REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1560/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Sanitet 32 Vukovar, ustanova za zdravstvenu skrb, Vukovar, Gundulićeva 41, OIB 17838627672, kojeg zastupa punomoćnik Martina Alagić odvjetnica u Vukovaru, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-376/2023-2 od 8. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R- 376/2023-2 od 8. veljače 2024. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023. pod točkom I., II., V., VI. i VIII. izreke i u dijelu kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023. pod točkom IV. izreke i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.309,89 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023. pod točkom I., II., V., VI. i VIII. izreke te dijelu točke IV. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.309,89 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. do isplate, na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u tim dijelovima, odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,60 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopušteno niti na zakonu osnovano rješenje o prestanku radnog odnosa od 12. srpnja 2021., kojom je tuženik SANITET 32 VUKOVAR ustanova za zdravstvenu skrb, OIB: 17838627672, Gundulićeva 41, Vukovar kao poslodavac, otkazao tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto vozača sanitetskog vozila na puno radno vrijeme, kao tehnološki višak.

II. Određuje se dan 24. srpnja 2021. kao dan prestanka radnoga odnosa tužitelja kod tuženika.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenoga zahtjeva tužitelja koji glasi: "III Nalaže se tuženiku da izvrši prijavu radnog odnosa- prijavu osiguranja tužitelja kod nadležnih tijela (HZMO, HZZO, Porezna uprava) za period od 14. 07. 2021.god. do 24. 07. 2021. god.".

IV. Nalaže se tuženiku SANITET 32 VUKOVAR ustanova za zdravstvenu skrb, OIB: 17838627672, Gundulićeva 41, Vukovar da tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi štetu prouzročenu nedopuštenim otkazom u iznosu od 3.849,81 € / 29.006,40 kn (slovima: tri tisuće osamsto četrdeset devet eura i osamdeset jedan cent / dvadeset devet tisuća šest kuna i četrdeset lipa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku SANITET 32 VUKOVAR ustanova za zdravstvenu skrb, OIB: 17838627672, Gundulićeva 41, Vukovar da tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati naknadu na ime neiskorištenoga godišnjeg odmora u iznosu od 327,34 € / 2.466,32 kn (slovima: trista dvadeset sedam eura i trideset četiri centa / dvije tisuće četiristo šezdeset šest kuna i trideset dvije lipe), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2021. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VI. Nalaže se tuženiku SANITET 32 VUKOVAR ustanova za zdravstvenu skrb, OIB: 17838627672, Gundulićeva 41, Vukovar da tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.393,59 € / 10.500,00 kn (slovima: tisuću trista devedeset tri eura i pedeset devet centi / deset tisuća petsto kuna), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

VII. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 149,31 € / 1.125,00 kn (slovima: tisuću sto dvadeset pet kuna / sto četrdeset devet eura i trideset jedan cent).

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.“.

2. Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-376/2023-2 od 8. veljače 2024. suđeno je:

„I. Žalba tuženika se djelomično uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-38/2022-5 od 28. rujna 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II., V., VI. i VIII. izreke,

b) preinačava u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku Sanitet 32 Vukovar ustanova za zdravstvenu skrb, Vukovar, Gundulićeva 41, OIB 17838627672, da tužitelju TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 2.309,89 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja tekuće godine, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu za isplatu iznosa naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.“.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-2741/2024-2 od 1. kolovoza 2024., dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Smatraju li se radnje tuženika kojima je stavljena izvan snage odluka o otkazu ugovora o radu i poništena odjava radnika sa mirovinskog osiguranja udovoljenjem tom zahtjevu u slučaju kada su te radnje poduzete u zakonskom roku od 15 dana računajući od dana dostavljenog radnikovog zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopušteno podnošenje revizije s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a, zbog kojega je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti rješenja o prestanku radnog odnosa tuženika od 12. srpnja 2021., kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto vozača sanitetskog vozila, zahtjev za određivanjem 24. srpnja 2021. kao dana prestanka radnog odnosa te zahtjev za isplatu naknade štete prouzročene nedopuštenim otkazom i naknade sa osnove dijela neiskorištenog godišnjeg odmora.

9. U postupku koji je prethodio revizijskom, je utvrđeno: da je tuženik 12. srpnja 2021. donio rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelju, u kojem se navodi da tužitelju radni odnos prestaje 13. srpnja 2021. (a koji je radni odnos bio zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2020.) te da mu radni odnos prestaje kao tehnološkom višku; da je tuženik poništio rješenje o prestanku radnog odnosa, a nakon što je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) s time da za tuženika, u žalbenoj fazi postupka, nije bilo sporno da je rješenje o prestanku radnog odnosa nezakonito; da je tuženik rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelju, stavio izvan snage 30. srpnja 2021.; da je tužitelj novi radni odnos zasnovao **.**.2021. kod VS, obrt za prijevoz iz [adresa]; da je tuženik po podnošenju zahtjeva za zaštitu prava radnika i donošenja odluke o stavljanju izvan snage odluke o izvanrednom otkazu, poništio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, izvršenu odjavu 13. srpnja 2021. i to na način da je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 30. srpnja 2021., dostavio obrazac kojim u zakonskom roku poništava odjavu izvršenu 13. srpnja 2021.

10. Zaključak je nižestupanjskih sudova, da je rješenje o prestanku radnog odnosa od 12. srpnja 2021. - nezakonito, pri čemu drugostupanjski sud navodi kao razlog toga utvrđenja i činjenicu da i za tuženika, u žalbenom postupku, nije sporno da bi to rješenje bilo nezakonito. Nastavno na navedeno, nižestupanjski sudovi određuju 24. srpnja 2021. kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, te pozivom na odredbu čl. 125. st. 1. ZR-a, dosuđuju tužitelju naknadu za 12 dana neiskorištenog godišnjeg odmora kao i naknadu štete radi nezakonitog odnosa u iznosu od pet mjesečnih bruto plaća što iznosi 3.849,81 Eur (koji iznos dosuđuje prvostupanjski sud) odnosno tri ugovorene plaće u iznosu od 2.309,89 Eur (što preinačenjem prvostupanjske presude, dosuđuje drugostupanjski sud).

11. Osnovano tuženik kroz dopušteno pravno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnoga prava kod prihvaćanja tužbenoga zahtjeva, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova da bi tužitelj mogao s uspjehom zahtjevati utvrđenje otkaza ugovora o radu nedopuštenim, nastavno i određivanje dana prestanka radnog odnosa i dosuđivanje naknade štete, u situaciji kada rješenje kojim je otkazan ugovor o radu više ne egzistira.

12. Naime, ovaj je sud u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje, prema kojem - nakon što je poslodavac stavio izvan snage svoju odluku otkazu ugovora o radu, radnik više ne može s uspjehom zahtjevati od suda da se otkaz ugovora o radu utvrdi nedopuštenim, te odredi dan prestanka radnog odnosa i dosudi naknada štete, niti je sud više ovlašten raspravljati o zakonitosti takve odluke. Dakle, u navedenim okolnostima, ne postoje pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu u smislu odredbe čl. 125. ZR-a (tako i odluke Rev 2885/98, Rev 1688/99, Revr 567/2008, Revr 519/2014, Revr 1608/16 i dr.).

13. Sud u ovom predmetu reafirmira gore izneseno pravno shvaćanje ovoga suda, slijedom čega je i odgovor na postavljeno pitanje, da je poslodavac udovoljio zahtjevu za zaštitu prava radnika, kada je nakon podnošenja zahtjeva stavio izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu i poništio odjavu radnika sa mirovinskog osiguranja. Stoga je, tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Slijedom svega navedenoga, reviziju tuženika je valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, te temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci pod točkom I.

15. Budući da je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka i tuženiku dosuditi troškove prvostupanjskog postupka, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 37/12 - dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora, uzimajući pri tome u obzir zatraženi trošak po tuženiku (na ročištu 7. rujna 2023. i 13. srpnja 2022.) i to za: odgovor na tužbu i zastupanja na ročištima 3. lipnja 2022., 13. srpnja 2022. (Tbr. 8.1. OT i Tbr. 9.1. OT) u iznosu od po 132,73 Eur (odnosno zatraženih 1.000,00 kn) te ročišta 7. rujna 2023. (Tbr. 9.1. OT) u iznosu od 199,09 Eur odnosno zatraženih 1.500,00 kn), što uz priznati PDV iznosi 746,60 Eur (6.625,00 kn).

15.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 4. ožujka 2022., 1. lipnja te 4. lipnja 2022. jer sadržajem navedenih podnesaka tuženik ponavlja navode iznesene tijekom postupka, a podnesci od 1. i 4. lipnja sadrže navode koji su mogli biti izneseni na održanom ročištu 3. lipnja 2022., pa se ne mogu smatrati potrebnim. U odnosu na zahtjev za naknadom troškova sastava revizije i ročišta za objavu presude, navodi se da te zahtjeve tuženik nije dovoljno određeno postavio, jer nije naveo iznose koji se za te radnje potražuju, u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a.

15.2. Stoga je temeljem navedenoga o troškovima postupka odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić