Pr-1320/2023-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Fornix d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB: 98168861005, iz Dugog Rata, Industrijski put bb, zastupan po punomoćniku Milanu Veiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. studenog 2024.. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ID, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Dijane Vulić u Splitu.,te punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 15.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.606,07 eura, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo za iznos od 651,52 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Presudom ovoga suda posl. br. Pr 911-2020 od 27. travnja 2023., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 3.257,59 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i troškovima postupka. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž R- 238/2023-2 od 31. kolovoza 2023., ukinuta je navedena presuda ovoga suda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U svojoj uputi viši sud među ostalog navodi da je ovaj sud propustio provesti očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka odgovarajuće struke, te propustio cijeniti sve okolnosti koje su od značaja za odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju.

2.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 29. srpnja 2020. tužitelj navodi da je dana 23. ožujka 2020. godine, za vrijeme radnog vremena tužitelja, u krugu tvornice tuženika, parkingu, oštećeno vozilo tužitelja marke Škoda Fabia Combi 1,6 tdi, registarske oznake [registarska oznaka], nakon što su na isto pale drvene i plastične palete u vlasništva tuženika. Zbog propusta poslodavca, odnosno činjenice da nije osigurao rad na siguran način, budući da je tuženik bio zaposlenik tuženika, tužitelj da je pretrpio štetu u iznosu ne manjem od 28.391,79 kuna, sukladno procjeni vještaka Nevena Kralja, od travnja 2020. godine. Radi navedenog da je izvršen uviđaj i postupanje od strane PP Omiš, o čemu da je začinjen i zapisnik o postupanju te fotografije s lica mjesta. Sukladno odredbi članka 111. Zakona o radu poslodavac da je dužan naknaditi radniku štetu koju je pretrpio na radi ili u svezi s radom, a sve primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima. Poslodavac da nije osigurao sukladno odredbama Zakona o radu, mjesto rada za rad na siguran način, odnosno nije osigurao cjelokupan prostor za rad koji se odnosi i na područje oko zgrade sukladno odredbama članka 11.-13. te konačno članku 19. Zakona o zaštiti na radu. Korištenje dvorišta u krugu tvornice tuženika, nužno da je da bi tužitelj tada kao radnik tuženika došao do svog radnog mjesta, a isto da se koristi i za odlaganje paleta pa da je na taj način radnik stavljen u položaj povećanog rizika zbog ozljeđivanja. Po tom osnovu da poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio na radnom mjestu prema načelu objektivne odgovornosti, primjenom odredbe članka 1061. ZOO-a.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 8. rujna 2020. tuženik navodi kako u cijelosti osporava navode iz tužbe tužitelja, osporava i osnov odgovornosti kao i visinu nastale štete te predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužitelja na naknadu svih parničnih troškova tuženiku. Tužitelj da u tužbi navodi da mu je oštećeno osobno vozilo nakon što su na isto pale drvene i plastične ambalaže u vlasništvu tuženika. Tuženik ističe kako postoji niz razloga koje ekskulpiraju njegovu odgovornost, poglavito u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima jer da je predmetna šteta nastala uslijed više sile kao i uslijed propusta tužitelja koji svoj posao nije obavljao u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, odnosno dužnom pažnjom koja se od njega očekuje. Tuženik prvenstveno navodi kako je tužitelj parkirao svoje vozilo u samom skladištu ambalaže i regenerata, a ne za to predviđeno mjesto - parking zoni za djelatnike. Slijedom gore navedenog, jasno da je kako je tužitelj u cijelosti odgovoran za nastalu štetu jer da nije poštivao pravila društva (ovdje tuženika) kao svi ostali zaposlenici tuženika koji uredno ostavljaju svoje vozilo na za to predviđenom parkiralištu. Tužitelj da je iz tuženiku nejasnih razloga, parkirao svoj osobni automobil u skladištu tuženika (koje da je većim dijelom i ograđeno zidom uz manji otvor predviđen za prolaz viličara) pa da mu je njegovo osobno vozilo samim tim smetalo prilikom manipulacije teretom te da je svojim postupanjem doveo u opasnost svoju imovinu prilikom utovara i istovara ambalaže i drvenih paleta. Tuženik ovdje napominje da su svi radnici tuženika upoznati i obaviješteni da trebaju koristiti glavni ulaz tvornice za ulaz radnika i dolazak na radno mjesto. Ne samo da im je to rečeno, već da je na ulaznim vratima društva Fornix d.o.o. (ovdje tuženika), kroz koja svi radnici tuženika ulaze u tvornicu, a ne kroz skladišni prostor, napisano crvenim slovima gdje se ostavljaju osobna vozila radnika, dok da je sama lay out skica oglašena na oglasnoj ploči tuženika te vidljiva svim radnicima. Dakle, tužitelj da je kršio pravila društva jer da mu je tako odgovaralo, parkirajući svoje osobno vozilo bliže skladištu gdje da je bio raspoređen na rad (gdje je bilo njegovo radno mjesto). Nadalje, tužitelj u svojoj tužbi implicira da u konkretnom slučaju nisu poštovane odredbe Zakona o zaštiti na radu, jer da je tužitelj stavljen u položaj povećanog rizika zbog ozljeđivanja, a što da je potpuna neistina. Naime, sam tužitelj da nije postupao u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti na radu jer da prije početka rada nije svoje vozilo parkirao na za to predviđenom parkiralištu, već da ga je ostavio u skladištu, dakle nije postupao sa dužnom pažnjom koja da se od njega očekuje, niti da je postupao savjesno i odgovorno. Tužitelj da je bio raspoređen za rad u skladištu te da se njegov dio posla sastojao između ostalog i u pripremi i otpremi gotove robe, etiketiranju i stavljanju na palete iste te održavanju skladišta i okolnog radnog prostora urednim. Prilikom rada, radnik koji radi na poslovima pripreme i otpreme robe, tijekom manipulacije paletama smješten da je u viličaru, što znači da ne radi rukama već upravlja viličarom. Prema tome da se ne može govoriti o nikakvom povećanom riziku jer da je radnik prilikom obavljanja tih poslova zaštićen kabinom viličara od potencijalne opasnosti. Kritične prigode, kao i nikad ranije, niti jednom od ostalih 200 radnika tuženika, da se nije dogodila nikakva nezgoda jer da svi radnici tuženika rade i ponašaju se u skladu sa pravilima društva i odredbama Zakona o zaštiti na radu. Na kraju i sam stručnjak zaštite na radu kod tuženika da odgovara za svoj posao i radi procjenu rizika na temelju koje određuje što se smije, a što da se ne smije raditi u procesu rada te kako se radi posao na odgovoran način. Postoje jasne upute poslodavca u svim segmentima rada koje njegovi radnici moraju slijediti, inače da ne rade svoj posao sa dužnom pažnjom i svojim postupcima dovode do ugroze ili propusta na radu. O odgovornosti i ponašanju tužitelja dovoljno govori i činjenica da je i nakon štetnog događaja od 23. ožujka 2020.g opet nastavio sa parkiranjem osobnog automobila u skladištu tuženika te da je i uhvaćen u pokušaju krađe tih istih drvenih paleta kad ih je za vrijeme radnog vremena spremao u svoj osobni automobil s namjerom da ih ponese kući, ali da je zaustavljen od strane rukovoditelja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao i procjenu popravka osobnog vozila tužitelja, koju da je tužitelj privatno napravio za potrebe ovog postupka te da se tuženik protivi da se ista koristi kao dokaz u ovom postupku. Opreza radi, tuženik navodi kako se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti jer da nema dokaza da je tužitelj platio popravak osobnog vozila te zatezne kamate u odnosu na istu mogu teći samo od presuđenja. Isto tako, s obzirom da nema dokaza da je tužitelj platio popravak vozila, da njemu niti ne pripada pravo na PDV jer da mu trošak tog poreza nije niti nastao. Nadalje, tuženik navodi kako je prilikom izrade procjene predmetne štete uračunata vrijednost dijelova i popravak dijelova, koji da nisu oštećeni prilikom predmetne nezgode, uzimajući u obzir sadržaj Potvrde MUP RH, PU Splitsko – dalmatinske, PP Omiš od 24.travnja 2020.g. Nadalje, prilikom izračuna visine štete sudski vještak da je morao uzeti u obzir vrijednost osobnog vozila tužitelja u trenutku nastale štete, a što uključuje starost osobnog vozila. Tuženik smatra kako je bilo potrebno utvrditi sadašnju tržišnu vrijednost osobnog vozila tužitelja, umanjiti je za iznos koji se odnosi na amortizaciju na ime starosti vozila i prijeđenih kilometara uz primjenu korektivnog faktora ponude i potražnje i tek tada izračunati vrijednost vozila, a potom vrijednost ostatka vozila Zaključno, tuženik svakako ustraje u osporavanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno osporava da bi na bilo koji način bio odgovoran za štetu koja je nastala na osobnom vozilu tužitelja. Slijedom gore navedenog, predlaže se da sud odbije tužbu tužitelja i obveže tužitelja na naknadu troškova ovog parničnog postupka tuženiku.

3.Tužitelj je svojim podneskom od 21. studenog 2022., uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja po vještaku za cestovni promet M. Žunića, na način da potražuje iznos od 3.257,59 eura, sve sa zateznima kamatama i naknadom parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao Potvrdu RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijska postaja Omiš, broj: 511- 12-30-02-5/406-2020 od 24. travnja 2020., procjena popravka ST123OS ( list spisa 5- 15), ispis ARKOD Preglednika, Potvrda RH, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Policijska postaja Omiš,broj:511-12-30-01- 65/7-2020 od 2. rujna 2020., pregled fotografija, Upozorenje uprave društva Fornix, Potvrda o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog vremena od dana 29. svibnja 2020. , saslušanje tužitelja, zz tuženika ČD, račun izvršenih usluga, Eruptio j.d.o.o., saslušanje svjedoka GD, TD, MD, AD, nalaz i mišljenje vještaka Marina Žunića od 19. kolovoza 2022., očevid na licu mjesta od dana 5. srpnja 2024., te vještvo vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporno:

- da je tužitelj radio kod tuženika od 2015. do 2019. i da je predmetnog dana kada je došlo do štete na njegovom vozilu, radio kod tuženika u skladištu,

- da je tužitelju dana 23. ožujka 2020., za vrijeme radnog vremena u krugu tvornice oštećeno vozilo marke Škoda Fabia Combi 1,6 tdi reg. [registarska oznaka], nakon što su na istog pale drvene i plastične palete u vlasništvu tuženika,

- da je na temelju vještva stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Marina Žunića procijenjena ukupna šteta na vozili tužitelja u iznosu od 3.2272,60 eura.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- osnov i visinu štete,

- da li se u konkretnom slučaju radi o šteti koju je tužitelj pretrpio na radu ili u svezi s radom sukladno čl. 111. ZR-a, pa da bi time tuženik kao poslodavac odgovarao po načelu objektivne odgovornosti ili subjektivne odgovornosti odnosno po osnovi krivnje,

- da li je tužitelj u cijelosti odgovoran za nastalu štetu ili se radi o podijeljenoj odgovornosti.

6. U svom iskazu na ročištu dana 16. ožujka 2022. tužitelj navodi kako je radio kod tuženika od 2015. do 2019. i to prve dvije godine u proizvodnji na brizgalici u pogonu. Nakon dvije godine rada da je prebačen na rad u skladište gdje je radio zaprimanje robe u skladište. Što se tiče parkiranja njihovih osobnih vozila u krugu tvornice, jedino na što su bili upozoravani da ne smiju parkirati vozilo na južnom dijelu pored tvornice, obzirom da su tu parkirali djelatnici uprave, dok su radnici parkirali sa istočne i sjeverne strane. To parkiralište sa istočne i sjeverne strane da nije bilo određeno odnosno označeno kao parkiralište već da ih je od tvornice dijelila samo zgrada a sav ostali prostor pored zgrade sa istočne i sjeverne strane da je služio za parking. Tog kritičnog dana 23. ožujka 2020. navodi da je parkirao sa sjeverne strane pored zgrade udaljenosti nekih 50 m od njegovog radnog mjesta. Sjeća se da je puhao vrlo jak vjetar. Inače tvornica da je izgrađena na jednoj visini, tako da je dosta izložena vjetru i često. Ističe da je cijeli sjeverni dio gdje su radnici pogona i skladišta parkirali služio za odlaganje ambalaže, raznih paleta, kao i željeznih podnica koje da su bile naslagane i po nekoliko metara u vis. Obzirom da je taj dan jako puhalo iako da je bio dosta zaposlen, da je čuo je buku i otišao provjeriti svoje vozilo, te da je vidio da mu je vozilo oštećeno uslijed naleta upravo palete i te željezne podloge od jakog vjetra tako da je vozilo bilo dosta oštećeno. Radi se o vozilu Škoda Fabia karavan, god. proizvodnje 2011. koje da je polovno kupio i to 20 dana prije samog događaja i koje je stvarno bilo dosta oštećeno. Kad je došao do vozila da je vidio razbijeno staklo šofer šajbe i sva desna stakla, kao i cijela desna strana vozila da je bila oštećena. Kad je vidio da je auto oštećen kontaktirao je voditelja pogona HD i direktoricu D koja da je obavijestila i direktora ČD. Nakon nekih sat-dva njega da je obavijestila na telefon direktorica D da makne sve palete koje su oštetile njegov automobil, a da će njemu njegovo osiguranje isplatiti štetu, što da mu je bilo vrlo čudno jer da nije imao policu kasko osiguranja. Napominje da taj dan nitko nije sa njim želio razgovarati, iako da je na tome ustrajao cijeli dan. Nakon toga da je pozvao policiju koja da je napravila očevid, te iako je automobil pretrpio štetu, da je bio u voznom stanju tako da je nakon posla s njim otišao kući. Želi istači da su se ovakvi slučajevi dogodili i drugima najmanje 10-15 puta, obzirom na položaj tvornice i jakom vjetru. Isti da je dobio jedino savjet od pravnice tuženika gđe I da bi bilo dobro da se organiziraju djelatnici i da mu pokušaju novčano pomoći na saniranju štete, da je bio upoznat da je nekima štetu podnio poslodavac odnosno tuženik. Isti da je štetu na vozilu procijenio od ovlaštenog procjenitelja na 28.000 i nešto kuna, a štetu da je sanirao u Dugopolju, ne zna kako se zove firma, to da je bilo u 6. m. 2020. g., a koju da je platio 22.000 kn. o čemu da ima dokaz. Kod tuženika da je prestao raditi 2020. g. iako da je bio u stalnom radnom odnosu, jer da je bio razočaran sa stanjem u tvornici i odnosu rukovoditelja tuženika prema njemu. O tome da li su te palete koje su se nalazile na dijelu gdje su djelatnici parkirali vozila, bile na neki način osigurane, tužitelj navodi da nisu, da su samo bile naslagane. O tome gdje se nalazi skladište regenerata i gotove robe, navodi da se nalazi unutar tvornice, a ne na mjestu gdje se parkiraju vozila, te ističe da on svoje vozilo, kao ni ostali djelatnici nisu parkirali unutar skladišta, jer da je to jednostavno nemoguće. O tome da li je još neko vozilo bilo parkirano na tom mjestu, kaže da ne može sa sigurnošću reći, ali kada je došao, da nije bilo drugih vozila na tom mjestu kad je došao do vozila. U blizini mjesta gdje se parkirao, da je po njegovoj procjeni bilo 4-5 stupova paleta po 20-30 kom, a isti da su bili 20-30 m udaljeni od njegovog automobila. O tome da li postoji zidić koji ograđuje mjesto gdje je kritične prigode tužitelj parkirao, tužitelj navodi da je dijelom bilo ograđeno, međutim, da postoji dio gdje se može ući i izaći vozilom iz tog dijela, nikad nije bilo vidnog upozorenja da se tu ne smije parkirati, a osim njega, tu da su parkirali i ostali. O tome da li je to prolaz za viličara, da ako može proći viličar, može i automobil. Na zahtjev pun. tuženika da označi gdje je točno parkirao tada, na slici mjesta tvornice i okoliša (list spisa 28) tužitelj navodi da je bio parkiran sa sjeverne strane uz zid zgrade, u dijelu koji je označen pravokutno na kojem piše skladište povratne ambalaže i regenerata, a kada je isti došao na posao da je već puhao jak vjetar.

7. U svom iskazu na ročištu dana 16. ožujka 2022. zz tuženika ČD navodi da je član uprave tuženika od 2009. g. i što se tiče samog štetnog događaja da nije upoznat s detaljima, međutim da želi naglasiti da je u krugu tvornice označen parkirni dio a što se jasno vidi iz priložene slike, list spisa 28 tako da je s južne strane parking za djelatnike upravne zgrade, a s istočne strane i dijelom sjeverne iako da nije označeno, parking za djelatnike pogona i skladišta. Da bude precizniji, sa istočne strane da je parking označen, a s dijela sjeverne da je omogućen. To da su upravo mjesta koja su najmanje izložena udarima jakog vjetra, bure , koji tu jako često puše. Što se tiče mjesta na koje je kritične prigode tužitelj parkirao vozilo i tvorničke skice da je razvidno da se radi o skladištu povratne ambalaže i regenerata i to otvorenog tipa, koje da je izgrađeno u 1. fazi. Dijelom da je ograđeno zidićem s tim da je sa istočne i zapadne strane ostavljen prolaz cca 2,5 m kako da može pristupati viljuškari za manipulaciju robe. Koliko da je istom poznato taj prostor da nije nikada služio za parkiranje, jer da je već tada imao funkciju otvorenog skladišta, i zato da su tu bile odložene palete koje tužitelj navodi, a sve za potrebe skladišta. Tužitelj da je naveo da kritične prigode nije mogao s nikim razgovarati iako da je pokušavao, to da je bilo vrijeme lock downa, odnosno da je bila na snazi odluka društva da se radi od kuće i to da je razlog da nitko s njim iz uprave nije razgovarao, dok su proizvodi djelatnici normalno radili. U spisu da je priložena fotografija osobnog automobila, a koje da se nalazi unutar skladišta, naime da se radi o službenom vozilu koje da je radilo dostavu robe i zato bilo u tom krugu i napominje opet, tu da se ne parkiraju djelatnici tuženika. Obzirom da je tužitelj uhvaćen u krađi i prijavljen policiji baš tih predmetnih paleta koje da su oštetile vozilo na istom mjestu gdje da se dogodio štetni događaj, da se postavlja sumnja da je i parkirao tu s namjerom otuđenja robe. O tome koje je marke službeno vozilo tuženika, da ima više službenih vozila, nakon što mu je predočena slika uz podnesak tužitelja, navodi da se radi o vozilu Seat Antea. O tome da li je bilo definirano koji sjeverni dio je bio određen za parkiranje vozila, svjedok navodi da se zna koji dio, to da je dio koji se nalazi pod brdom, koji je najzaštićeniji od udara vjetra, o čemu da je pisalo pisano upozorenje. Što se tiče odlaganja paleta u navedenom skladištu otvorenog tipa želi napomenuti da su odlagane sukladno uputama firme Ing atest koja da je zadužena za zaštitu na radu u našoj firmi, a u kom prostoru ima 500- 1000 takvih paleta.

8. U svom iskazu na ročištu od dana 11. svibnja 2022. svjedok GD navodi da je stručnjak zaštite na radu u firmi ING ATEST d.o.o. koja da je praktički sve poslove zaštite na radu i zaštite od požara radi za tuženika od njegova početka rada 10 do 12 godina. Sve mjere zaštite na radu u potpunosti da su provedene na svim radnim mjestima kod tuženika a što se tiče konkretnog slučaja vezano za štetu na vozilu tužitelja da mora reći da nije očevidac samog događaja, ali jednom tjedno da dolazi kod tuženika i da je tužitelj dok je radio kod tuženika, kao i svi radnici da su prošli edukacije zaštite na radu, samim time tužitelj da je trebao biti upoznat s činjenicom da je kritičnog dana parkirao svoje vozilo ne na parkirnom prostoru već na otvorenom skladištu. Samim time, obzirom da je za parkiranje na takvom mjestu mora dobiti suglasnost svog poslodavca, ukoliko da je nije dobio, preuzima rizik parkiranja na takvom mjestu, obzirom da se radi o radnom prostoru, te da takvo parkiranje sigurno ometa izvođenje tehnološkog postupka, obzirom da na takvim mjestima rade viličari u svakodnevnom procesu rada. Unatoč tome, šteta na vozilu tužitelja da je nastala uslijed više sile, jakog vjetra, na koje poslodavac da nije imao nikakav utjecaj. O tome da li mu je poznato da li je tuženik kao poslodavac donio odluku o načinu parkiranja unutar tvorničkog kruga za djelatnike, da takvu odluku nije vidio. O tome je li skladište mjesto rada, da je. O tome da li mu je poznato da li se na tom mjestu parkiraju vozila od djelatnika gdje je došlo do predmetno štetnog događaja, da kad dođe jednom tjedno da zamijeti da se vozila parkiraju sa sjeverne, te istočne strane pogodna i sa južne ispod nadstrešnice.

9. U svom iskazu na ročištu od dana 11. svibnja 2022. svjedok TD navodi da radi kod tuženika već 12 godina. Da je isti bio na više radnih mjesta, a trenutno da je voditelj tehnologije dorade. Taj dan kad je došlo do predmetno štetnog događaja, isti da je bio na svom radnom mjestu i nakon što se to dogodilo njega da je tužitelj obavijestio, isti da je koliko su mu vremenske prilike to dopuštale vidio štetu na automobilu tužitelja. Taj dan da je bio izrazito jak vjetar i jaka bura, a vjerojatno da su na automobil pale palete koje da su bile posložene na tom otvorenom dijelu skladišta. O tome da li se tu inače djelatnici skladišta parkiraju na otvorenom djelu skladišta, vanjskom djelu skladišta, naime da je velika cirkulacija ljudi u skladištu i da isti zbog svog obima posla nema saznanja o tome, osim što može reći da se on jedne prigode tu parkirao za trajanja svoje smjene, ali uz suglasnost direktora obzirom da je imao obavljati poslove vezano za alatnicu koja da je tu u blizini. Koliko je istom poznato da postoji odluka poslodavca vezano za parkirni prostor unutar tvornice i koja da je ovjerena na oglasnoj ploči. Također da li se tužitelj znao i prije ove nezgode tu parkirati, istom da nije poznato. Nakon što su mu predočene fotografije otvorenog skladišta i prikazani automobili, naime da automobil koji je prikazan na fotografiji ( list spisa 35), je službeni automobil a ne privatni nekog od djelatnika. O tome da li mu je poznato da li su se palete na vanjskom skladištu vezivale, koliko mu je poznato da nisu. O tome da li mu je poznato da li su se parkirnom djelu unutar tvorničkog kruga znale događati ovakve nesreće , istom da nije poznato, ali na drugim dijelovima u naletu vjetra jesu, ali ne s tim paletama, da se nisu događale na sjevernom, već na južnom dijelu, koje da koristi ured i uprava. Istočni i dio sjevernog parkinga unutar tvorničkog kruga da koriste djelatnici. Njegovo vozilo da nije pretrpjelo štetu. Koliko je istom poznato da u odluci o parkingu koju je donio tuženik nije bilo navedeno da se radnici mogu pakirati na otvorenom skladištu.

10. U svom iskazu na ročištu od dana 11. svibnja 2022. svjedok MD navodi da je radio kod tuženika sve do 11. mjeseca prošle godine, kao voditelj skladišta i bio je nadređen tužitelju. Uz tužitelja još da je radio i AD. O tome da li se broj skladištara mijenjao, znalo bi se događati da nekad bude jedan od njih, a nekad nijedan, ali nikad više od dva. Na tom dijelu gdje se dogodila predmetna šteta, da se ne bi moglo raditi o dijelu skladišta, niti da je to bilo otvoreno skladište, obzirom da je takvih dijelova u krugu tvornice na više mjesta, sličnih ne istih, odnosno ne samo odlaganja paleta nego i drugog materijala potrebnog za rad firme, tako da su viljuškari radili i na drugim dijelovima unutar tvornice ne samo na tom dijelu ispred skladišta. Koliko je istom poznato tu da su se djelatnici znali parkirati povremeno i to obično kad su dolazili na smjenu kad bi parking na istočnoj ili sjevernoj strani bio popunjen, moguće da su se neki djelatnici parkirali bez obzira da li je parking na drugim mjestima bio popunjen, upravo iz razloga što nisu smatrali da je na tim mjestima parking zabranjen. Isti da se tu osobno nije parkirao. Naime, da nikada nitko nije rekao da je zabranjeno parkiranje niti da je koliko je istom poznato trebala suglasnost da bi se tu parkiralo. Kritičnog dana da je bio sa tužiteljem u skladištu, puhala je jaka bura, oni da su čuli jači udarac i pretpostavili su da je došlo do štete na automobilu, da su izašli iz skladišta te da su to i utvrdili. Kad su došli vani da su vidjeli razbacane palete i plastične dijelove oko auta te da su odmah i prijavili štetu u policiji te nadležnima u upravi. Navodi da mu je poznato da je tuženik donio odluku vezano za parkiranje unutar kruga tvornice, međutim u istoj odluci da nigdje da ne piše da je na tom djelu zabranjeno parkiranje. O tome da li su u krugu tvornice ocrtana mjesta određena za parkiranje, da nisu osim na južnom dijelu za pojedina mjesta za djelatnike uprave. Navodi da su upozoravali upravu vezano za način skladištenja, odnosno ostavljanja materijala paleta i slično u tom otvorenom dijelu skladišta, da bi se te stvari koje su odložene na vanjskom dijelu skladišta, kao što su palete i druge stvari trebale dodatno osigurati kako ne bi došlo do štete prema ljudima koji tu rade, obzirom da se radi o dijelu tvornice gdje su jaki udari vjetra. Naime da je radniku TD bilo oštećeno vozilo dok je bilo parkirano u krugu tvornice, te koliko mu je neslužbeno poznato da mu je refundirana šteta. O tome da li je ograđeno otvoreno skladište gdje je došlo do štetnog događaja, da nema ograde osim zidića visine 20- ak centimetara kojim da je taj prostor otvoren, sa otvorima sa tri strane za ulaz vozila, na zapadnoj dva, jedan veći jedan manji i sa istočne jedan veći, otprilike su širine tri do četiri metra. Na dijelu otvorenog skladišta, da je bilo svašta, plastične ambalaže, drvenih paleta koje da nisu ničim vezane, pa i škart materijala koji je čekao daljnju obradu i slično. O tome da li su palete odlagane i na nekom drugom otvorenom dijelu unutar kruga tvornice, da su bile odlagane i na drugom djelu i to na sjevernom dijelu tvorničkog kruga.

