REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-591/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ASA osiguranje d.d. Sarajevo, OIB 87999838237, Sarajevo, BIH, Trg Međunarodnog prijateljstva 25, PP-71000, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1/2022-26 od 8. prosinca 2023.,15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1/2022-26 od 8. prosinca 2023. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, isplatiti tužitelju ASA OSIGURANJE d.d. Sarajevo, Trg Međunarodnog prijateljstva 25, iznos od 9.636,57 KM u protuvrijednosti EUR-a prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. rujna 2020. pa do isplate obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, da tužitelju ASA OSIGURANJE d.d. Sarajevo, Trg Međunarodnog prijateljstva 25, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.769,57 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 808,44 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznosi 9.636,57 KM i da mu naknadi troškove postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.636,57 KM u protuvrijednost eura koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 5. srpnja 2020. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divlju životinju (srndaća) na autocesti A3 Bregana-Zagreb-Lipovac. Među strankama nije sporno da se predmetnog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo koje je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja uslijed naleta na divlju životinju na dionici autoceste A3, kako to tužitelj opisuje tijekom postupka, Među strankama su sporni pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i nastale štete. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište i to s desne strane lovište broj: III/39 Opeke II, a s lijeve strane lovište broj: III/113 Lipovljani. Sud smatra kako pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, jer tuženik nije vlasnik srndaća pa je za štetni događaj isključivo odgovorno lovačko društvo koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Stoga je, budući tužitelj nije dokazao bilo koju protupravnu radnju ili propust tuženika, odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz spisa i pobijane odluke proizlazi da među strankama nije sporno da se predmetnog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo koje je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja uslijed naleta na divlju životinju na dionici autoceste A3. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku te je utvrđeno da je nastala šteta sukladno izvidu štete kako je to naveo tužitelj a isto proizlazi i iz ponude i računa koji prileže spisu. No, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja.

8. Prije svega, nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika, jer je tuženik, kao pravna osoba koja upravlja autocestom u obvezi održavati autocestu i nadoknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem postaviti takvu ogradu koja sprječava dolazak divljači na autocestu (kao u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4385/2020). Osim toga, Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010. zauzeo pravno shvaćanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji da je za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti, sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Stoga je tužitelj u ovom konkretnom slučaju u svojoj tužbi odabrao kao solidarnog dužnika upravo tuženika.

9. Na temelju čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), (čl. 1046 ZOO-a). Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, (čl. 1086. ZOO-a). Na temelju čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10. Na temelju odredbe čl. 17. st. 1. t. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22. i 4/23.; dalje: ZC) javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način: da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC), ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona.

11. Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (čl. 6. st. 2. ZSPC-a).

12. Na temelju čl. 78. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19; dalje: Pravilnik) zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: - od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka s okolnih putova na trasu autoceste.

13. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem „za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“ Isto pravno shvaćanje je sukladno uobičajenoj pravnoj praksi i presudama u identičnim predmetima.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je do prometne nezgode došlo na način da se vozilo kretalo autocestom te da je došlo do naleta na srndaća, stoga je očigledno da se divljač našla na kolniku ceste. Sukladno navedenom, tuženik je bio dužan dokazati da su bile poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, a činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik.

15. Činjenica što je za predmetnu dionicu autoceste ishođena uporabna dozvola, na što se tuženik također poziva otklanjajući svoju odgovornost, sama za sebe ne znači da je tuženik u konkretnom slučaju poduzeo sve mjere koje su potrebne radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem takve ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. Do prometne nezgode došlo je upravo tako da je divljač naletjela na vozilo na autocesti zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem valjane ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2737/2022-2 od 12. travnja 2023.). Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

16. Budući da se u konkretnom slučaju radi o tuženikovoj građanskopravnoj odgovornosti u skladu s citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o cestama, pravno je irelevantna tuženikova tvrdnja kako protiv tuženika kao pravne osobe niti njegove odgovorne osobe nije pokrenut prekršajni postupak jer nepostojanje te vrste odgovornosti ne isključuje tuženikovu građanskopravnu odgovornost za koju je u ovom postupku utvrđeno da postoji.

17. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

18. S obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja, nesporno nadoknadio oštećeniku dakle, štetu u ukupnom iznosu od 9.636,57 KM.

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a, čl. 1090. ZOO-a, čl. 17. st. 1. i 2. ZC-a te čl. 6. st. 1. i 2. ZSPC-a, odlučeno je kao u točci I. izreke te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a, dok je kao početak tijeka zateznih kamata određen na temelju čl. 1086. ZOO-a, od dana njezinog nastanka. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

20. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, tako je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje postupka. Tužitelju je priznat trošak imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, i to naknada troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 47,78 EUR-a, zatim pristojba na presudu u iznosu od 95,48 EUR-a i pristojba na žalbu u iznosu od 95,48 EUR-a, potom tužitelj ima pravo na naknadu za prometno vještačenje u iznosu od 663,61 EUR-a. Nadalje tužitelj ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku i to sukladno predanom troškovniku za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova uvećano za porez na dodanu vrijednost, potom za pristup na tri ročišta u iznosu od 100 bodova po ročištu uvećano za porez na dodanu vrijednost, potom za sastav jednog obrazloženog podneska od 16. listopada 2023. u iznosu od 100 bodova uvećano za porez na dodanu vrijednost te za sastav podneska od 10. kolovoza 2022. u iznosu od 25 bodova uvećano za porez na dodanu vrijednost jer je istim podneskom dostavljena uplatnica za trošak vještačenja pa se isti smatra podneskom iz Tbr. 8.3. Odvjetničke tarife (a ne 250 bodova kako to pogrešno traži tužitelj), nadalje tužitelju se priznaje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR-a uvećano za PDV. Naknadu troškova sastava podneska od 23. veljače 2023. ovaj sud nije dosudio tuženiku jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje naknadu troškova postupka u iznosu od 2.769,57 EUR-a dok ga se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 808,44 EUR-a.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak