Poslovni broj: UsII-218/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VIR STAN j.d.o.o., Vir, Borisa Krnčevića 109, OIB: 38899215515, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41/XIV, OIB: 54882480048, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev CK i VIR STAN j.d.o.o. za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-034- 03/24-01/019, urbroj: 580-10/146-2024-002 od 6. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 21. listopada 2024. podnijeli ovom Sudu tužbe radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/I-034-03/24-01/019, urbroj: 580-10/146-2024-002 od 6. rujna 2024., zaprimljene pod poslovnim brojem: UsII-218/2024 i UsII-219/2024. S obzirom da su tužitelji pokrenuli upravni spor radi ocjene zakonitosti iste pojedinačne odluke, odnosno istog rješenja tuženika, predmeti su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je inicijativa tužitelja jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli tužbe radi ocjene zakonitosti tog rješenja, u kojima u bitnom ističu da nije zakonito radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je s osnove članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja Ministarstvo pravosuđa poduzetnik koji djeluje na tržištu neizravno na način da je stvorio pretpostavke za ograničavanje pristupa tržištu. Predlažu da ovaj Sud poništi osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u konkretnoj upravnoj stvari odluku donio na temelju cjelokupne dokumentacije spisa sukladno odredbama mjerodavnog propisa. Navodi da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio zaključak da se, s obzirom da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ne obavlja gospodarsku djelatnost, ne može smatrati poduzetnikom u smislu mjerodavnih odredbi koje reguliraju područje zaštite tržišnog natjecanja, a zbog čega niti njegovo postupanje ne može biti predmet ocjene u postupku koji vodi tuženik vezano uz utvrđivanje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja. Dodaje i da su tužbeni navodi neosnovani te krajnje proizvoljni, odnosno da iz tužbenih navoda proizlazi da tužitelj nema argumente za iznesene navode. Zaključuje da tužitelji tužbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja, s bilo koje zakonske osnove, zbog čega predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Tužiteljima je odgovor tuženika na tužbu dostavljen sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima, a u odnosu na koji se nisu posebno očitovali.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da su tužitelji kao podnositelji inicijative tuženiku zatražili pokretanje postupka protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, zlouporabom vladajućeg položaja, u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“ 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23. – dalje: ZZTN).
8. Nadalje, iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja razmotrilo navedenu inicijativu, a potom je sukladno odredbama članka 30. stavka 3. i članka 31. ZZTN-a donijelo odluku da se predmetna inicijativa odbaci, jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 39. ZZTN-a, a primjenom članka 13. istog Zakona.
9. Stajališta tuženika izražena u osporenom rješenju ovaj Sud prihvaća pravilnim, jer se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuju na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika, a poduzetnik je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, neovisno o njegovom pravnom statusu i načinu financiranja.
10. Slijedom iznesenog, osnovan je zaključak tuženika da Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ne obavlja gospodarsku djelatnost, a zbog čega se ne smatra poduzetnikom u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Stoga niti njegovo postupanje ne može biti predmet ocjene u postupku koji vodi tuženik vezano uz utvrđivanje, sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da tužbeni navodi nisu s uspjehom osporili zakonitost tuženikovog rješenja, pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 15. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