11. U svom iskazu na ročištu od dana 11. svibnja 2022. svjedok AD navodi da radi kod tuženika već šest godina. U vrijeme kad se dogodila predmetna šteta da je radio s tužiteljem u skladištu, a trenutno da radi u doradi kao autokontrolor operater. U skladištu da su radili on i tužitelj, a šef da im je bio MD i još dva viljuškarista. Koliko mu je poznato uz tužitelja i drugi djelatnici da su se znali parkirati upravo na tom dijelu gdje se dogodila predmetna šteta tužitelju, posebno kada ne bi bilo slobodnog parkirnog mjesta u krugu tvornice, a kada bi se djelatnici pogona parkirali na južnom dijelu tada da bi bili upozoravani da se tu ne smije parkirati o čemu je tuženik dobio odluku da se ne parkira u južnom dijelu tvornice. Isti da se osobno dvaput parkirao u dijelu otvorenog skladišta gdje da je bio parkiran tužitelj, kao i drugi djelatnici, nekad da ih je bilo više nekad manje ovisno o stanju na drugim parkirnim mjestima. Koliko mu je poznato nikad da ih nitko nije upozoravao niti da je bilo zabrana za parkiranje kruga tvornice. Koliko mu je poznato taj dio da se nikad nije smatrao otvoreno skladište, na tom dijelu da se jesu odlagale palete a ne i drugi materijali, dok da se sad odlažu i drugi materijali, isto da mu je poznato da je njihov šef MD upozoravao da se te palete moraju osigurati upravo zbog jakog vjetra. O tome da li je na tom dijelu nekom drugom vozilu nastala šteta uslijed udara vjetra i materijala koji da je bio odložen. Njemu da nije poznato da je baš na tom dijelu nastala šteta ali da mu je poznato da je na drugim dijelovima da se znalo oštetiti vozilo, ali da ne zna da li je tuženik te štete djelatnicima nadoknadio. Taj dan kad se dogodio štetni događaj da nije bio na radnom mjestu. O tome da li mu je poznato da je TD bilo također šteta na vozilo, te da je bilo parkirano unutar kruga tvornice, istom da je poznato da mu je bilo razbijeno i da mu je nadoknađena šteta ali da je parkiran na južnom dijelu. Otvoreno skladište da je ograđeno malim zidićem sa tri ulaza sa istočne i zapadne, a da bi na tom dijelu bile odložene palete nekad i 300 nekad i manje dane može precizirati. O tome da li je bilo određeno na kom krugu tvornice se djelatnici parkiraju, naime da su se oni mahom parkirali na istočnom dijelu, a kad ne bi bilo parkinga da bi se parkirali na južnom dijelu, zbog čega da bi bili upozoravani čak i financijski kažnjeni zbog čega da je donijeta odluka da se ne parkiraju na južnom dijelu.

12. U svom nalazu i mišljenju vještak za cestovni promet Marino Žunić od 19.kolovoza 2022. navodi da su prema Potvrdi broj 511-12-30-02-5/406-2020 izdanoj od policijske postaje Omiš na vozilu tužitelja nastupila slijedeća oštećenja: zadnji desni blatobran, zadnje desno staklo, prednja desna vrata, zadnja desna vrata, staklo na zadnjim desnim vratima, krov, prednje vjetrobransko staklo, prednji desni blatobran, poklopac motora, desno vanjsko ogledalo. Prema oštećenjima vozila i troškovima popravka da se procjenjuje da popravak vozila ekonomski nije opravdan i da je na vozilu nastala potpuna (totalna) šteta. Ukupno iznos štete na vozilu Škoda Fabia 1,6 TDI (66 kW) registarske oznake i broja [registarska oznaka], da iznosi: Uvš = SVv – OV = 35 063,34 – 10 519,00 = 24 544,33 kn. Na vještvo vještaka stranke nisu imale posebnih prigovora stoga ovaj sud predmetno vještvo u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i izrađeno po pravilima struke.

13.Temeljem čl. 111.st.1. Zakona o radu ( Narodne Novine br. 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,46/23) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Smatra se da je šteta nastala na radu, ako ju je radnik pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos, odnosno u obavljanju funkcija ili prema posebnom nalogu poslodavca u okviru popisa poslova koje je dužan obavljati u okviru svoje funkcije odnosno radnih zadataka. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se pak ona šteta koja je nastala kada je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovao radni odnos ,ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno za obavljanje pojedinih zadataka svoga službenog mjesta. Teret dokazivanja da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom je na radniku odnosno na tužitelju. Temeljem čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. istog zakona vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti ili otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a djelomično ako je oštećenik pridonio nastanku štete.

14. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Ante Bošnjaka, napravljena je identifikacija predmeta spora na nekretninama k. č. zem. [katastarska čestica] (č. zem. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina]. U naravi je riječ o prostoru tuženika tvornice Fornix d.o.o., Industrijski put, Dugi Rat. U svrhu što točnije identifikacije izvršeno je i terensko geodetsko mjerenje i aero foto snimanje. Predmet spora je položaj parkiranog osobnog vozila tužitelja koje je oštećeno padom paleta i skladišnog materijala u naletu vjetra. Prostor gdje je bilo parkirano vozilo tužitelja nalazilo se na sjeveroistočnom dijelu poslovne zgrade koja se nalazi na k. č. zem. [katastarska čestica] (č. zem. [katastarska čestica]). Predmetni prostor u naravi je betoniran i omeđen niskim betonskim zidom s dva otvorena prolaza za pristup vozilima. U trenutku očevida na navedenom dijelu nalazile su se naslagane ambalaže i ostali proizvodni materijali. Iz navedenog dijela ne može se izravno pristupiti u poslovnu zgradu, jer je ulaz je isključivo sa sjeverozapadne strane. Na prikazu iz 2019. godine, godinu dana prije kritičnog događaja, vidljivo je tadašnje stanje spornog prostora i položaj automobila tužitelja.

15. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjernika ovaj sud smatra utvrđenim da je tužitelj parkirao svoje osobno vozilo (što je prikazano u skici vještaka mjernika) u tvorničkom dijelu koji je u naravi je betoniran i omeđen niskim betonskim zidom s dva otvorena prolaza za pristup vozilima. U trenutku očevida na navedenom dijelu nalazile su se naslagane ambalaže i ostali proizvodni materijali, te nije sporno da se radi o Skladište povratne ambalaže i regenerata.

16.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da se u predmetnom slučaju radi o šteti na radu ili u svezi s radom, stoga tuženik kao poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je šteta nastala na automobilu tužitelja uslijed jakog vjetra, te da je tužitelj svoj automobil parkirao na tvorničkom djelu na kojem se prema lay out društva Fornix ( list spisa 28) nalazi Skladište povratne ambalaže i regenerata. Uvidom u priloženu skicu ( lay out) ucrtane su zone parkinga za djelatnike uprave, odnosno uredske prostore i posjetitelje i za djelatnike pogona. Pregledom Upozorenja koje je tuženik uputio svim djelatnicima razvidno je da su svi djelatnici zaposlenici društva Fornix upozoreni na kojem se dijelu tvorničkih prostora mogu parkirati i to je jasno precizirano kako za parkiranje službenih vozila društva upravnog kadra, kao i za radnike koji rade u proizvodnom pogonu. Za radnike u proizvodnom pogonu navedeno je da se mogu koristiti parking mjesta sa istočne i dijelom sa sjeverne strane proizvodnog pogona. Prema iskazu tužitelja proizlazi da se kritičnog dana parkirao sa sjeverne strane pored zgrade, udaljenosti nekih 50 metara od radnog mjesta. Dakle, obzirom da je i sam tužitelj u svom iskazu potvrdio da je parkirao svoje vozilo na mjestu koje je prema tvorničkoj skici Skladište povratne ambalaže i regenerata (list spisa 28) samim time nije mu mogla ostati nepoznata činjenica da na tom mjestu nije dozvoljeno parkiranje i da su u trenutku parkiranja vozila na tom djelu bile odložene drvene i plastične palete u vlasništvu tuženika. Također nije sporno da je kritičnog dana puhao jaki vjetar što su svjedoci i stranke potvrdili u svojim iskazima, a sama tvornica se nalazi na uzvišenju te je zbog toga vrlo često podložna udarima jakog vjetra, a tužitelj nije morao zbog potrebe posla parkirati svoje vozilo u skladišnom prostoru. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj svojim postupcima pridonio nastanku štete u omjeru od 20%, jer je morao i mogao biti svjestan mogućnosti nastanka štete obzirom na mjesto parkiranja i vremenske uvjete. U odnosu na odgovornost poslodavca odnosno tuženika koji je između ostalog istakao da bi bio eskulpiran od odgovornosti jer da je predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala uslijed više sile, valja istaći da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o višoj sili, iako nije sporno da je kritičnog dana puhao jaki vjetar čime su i svi zaposlenici bili upoznati. U pravnoj teoriji kao viša sila ( vis maior) podrazumijeva se onaj vanjski događaj ili pojava koja je po snazi svog djelovanja u toj mjeri jača od samog čovjeka da njezino djelovanje nastupa nezavisno od čovjekove volje, jer se ono ni objektivno nije moglo predvidjeti, ni izbjeći niti otkloniti. U situaciji kada su svi zaposlenici bili upoznati s činjenicom da je krug tvornice a samim time posebno sjeverni dio kad pušu jaki vjetrovi na udaru ne bi se moglo govoriti o nepredvidivosti, samim time ne bi se radilo o višoj sili. Međutim kada poslodavac organizira proces rada na način da dozvoljava parkiranje vozila radnika u krugu tvornice na kojem se nalaze proizvodni pogoni i skladišta, odnosno ne provodi svoju zabranu jer nesporno tužitelj nije bio upozoren da ukloni vozilo iz prostora na kojem je roba (palete) složena na visini od 4 do 5 m. Nadalje kada poslodavac propusti da tako složene palete osigura na način da se izbjegne opasnost za imovinu i zdravlje radnika unatoč znanju da prijeti pad paleta te povećana opasnost za sigurnost imovine i radnika, ovaj sud smatra da je šteta nastala u svezi s radom prema stavu VSRH te da je i poslodavac odgovaran za naknadu štetu radniku sukladno čl. 111. st. 1. ZR-a u svezi s čl. 1064. ZOO, odnosno da se radi o podijeljenoj odgovornosti.

17. Temeljem članak 7. ZR-a propisano je između ostalog da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, te da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Diskriminacija i različito postupanje bez opravdanja prema osobama u relativno sličnim situacijama, razlika u postupanju bit će diskriminirana ako nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje, a zabrana diskriminacije je proklamirana i čl. 14 st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Očevidom na licu mjesta ovaj sud je obišao parkirni prostor u krugu tvornice, a koji je u cijelosti razvidan i iz skice i snimke vještaka mjernika (list spisa 154). Najveći parking položen je na južnom djelu gdje su i natkrivena mjesta za parking, a koji parking notorno jedini u cijelosti zadovoljava uvjete zaštite vozila obzirom na uzvišeni položaj tvornice u odnosu na sjeverne vjetrove, te drugi manji parking položen na krajnjem istočnom i sjevernom dijelu tvornice dosta udaljenom od radnog mjesta tužitelja. Odluka tuženika kao poslodavca da samo radnici koji rade u upravi se mogu parkirati na najvećem parkingu položenom na južnom djelu dok ostalim proizvodnim radnicima, među kojima je bio i tužitelj tu nije bilo dopušteno parkiranje. Takva odluka poslodavca je u cijelosti diskriminatorna jer su radnici zaposleni u upravi bili privilegirani za parkiranje na južnom djelu za što ne postoji objektivno ni razumno opravdanje. Pozivanje tuženika da je za ostale proizvodne djelatnike određen drugi parking na istočnom i sjevernom dijelu tvornice ne čini tu odluku dopuštenom. Nadalje, poslodavac ukoliko je već donio diskriminatornu odluku o zabrani parkiranja na južnom djelu gdje su natkrivena mjesta za parking kao i na području vanjskog skladišnog prostora gdje je kritične prigode tužitelj parkirao, tuženik nije dokazao da je nadređeni djelatnik tužitelja upozorio na nedozvoljeno parkiranje i poduzeo mjere za udaljavanje njegovog vozila nakon parkiranja. Valja istaći da je poslodavac dužan poduzeti sve mjere i osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i time je tuženik također pridonio nastanku štete na vozilu tužitelja zbog diskriminatorne odluke o zabrani parkiranja, te što svoju zabranu parkiranja u skladišnom prostoru nije provodio na siguran način da zaštiti odnosno izbjegne opasnost za imovinu i zdravlje radnika unatoč znanju da prijeti pad paleta koje nisu bile propisano osigurane, što je povećana opasnost za sigurnost imovine i radnika. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tuženik suodgovoran za nastalu štetu tužitelju u omjeru od 80 %, stoga da mu je dužan naknaditi štetu u iznosu od 2.606,07 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, sve prema članku 29. ZOO-a, kako je to precizirano u toč. I. izreke ove presude, dok je za više zatraženo za iznos od 651,52 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 ,25/13 ,89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tužitelja. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na ročištima: 12. siječnja 2022, 16. ožujka 2022., 11. svibnja 2022., 23. studenog 2022.,

5. srpnja 2024, 11. studenoga 2024, - za svaki po 100 bodova, za sastav podnesaka od 28.prosinca 2020., 16. ožujka 2022., 21. studenoga 2022. – za svaki po 100 bodova, za sastav žalbe od 5. Svibnja 2023. - 125 bodova, što ukupno daje 1125 bodova, što daje iznos od 2.250,00 eura uvećan za 25 % PDV-a, daje ukupan parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura.

Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužiteljica cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 90%, a tuženik sa 10 %. Kada se postotak kojim je tužitelj uspio u parnici odbije od postotka kojim je tuženik uspio u parnici, dobije se uspjeh tužitelja od 80 %, tako da se dobije iznos parničnog troška od 2.250,00 eura koji je obistinjen tužitelju.

U Splitu, 15. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.