Poslovni broj Gž-1659/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelovć u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1604/2019-28 od 15. srpnja 2024., na sjednici održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1604/2019-28 od 15. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1604/2019-28 od 15. srpnja 2024. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 4. lipnja 2007. sklopljen između tužitelja i Slavonske banke d.d. čiji je pravni slijednik tuženik Addiko Bank d.d., potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem: OV-18794/07 od 6. lipnja 2007. i to članak 3. točka 3. u djelu koji glasi: „a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, članak 3. točka 4. u djelu koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ i- članak 4. točka 1. koja glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“ . Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.869,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2011. do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 775,64 eura. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.741,08 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog.

2. Protiv navedene presude i rješenja u točki I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 4. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja i Slavonske banke d.d. kao prednika tuženika i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 3.869,66 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. To iz razloga jer suprotno žalbenim navodima, tuženiku nije omogućeno raspravljanje pred sudom nepozivanjem vještaka na očitovanje na njegove primjedbe na nalaz i mišljenje te neprihvaćanjem njegova prijedloga za dopunu financijskog vještačenja. Naime, tuženik nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na matematički izračun vještaka izvršen sukladno zadaći suda, pa nije bilo potrebe za saslušanjem vještaka, dok vezano za predloženu dopunu nalaza i mišljenja vještaka na način da se izračun sporne pretplate izvrši primjenom kamatne stope koja je vrijedila na ugovore o kreditu u kunama, prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog pravilno nije prihvatio kao suvišan budući da među strankama nije bio ugovoren kredit u kunama.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, koji razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem spisu priloženih isprava, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva da prvostupanjski sud nije iznio razloge vezano za dopuštenu preinaku tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije preinačio tužbu jer smanjenje tužbenog zahtjeva nema značaj preinake tužbe iz čl. 191. st.1. ZPP-a, već djelomičnog povlačenja tužbe pa sud nije niti bio dužan iznijeti razloge o preinaci, već je pri činjenici da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da je tužba djelomično povučena za smanjeni iznos od 775,64 eura.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 3,21 %. Također, nje sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, odnosno povisivao, kao i da se mijenjala početna kamatna stopa jednostranom odlukom banke, te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti 6. travnja 2011. u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane banke. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa te visina tužbenog zahtjeva, kao i zastara utužene tražbine i tijek zateznih kamata.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj i prednik tuženika nisu pojedinačno pregovarali, odnosno da tuženik nije dokazao da su između ugovornih strana vođeni pregovori o spornim ugovornim odredbama, već da se radilo o unaprijed formuliranim odredbama od strane prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja.

11. Prvostupanjski sud pozivom na čl. 502.c ZPP-a, čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15., 14/19.,dalje: ZZP/14) i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) zauzima pravno shvaćanje da je u ovom sporu vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača , a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke. Stoga, cijeneći da je tužitelj sklopio predmetni ugovor u svojstvu potrošača i da je taj ugovor sklopljen u razdoblju na koji se odnosi navedena presuda, kao i da tuženik u ovom postupku nije dokazao da su ugovorne strane prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne.

12. S obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

13. Stoga, prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope platio više iznos od 946,42 eura, a radi povećanja tečaja CHF iznos od 2.942,46 eura, s time da negativna tečajna razlika odnosno razlika nastala zbog manjeg tečaja u odnosu na početni iznosi 19,19 eura, pa da ukupna preplata tužitelja (sa uključenim i negativnim stavkama) iznosi ukupno 3.869,66 eura, prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju.

14. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a, zauzevši pravno shvaćanje da je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, međutim s obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu na ukupan iznos pretplate počev od 6. travnja 2011. kao dana prijevremene otplate kredita, dosuđuje tužitelju zatezne kamate od tog dana pa do isplate.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da zastara tražbine tužitelja počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. u odnosu na zahtjev koji se temelji na ništetnosti valutne klauzule. Stoga, cijeneći da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019., zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

16. Prvostupanjski sud imajući u vidu da je tužitelj nakon provedenog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 775,64 eura, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik nije protivio, pobijanim rješenjem utvrđuje da je za smanjeni dio tužba povučena.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi imajući u vidu da je riječ o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže između ugovornih stranaka pa zauzima pravno shvaćanje da bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja kao potrošača koji nije dao povod za parnicu, te bi ujedno rezultirala ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu i mogla bi odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba. Stoga, dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje Tarifa), uz trošak sudskih pristojbi i vještačenja.

18. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

19. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF u ugovorima koje je prednik tuženika sklapao u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. te ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke u ugovorima koje je sklapao od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi.

19.1. Pri tome, u pojedinačnom sporu bankama je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su potrošači prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te parametrima povećanja kamatne stope i metodi njihova izračuna, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je potrošača unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u ovom postupku u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, dapače odustao je od saslušanja svjedoka koje je bio predložio na navedene okolnosti. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

20. Imajući u vidu direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, ujedno imajući u vidu da tuženik nije dokazao da su tužitelju prilikom sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti vezano za sporne ugovorne odredbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o ništetnim ugovornim odredbama, slijedom čega tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju tih ugovornih odredbi.

21. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria bank d.d. kojom su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, navedena Metodologija po svojem sadržaju obuhvaća isključivo definicije pojmova kao što administrativna kamatna stopa, EURIBOR, LIBOR, ZIBOR, financijske izvedenice ili derivati kao što su CDS odnosno "credit default swap", premije rizika na državne obveznice (5Y CDS), sve s upućivanjem za detaljnije informacije na neke druge mrežne stranice i domene koje ne pripadaju podnositeljici (pravnoj prednici i članicama koncerna), te matematičku formulu za korekciju kamatne stope, razumljive tek osobama sa specifičnim ekonomskim znanjem. Međutim, nigdje se ne objašnjava potrošaču na njemu razumljiv način što ti pojmovi znače za njegovu novčanu obvezu i kako će utjecati na određivanje kamatne stope i eventualni pad ili rast visine anuiteta kredita. Pored toga, tuženik nije pružio dokaza da je Metodologiju predao tužitelju prije sklapanja predmetnog ugovora.

22. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka i utvrdio da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi pretplatio tužbenim zahtjevom zatraženi iznos od 3.869,66 eura. Pri tome, tuženik neosnovano ustraje kod tvrdnje da je pretplatu valjalo izračunati kao razliku između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama odnosno prema početnoj referentnoj kamatnoj stopi i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke. To iz razloga jer tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.

22.1. Također, neosnovano se tuženik žalbom poziva da je prilikom izračuna pretplate valjalo iskazati manje plaćene iznose, budući da su u konkretnom slučaju takvi iznosi u nalazu i mišljenju vještaka iskazani u ukupnom iznosu od 19,19 eura te je taj iznos i uključen u konačno postavljeni tužbeni na način da je ukupno izračunata pretplata za taj iznos umanjena.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

24. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da bi tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a pripadale zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata od dana prijevremene (konačne) otplate kredita do isplate.

25. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeo pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku.

25.1. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 10. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

26. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka u granicama razloga određenih u žalbi sukladno čl. 365.st.2. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, suprotno žalbenim navodima tužitelju sukladno čl. 154.st.1. ZPP-a pripada naknada troškova postupka u cijelosti, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud.

27. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380.toč.3. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom djelu, kao u izreci.

U Rijeci 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara