9. rujna 2022. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku pod 1 Croatia osiguranje Zagreb, OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska 20 i tuženiku pod 2 GC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] – da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete, iznos od 98.922,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. kolovoza 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana, na jednake dijelove, s osnove naknade parničnog troška, isplate tužitelju iznos od 22.928,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. od 9. rujna 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena."

2. Presudom Županijskog suda Splitu poslovni broj Gž-2178/2022-3 od 26. siječnja 2023. presuđeno je:

"Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, a djelomično uvažavaju žalbe tuženika kao osnovane te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 9. rujna 2022. pod poslovnim brojem Pn-494/2020 tako da se sudi:

I. Nalaže se tuženiku pod 1. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Miramarska 20, i tuženiku pod 2. GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, solidarno, isplatiti tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete iznos od 9.576,61 EUR (kao protu vrijednost 72.155,02 kune prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,5345 kuna ja 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. kolovoza 2017. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinaca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 3.552,62 EUR (kao protuvrijednost 26.768,23 kune prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, solidarno, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.381,84 EUR (kao protuvrijednost 17.946,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, odnosno od 9. rujna 2022. do isplate po stopi koja se za period da 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

3. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim nije uspio u sporu, reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-3303/2023-2 8. studenoga 2023., a koje glasi:

„Je li drugostupanjski sud ovlašten odbiti odnosno meritorno odlučiti o žalbi koja se sukladno odredbi članka 341. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) ima smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude?“

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je da je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu za isplatu 98.922,25 kn, a da je tužitelj nakon provedenog dokaza vještačenjem podneskom od 23. ožujka 2019. preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtjev i zatražio ukupno 110.172, 26 kn. Dakle, proizlazi da prvostupanjski sud nije odlučio o povećanom zahtjevu za isplatu daljnjih 11.250,01 kn.

8. Drugostupanjski sud se donoseći svoju odluku pozvao na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP prema kojoj se smatra da je tužba povučena za dio tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno, ako stranka u roku od petnaest dana nije podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude (u izreci nije konstatirano rješenjem da se tužba smatra povučenom za iznos od 11.250,01 kn).

9. Međutim, prema odredbi čl. 341. st. 2. ZPP ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunske presuda.

10. Revizijski se sud o pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari već izjasnio, primjerice u presudi poslovni broj Rev-54/1998-2 od 10. travnja 2002., koju apostrofira tužitelj u reviziji, kao i u presudi poslovni broj Rev 467/13-3 od 14. svibnja 2014., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje:

„U procesnoj situaciji kada stranka posebno ne traži donošenje dopunske presude sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP već u žalbi protiv presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu ističe da sud nije odlučio o dijelu njegova zahtjeva to je sud drugog stupnja trebao u tom dijelu žalbu smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude te sudu prvog stupnja naložiti postupanje sukladno odredbi čl. 341. st. 1. jer se u tom dijelu žalba im smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude.“

11. Imajući na umu iznesene razloge, kao i dosadašnju praksu ovog suda, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

Drugostupanjski sud nije ovlašten meritorno odlučiti o žalbi koja se, prema izričitoj odredbi čl. 341. st. 2. ZPP, ima smatrati prijedlogom za donošenje dopunske presude.

12. Tužitelj u reviziji ukazuje na sadržaj svoje žalbe protiv prvostupanjske presude, a u kojoj je istaknuto da ju podnosi protiv "dijela prvostupanjske presude pod ad I., kojim nije odlučeno o čitavom tužbenom zahtjevu tužitelja, dakle i glede presumptivne odluke o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva te protiv odluke o trošku u cijelosti" (list 237 spisa), iz čega bi proizlazilo da tužitelj izrijekom pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu odluke o glavnoj stvari (dijelu zahtjeva o kojem prvostupanjski sud nije odlučio).

13. Drugostupanjski sud je naveo da je tužitelj pobijao prvostupanjsku presudu „u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, a praktično ističući da nije odlučeno o cjelokupnom njegovom zahtjevu, zbog čega je došlo do povrede odluke o troškovima postupka“. Ovo je, imajući na umu citirane žalbene navode proturječno stanju spisa, ali i nejasno i nelogično jer bi proizlazilo da tužitelj ne pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije odlučeno o dijelu njegovog zahtjeva (11.250,01 kn) nego da smatra da je i taj dio tužbenog zahtjeva trebalo uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o naknadi parničnih troškova.

14. Potrebno je stoga da drugostupanjski sud točno utvrdi i navede u kojem dijelu tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu. Ako je pobija samo zato što nije odlučeno i povećanom tužbenom zahtjevu (za 11.250,01 kn) i s tim povezanim troškovima postupka, u tom dijelu žalbu će tretirati kao prijedlog za donošenje dopunske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja da o tom prijedlogu odluči.

15. Zbog tih razloga riješeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

16. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije zasniva se na odredbama čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa