Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
K-1/2024-36
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Jurišića, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Vesne Petković i Damira Vučenovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FŽ zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019, dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 7. studenog 2023., broj KO-DO-15/2023 nakon održane javne rasprave dana 13. siječnja 2025. u prisutnosti optuženika, njegove braniteljice, odvjetnice Ankice Giljanović i zamjenika Županijske državne odvjetnice u Šibeniku, PŽ, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. OPTUŽENI: FŽ, sin Ivana, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, upravni pravnik, sa završenom VSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje djece, dobrog imovinskog stanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
k r i v j e
što je u vremenu od 12. svibnja 2020. do 14. prosinca 2020., u Šibeniku, kao jedini član uprave i direktor trgovačkog društva "Kocka" d.o.o., iako dužan temeljem članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 24/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, u cilju da sebi pribavi znatnu imovinsku korist, na štetu trgovačkog društva "Kocka" d.o.o., najprije sačinio, a zatim sklopio i potpisao 12. svibnja 2020. ugovor o kupoprodaji nekretnine u kojem neistinito naveo da on kao direktor trgovačkog društva "Kocka" d.o.o. prodaje stan koji vlasništvo tog društva i koji se nalazi u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], označen kao čest. br. 1135/2 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 29,84 metara, FŽĐ za iznos od 160.000,00 kuna, što znao da nije istina, budući on FŽĐ dao u cijelosti novac za kupnju stana koji je on potom uplatio na račun trgovačkog društva "Kocka" d.o.o., sve to kako bi potom zatražio od FŽĐ da proda predmetni stan, stvarnog vlasništva "Kocka" d.o.o., a novac od prodaje uzme i zadrži za sebe, što se i dogodilo, kada **.**.2020. PŽĐ prodao predmetni stan ČŽ za iznos od 65.000,00 eura, a on novac uzeo sebi, oštetivši tako trgovačko društvo "Kocka" d.o.o. za iznos od 43.764,35 eura,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju označeno po članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11).
II. Stoga se optuženi FŽ temeljem članka 246. stavka 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
potom mu se temeljem članka 56. KZ/11 izriče
UVJETNA OSUDA
s tim da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Temeljem članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da novčani iznos od 65.000,00 eura predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, utvrđuje se da je novčani iznos od 65.000,00 eura imovina Republike Hrvatske pa se nalaže optuženom FŽ da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 65.000,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 dužan je optuženik naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 eura.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu od 7. studenog 2023. pod brojem KO-DO-15/2023 protiv optuženog FŽ zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. te kaznenog djela iz članka 279. stavka 1., sve KZ/11, pobliže opisanih u izreci navedene optužnice.
2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik se očitovao na način da se ne smatra krivim.
3. U dokaznom postupku po članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka ČŽ (list 333-334, 430 spisa), svjedoka NŽ (list 366-367 te 430-431 spisa), svjedokinje AŽ (list 362-363 te 431 spisa),svjedoka FŽĐ (list 330-331, 373 i 434 spisa). Pročitan je promet po računu društva Kocka d.o.o. otvoren u HPB d.d. (list 11-182 spisa), promet po računu za razdoblje od 2. studenog do 31. prosinca 2012. za ČŽĐ otvorenog u Addiko banka d.d. (list 187 spisa), izvodi po tekućem računu građana ČŽĐ otvoren u Addiko banka d.d. (list 188-246), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 15. srpnja 2017. između društva Kocka d.o.o. i SŽ (list 250 -252 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 12. svibnja 2020. između FŽĐ i društva Kocka d.o.o. (list 254-257 spisa), tabularna izjava (list 258 spisa), račun br. 062/1/1 od društva Kocka d.o.o. od 11. studenog 2020., račun br. 068/1/1 društva Kocka d.o.o. od 11. prosinca 2020., kartice kupaca društva Kocka d.o.o. (list 261 spisa), kartice dobavljača društva Kocka d.o.o. (list 262 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 7. prosinca 2021. PP Šibenik s Ispostavom Primošten (list 263 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Šibenik s Ispostavom Primošten od 7. prosinca 2021. (list 264 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku (list 269-276 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagreb (list 292-293, 307-308 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. prosinca 2020. između FŽĐ i ČŽ (list 313-316 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 317-318 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku (list 374-404 spisa). te uvjerenje Ministarstva uprave i pravosuđa Uprave za kazneno pravo, Uprave za kaznene evidencije (list 405).
4. Optuženik je u svojoj obrani pred policijom kazao da je 2017. podigao kredit kako bi kupio stan u [adresa], na predjelu Trešnjevke i u 2020. odlučio ga je prodati FŽĐ, o čemu postoji ugovor o prodaji stana te da ništa nije fiktivno. Stan je prodao kako bi mogao zatvoriti kredit na nekretnini koju ima u centru grada te je plaćen porez.
4.1. U obrani pred državnim odvjetnikom optuženik se branio šutnjom.
4.2. Na raspravi je kazao da stoji pri obrani koju je iznio u policiji, da je kako bi kupio odnosno kako bi Kocka d.o.o. kupila taj stan podigao kredit od HPB-a, misli da se radi o iznosu od 70.000 kuna s kojim je kupio stan na Trešnjevci od SŽ i za taj kredit stavio je pod hipoteku svoju privatnu nekretninu u centru [adresa], nakon čega je kazao da se ispravlja, da se zabunio, radi se o iznosu od 130.000 kuna, i to je Kocka platila preko računa SŽ i uredno je potom Kocka platila porez na nekretninu. Nakon toga da je došla korona i on donio odluku da se proda taj stan kako bi se zatvorio kredit i tada su suosnivači tvrtke bili AŽ i NŽ. I tada Kocka prodaje stan FŽĐ, bratu od AŽ, i to za iznos od 160.000 kuna te poslije nekog vremena saznaje da je taj stan kupila najbolja prijateljica NŽ, ustvari kuma od Markove žene, ne zna za koji novčani iznos i tvrdi definitivno da nije uzeo nikakve novce i da se nije našao s EŽ, a kamoli da je s EŽ popio kavu, nalazio se. Nadalje je, a nakon što je izjavio da ne želi odgovarati na pitanja državnog odvjetnika, a niti na pitanja vijeća, već isključivo na pitanja svoje braniteljice, kazao da s PŽĐ nikada nije odlazio u Zagreb, da od EŽ nije primio iznos od 65.000 eura niti bilo kakav iznos, nju da ne zna. Od trenutka kada je kupio nekretninu od SŽ pa do prodaje nekretnine, na toj nekretnini da nije radio nikakva ulaganja, osim što je nabavio jednu klimu. Da mu je NŽ rekao da je PŽĐ prodao stan, ali ne sjeća se sada kada je on to rekao, a ČŽ prvi je put vidio ovdje na sudu. Novac u iznosu od 160.000 kuna ili bilo kakav drugi novac za kupnju stana u [adresa] da nije dao FŽĐ. Sada da je vlasnik i direktor tvrtke Kocka d.o.o., a kada se ovo sve dešavalo, NŽ i AŽ su izašli, odnosno kada je sve ovo završilo, NŽ i AŽ su izašli iz tvrtke. Tvrtka Kocka da nema apsolutno nikakve štete od prodaje stana FŽĐ. on da već dvadeset i nešto godina radi u poslovnom svijetu i nikada nijednoj tvrtki ne bi napravio štetu.
5. Svjedok PŽĐ je u svom prvom iskazu pred državnim odvjetnikom izjavio da je početkom 2020. na poziv MŽ došao u prostorije tvrtke Kocka d.o.o. jer da mu je MŽ rekao da ga je pozvao iz razloga da sklopi fiktivni ugovor da kupuje stan koji se nalazi u Zagrebu, a koji je u vlasništvu tvrtke Kocka d.o.o. Na to da je pristao, mislio mu je napraviti uslugu. Nakon toga, sad se ne može sjetiti u kojem je to mjesecu bilo, ali je bilo 2020. FŽ ga je pozvao da dođe u prostorije tvrtke Kocka d.o.o. da vidi i potpiše ugovor o kupoprodaji nekretnine pa je došao u prostorije tvrtke Kocka d.o.o. i potpisao ugovor o prodaji nekretnine, a taj ugovor nije čitao, a nije ga čitao iz razloga što mu je htio napraviti uslugu, a iz razloga jer je njegova sestra radila u navedenoj tvrtki. Misli da je isti dan kad je potpisao ovaj ugovor o kupoprodaji nekretnine zajedno s FŽ otišao kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora, a tog dana vidio je da je FŽ imao kod sebe i tabularnu izjavu koju je kako je vidio ovjerio javni bilježnik. Isplatu kupoprodajne cijene, dalje navodi, je sam izvršio, ali s novcem koji mu je u dva navrata dao FŽ, misli da je to bilo sveukupno oko 160.000,00 kn, a ovaj novac od FŽ nije dobio prije sklapanja kupoprodajnog ugovora nego tek nakon nekog vremena od sklapanja ugovora i njegove ovjere kod javnog bilježnika, a taj je novac uplatio u Hrvatskoj poštanskoj banci na račun tvrtke Kocka d.o.o i kada je izvršio uplatu u oba ova navrata nakon toga je otišao do FŽ i to u prostorije tvrtke Kocka d.o.o. i dao mu uplatnice od banke kao dokaz da je izvršio uplate kupoprodajne cijene, a sjeća se da mu je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od strane porezne uprave u [adresa] ispostavljeno porezno rješenje da mora platiti porez i ovo rješenje s uplatnicom je dao MŽ koji mu je potom dao novac da plati porez, misli da se radilo o iznosu od 9.000,00 kuna koje je on ponovno uplatio u Hrvatskoj poštanskoj banci te FŽ dostavio uplatnicu o izvršenoj uplati. Nadalje je iskazao da misli da je bilo koncem 2020. kada ga je ponovno nazvao FŽ i rekao da on ima kupca za naprijed navedeni stan te da bi trebao samo potpisati ugovor da prodaje taj stan a da mu je htio ponovno učiniti uslugu, ugovor je potpisao i taj je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa], kao i aneks ugovora koji je ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa], vidio je da u ugovoru o kupoprodaji nekretnine stoji da stan prodaje ČŽ, međutim on tu osobu nikad nije vidio, a ništa u ugovoru nije čitao pa i ne zna za koji iznos novca je taj stan prodan. Kod potpisa ugovora kod javnog bilježnika s njim su bili FŽ i EŽ, a nije znao u kojem je tu svojstvu EŽ, a niti je pitao. Nakon toga ja više nisam imao nikakav kontakt sa FŽ niti EŽ, a niti s osobom kojoj je stan prodan.
5.1. Pri ponovnom ispitivanju kod državnog odvjetnika svjedok je iskazao da nikad nije bio vlasnik stana u [adresa] koji se nalazi na predjelu Trešnjevka, stvarni vlasnik je bilo TD „Kocka“ d.o.o., a on je samo htio učiniti uslugu FŽ i samo je „papirnato“ kupio taj stan od TD „Kocka“ d.o.o., a potom ga isto tako i „papirnato“ prodao osobi ČŽ, kod sklapanja ovog drugog kupoprodajnog ugovora bio je u odvjetničkom uredu EŽ zajedno s MŽ i tu je potpisao kupoprodajni ugovor, nikakav novac na ime kupoprodajne cijene nije dobio od EŽ niti bilo koga drugog, a to nije mogao niti dobiti jer nije uopće vlasnik stana, a on i FŽ su nakon potpisa otišli kod javnog bilježnika te se poslije nisu ponovno vraćali kod odvjetnice EŽ, nikada nije upoznao osobu koja je kupila stan, u tom stanu nikada nije bio, a nije imao ni ključeve od stana.
5.2. Na raspravi je svjedok iskazao da FŽ poznaje preko svoje sestre koja je radila u njegovoj firmi i kada je bio kod sestre u firmi FŽ ga je pitao da mu bude kupac za stan u [adresa] firme Kocka, čiji je on vlasnik i direktor pa je on odlučio pristati i pomoći mu. Nakon par dana, dalje navodi, bili su kod bilježnika, s tim da ga je FŽ uputio kod tog bilježnika, tamo je potpisao ugovor o kupoprodaji, ne sjeća se kolika je bila cijena u ugovoru, zna da se radilo o stanu u [adresa], na Trešnjevci, jer je tako navedeno u ugovoru, a on je nešto tog ugovora ipak pročitao, odnosno samo je početak tog ugovora čitao, a dalje nije, ne zna koja je cijena bila navedena u ugovoru. Nakon toga FŽ mu je u dva navrata dao novce da on plati kao cijenu za taj stan pa je otišao u HPB i uplatio u dva navrata te iznose, na račun Kocke d.o.o., a podatak o računu mu je dao FŽ, a nakon ove druge uplate FŽ je u njegovu firmu donio potvrde o tim uplatama i to je to. Još jednom je s FŽ bio kod bilježnika, zajedno su išli u Zagreb kod tog bilježnika gdje je potpisao isto kupoprodajni ugovor o tom istom stanu, ne sjeća se koja je cijena stana navedena u tom ugovoru, FŽ je vjerovao na riječ, ugovor nije čitao, a oba ova ugovora o kupoprodaji nakon što ih je potpisao kod bilježnika i dobio primjerak odnio je u stan i stavio u ladicu, ali ih nije čitao, FŽ je vjerovao na riječ. Kada su mu predočeni iskazi pred državnim odvjetnikom, izjavio je da svote novaca koje je spominjao kod državnog odvjetnika, od 160.000 i 9.000 kuna su točni iznosi, a ranije ih nije spominjao iz razloga koje ne može objasniti, a kod ugovora o kupoprodaji kada je bio kupac FŽ i on su bili u uredu odvjetnice EŽ u [adresa], a to nije spominjao jer je mislio da to nije bilo bitno. Nadalje je izjavio da kada je bio u svojstvu prodavatelja stana u dva je navrata bio kod javnog bilježnika, jednom u [adresa], a nakon mjesec dana u Zagrebu, oba puta s FŽ, a potpisao je kao prodavatelj ugovor kod javnog bilježnika kako u [adresa], tako u Zagrebu, i tada uopće nije bilo EŽ, a razliku u pogledu EŽ te koliko sam puta bio kod bilježnika za ovaj ugovor ne može objasniti. Što se tiče novaca od prodaje stana, on ih nije vidio vidio, FŽ mu o novcima ništa nije spominjao, a u Zagreb je išao s autom od gospodina FŽ, njih dva su išli, ne sjeća se je li tko još bio u autu.
6. Svjedokinja ČŽ je u svom iskazu izjavila kako je u prosincu 2020. prodala stan u [adresa] za 100.000,00 eura, a s kupcem se našla u odvjetničkom uredu EŽ koja je sačinila kupoprodajni ugovor o kupoprodaji, kupac joj je odmah na ruke dao 50.000,00 eura, a ostatak u kunama, točnije kupac je novac stavio na stol od odvjetnice EŽ, koja uzima novac u iznosu od 65.000,00 eura i stavlja ga u svoj sef, s tim da joj je odvjetnica prije dolaska kupca u ured rekla kako bi bilo dobro da joj taj novac koji će dobiti na ime kupoprodajne cijene ne propadne nego da kupi jedan, njoj poznati stan u [adresa], na predjelu Trešnjevka, na što joj je rekla da to ne bi bila loša ideja jer da ako kupi stan da bi ga mogla iznajmljivati. Nakon kratkog vremena EŽ joj je rekla da jedna osoba prodaje stan koji bi ja trebala kupiti i to upravo ovaj stan koji je naprijed navela. Ugovor o kupoprodaji tog stana EŽ joj je donijela u stan kod njenog brata u [adresa] gdje je tada živjela, a taj je ugovor površno pročitala pa je vidjela da kupuje stan u [adresa] na predjelu Trešnjevke, ne znam koja je kupoprodajna cijena pisala u ugovoru, međutim njoj je EŽ rekla da je stan kupila za iznos od 65.000,00 eura, a osobu koja prodaje stan nije vidjela, a niti zna koja je osoba njoj prodala stan, a niti je bila u tom stanu u [adresa], nije joj poznato da bi bio sačinjen aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine, od EŽ nije dobila niti ugovor o kupoprodaji nekretnine niti aneks tog ugovora, tražila je od nje da joj dostavi ugovor i aneks, ali je uvijek nešto izmišljala da ne dostavi. Od EŽ je zatražila da ovaj stan proda što je ona i učinila te joj je na ime kupoprodajne cijene dala iznos od 75.000,00 eura, a ne zna tko je kupio taj stan jer je ona sređivala tu dokumentaciju.
7. Svjedokinja AŽ je iskazala kako se zaposlila u TD „Šibenik Media Marketing Servis“ u veljači 2012., koje društvo je 2015. promijenilo naziv u Kocka d.o.o. gdje je radila do 8. rujna 2022., a na inicijativu FŽ u ožujku 2020. do studenog 2021 NŽ i ona bili su članovi društva, a poznato joj je da za ovo vrijeme kad je bila član društva član uprave i direktor društva bio FŽ, a prije nego što je postala član društva FŽ joj je rekao da TD „Kocka“ d.o.o. ima u vlasništvu stan u [adresa]. u kojem bi kad bi išli na službeni put u Zagreb znali prespavati. Poznato joj je da je FŽ potom prodao ovaj stan NŽĐ, što se dogodilo 2020., a prije prodaje FŽ je pitao da li ima koju osobu od povjerenja iz razloga što bi TD „Kocka“ d.o.o. prodala taj stan toj osobi pa mu je rekla da bi ta osoba mogla biti njen brat PŽĐ. pa je brata upoznala s FŽ i nakon nekog vremena njen je brat u više navrta dolazio u prostorije TD „Kocka“ d.o.o., a nije joj poznato da je taj stan dalje prodan drugoj osobi. S bratom o njegovoj kupnji stana nije pričala, a ne sjeća se gdje je njen brat tada radio.
8. Svjedok NŽ je u svom iskazu pred državnim odvjetnikom izjavio da je na nagovor Joška Živkovića 201. postao član društva, član uprave i direktor TD „Kocka“ d.o.o., a što je trajalo nekoliko mjeseci, a početkom 2020. njega je kao i kolegicu AŽ FŽ zamolio da ponovno postanu članovi društva, što su pristali i bili članovi društva do početka 2021. Misli da je bila 2019. kada mu je rekao FŽ da je TD „Kocka“ d.o.o. vlasnik stana u [adresa], na predjelu Trešnjevka, a 2020., sada ne zna koji mjesec mu je rekao da je „Kocka“ d.o.o. prodala ovaj stan, a poslije mjesec dana AŽ mu je rekla da je taj stan kupio PŽĐ, da je to njezin brat. Nadalje je iskazao da su on i kolegica AŽ bili obični zaposlenici u TD „Kocka“ d.o.o., bez obzira što su on i AŽ bili jedno vrijeme članovi društva, a sve poslove društva i to sklapanje ugovora, financijsko računovodstveno poslovanje, sve transakcije kao i sve gdje bi se odlučivalo o poslovima trgovačkog društva isključivo je vodio i odlučio za društvo FŽ, koji je u stvarnosti jedino bio „pravi vlasnik“.
8.1. Na raspravi je svjedok dopunio svoj iskaz navodeći kako je stan u [adresa] bio u vlasništvu firme Kocka d.o.o. i u njemu je nekoliko puta prespavao, a FŽ mu je bio spomenuo da prodaje taj stan i on je FŽ rekao da postoji kupac, a to je TŽ i njih dvoje su kasnije imali sastanak, s tim da on ne zna što su se oni dogovorili, zna samo da je stan prodan FŽĐ, a ne može točno smjestiti vrijeme kada je to FŽ tražio od njega da se nađe kupac.
9. Svjedokinja EŽ je u svom iskazu pred državnim odvjetnikom izjavila da je FŽ upoznala prije petnaestak godina preko svog prijatelja ŠŽ koji je radio u nekom trgovačkom društvu kojeg je bio vlasnik FŽ, ona da ne zna da bi TD „Kocka“ d.o.o. imalo u vlasništvu stan u [adresa], a također joj nije poznato da bi taj stan bio prodan ČŽĐ, a poznato joj je da bi taj stan poslije PŽĐ prodao ČŽ. Njoj je, dalje navodi, NŽ 2020. rekao da netko od njegovih želi prodati stan koji se nalazi u Zagrebu pa mu je rekla da se može raspitati da li bi netko kupio taj stan te je nazvala ČŽ i rekla joj da ima na prodaju jedan stan u [adresa] koji se nalazi na Trešnjevci, koji se sastoji od dvije etaže, a NŽ joj je rekao da može pogledati ovaj stan te da se ključevi od stana nalaze kod susjeda koji su ključ ostavili u jednoj trgovini preko puta stana pa je otišla u tu trgovinu, uzela ključ i pogledala stan i odmah nakon toga nazvala je ČŽ i rekla da je stan dobar i da je cijena povoljna, a prije nego što je otišla pogledati stan da NŽ joj je rekao da je cijena 65.000,00 eura. Kada je ČŽ rekla kupoprodajnu cijenu ona joj je rekla da je to u redu i da pristaje da će kupiti stan. Ne zna koliko je prošlo vremena ali je za kratko vrijeme sačinila ugovor o kupoprodaji nekretnine koju prodaje PŽĐ, a kupuje ČŽ, ugovor je sačinila fizički u [adresa], nije bila ni s kupcem niti s prodavateljem radi ovjere tog ugovora u [adresa], a kada je onaj dan sačinila ugovor prije sačinjavanja istog njoj su u kancelariju došli PŽĐ i FŽ, a on je izvukla preko interneta podatke o stanu, nakon čega je sačinila ugovor, ne može se sjetiti je li tada bilo komunikacije u svezi predmetnog stana između nje i MŽ, a ne može se sjetiti da li je od strane kupca i prodavatelja ugovor potpisan u njenom odvjetničkom uredu. Nakon što je sačinila ugovor i PŽĐ i FŽ su otišli kod bilježnika, bez nje i poslije nekog vremena, misli istog dana, su se vratili kod nje u odvjetnički ured i tu je izvršila isplatu kupoprodajne cijene čini joj se u iznosu od 65.000,00 eura, a zbog proteka vremena ne zna da li je kao kupac u kancelariji kada su bili PŽĐ i FŽ bila i ČŽ, a ČŽ je ovaj ugovor sigurno potpisala ali ne zna kad, a kada je dogovorena kupoprodaja ČŽ joj je jedan do dva dana prije nego što sačinila ugovor ostavila novac za kupnju i ona je novac dala na ruke ČŽĐ koji je taj novac i uzeo, a nije vidjela da bi on taj novac eventualno dao FŽ, o daljnjoj sudbini ovog novca ne zna. Potom je iskazala da je trebala izraditi i aneks tog ugovora budući u tom ugovoru nisu bile ispravno napisane zemljišno knjižne oznake za predmetni stan. Kada joj je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine izjavila je da nije bila kupoprodajna cijena u iznosu od 180.000,00 kuna, prodavatelj je tražio da se taj iznos cijene stavi u kupoprodajni ugovor, a da li je to fizički zatražio PŽĐ ili FŽ sad se ne može sjetiti, a ovaj je stan poslije prodala za ČŽ i dala joj iznos kupoprodajne cijene od 75.000,00 eura.
9.1. Na raspravi je svjedokinja dopunila svoj iskaz navodeći kako ju je kontaktirao NŽ, rekao da ima stan na Trešnjevci, spominjao kupoprodajnu cijenu, što je prenijela ČŽ, koja je pristala kupiti taj stan pa su NŽ i PŽĐ, vlasnik tog stana na Trešnjevci, došli kod nje u ured u [adresa], sjeća se da je ona sačinila ugovor o kupoprodaji i predala ga PŽĐ u svom odvjetničkom uredu, ne sjeća se je li s PŽĐ tada bio NŽ ili FŽ, možda je bio i FŽ, ne sjeća se. PŽĐ je rekla da ode kod bilježnika ovjeriti ugovor i da nakon što ugovor i tabularnu izjavu ovjeri dođe kod nje kako bi mu predala novac za kupnju stana i on je to napravio, došao je s ovjerenim ugovorom o kupoprodaji, ne sjeća se je li tko bio s njim pa mu je ona predala novac, a ne sjeća se koliko mu je novca dala, zna da nije bilo riješeno ZK stanje tog stana. Dalje je iskazala kako je u ovom ugovoru o kupoprodaji bila navedena manja kupoprodajna cijena, ne sjeća se sada koja, a čini joj se da su radili aneks tog ugovora baš vezano za cijenu, ali sad se ne sjeća što je bilo navedeno u tom aneksu, PŽĐ je cijeli novčani iznos na ime kupoprodaje stana dala na ruke, možda su tada bili NŽ ili FŽ, a možda su bila obojica, ali se jednostavno ne sjeća, a PŽĐ je i brojio nova, a u ugovoru o kupoprodajni navedeno je da potpisom ugovora od strane prodavatelja on potvrđuje primitak novca, a ne sjeća se je li PŽĐ potpisao ugovor u njenom uredu ili u bilježnika, ali vratio se s potpisanim i ovjerenim ugovorom. Nadalje je iskazala kako su od trenutka kada je BŽ od PŽĐ kupila stan pa do trenutka kada ga je prodala na tom stanu vršeni građevinski radovi. Kada joj je predočen iskaz pred državnim odvjetnikom, izjavila je da s obzirom na protek vremena ostaje kod tog iskaza, a može dodati da ako je u njenom uredu bio FŽ, tada je bio i NŽ, svu komunikaciju za taj stan vodila je preko " F", a ne može objasniti zašto kod državnog odvjetnika nije spominjala da je tada bio i NŽ, možda NŽ i nije bio, ali je sigurna da je sve dogovorila s NŽ. Ne zna zašto je tada u uredu bio FŽ, a FŽ, NŽ i AŽ, sestra od FŽĐ su sve radili skupa i njoj je FŽĐ izgledao „smotano“, mislila je da su " F" i FŽ njemu došli pomoć i da je točno kako je tada kazala kod državnog odvjetnika da je kupoprodajna cijena stana iznosila 65.000 eura.
10. Iz sadržaja izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku (list 269 – 276, 374 – 404 spisa) proizlazi da je optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja jedini član uprave, direktor društva Kocka d.o.o., koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno.
11. Iz sadržaja ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog dana 15. srpnja 2017. između društva "Kocka" d.o.o., kao kupca, zastupanog po optuženiku, kao direktoru te SŽ, kao prodavatelja (list 250-252 spisa) proizlazi da je društvo „Kocka“ d.o.o. od prodavatelja kupilo stan u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], označen kao čest. br. 1135/2 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 29,84 metara za iznos od 130.000,00 kuna.
12. Iz sadržaja ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog dana 12. svibnja 2020. između FŽĐ kao kupca, te društva „Kocka“ d.o.o. kao prodavatelja, zastupanog po optuženiku, kao direktoru (list 254-257 spisa) proizlazi da PŽĐ od društva „Kocka“ d.o.o. kupuje stan u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], označen kao čest. br. 1135/2 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 29,84 metara za iznos od 160.000,00 kuna.
13. Iz sadržaja ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog dana 14. prosinca 2020. između ČŽ, kao kupca te FŽĐ, kao prodavatelja, proizlazi da ČŽ od FŽĐ kupuje stan u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], označen kao čest. br. 1135/2 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 29,84 metara za iznos od 180.000,00 kuna.
14. Iz sadržaja računa br. 062/1/1 (list 259 spisa) proizlazi da je FŽĐ **.**.2020., ispostavljen račun u iznosu od 28.000,00 kuna, a iz računa br. 068/1/1 od 11. prosinca 2020. na iznos 132.000,00 kuna, sve izdanih od društva Kocka d.o.o. za uplatu rate za nekretninu 56493 katoz, čest. br. 1135/2, ZU
2.
3892 K. O. [katastarska općina] površine 29,84 m
15. Iz sadržaja prometa po računa društva Kocka d.o.o. (list 11-182 spisa) proizlazi da je PŽĐ na ime kupoprodaje nekretnine dana 12. studenog 2020. uplatio iznos od 28.000,00 kuna, a dana 14. prosinca 2020. iznos od 132.000,00 kuna.
16. Iz sadržaja kartice kupaca društva Kocka d.o.o. proizlazi da je PŽĐ na račun društva uplatio najprije iznos od 28.000,00 kuna a zatim iznos od 132.000,00 kuna po izdanim računima društva.
17. Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud drži da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženi FŽ počinio kazneno djelo na način naveden u izreci ove presude.
18. Uvodno treba kazati kako među strankama postoji nekoliko nespornih činjenica, koje je u suglasju s odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08 potrebno samo izložiti.
18.1. Nije sporno da je dana 12. svibnja 2020. zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine između društva "Kocka" d.o.o. kao prodavatelja, zastupanog po optuženiku, kao direktoru, te FŽĐ, kao kupca, u kojem je navedeno da kupac kupuje stan u [adresa], upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], označen kao čest. br. 1135/2 Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 29,84 metara, za iznos od 160.000,00 kuna kao i da je PŽĐ na račun društva "Kocka" d.o.o. u cijelosti uplatio novčani iznos na ime kupnje stana, što suglasnim proizlazi iz sadržaja ugovora o kupoprodaji, iskaza svjedoka FŽĐ, svjedoka AŽ, NŽ, izvoda prometa po računu i kartici kupaca društva "Kocka" d.o.o. te obrani optuženika. Nije sporno ni da je optuženik postupao kao odgovorna osoba jer iz izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku proizlazi da je optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja jedini član uprave i direktor trgovačkog društva "Kocka" d.o.o., u kojem svojstvu je i potpisao ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2020.
19. Spornim se, prije svega, ukazuje je li neistinito u ugovoru navedeno da se stan prodaje FŽĐ za 160.000,00 kuna, kako to smatra optužba, a što optuženik negira.
19.1. Osobitu je pozornost stoga trebalo posvetiti iskazu svjedoka FŽĐ. Ovaj je iskaz obrana nastojala obezvrijediti navodeći da se taj iskaz ne može prihvatiti jer je neuvjerljiv i nelogičan, on da izmišlja i kako je s optuženikom dva puta dolazio u Zagreb kod javnog bilježnika. Protivno takvom rezoniranju, ovaj sud smatra da je iskaz svjedoka FŽĐ logičan, uvjerljiv i istinit, pri čemu okolnost o broju dolazaka kod javnog bilježnika ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza. Naime, svjedok je tijekom ovog postupka ispitivan u tri navrata i iz svakog od tih iskaza proizlazi da je optuženik od njega zatražio da potpiše ugovor o kupoprodaji, što je on pristao jer mu je htio napraviti uslugu te zbog toga što mu je sestra radila u optuženikovoj firmi, kao i da mu je novac za kupnju stana u dva navrata dao optuženik te je on taj novac uplatio HPB na račun društva "Kocka" d.o.o., a da on u tom stanu nikada nije bio niti je imao ključeve stana, dakle, svjedok je u pogledu ovih okolnosti konzistentno iskazivao.
19.2. Na uvjerljivost iskaza svjedoka FŽĐ upućuje i poslovna dokumentacija društva "Kocka" d.o.o., izvod iz prometa po računu i kartica kupaca društva iz kojih proizlazi da je PŽĐ na ime kupoprodajne cijene nakon sklapanja ugovora u dva navrata izvršio uplate na račun navedenog trgovačkog društva, a što je u suglasnosti s njegovim iskazom.
19.3.. Uz navedeno, treba imati u vidu da je 12. svibnja 2020. sklopljen ugovor o kupoprodaji kojim društvo "Kocka" d.o.o. prodaje stan FŽĐ za iznos od 160.000,00 kuna, što odgovara vrijednosti od 21.235,65 eura te da je taj isti stan prodan ČŽ dana 14. prosinca 2020. za iznos od 65.000,00 eura, dakle, stan je prodan u relativno kratkom vremenskom roku nakon svega sedam mjeseci od sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora, što upućuje na zaključak da stvarna tržišna vrijednost stana iznosi 65.000,00 eura.
19.4. K tome, iz iskaza svjedoka FŽĐ, ali i obrane optuženika suglasnim proizlazi ne samo da između njih ne postoje nikakvi konflikti ili sporovi već i da se prije sklapanja ovog ugovora nisu poznavali, a niti su imali kontakte nakon što je stan kasnije u prosincu 2020. prodan trećoj osobi, što ukazuje da svjedok PŽĐ nema nikakva motiva lažno iskazivati i teretiti optuženika.
20. Dakle, optuženik je sačinio te kao direktor društva „Kocka“ d.o.o. neistinito naveo u ugovoru o kupoprodaji da PŽĐ kupuje predmetni stan za 160.000,00 kuna.
21. Optuženik u svojoj obrani na dovodi u pitanje da je dana 14. prosinca 2020. između FŽĐ, kao prodavatelja, te ČŽ, kao kupca, sklopljen ugovor o kupoprodaji naprijed opisanog stana u [adresa], a kako to suglasnim proizlazi iz predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, iskaza svjedoka FŽĐ te ČŽ, ali tvrdi da u ovom pravnom poslu nije sudjelovao, da se nije sastao s odvjetnicom EŽ koja je sastavila ugovor o kupoprodaji nekretnine te da nije uzeo novce od prodaje nekretnine.
21.1. Iz iskaza svjedoka FŽĐ, međutim, proizlazi da ga je optuženik ponovno nazvao, rekao mu da ima kupca za isti stan te da bi on samo trebao potpisati ugovor o prodaji stana, što je on prihvatio te s optuženikom otišao kod odvjetnice EŽ i javnog bilježnika. I ovakve navode svjedoka FŽĐ, sud je prihvatio kao vjerodostojne iz razloga naprijed navedenih kod ocjene njegovog iskaza u odnosu na sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2020., s tim da uvjerljivost i ovog dijela svjedoka proizlazi iz iskaza svjedoka EŽ te NŽ. Svjedokinja EŽ je tako u svom iskazu pred državnim odvjetnikom izjavila da je prije nego što je sačinila ugovor o kupoprodaji u njenu kancelariju došao svjedok PŽĐ i optuženi FŽ, koji su nakon što je sačinila ugovor o kupoprodaji otišli kod javnog bilježnika i vratili se kod nje u odvjetnički u red, a na raspravi je iskazala kako su u njenom uredu bili PŽĐ i NŽ, zatim da se ne sjeća je li tada bio i NŽ ili optuženik, možda da su bila i obojica, ali se ne sjeća, a kada joj je predočen iskaz dan državnom odvjetniku izjavila je da s obzirom na protek vremena ostaje kod tog ranijeg iskaza pred državnim odvjetnikom, dakle, iz ovakvog kazivanja svjedokinje EŽ, objašnjenja razlika u iskazima kao i daljnjih navoda na raspravi kako je mislila da su NŽ i FŽ došli pomoći PŽĐ koji je izgledao "smotano" proizlazi kako ova svjedokinja potvrđuje iskaz svjedoka FŽĐ u djelu u kojem tvrdi kako je s njim u odvjetničkom uredu i kod javnog bilježnika bio i optuženik. K tome, iz iskaza svjedoka NŽ, zaposlenika društva "Kocka" d.o.o. proizlazi da mu je optuženik spomenuo da prodaje predmetni stan te je on optuženiku rekao kako postoji kupac i to TŽ, koja je kasnije promijenila prezime u EŽ, te da su se njih dvoje sastali, a što je u suglasju s iskazom svjedokinje EŽ u kojem je navela kako je NŽ rekao da netko od njegovih želi prodati stan koji se nalazi u Zagrebu, slijedom čega proizlazi kako je stan prodan upravo za korist optuženika.
21.2. Sud, nadalje, drži utvrđenim da je predmetni stan prodan za iznos od 65.000,00 eura, bez obzira što se u ugovoru o kupoprodaji navodi iznos od 180.000,00 kuna, jer tako suglasnim proizlazi iz iskaza svjedokinja, odvjetnice EŽ, koja je sastavila ugovor o kupoprodaji te kupca ČŽ.
22. Ovaj je novčani iznos, po stavu ovog suda, pribavio upravo optuženik. Iako svjedokinja EŽ u svom iskazu navodi da je novac predala FŽĐ, ovaj sud drži uvjerljivim navod svjedoka FŽĐ kako on nije preuzeo novac od prodaje stana pa kako se s njim kod odvjetnice nalazio optuženik, koji je prethodno FŽĐ fiktivno prodao stan te s obzirom na to da se optuženik, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka NŽ, sastao s odvjetnicom EŽ u vezi prodaje stana, a i zbog toga što je PŽĐ u konkretnom slučaju poduzimao radnje isključivo po uputama optuženika, nameće se zaključak kako je ovaj novčani iznos uzeo baš optuženi FŽ, slijedom čega je obrana optuženika u kojoj tvrdi kako nije sudjelovao u ovom pravnom poslu i nije preuzeo kupoprodajni iznos od 65.000,00 eura neprihvatljiva i neuvjerljiva.
23. Stoga ovaj sud iz svih naprijed navedenih razloga drži utvrđenim da je optuženik nakon što je dana 12. svibnja 2020. kao direktor društva „Kocka“ d.o.o., vlasnika predmetnog stana, sačinio i sklopio ugovor o kupoprodaji s PŽĐ, u kojem je neistinito naveo da mu prodaje stan za 160.000,00 kuna, potom zatražio od FŽĐ da proda predmetni stan, što je on prihvatio i dana 14. prosinca 2020. prodao stan ČŽ za iznos od 65.000,00 eura, a on novac uzeo sebi. Kako je na račun društva uplaćen iznos od 160.000,00 kuna, što odgovara iznosu od 21.235,65 eura to proizlazi da društvo nije oštećeno za iznos od 65.000,00 eura, kako to smatra optužba već je taj iznos trebalo umanjiti za 21.235,65 eura, što iznosi 43.764,35 eura, a u kojem pravcu je i izmijenjen činjenični opis kaznenog djela.
23.1. Ovdje treba napomenuti kako imovinska korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela, radi se o iznosu od 65.000,00 eura, nije umanjena za iznos od 160.000,00 kuna jer ovaj novčani iznos predstavlja, po stavu ovog suda, sredstva koja je optuženik uložio u kriminalnu djelatnost, zbog čega se u suglasju s odredbom članka 77. stavka 5. KZ/11 imovinska korist ne umanjuje.
24. Budući da je optuženik kao direktor društva na ovaj način organizirao i poduzeo sve radnje da stan trgovačkog društva „Kocka“ d.o.o. fiktivno proda FŽĐ, a potom nakon ponovne prodaje stana ČŽ novac od prodaje zadržao za sebe, nedvojbeno je kako je postupao protivno obvezi o načinu vođenja društva propisanoj u odredbi članka 252. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 24/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) prema kojoj članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.
25. Opisano postupanje optuženika, po stavu ovog suda, trebalo je označiti isključivo kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Naime, navedeno je kazneno djelo optuženik, između ostalog, počinio tako što je u ugovor o kupoprodaji nekretnine naveo neistinit podatak da stan kupuje PŽĐ za iznos od 160.000,00 kuna Međutim, bez tih radnji konkretna se zlouporaba ne bi mogla ni ostvariti, zbog čega se opisano krivotvorenje isprave ne može izdvojiti kao samostalno kazneno djelo jer je, bez obzira na različiti zaštitni objekt, konzumirano u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te predstavlja jednu od radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 246. KZ/11. Pri tome treba kazati kako je optuženik svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njihovo ostvarenje jer kao odgovorna osoba zna da se imovinom društva o čijim se interesima na temelju zakona i pravnog posla dužan brinuti postupa na utvrđeni protupravni način, fiktivno prodaje stan te ga izvlači iz te imovine i po ponovnoj prodaji stana po tržišnoj cijeni taj novčani kupoprodajni iznos zadržava za sebe. U njegovom su se ponašanju u objektivnom te subjektivnom smislu dakle, ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
26. Tijekom postupka braniteljica optuženika predložila je da sud pribavi ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je na temelju navodne posebne punomoći ČŽ kao prodavateljica putem punomoćnika OŽ prodala osobi KŽ za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 70.000 eura te ispitivanje svjedoka SŽ na okolnosti izvođenja radova na stanu nakon što je stan prodan ČŽ. Ove je prijedloge sud odbio kao nevažne jer su činjenice koje bi ovim prijedlozima trebalo utvrditi nevažne za odlučivanje. Naime, odlučne činjenice o kojima je sud odlučivao u ovom postupku određene su predmetnom optužnicom i "sudbina" stana nakon što je stan prodan BŽ izvan je tog okvira i zbog toga nevažna za ovaj postupak. Ovdje treba kazati da je sud, unatoč protivljenju braniteljice optuženika, pročitao iskaze svjedoka ČŽ, NŽ AŽ i FŽĐ po članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 jer su navedeni prethodni ispitani pred istim predsjednikom vijeća.
27. Nakon što je na opisani način utvrđena kaznena odgovornost optuženika za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, trebalo je donijeti odluku o izboru vrste i mjere kaznene sankcije, koju je potrebno izreći optuženiku.
27.1. Sud je tako optuženiku kao olakotne okolnosti uzeo njegovu neosuđivanost i očinstvo troje djece, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio pa je imajući u vidu stupanj krivnje i osobnost optuženika, vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, uzimajući u obzir i društvenu opasnost te posljedice kaznenog djela optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od četiri godine, smatrajući da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora. Ovako odmjerenom kaznom zatvora, uz izrečenu uvjetnu osudu te primjereni duži rok kušnje, ostvariti će se ciljevi specijalne i generalne prevencije u odnosu na istovrsna i slična kaznena djela kao i druge svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.
28. Imajući u vidu da je optuženik počinjenjem kaznenog djela ostvario imovinsku korist u iznosu od 65.000,00 eura, kako je to naprijed ukazano i obrazloženo, to je po članku 560. stavku 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno da ovaj novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj uplati taj iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
29. Kako je optuženik dobrog imovnog stanja i u stanju podmiriti troškove ovog kaznenog postupka, to je po članku 148. stavku 1. ZKP/08 obvezan da na ime paušala naknadi trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura, određenog razmjerno i složenosti i trajanju postupka, a čijom isplatom neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili njegove obitelji.
Šibenik, 15. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Jurišić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DN:
- ŽDO Šibenik
- optuženik
- branitelj optuženika
