Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-42/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, u pravnoj stvari tužitelja BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državom odvjetništvu u Sisku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave na ročištu 23. rujna 2024., na ročištu za objavu presude 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I / Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB:52634238587 da tužitelju BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.981,68 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. 10. 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB:52634238587 da tužitelju BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć, isplati iznos od 400,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. 01. 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: 52634238587 da tužitelju BV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova liječenja, isplati iznos od 437,98 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a od 02.10.2022. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski razlozi, obvezuje se isplatiti iznos od 14,72 EUR mjesečno i to svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun podnositelja zahtjeva.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje kamatu na iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći za period prije 15. siječnja 2025. godine.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.525,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja prvostupanjske odluke tj. 15. siječnja 2025. pa do isplate, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba tužitelja u odnosu na potraživanje s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu djelomično povučena za iznos od 1.192,67 eura ( razliku između prvotno utuženog iznosa od 1.592,67 eura te konačno postavljenog zahtjeva od 400,00 eura po toj osnovi).

Obrazloženje

1. Tužbom od 17. siječnja 2023. dostavljenoj Općinskom radnom sudu u Zagrebu i zaprimljenom pod brojem spisa tog suda Pr-100/20023, tužitelj u bitnom navodi da je djelatnik MUP RH, PU Sisačko-moslavačke te da se 26. srpnja 2021. godine dogodila nezgoda na radu u mjestu Vrginmost bb, Općina Gvozd, za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove osiguranja i zaštite državne granice. Nezgoda se dogodila na način da ga je udarila grana u oko te je došlo do probojne rane rožnice oka. Nakon ozljede tužitelj je zaprimljen pri Općoj bolnici u Karlovcu, gdje boravi u vremenskom periodu od 26.07.2021., do 29.07.2021. i gdje je utvrđeno da je zbog perforacije rožnice došlo do curenja tekućine iz unutrašnjosti oka, što je uzrokovalo sušenje i opasnost od potpunog gubitka oka. Tužitelju je preporučena hitna operacija kojom bi se saniralo nastalo stanje. Oko je operirano 26. 7. 2021.. Tužitelj u tužbi ukazuje na slijed i provođenje liječenja te specijalističkih pregleda pri čemu navodi da mu se 13. 10. 2022. utvrđuje trajna posljedica u vidu ožiljka na rožnici uz potrebu za trajnom zaštitom očiju putem zaštitnih naočala i upotrebe umjetnih suza za zaštitu površine oka. Tužitelj potom u tužbi ukazuje na materijalno pravnu osnovu u vidu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, nakon čega navodi da potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 30.000 kn odnosno 3.981,68 eura. Traženi iznos smatra opravdanim i stoga jer je bio podvrgnut operaciji oka, jer mu je dva puta vađen šav iz oka, a trajno trpi neugodnost jer mora koristiti umjetne suze te mu je trajno povećana osjetljivost oka na svjetlost i dnevne uvjete svjetla. Treći šav mu je trajno ostavljen u oku što mu donosi daljnju nelagodu. Ukazuje da je uslijed cjelokupne situacije trpio o strah od gubitka oka jer mu je rečeno da je izgledan i gubitak oka. Zbog štetnog događaja tužitelj mora trajno koristiti umjetne suze dva puta mjesečno, a trošak jedne doze je 110,92 kn, što znači da je od 01.08.2021. imao mjesečni trošak za umjetne suze u visini od 220,00 kn, što za razdoblje od 01.08.2021. do 01.10.2022. čini iznos od 3.300,00 kn / 437,98 EUR. U odnosu na imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege navodi da mu je liječenje trajalo od 26. 7. 2021. do 12. 1. 2022., kroz koje mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a iz razloga što je morao svakog dana, dva puta dnevno mijenjati zavoj na oku. Osim toga je trebao aplicirati kapi za oko i kremu 4 puta dnevno prvoga mjeseca pa dva puta dnevno slijedećih pet mjeseci. Tužitelj nije bio sposoban voziti i potrebna mu je pomoć, radi čega po osnovi tuđe pomoći i njege potražuje 12.000 kn odnosno 1.592,67 eura. U skladu sa čl. 186 a ZPP- a se obratio Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zahtjevom za mirno rješenje spora 21. 10. 2022., koje je taj zahtjev proslijedilo ODO-u Sisak i koje je dopisom od 4. 1. 2023. Odbilo zahtjev kao neosnovan. Stoga tužbom predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kojim potražuje:

- 3.981,68 eura na ime naknade neimovinske štete s pripadajućom kamatom od 22. 10. 2022.,

- 1.592,67 eura na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege s pripadajućom kamatom od 22. 10. 2022.,

- 437,98 eura na ime imovinske štete s osnove troškova liječenja, pri čemu po toj osnovi potražuje mjesečni iznos od 14,72 eura od 2. 10. 2022. pa nadalje s osnove rente,

- troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Ne spori da se 26. srpnja 2021. tužitelj kao djelatnik Policijske uprave sisačko-moslavačke, ozlijedio za vrijeme obavljanja poslova na zaštiti državne granice na način da je imenovanog, prilikom kretanja kroz šumsko područje grana udarila u desno oko, nakon čega je upućen u Opću bolnicu Karlovac gdje mu je dijagnosticirana probojna povreda oka, te je izvršen operativni zahvat, i koja ozljeda je od strane nadležnog HZZO-a priznata kao ozljeda na radu. Međutim, tužena ističe da u radnjama tužene nema obilježja nepravilnog i nezakonitog postupanja jer nijednom radnjom nije pridonijela nastanku štete. Navodi kako je do povrjeđivanja došlo isključivo krivnjom oštećenog s obzirom da nije uložio dužnu pažnju. Radi se o događaju kojeg je podnositelj zahtjeva, da ga je predvidio, mogao spriječiti, drugim riječima o događaju koji se ne može pripisati u krivnju poslodavca, pa on samim time ne može niti odgovarati za nastalu štetu već slučaj pada na teret onoga kome se dogodio, odnosno na samog tužitelja. Tužena smatra da nije bilo propusta u organizaciji rada poslodavca, niti su poslovi na zaštiti državne granice u smislu kretanja kroz šumu opasna djelatnost, već je uzrok nezgode isključivo nepažnja tužitelja, zbog čega Republika Hrvatska nije dužna naknaditi istome predmetnu štetu. Osporava i visinu štete te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženiku.

3. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-100/2023-6 od 16. svibnja 2023. taj se sud oglasio mjesno nenadležnim te odredio da će se predmet po pravomoćnosti tog rješenja ustupiti Općinskom sudu u Sisku, što je i učinjeno dopisom od 26. rujna 2023., te je predmet nastavljen pred Općinskim sudom u Sisku i poslovnim brojem spisa Pr-42/2023..

4. Nakon dostavljanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr.sc. EV, tužitelj je 7. kolovoza 2024. dostavio podnesak kojim je specificirao tužbeni zahtjev na način da s osnove neimovinske štete tužitelj potražuje pravičnu naknadu od 3.981,68 eura ( istovjetno iznosu zatraženom u tužbi ), dok je s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu traži isplatu 400,00 eura čime je djelomično smanjen i povučen tužbeni zahtjev po toj osnovi ( prvotno postavljen u iznosu od 1.592,67 eura). Osim navedenog, tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatom po osnovi troškova liječenja za tzv. umjetne suze te daljnjeg iznosa od 14,72, eura mjesečno po osnovi rente na ime zaostalog trajnog oštećenja ozlijeđenog oka i potrebe za redovitim korištenjem preparata.

5. U pravnom smislu raspolaganje tužitelja sadržano u podnesku od 7. kolovoza 2024. u pogledu potraživanja naknade imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Naime, tužitelj je prvotno tužbom po toj osnovi tražio isplatu 1.592,67 eura, da bi nakon provedenog vještačenja tražio 400 eura, ( 1.192,67 eura manje od prvotnog utuženja ) radi čega je u tom smislu riječ o djelomičnom povlačenju u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., 70/19. i 80/22; - u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Kako se tuženik djelomičnom povlačenju nije protivio te se upustio u raspravljanje, to je temeljem gore navedene odredbe ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom I/ izreke rješenja sadržanog u ovoj presudi i rješenju.

U odnosu na provedeni dokazni postupak i utvrđeno činjenično stanje

7. U odnosu na dokazni postupak, sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u tužbu tužba sa prijavom o ozljedi na radu od 27. rujna 2021., tiskanim obrascem od 2. 8. 2021., medicinskom dokumentacijom na ime tužitelja, preslikom računa, zahtjevom za mirno rješenje spora sa potvrdom o primitku i odgovorom tuženika ( str. 1 - 26 spisa), odgovor na tužbu tuženika (str. 30 - 33 spisa), podnesak tužitelja od 13. veljače 2024. sa preslikom zdravstvenog kartona (str. 48 – 70 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku oftalmološke struke dr. sc. EV koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje (str. 83-86 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆV, TV, SV. Naposljetku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja pri čemu je isti dao iskaz na ročištu za glavnu raspravu 13. ožujka 2024. a osim toga je saslušan u sklopu preotvaranja glavne rasprave dopunski na ročištu 12. prosinca 2024..

8. Saslušan u svojstvu svjedoka ĆV je u bitnom iskazao da je neposredni rukovoditelj tužitelju te je potvrdio da je raspoređen na obavljanju poslova zaštite državne granice u sklopu radnji i ovlasti. Ukazao je na činjenicu prema kojoj je RH unazad oko 5 godina pod naročitim udarom ilegalnih ulazaka. Kao nadređenu osobu ga je o štetom događaju obavijestio šef smjene PV koji mu je ukazao da je došlo do povrede oka tužitelja. Osobno je sugerirao da se uputi na liječenje u Karlovac, gdje je ukazano na potrebu hitne operacije i saniranja ozlijede. Kao nadređena osoba je u sklopu svojih ovlasti izvršio ispunjavanje obrazaca vezanih za ozljedu na radu, te potvrđuje da je do ozljeđivanja došlo na radnom mjestu u sklopu obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja.

9. Svjedok ĆV je odgovorio i na upite stranaka te iskazao da policijski službenici moraju biti opremljeni i na sebi imati sve ono što je propisano važećim pravnim propisima u vidu uredbe koja propisuje službenu odjeću, a što je u konkretnom slučaju bilo poštovano. Tužitelj i kolege su u situaciji u kojoj su se našli postupali sukladno pravilima po protokolu te nije bilo niti naznaka o postupanju protivno pravilima. U opisu poslova službenici kada uoče osobe za koje postoji sumnja glede nezakonitog prelaska državne granice trebaju poduzeti radnje usmjerene ka identificiranju i potom privođenju takvih osoba. I drugi policijski službenici su zadobivali ozlijede na radu u drugim okolnostima.

10. Saslušan u svojstvu svjedoka TV je u bitnom iskazao da je poput tužitelja zaposlen kod tuženika kao policijski službenik granične policije. 26. srpnja 2021. je zajedno sa tužiteljem i njegovom sestrom obavljao uobičajene poslove u vidu praćenja tragova i sprječavanja ilegalnih kretanja migranata. Uočili su tragove grupe ljudi, pratili ih te nakon nekog vremena došli do gusto obraslog terena. Uočili su grupu od 20-30 ljudi koji su se odmarali. Dali su im do znanja kako su uočeni, te su on i tužitelj krenuli različitim suprotnim smjerovima kako bi spriječili bježanje. U jednom trenutku ga je zvala sestra tužitelja i rekla da se tužitelj teško ozlijedio. Kada je došao do njega, vidio je da mu je oko bilo jako crveno, da je suzilo, a on se žalio na bol i osjećaj kao da mu je oko ispalo. To se dogodilo u vremenu korone, pa su bezuspješno pokušali pronaći liječnika u Topuskom, Glini, a nakon toga se uputili u Karlovac. Zaključuje da su obavljali poslove svojeg radnog mjesta na uobičajen način u skladu sa pravilima struke. Na početku smjene zadužuju opremu u vidu kratke polo majice, hlača i gojzerica, kapu. Tužitelj je štetnog dana nosio navedenu opremu. Protokol postupanja u konkretnoj situaciji je bio takav da su ocijenili da mogu pristupiti praćenim osobama. Što se tiče samog tužitelja odmah su zvali nadređenog i obavijestili o tome da prekidaju postupanje upravo radi ozljede 11. Saslušana u svojstvu svjedoka SV, sestra tužitelja u bitnom je iskazala da je također zaposlenica tuženika. U srpnju 2021. je bila upućena i radila na radnom mjestu u sklopu PP Gvozd, zajedno sa tužiteljem tj. bratom. Zaposlena je kao službenik za graničnu policiju, dok je brat službenik za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta. Tog dana su bili u ophodnji zajedno sa kolegom TV. Obavljali su uobičajene poslove radnog mjesta, uočili tragove koji su upućivali na kretanje migranata, pratili te tragove te uočili osobe prema kojima su se uputili. Lokacija se nalazila pokraj [adresa], a bila je riječ o gusto zaraslom terenu tj. šikari. Brat i kolega TV su krenuli prema suspektnim osobama svaki zaobilaznim pravcem, te je u jednom trenutku došlo do situacije u kojoj je brata lupila grana od raslinja po terenu po kojem se kretao. Svjedokinja je bila pokraj njega. Požalio se na veliku bol, lice mu je bilo u potpunosti mokro od tekućine koja je iscurila iz oka, pitao je da li mu je oko još u glavi, čime je ukazivao na povredu i način kako ju je u tom trenutku doživio. Svjedokinja je kao i kolega TV vidjela da je situacija ozbiljna, zvali su nadređenog ĆV, uputili se liječniku u [adresa] te potom u Karlovac gdje je brat operiran. 2021. je sa bratom živjela u zajedničkom domaćinstvu. Liječenje je trajalo dulje vrijeme, bio je na duljem bolovanju, trebao je pomoć u vidu previjanja i kapanja oka svaka 4 sata, što su činile ona i majka. Bratu je iz oka u potpunosti iscurila tekućina i da su došli dva sata kasnije posljedice bi bile puno gore jer bi se oko isušilo, a što su rekli liječnici. Tužitelj kao posljedice ozljeđivanja mora svakodnevno obavezno koristiti umjetne suza za ovlaživanje oka. Poslove koje su konkretnog dana obavljali, a koji se sastoje u kretanju nepristupačnim terenom često obavljaju te je riječ o uobičajenom opisu radnih zadataka.

11. Iskazima svih saslušanih svjedoka sud je u cijelosti priklonio vjeru obzirom da isti jasno, logično, razumljivo i životno opisuju činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na odluku u predmetnom postupku te ne nalazeći razloge za suprotno stajalište. Svi svjedoci su zaposlenici tuženika pri čemu je ĆV neposredno nadređena osoba tužitelju, dok su TV i SV kolege koji su predmetnog dana obavljali poslove na licu mjesta upravo sa tužiteljem te su opisali radnje koje su provodili te okolnosti u sklopu kojih je došlo do ozljeđivanja. Svi svjedoci su jednoglasno ukazali da je tužitelj tjelesno ozlijeđen pri obavljanju poslova svojeg radnog mjesta, a u konkretnom slučaju se radilo o praćenju tragova i sprječavanja ilegalnih kretanja migranata na području općine [adresa] i Sisačko-moslavačke županije. Tužitelj je pri tome kao službenik za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta obavljao poslove koji u svojem opisu polaze od kretanja nepristupačnim terenom te lociranja i otkrivanja ilegalnih migranata, te je u sklopu takvog postupanja nakon uočavanja veće grupe migranata i pokušaja prilaska po teško pristupačnom i zaraslom teretnu, došlo do ozljede oka.

12. Saslušan u svojstvu stranke na ročištu 13. ožujka 2024. tužitelj je potvrdio da je ozlijeđen u sklopu obavljanja poslova svojeg radnog mjesta kao službenik granične policije u sprječavanju ilegalnog kretanja. U poslu im pomažu kamere koje imaju na raznim lokacijama te dojave. I u konkurentom slučaju su utvrdili sumnju na ilegalno kretanje većeg broja osoba. U ophodnji je bio sa kolegom TV te sestrom SV. Nakon što su uočili sumnjive osobe vidjeli su njihovo smještanje u predjelu koje je nepristupačan i gusto obrastao. Dali su im do znanja da su uočeni, a oni su se počeli kretati i bježati, pa je kolega TV krenuo sa jedne strane, a tužitelj u suprotnom smjeru kao bi ih zatvorili i spriječili bijeg. Sestra je bila iza njega. Nije se zaletio u granu već je osoba koja je bježala u svom kretanju pomaknula, nategnula granu koja se potom vratila i snažno ga udarila u oko. Osjetio je tada kao da je izgubio oko. Sjeća se da je prvo pitao sestru da li mu je oko uopće u glavi, a vjerojatno zbog tekućine iz oka koja je iscurila. Bol je bila jaka, a već nakon kratkog vremena je u potpunosti izgubio vid na desnom oku. Morali su obustaviti postupanje, hitno o tome obavijestili nadređene te se uputili na liječenje i potragu za doktorom. U Karlovcu je zaprimljen, utvrđeno je puknuće rožnice te potreba za hitnom operacijom. Rekli su mu da je imao sreće jer je zaprimljen kod dobrog liječnika te bi kašnjenje dovelo do znatno težih posljedica. Uslijed ozljede je 6 mjeseci morao biti na bolovanju. Ozljede oka su specifične i mogu biti teške pa je tako i njemu zaostala posljedica da osjeća bolove u oku, mora svakodnevno koristiti umjetne suze radi vlaženja, mora izbjegavati nositi veće terete ili se približavati otvorenom plamenu, nositi naočale kao zaštitu od sunca, a sve to ranije nije trebao. Redovito ide na kontrole preglede u Karlovac. Nakon ozljede mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega pa su mu mama i sestra previjale i kapale oko, tuširale su ga jer voda iz slavine nije smjela doći u oko. Majka i sestra su mu pomagale i oko svakodnevnih poslova koje uslijed ozljede nije mogao obavljati samostalno, a vezani su uz osobnu higijenu i previjanje ozljede. Nakon 4 mjeseca mu se vid lagano počeo vraćati te je nakon toga mogao samostalno voziti automobil.

13. Nakon što je na ročištu 23. rujna 2024. zaključena glavna rasprava, ista je ponovno otvorena na ročištu 5. studenog 2024., a radi dopune postupka i razjašnjenja važnog pitanja od utjecaja na sporno pitanje koje se odnosilo na utvrđenje koliko doza umjetnih suza tužitelj mjesečno koristi kroz razdoblje koje utužuje, da li je riječ o preparatima koje mora kupovati jer nisu pokriveni obveznim niti dopunskim osiguranjem te da li je izbor cijene konkretnog preparata na temelju kojeg postavlja zahtjev za rentom objektivan s obzirom na njegove potrebe.

14. Tužitelj je na ročištu 12. prosinca 2024. u odnosu na korištenje umjetnih suza iskazao da je riječ o medicinskim preparatima koje nužno i neophodno mora koristiti nakon ozljeđivanja, pri čemu ona nisu pokrivena obveznim niti dopunskim zdravstvenim osiguranjem pa ih mora plaćati vlastitim novčanim sredstvima. Ukazao je da cijene takvih preparata variraju a da mu je oftalmolog preporučio korištenje kvalitetnijih preparata pa koristi kapi za oči Bepanthol od 10 ml. Trenutna cijena jedne bočice je nešto više od 16 eura. Postoje i skuplji preparati kao i oni koji su cjenovno nešto jeftiniji. Naglašava da kapi ne sadrže konzervanse pa se nakon otvaranja moraju potrošiti o određenom roku. Uvjetne suze mora koristiti svakodnevno, a pojačano u uvjetima hladnoće i vjetra, pa mjesečno koristi od jedne do dvije bočice kapi Bephantol. Pri tome je u vremenu nakon ozljeđivanja kapi morao koristiti još intenzivnije nego danas, radi čega za period od kolovoza 2021. do listopada 2022. traži iznos koji odgovara vrijednosti dvije bočice odnosno doze, dok nakon tog perioda kao rentu potražuje iznos koji odgovara okvirno protuvrijednosti jedne doze bočice, iako u stvarnosti koristi između jedne i dvije doze mjesečno. Pri tome broj korištenja doza odnosno kapanja dnevno nije ograničen i ovisi o potrebama, a ponekad koristi kapi i više puta dnevno.

15. Iskazu tužitelja sud je priklonio vjeru u cijelosti pronalazeći kako isti jasno, razumljivo i logično opisuje radnje koje je vršio u sklopu svog radnog mjesta predmetnog dana, te samu situaciju uslijed koje je došlo do ozljeđivanja. Takav iskaz je u suglasju sa ostalim provedenim dokazima u postupku i verificiranim ozljedama te zajedno sa istima u sveukupnosti predstavlja činjeničnu osnovu na kojoj je temeljena primjena materijalnog prava. Osim navedenog, tužitelj se u sklopu dopunskog iskazivanja osvrnuo na pitanje količine i načina korištenja umjetnih suza te pojasnio da ih koristi svakodnevno po potrebi i u više navrata, pri čemu ih mora kupovati vlastitim novčanim sredstvima jer nisu pokrivena niti obveznim niti dopunskim zdravstvenim osiguranjem.

16. Temeljem dokaznog prijedloga tužitelja sud je u postupku proveo i odgovarajuće medicinsko vještačenje po imenovanom vještaku oftalmološke struke dr. EV, koja je za potrebe postupka izradila pismeni nalaz i mišljenje (str. 83-86 spisa).

17. U pismenom nalazu i mišljenju od 11. 7. 2024. vještak je detaljno analizirao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja, kojega je potom i osobno pregledao, nakon čega je iznio mišljenje da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu:

- perforacijske rane rožnice desnog oka,

- posljedičnog ožiljka ( leukoma ) rožnice desnog oka,

- poremećaj suznog filma na ozlijeđenom oku.

Tužitelj je pri tome kao posljedicu štetnog događaja trpio:

- bol jakog intenziteta oko 4 dana, srednje do 8 dana a manjeg još do 5 tjedana, pri čemu povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti,

- strah u vidu primarnog koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trpio 4 dana, srednjeg intenziteta 8 dana te manjeg intenziteta 30 dana kumulativno, pri čemu je kasni strah u vidu nelagode i bojazni trajao još oko 2 mjeseca,

Tužitelj je za vrijeme bolničkog liječenja u potpunosti primio tuđu pomoć i njegu, a nakon toga je imao potrebu za tuđom pomoći kroz 6 tjedana i to 2 sata na dan. Potom mu je trebala pomoć još u ukupnom trajanju od 3 mjeseca tri puta tjedno po 1 sat ( mirovanje, kapanje kapljica i stavljanje masti u oko, pomoć pri tuširanju, pranju kose, odlazak u trgovinu, liječniku, kućanski poslovi, u prašini, na vjetru ).

Vještak je utvrdio postojanje privremenog umanjenja životne aktivnosti o oftalmološkog stajališta od 7-8% u periodu od 75 dana odnosno do oporavka vida 14. 10. 2021. U tužitelja zaostaje trajno oštećenje površine ozlijeđenog oka uslijed čega je potrebno redovita svakodnevna potreba podrške korištenjem umjetnih suza i drugih preparata, osobito kod hladnog vremena, na vjetru, prašini, što se ocjenjuje umanjenjem životnih aktivnosti za 5 %.

Naruženje nije zaostalo, a oftalmološki status je stabiliziran 13. 10. 2022. godine.

18. U odnosu na iznesen nalaz i mišljenje vještaka oftalmološke struke sud je priklonio vjeru u cijelosti, nalazeći kako isti na jasan, stručan, razumljiv i logičan način upućuje na povrede, cjelokupan tijek liječenja te posljedice. Pri tome je vještak u sklopu pismenog nalaza i mišljenja dao razumljiva, logična i smislena obrazloženja svih okolnosti koje su od utjecaja na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu zadobivenih povreda, njihovih posljedica te uzročne veze između štetnog događaja i povreda, pri čemu niti same stranke nisu istaknule prigovore na tako iznesen pismeni nalaz i mišljenje.

19. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu od 02. 08. 2021. je utvrđeno da je tuženik kao poslodavac Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prijavio ozljedu na radu tužitelja kao radnika. U predmetnoj prijavi je pri tome od točkom 31. Jasno navedeno da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme redovitog rada.

U odnosu na primjenu materijalnog prava

20. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018; dalje: ZZR), propisano je da kako je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

Odredbom čl. 25. ZZR-a je propisano da (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. Odredbom čl. 111. st. 1. (»Narodne novine«, br. 93/2014, 127/2017., 98/2019., 121/2022. i 64/2023; u nastavku ZR) određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

22. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023; u nastavku: ZOO ) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, te su ista pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta ).

Odredbom čl. 1095. ZOO-a je propisano (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. (2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika

23. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti, imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, imovinske štete s osnove troškova liječenja te rente. Tužitelj takve zahtjeve temelji na tvrdnji da je 26. srpnja 2021. prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta zadobio ozljede rožnice oka uslijed kojih je pretrpio štetu.

24. Tuženik u postupku ne spori da je tužitelj kao djelatnik PU sisačko- moslavačke zadobio ozljedu za vrijeme poslova na zaštiti državne granice koja predstavlja ozljedu na radu. Međutim, usprkos takvoj nespornoj tvrdnji, tuženik osporava svoju odgovornost smatrajući da je do ozljeđivanja došlo isključivo krivnjom tužitelja, te da ne postoje nikakva obilježja nepravilnog ili nezakonitog postupanja tuženika.

25. Stoga je u ovom postupku sporna odgovornost tuženika te visina tužbenog zahtjeva odnosno pitanje da li tuženik kao poslodavac odgovara za ozljedu koju je tužitelj zadobio za vrijeme obavljanja poslova svojeg radnog mjesta. Nakon odgovora na pitanje pravne osnovanosti i u slučaju postojanja odgovornosti tuženika potrebno je odgovoriti na pitanje da li su ozljede koje je tužitelj pretrpio takve naravi da opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade i u kojoj visini, kao i pitanje da li su osnovani tužbeni zahtjevi za naknadom imovinske štete po osnovi tuđe pomoći, troškova liječenja i rente.

26. Pri tome u postupku nije sporno kako je tužitelj zaposlenik tuženika odnosno djelatnik MUP RH, PU Sisačko-moslavačke. U tom smislu je iz iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka utvrđeno da je zaposlen kao službenik granične policije PP Gvozd gdje u sklopu svakodnevnih poslova obavlja poslove vezane za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta te ilegalnih migracija.

27. Nadalje, iz iskaza ĆV ( neposredno nadređenog tužitelju ) je utvrđeno da je PP Gvozd u posljednjih nekoliko godina pod naročitim udarom ilegalnih ulazaka, radi čega službenici poput tužitelja svakodnevno provode radnje i poslove usmjerene na suzbijanje takvog nezakonitog postupanja. Takvi poslovi po naravi stvari obuhvaćaju kretanje nepristupačnim i zaraslim terenima.

28. Temeljem iskaza svjedoka TV i SV, također djelatnika tuženika pri čemu je potonja i sestra tužitelja, je utvrđeno da su navedeni 26. srpnja 2021. zajedno sa tužiteljem obavljali uobičajene poslove u sklopu kojih su na području općine [adresa] uočili ilegalna kretanja migranata na gusto zaraslo terenu – šikari. Nakon što su migrantima dali do znanja da su uočeni, oni su počeli bježati radi čega su tužitelj i svjedoci poduzeli radnje sprječavanja takvog postupanja. Pri tome je tužitelj sa SV krenuo u jednom smjeru, a kolega TV je krenuo u drugom, kako bi zatvorili obruč te spriječili ilegalno kretanje osoba i daljnji bijeg. 29. Tužitelj je u takvom slijedu događanja teško ozlijedio oko na način da je osoba ( ilegalni migrant ) za kojim se kretao, „nategnula“ granu koja se potom vratila i snažno ga udarila u oko.

30. Kako je i sam tuženik kao poslodavac po ozljeđivanju sačinio prijavu o ozljedi na radu ( str. 8-11 spisa), to iz tako provedenog dokaznog postupka nedvosmisleno proizlazi je tužitelj ozlijeđen 26. srpnja 2021., prilikom obavljanja poslova u sklopu svojeg radnog mjesta i u prostoru u kojem obavlja rad, pa je u tom smislu riječ o ozljedi na radu i u mjestu rada sukladno čl. 3. st. 1. toč. 14. i čl. 25. st. 1. ZZR-a.

31. Odgovornost tuženika kao poslodavca se u konkretnom slučaju procjenjuje po objektivnim kriterijima, a kako pravilno ukazuje i sam tužitelj u sklopu tužbe. To znači da tuženik u slučaju ozljede na radu odgovara radniku po načelu uzročnosti, sve prema općim propisima obveznog prava, gdje postoji predmnjeva uzročnosti ( čl. 25. st. 1. ZZR-a). S druge strane, poslodavac se takve odgovornosti može osloboditi ili se ona može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

32. U odnosu na navedene okolnosti ovaj prvostupanjski sud, suprotno navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu, ukazuje da provedenim postupkom nije utvrđeno kako bi postojale okolnosti koji bi oslobađale tuženika odgovornosti ili istu umanjivale u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a.

33. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju kao službenik za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta obavljao poslove koji po svojoj prirodi polaze od kretanja nepristupačnim terenom te lociranja i otkrivanja ilegalnih migranata, te je u sklopu takvog postupanja nakon uočavanja veće grupe migranata i pokušaja prilaska po teško pristupačnom i zaraslom teretnu, zadobio tjelesnu ozljedu oka.

34. Pri tome niti jedan proveden dokaz ne potvrđuje navode tuženika iznesene u sklopu odgovora na tužbu ( da je do ozljeđivanja došlo isključivom krivnjom oštećenog jer da nije uložio dužnu pažnju ) pri čemu valja primijetiti da zakonski zastupnici tuženika takve tvrdnje iznose suprotno navodima nadređenih osoba tužitelju ( a budući da oni nedvosmisleno potvrđuju ozljeđivanje u sklopu okolnosti za koje tužitelj nije odgovoran niti je istima pridonio). Stoga su navodi tuženika paušalni te nisu dokazani niti osnovani obzirom da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme radnog vremena i u okviru obavljanja poslova svojeg radnog mjesta. Iz iskaza nadređene osobe tužitelju ĆV te svjedoka TV je utvrđeno kako je tužitelj u sklopu štetnog događaja postupao sukladno svim pravilima o protokolu te je bio opremljen i imao na sebi sve ono što je propisano važećim propisima u pogledu nošenja službene odjeće.

35. Stoga se u takvim okolnostima odgovornost tuženika kao poslodavca temelji na pravilima o objektivnoj odgovornosti, a kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi dovele do isključenja ili umanjenja odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. ZZR-a ( jer do ozljeđivanja nije došlo uslijed više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje tužitelja ili treće osobe ) to je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju kao radniku u takvim okolnostima.

36. Nakon utvrđivanja odgovornosti tuženika valjalo je pristupiti ispitivanju osnovanosti tužbenih zahtjeva po osnovama neimovinske štete, imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, imovinske štete na ime troškova liječenja te rente.

Posebno u odnosu na potraživanje neimovinske štete

37. Po navedenoj osnovi tužitelj potražuje ukupan iznos od 3.981,68 EUR sa pripadajućom kamatom od 22. 10. 2022..

38. U tom smislu je valjalo utvrditi da li je zadobivena povreda tužitelja takvog intenziteta da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u toj visini. U odnosu na samu visinu potraživanja, sud je uzeo u obzir prvenstveno nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je na stručan i nepristran način obrazložio i pojasnio sve kriterije potrebne za ocjenu visine nastale štete, ali i ostale činjenice koje su od utjecaja na visinu štete odnosno pravičnu novčanu naknadu ( čl. 1100. ZOO-a) a koje je utvrdio u sklopu provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i samog tužitelja.

39. Vještak se pri tome jasno očitovao na prirodu svih ozljeda koje je tužitelj pretrpio, analizirao je zdravstveno stanje prije štetnog događaja, da bi potom jasno i razumljivo ukazao na povrede koje su u izravnoj vezi sa štetnim događajem te posljedice istih ( pobliže navede u točki 18. ovog obrazloženja).

40. Ovaj prvostupanjski sud je potom prihvatio takva utvrđenja u odnosu na intenzitet i trajanje fizičke boli, straha, trajnih posljedica te potrebe za tuđom pomoći pri čemu su isti glede visine razmotreni uz primjenu pravnog stajališta iznesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH ( 2/20 ) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj: Su-IV-47/2020-5 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% te se kao takvi primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

41. Pri tome valja ukazati da navedeni kriteriji predstavljaju samo orijentacijske okvire te dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu ne smije predstavljati strogi matematički izračun, već je sud prilikom ocjene dužan uzeti u obzir sve konkretne okolnosti slučaja, a koje se osim medicinski dokumentiranih ozljeda moraju sagledati i kroz prizmu nelagodnosti i cjelokupnih okolnosti koje su tužitelja ograničavali u svakodnevnom životu u odnosu na njegov život prije te nakon nesreće.

42. Tužitelj bi tako uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova po sadašnjim kriterijima pripadalo pravo na iznos od 1.200,00 EUR (bol jakog intenziteta oko 4 dana, srednje do 8 dana a manjeg još do 5 tjedana,).

43. U odnosu na kriterij straha tužitelju bi uzimajući u obzir intenzitet i važeće kriterije pripadalo pravo na novčani iznos od 2.000,00 EUR (strah u vidu primarnog koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta koji je trpio 4 dana, srednjeg intenziteta 8 dana te manjeg intenziteta 30 dana kumulativno, pri čemu je kasni strah u vidu nelagode i bojazni trajao još oko 2 mjeseca).

44. U odnosu na trajne posljedice tužitelj je zadobio perforacijske rane rožnice desnog oka u sklopu kojih je pretrpio umanjenje životne aktivnosti s oftalmološkog stajališta od 7 do 8 % u periodu od 75 dana ( do oporavka vida 14. 10. 2021.), a nakon čega je kod istoga zaostalo trajno oštećenje površine ozlijeđenog oka ocjenjeno kao umanjenje životnih aktivnosti od 5 %, pri čemu je u taj postotak uzeta u obzir i povremena bol koja je trajna ( a koja nije uzeta u obzir kod kriterija bolova).

45. Takve trajne posljedice po stajalištu ovog suda ozbiljno utječu na kvalitetu tužiteljeva života, obzirom da on predstavlja osobu mlađe životne dobi rođenu 1992 godine koja će se sa trajnim posljedicama morati suočavati čitav vremenski period u sklopu ostatka životnog vijeka, radi čega takve okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade po tom kriteriju u visini od 800 EUR-a.

46. Prilikom odluke o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir ne samo nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, već i sve ostale okolnosti za koje smatra da su od utjecaja na dosuđivanje pravične novčane naknade, a koje su djelomično ranije ukazane. Osim toga, tužitelj je zbog nastale povrede morao provoditi čitav niz liječenja, kontrola, pregleda, bio je dulje od 6 mjeseci na bolovanju, morao je koristiti lijekove protiv bolova, nije mogao raditi i obavljati poslove i radnje koje je prije ozljeđivanja svakodnevno vršio ( npr. samostalna vožnja automobilom), a koje sve okolnosti osim kriterija u smislu povreda prava osobnosti, predstavljaju i okolnosti koje su bile od utjecaja na kvalitetu života i svakodnevice nakon štetnog događaja, te nedvojbeno ukazuju kako je isti zbog nesreće morao promijeniti ranije usvojene životne navike odnosno iste u određenoj mjeri prilagoditi novo nastalom stanju koje je uzročno posljedično vezano sa nesrećom u kojoj je nastradao.

47. Stoga bi tužitelj po osnovi pravične novčane naknade na ime neimovinske štete ostvarivao pravo na naknadu u visini od 4.000 EUR-a ( 2.000 temeljem kriterija straha, 1.200 temeljem bolova te 800 temeljem trajnih posljedica ),

48. Međutim, kako tužitelj po toj osnovi potražuje naknadu štete u iznosu od 3.981,68 EUR-a, a sud temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, to je konačno postavljen zahtjev po toj osnovi te visini i iznosu od 3.981,68 EUR-a u cijelosti osnovan.

49. Na iznos neimovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na pripadajuću kamatu temeljem čl. 1103. i 29. ZOO-a. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva, pa kako se tužitelj u sklopu mirnog rješavanja spora obratio sa zahtjevom tuženiku koji ga je zaprimio 21. 10. 2022., to tužitelj na neimovinsku štetu ostvaruje pravo na kamatu od zatraženog dana tj. 22. listopada 2022..

Posebno u odnosu na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege

50. U odnosu na taj vid imovinske štete tužitelj potražuje ukupan iznos od 400 EUR-a ( specificiran podneskom od 7. kolovoza 2024.).

51. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj je za vrijeme bolničkog liječenja u potpunosti primio tuđu pomoć i njegu, a nakon toga je imao potrebu za tuđom pomoći kroz 6 tjedana i to 2 sata na dan. Potom mu je trebala pomoć još u ukupnom trajanju od 3 mjeseca tri puta tjedno po 1 sat vezano za mirovanje, kapanje kapljica i stavljanje masti u oko, pomoć pri tuširanju, pranju kose, odlazak u trgovinu, liječniku, kućanski poslovi, u prašini, na vjetru.

52. I iz iskaza tužitelja te svjedoka SV je utvrđeno da je tužitelj nakon ozljeđivanja živio u zajedničkom domaćinstvu sa majkom i sestrom ( navedenom svjedokinjom ) koje su mu pomagale ( tako da su mu svaka 4 sata previjale i kapale oči ) te pružale pomoć oko svakodnevnih poslova koje nije mogao samostalno obavljati ( vezano uz osobnu higijenu te prijevoz).

53. U odnosu na imovinsku štetu po toj osnovi, valja ukazati da utvrđivanje njezine cijene nije fiksno određeno te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja, a prilikom donošenja odluke se mogu uzeti u obzir dostavljeni ili općepoznati podatci o visini pružanja neke usluge.

54. Osim toga, sudska praksa se prilikom donošenja odluke o visini tuđe pomoći i njege uslijed nemogućnosti utvrđivanja egzaktnog i jednoobraznog iznosa, ustaljeno poziva na načelo slobodne ocjene dokaza koje proizlazi iz čl. 223. ZPP-a.

55. Iako tuđa pomoć i njega predstavlja naknadu imovinske štete na koju se ne odnosi primjena Orijentacijskih kriterija, ovaj prvostupanjski sud smatra potrebnim ukazati na činjenicu da je VSRH pravnih stajalištem iz 2020., jasno ukazao na potrebu povećavanja iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz razloga povećanja troškova života ( pri čemu se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. ).

56. Takvi troškovi se nedvojbeno preslikavaju i na cijenu rada koja je također značajno porasla što znači i na imovinsku štetu. U tom smislu iz opće poznatih i dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku ( https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76856 ) proizlazi da je npr. prosječna mjesečna satnica u listopadu 2024. iznosila 7,21 eura neto a 9,97 euro bruto.

57. Kako se iznosi imovinske štete utvrđuju prema trenutku donošenja sudske odluke, to proizlazi da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete po toj osnovi zasigurno u znatno višem iznosu od zatraženih 3,33 eura po satu ( tužitelj potražuje iznos od 400 EUR-a na procjenu od 120 potrebnih sati tuđe pomoći). Ovo stoga jer bi u slučaju plaćanja takve usluge trećoj osobi morao plaćati satnicu višu od zatražene.

58. Stoga bi tužitelj u konkretnom slučaju ostvarivao pravo na naknadu štete i u višem iznosu od onoga koji tužbenim zahtjevom postavlja u visini od 400,00 EUR-a po osnovu tuđe pomoći, a kako je sud u donošenju odluke vezan tužbenim zahtjevom i načelom dispozicije ( čl. 2. st. 1. ZPP-a ) te nije u mogućnosti dosuditi više od zatraženog iznosa, to je postavljeni zahtjev imovinske štete po osnovi tuđe pomoći u visini od 400,00 EUR-a u cijelosti osnovan, radi čega je glede navedenog valjalo odlučiti kao pod točkom II/ izreke ove presude.

59. Pri tome tužitelj na taj dio tužbenog zahtjeva ostvaruje pravo na kamatu u smislu čl. 1086. i 29. ZOO-a i to od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana kada je takva štete utvrđena ( tako i VSRH Revr-1256/10 od 11. 6. 2013. ). Tužitelj u odnosu na taj dio zahtjeva potražuje kamatu od 21. 10. 2022., pa njegov zahtjev u tom smislu nije osnovan u odnosu na potraživanje kamate za period od 21. 10. 2022. do 14. siječnja 2025., sa kojim dijelom zahtjeva je istoga valjalo odbiti ( toč. IV/ izreke presude).

Posebno u odnosu na potraživanje imovinske štete po osnovi troškova liječenja te rente

60. Tužitelj tim djelom tužbenog zahtjeva potražuje isplatu 437,98 EUR-a te 14,72 EUR-a s osnove buduće rente, a koje iznose temelji na troškovima za preparate ( tzv. umjetne suze ) koje mora svakodnevno koristiti nakon štetnog događaja i ozljeđivanja.

61. U tom smislu valja ponoviti da je provedenim postupkom utvrđeno kako je tužitelj za vrijeme rada zadobio tjelesnu ozljedu u vidu perforacije rožnice desnog oka i u sklopu kojeg je zadobio ožiljak ( leukom ) rožnice desnog oka te je došlo do poremećaja suznog filma na ozlijeđenom oku.

62. Nadalje, provedenim vještačenjem je utvrđeno da je uslijed zaostalog trajnog oštećenja površine ozlijeđenog oka tužitelju potrebna redovita svakodnevna podrška korištenjem umjetnih suza i drugih preparata, osobito kod hladnog vremena, na vjetru, prašini i slično.

63. Tužitelj je na predmetnu okolnost korištenja "umjetnih suza" kao preparata saslušan na ročištu 23. rujna 2024., u sklopu dopunskog saslušanja, kojom prigodom je iskazao da je riječ o preparatima koje mora svakodnevno koristiti, zatim da nisu obuhvaćeni obveznim niti dopunskim osiguranjem pa ih mora plaćati vlastitim sredstvima, a koristi Bepanthol kapi od 10 ml čija cijena je trenutno nešto viša od 16 EUR-a. Osim toga, tužitelj je ukazao da postoje preparati koji su cjenovno skuplji od onih koje koristi, kao i oni koji su nešto povoljniji, a konkretne preparate koristi prema preporuci oftalmologa. U odnosu na sam intenzitet i količinu korištenja takvih preparata, tužitelj je ukazao da je u periodu nakon ozljeđivanja ( pa do listopada 2022. ) koristio dvije bočice kapi od 10 ml mjesečno, dok nakon tog perioda troši između jedne i dvije bočice "umjetnih suza" mjesečno.

64. Stoga iz tako provedenog dokaznog postupka nedvosmisleno proizlazi utvrđenje prema kojemu tužitelj uslijed ozljeđivanja na radnom mjestu 26. srpnja 2021. i zadobivene trajne ozljede oštećenja rožnice oka, mora svakodnevno i nužno vlastitim sredstvima plaćati medicinske preparate u vidu tzv. "umjetnih suza".

65. Tužitelj je u odnosu na visinu takvog zahtjeva dostavio presliku računa ( str. 19 spisa) iz kojeg je razvidno da je cijena preparata koji koristi po preporuci oftalmologa 18. 10. 2022. ( kada je račun izdan ) iznosila 14,72 EUR-a, dok je iz iskaza na ročištu 12. prosinca 2024. utvrđeno da sadašnja cijena iznosi nešto više od 16 EUR-a.

66. Materijalno pravnu osnovu takvog potraživanja čini odredba čl. 1095. ZOO- a kojom je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a ako su ozlijeđenom potrebe trajno povećane, odgovorna osoba dužna je plaćati mu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

67. Kako je u postupku nedvosmisleno utvrđeno da će tužitelj zbog zadobivene ozljede na radu trajno i doživotno imati potrebu korištenja preparata u obliku tzv. umjetnih suza, a koje izdatke plaća iz vlastitih sredstava jer nisu osigurane u sklopu obveznog ili dopunskog zdravstvenog osiguranja, to je postavljeni zahtjev za novčanom rentom u iznosu od 14,72 EUR-a osnovan, obzirom da predstavlja okvirni sada čak i niži ekvivalent iznosa koji odgovara cijeni proizvoda koji tužitelj nužno koristi prema preporukama oftalmologa.

68. U odnosu na potraživanje iznosa od 437,98 EUR-a za period od kolovoza 2021. do listopada 2022. odnosno ( kroz 15 mjeseci), provedenim postupkom je utvrđeno da je tužitelj u tom periodu nakon ozljeđivanja imao pojačanu potrebu za korištenjem takvih preparata, pri čemu je koristio dvije bočice preparata mjesečno, da bi potom u periodu nakon što mu je oftalmološki status stabiliziran u listopadu 2022., koristio između jedne do dvije bočice umjetnih suza mjesečno.

69. Kada se iznos dvije bočice od po 14,72 EUR-a tj. 29,44 EUR-a mjesečno, pomnoži sa 15 mjeseci ( kolovoz 2021. do listopada 2022. ) dobije se iznos od 441,98 EUR-a.

70. Stoga je postavljeni tužbeni zahtjev po osnovi buduće rente mjesečno u iznosu od 14,72 EUR-a kao i po osnovi plaćenih troškova liječenja odnosno kupljenih preparata u iznosu od 437,98 EUR-a u cijelosti osnovan, pri čemu i u pogledu tog dijela zahtjeva sud odlučuje temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a u granicama postavljenog zahtjeva, a sve temeljem čl. 1095 ZOO-a, uz pripadajuću kamatu na imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja od dana donošenja prvostupanjske odluke kao trenutka kojim je takva obveza tuženika utvrđena ( točka III/ izreke presude).

Posebno u odnosu na troškove postupka

71. U odnosu na trošak postupka tužitelju pripada pravo u smislu čl. 154. st. 5., čl. 155., i čl. 164. ZPP-a. Pri odluci o troškovima postupka sud je uzeo u obzir činjenicu uspjeha u sporu u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje po svim osnovama neimovinske i imovinske štete te djelomičan uspjeh samo u pogledu sporednog potraživanja ( kamata na imovinsku štetu temeljem tuđe pomoći). Osim navedenog je uzeta u obzir činjenica prema kojoj je tuženik u cijelosti osporavao kako pravnu osnovanost, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga tužitelj ostvaruje pravo u cijelosti na naknadu troškova postupka temeljem spomenutih odredbi ZPP-a, zatim Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje: Tarife) te troškovnika ( str. 107 spisa ) i to u odnosu na sljedeće radnje: • trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 19. 10. 2022. ( str. 23-26 spisa ) koji je bio nužan i neophodan u smislu čl. 155. ZPP-a u vezi Tbr.7.1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR-a,

• trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a ( Tbr. 7.1. Tarife), • trošak zastupanja na ročištima 5. 02. 2024., 13. 03. 2024., 23. 09. 2024. i 12.

12. 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 EUR- a za svako ročište ( Tbr. 9.1. u vezi 7.1. Tarife), ukupno 800,00 EUR-a po toj osnovi,

• trošak zastupanja na ročištu 2. 5. 2023. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR-a ( Tbr. 9.2. u vezi 7.1. Tarife), • trošak sastava obrazloženih podnesaka od 31. 01. 2023. ( kojim je odgovorno na navode odgovora na tužbu tuženika ) te 07. 08. 2024. ( kojim se očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka te postavio tužbeni zahtjev ) u iznosu od po 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 8.1. Tarife, ukupno 400,00 EUR-a po toj osnovi, • pripadajući porez na iznos od 1.700,00 EUR-a što iznosi 425,00 EUR-a, • materijalni trošak plaćenog medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR- a,

što čini ukupni parnični trošak u iznosu od 2.525,00 eura ( točka V/ izreke presude).

72. Prema toma i zaključno, kada je provedenim postupkom utvrđeno da je tužitelj kao službenik za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta za vrijeme dok je obavljao uobičajene poslove svojeg radnog mjesta koji se sastoje od kretanja nepristupačnim terenom te lociranja i otkrivanja ilegalnih migranata, dana 26. 07. 2021. zadobio tjelesnu ozljedu u vidu perforacije rožnice desnog oka, ožiljka ( leukoma ) rožnice desnog oka te poremećaj suznog filma na ozlijeđenom oku, u takvim se okolnostima odgovornost tuženika kao poslodavca temelji na pravilima o objektivnoj odgovornosti, a kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi dovele do isključenja ili umanjenja te odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. ZZR-a, to je tuženik kao poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koja se u smislu čl. 111. st. 1. ZR-a procjenjuje prema općim pravilima obveznog prava, radi čega je isti u obvezi nadoknaditi neimovinsku štetu kao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.981,68 EUR-a ( toč. I/ izreke), imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći u iznosu od 400,00 EUR- a ( toč. II/ izreke), potom imovinsku štetu na ime troškova liječenja u iznosu od 437,98 EUR-a te buduću rentu u iznosu od 14,72 EUR-a ( toč. III izreke), na koje iznose tužitelj ostvaruje pravo na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, sve kako je pobliže pojašnjeno obrazloženjem ove odluke.

73. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Sisak, 15. siječanj 2025.

S u d a c

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

• Tužitelju po pun.

• Tuženiku po zakonskom zastupniku