Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1634/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E SU D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Anđele Bošković Rajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-765/2016-34 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-765/2016-34 od 13. listopada 2023. preinačava i sudi:

1. Nalaže se tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.636,14 eura s pripadajućom kamatom koja teče od 21. rujna 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.536,27 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 411,44 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŠO iznos od 6.636,14 eura1 / 50.000,00 s pripadajućom kamatom koja teče od 21.09.2012. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi propisnoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koje se ima obračunati za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

I.II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a ujedno ističe zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna) s osnove povrata kratkoročne pozajmice.

8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz u bitnome suglasnih iskaza saslušanih svjedoka da je pok. pravni prednik tuženika imao sklonost pozajmljivanja novca od prijatelja i kolega te da je bio u dugovima. Također je prvostupanjski sud utvrdio, a što proizlazi osobito iz iskaza svjedokinje ZO kao i svjedoka KO da je pok. pravni prednik tuženika imao dug prema tužitelju s kojim je bio u dobrim prijateljskim odnosima, te da mu je tužitelj i ranije posuđivao novac kojega bi uredno vratio pa da je tako istome posudio iznos od 50.000,00 kuna s time da je pok. pravni prednik tuženika rekao da će posuđeni novac vratit u roku od šest mjeseci do godine dana od preuzimanja pozajmice, a što proizlazi kako iz iskaza tužitelja tako i iz Potvrde o pozajmici od 13. rujna 2011. ovjerene od strane javnog bilježnika Ivanke Antić pod poslovnim brojem OV-1041/11 od 20. rujna 2011.(list 5 spisa).

9. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da dug u iznosu od 50.000,00 kuna pok. pravnog prednika tuženika prema tužitelju postoji kao i da isti nije vraćen zbog čega smatra da bi tužbeni zahtjev bio osnovan, ali da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja tužitelja budući da je protekao opći zastarni rok od pet godina jer je pozajmljivanje izvršeno 13. rujna 2011., dok je tužba ponesena 10. studenog 2016., odnosno izvan propisanog zastarnog roka, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

10. Odredbom čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje u tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Stoga, a kako je tijekom postupka tužitelj dokazao da je između pravnog prednika tužitelja i tuženika nastao navedeni obveznopravni odnos temeljem ugovora o zajmu kao i visinu svoga potraživanja, dok tuženik nije dokazao da bi navedeni novčani iznos bio vraćen, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Međutim, a kako to pravilno žalbom upire tužitelj, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio o osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Naime, odredbom čl. 215. st.1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, a odredbom čl. 255. ZOO-a da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14. Iz navedenoga slijedi, a imajući na umu da je u potvrdi o pozajmici određen rok povrata iste od šest mjeseci do godine dana od primitka pozajmice 13. rujna 2011., da zastara u konkretnom slučaju počinje teći 14. rujna 2012. sukladno čl. 215. ZOO- a, odnosno protekom roka u kojemu se pok. pravni prednik obvezao tužitelju vratiti iznos pozajmice. Stoga, u konkretnom slučaju nije zastupila zastara potraživanja tužitelja budući da je tužba podnesena 10. studenog 2016., odnosno unutar propisanog roka iz čl. 255. ZOO-a.

15. Slijedom navedenoga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu, kako je to navedeno u toč. I. izreke presude.

16. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. , dalje u tekstu Tarifa).

16.1. Tužitelju je primjenom odredbe čl.155. ZPP-a valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2018., 11. prosinca 2018., 16. listopada 2019., 18. svibnja 2022. i 14. travnja 2023. za svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) ukupno 500 bodova te troška sastava podneska od 11. travnja 2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1. Tarife), odnosno ukupno 700 bodova što iznosi 1.393,00 eura i što uvećano za iznos PDV-a (25%) iznosi 1.741,25 eura. Tužitelju je također valjalo priznati i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 126,09 eura, odnosno ukupno 1.867,34 eura. Međutim, s obzirom da je tužitelj zatražio naknadu parničnih troškova u manjem iznosu nego bi istome pripao po Tarifi, a imajući na umu da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2. ZPP-a), tužitelju je na ime naknade troškova parničnog postupka dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 1.536,27 eura (1.410,18 eura uvećan za trošak sudske pristojbe od 126,09 eura).

17. Tužitelj je u cijelosti uspio u žalbenom postupku slijedom čega je istome valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a iznosi 298,63 eura te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 112,81 eura, odnosno ukupno 411,44 eura.

18. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski