REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2213/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGROBELA d.o.o., Belica, Ulica dr. Ljudevita Gaja 25, OIB: 20408264561, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ivković, odvjetnik u Čakovcu, Kralja Tomislava 14, protiv tuženice ŽG, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Penić, odvjetnik u Čakovcu, Kralja Tomislava 50, radi isplate iznosa od 13.647,89 eura, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-70/2023-13 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-70/2023-13 od 9. travnja 2024. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika JN iz [adresa], poslovni broj Ovrv-5795/2022. i UPP/OS-Ovrv-721/2022 od 20. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici ŽG, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od osam dana tužitelju AGROBELA d.o.o., OIB: 20408264561, iz Belice, Ulica dr. Ljudevita Gaja 25, namiriti novčanu tražbinu, i to: - u iznosu od 2.999,54 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2021., pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te - u iznosu od 10.648,35 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. prosinca 2021., pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 112,53 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. prosinca 2022., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.125,00 eura (tritisućestodvadesetpet eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i zahtjev za naknadu troškova ovog drugostupanjskog postupka u iznosu od 670,74 eura (šestosedamdeset eura i sedamdesetčetiri centa).

3. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eura (dvijetisućestodvadesetpet eura).

4. Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 100,00 eura (sto eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika JN iz [adresa], poslovni broj Ovrv-5795/2022 i Ovrv-721/2022 od 20. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici u roku od osam dana tužitelju namiriti novčanu tražbinu, i to: u iznosu od 2.999,54 eura te u iznosu od 10.648,35 eura i troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,53 eura, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka I. izreke). Osim toga, naloženo je tuženici u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova ovog postupka u iznosu od 237,53 eura odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio temeljem odredbe iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) u vezi s odredbom iz čl. 438. st. 1. ZOO-a, jer je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj svoju ugovornu obvezu uredno ispunio jer je tuženici isporučio ugovorenu količinu i vrstu krumpira po ugovorenoj cijeni, a da tuženica svoju ugovornu obvezu nije ispunila jer tužitelju nije platila cijenu za predmetne preuzete stvari.

3. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu kojom ju pobija iz svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi u bitnome navodi: da je izreka presude nejasna i kontradiktorna s obzirom na stanje spisa i provedene dokaze; da je povrijeđeno tuženikovo pravo na pravilno suđenje; da predmet nije detaljno i svestrano raspravljen; da je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka IG, CG i tužitelja FG, ali i tuženice budući da za isporuku predmetnog krumpira uopće nije izdana adekvatna otpremnica te nitko od saslušanih svjedoka nije bio osobno prisutan prilikom vaganja predmetnog krumpira, već je o načinu vaganja, pakiranja i distribuciji jedino tuženica jasno, precizno i detaljno iskazivala; da tužitelj ni na koji način nije dokazao osnovanost svog potraživanja, a da je jedino tuženica svoje tvrdnje dokazala te konačno, da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da tuženica nije reklamirala predmetne račune te da je za te račune koristila pravo na odbitak poreza. Zbog svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a tužitelja obvezati da tuženici nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura.

4. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj je u cijelosti osporio žalbene navode te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 670,74 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je nepravilna i nezakonita jer postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. 7. Prvenstveno, budući da tuženica nije navela u kojem dijelu pobija presudu, ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a uzeo da ju pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu (točka I. izreke te točka II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura), uzimajući u obzir da je točkom II. izreke presude djelomično odlučeno i u korist tuženice (u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 237,53 eura) pa tuženica u tom dijelu niti ne bi imala pravni interes za njezino pobijanje. Stoga je povodom tuženičine žalbe ocjenjivana pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki I. njezine izreke te u točki II. njezine izreke u dosuđujućem dijelu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s osnove kupoprodajne cijene za isporučeni krumpir.

9. Tijekom prvostupanjskog te u ovom drugostupanjskom postupku, sporna je količina isporučenog krumpira, a samim time i cijena. Naime, tuženica tvrdi da joj nije isporučena količina krumpira naznačena na utuženim računima (45,5 tone), već da joj je isporučena znatno manja količina krumpira (33 tone).

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je IG tuženici isporučivao određene veće količine krumpira u rinfuzi, nakon čega je tuženica taj krumpir vagala i prepakiravala u vreće, a zatim bi obavijestila IG o isporučenoj količini iskoristivog krumpira radi izdavanja računa

- da je u konkretnom slučaju utužene račune izdalo društvo Info Fin d.o.o. koje se bavi poslovima računovodstva te da su računi izrađeni po nalogu društva Agrobela d.o.o. (ovdje tužitelj) preko kojeg društva je IG vršio prodaju krumpira

- da su uvjete kupoprodaje (cijenu i način na koji se utvrđuje isporučena količina krumpira) dogovorili IG te otac tuženice

- da su IG i otac tuženice dogovorili da će količinu isporučenog krumpira utvrditi tuženica odnosno njezin otac prilikom pakiranja te da će o toj količini obavijestiti IG

- da je otac tuženice obavijestio IG o količini isporučenog krumpira.

11. Navedene činjenice proizlaze iz iskaza svjedoka IG, CG te TG, čije iskaze je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a i iz iskaza same tuženice u dijelu u kojem je taj iskaz prvostupanjski sud prihvatio. Osim toga, navedene činjenice u tijeku prvostupanjskog postupka nisu bile sporne među strankama. Također valja napomenuti da tako utvrđeno činjenično stanje nije u suprotnosti s ispravama u spisu te posredno izvedenim dokazima.

12. Uzevši u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, proizlazi da tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženicom, da joj nije isporučio krumpir te da nije izravno od strane tuženice obaviješten o količini isporučenog krumpira (već se sva komunikacija i poslovna suradnja odvijala između IG i tuženice odnosno njezinog oca, čiji obrt je tuženica preuzela). Ono što dakle nedvojbeno proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja jest da su tuženica i IG bili u ugovornom odnosu iz ugovora o kupoprodaji krumpira, dok je tužitelj bio u ugovornom odnosu s IG, ali ne i s tuženicom.

13. Budući da je ispunjenje obveze iz ugovora ovlašten tražiti vjerovnik iz tog ugovora, a tužitelj nije vjerovnik iz predmetnog ugovora o kupoprodaji krumpira, već je to treća osoba (IG), tužiteljev zahtjev nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije.

14. U tom smislu potrebno je navesti da je pitanje aktivne legitimacije pitanje pravilne primjene materijalnog prava pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev iako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj bio u određenom poslovnom odnosu s trećom osobom (IG), ali ne i s tuženicom. Pri tome tužitelj nije niti tvrdio niti dostavio nikakve dokaze o tome da mu je IG eventualno prenio svoju tražbinu prema tuženici ili da je došlo do prijenosa ugovora ili bilo koje druge promjene na strani vjerovnika u ugovoru o kupoprodaji sklopljenog između oca tuženice i IG, iako je tijekom prvostupanjskog postupka tuženica prigovorila da nije bila u poslovnom odnosu s tužiteljem.

15. Također, osnovano žaliteljica navodi da je pogrešno prvostupanjski utvrdio da je tuženica u odnosu na utužene račune iskoristila pravo na odbitak pretporeza i da je takvo utvrđenje u proturječju s ispravama u spisu. Naime, prvostupanjski sud je tu činjenicu utvrdio na temelju iskaza tuženice na ročištu od 27. veljače 2024., međutim, iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, Ispostave Čakovec, Klasa: 410-19/24/02/53, Ur. broj: 513-07-20-01/24-02 od 18. ožujka 2024. (list 91. spisa) proizlazi da je utvrđeno da porezna obveznica (ovdje tuženica) za navedene račune nije iskoristila pravo na odbitak pretporeza. U takvoj situaciji, prednost u vidu dokazne snage trebalo je dati materijalnom dokazu koji je k tome i javna isprava, naspram iskazu tuženice.

16. Nadalje valja kazati da je prvostupanjski sud također pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 403. st. 1. ZOO-a, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o materijalnim nedostatcima zaprimljenih stvari koji se odnose na manju količinu zaprimljenog krumpira pa da je tuženica o tim nedostatcima trebala obavijestiti tužitelja, a što nije učinila.

17. Naime, iz iskaza svjedoka IG i CG te tužiteljevog direktora TG, koje iskaze je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, ne proizlazi da su IG i otac tuženice unaprijed ugovorili određenu količinu krumpira koja će se isporučiti. Iz iskaza IG proizlazi da je postignut usmeni ugovor o kupoprodaji „određene“ količine krumpira sorte Belarosa, da se krumpir u više navrata u drvenim sanducima od po 1.000,00 kg odvozio ocu tuženice, da su krumpir vozili sin g. IG i jedan od njegovih radnika, ali da se točne količine naručenog i isporučenog krumpira IG ne može sjetiti zbog proteka vremena i zbog činjenice da nije bio prisutan kad se krumpir vadio. Stoga se ne može uzeti da je zaprimljena manja količina krumpira od ugovorene, ako niti nije ugovorena neka određena količina krumpira već se krumpir periodički isporučivao, a količina se određivala naknadno, po pakiranju od strane tuženice, a što sve proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne.

18. Slijedom svega iznijetog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljev zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga je odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude temeljem odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP-a.

19. Tužitelj je ovom presudom u cijelosti izgubio spor pa je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, a iz istog razloga odbijen je kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog drugostupanjskog postupka (točka 2. izreke).

20. Budući da je tuženica ovom presudom u cijelosti uspjela dosuđeni su joj u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) osnovano zatraženi troškovi postupka i to: trošak sastava podneska od 11. prosinca 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 16. siječnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 27. veljače 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 10.1. Tarife), dakle sveukupno iznos od 2.125,00 eura (točka 3. izreke ove presude).

21. Tuženičin zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura odbijen je kao neosnovan budući da iz spisa proizlazi da punomoćnik tuženice nije pristupio na navedeno ročište (točka 4. izreke ove presude).

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak