Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R 312/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Todling & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva br. 19., OIB: 25883882856, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1921/2022 od 24. svibnja 2024., 15. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničke bolnice Merkur, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1921/2022 od 24. svibnja 2024. u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 2.206,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II Djelomično se uvažava žalba tuženika, te se preinačuje citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u presotalom dosuđujućem dijelu za iznos od 125,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se odbija tužiteljica VL sa tim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.786,43 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.331,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke žalbu podnosi tuženik, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je osnovana samo u manjem dijelu.
5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.U manjem su dijelu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o parničnom trošku iz razloga koji će se nastavno pojasniti.
7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog:
-da je u tijeku prvostupanjskog postupka bio proveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine zahtjeva po osnovi pogrešno isplaćene plaće i pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor;
-da je tužiteljica u podnesku od 18. rujna 2020. postavila zahtjev sukladno nalazu vještaka;
-da su ti zahtjevi tužiteljice prihvaćeni presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr 3989/19 od 14. travnja 2021., izuzev u odnosu na zahtjev na ime zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima;
-da je povodom žalbe tuženika, prvostupanjska presuda ukinuta u u točkama I. i II. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na primjenu Zaključka br. 153., koji je bio mjerodavan za izračun visine utuženih naknada;
-da je tužiteljica podneskom od 14. rujna 2023. bez provođenja dopunskog vještačenja, postavila konačni tužbeni zahtjev kojem je udovoljeno presudom gornji poslovni broj.
8.Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja dosudio je tužiteljici ne samo parnične troškove koji su nastali do donošenja presude poslovni broj Pr 3989/2019, već isto tako i troškove koji su nastali nakon ukidne ovosudne odluke, sve primjenom čl. 154. st.1. u svezi čl. 155. ZPP-a, koji se odnose na nagradu za sastav podneska od 14. rujna 2023., pristupa na ročište od 1. ožujka 2023. u iznosu od po 200,00 eur, te na ime pristupa na ročište za objavu od 24. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 eur.
9.1.Ponajprije valja istaknuti da nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra da je o troškovima tužiteljice koji su nastali nakon ukidanja ranije prvostupanjske presude, trebalo odlučivati primjenom čl. 156. ZPP-a, budući je tijekom cijelog postupka ukazivao na primjenu Zaključka br. 153., zbog čega smatra da je riječ o troškovima koji su nastali krivnjom tužiteljice.
Protivno tome, uvjerenje je ovog suda da se ukidanje prvotne presude ni u kom slučaju ne može pripisati krivnji tužiteljice, budući da je vještak u svom pismenom nalazu i mišljenju dao sve potrebne izračune, te da je sud prvog stupnja i prilikom donošenja te presude neovisno o preciziranju tužbenih zahtjeva od strane tužiteljice, mogao i trebao pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, odlučiti da li su zahtjevi postavljeni po tužiteljici u cijelosti ili samo djelomično osnovani.
Na ovaj zaključak ukazuje činjenica da je tužiteljica nakon ukidane samo temeljem podataka iz osnovnog nalaza bez potrebe dopunskih izračuna, precizirala zahtjev sukladno Zaključku br. 153., što znači da je to mogao i prvostupanjski sud kada je donosio prvotnu presudu.
9.2.Nastavno tome, činjenica da prvostupanjski zbog svog pogrešnog pravnog pristupa nije temeljem provedenog financijskog vještačenja, prvi puta pravilno odlučio o zahtjevima tužiteljice, što je imalo za posljedicu ukidanje presude, te daljnje parnične radnje kako tužiteljice (podnesak) tako i suda (ročište na kojem je zaključena glavna rasprava, ročište za objavu presude), ne može se u smislu čl. 156. st.1. ZPP-a, pripisati u krivnju tužiteljice, ni slijedom toga odbiti istu sa tim dijelom zahtjeva za naknadu troška.
10.Isto tako nije u pravu tuženik ni kada smatra da tužiteljici nije trebalo priznati nagradu za pristup na ročišta za objavu presude (14. travnja 2021. i 24. svibnja 2024.), jer da se ne radi o trošku koji je nužan za vođene parnice. Naime, protivno stavu suda prvog stupnja, prosudba je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o trošku koji je nužan za vođenje parnice, iz razloga jer se uz pristupanje stranke na ročište za objavu presude vezuju određene pravne posljedice, pa se tako stranci na tom ročištu uručuje ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP-a). Ukoliko stranka koja je uredno pozvana za to ročište ne pristupi, smatra se da joj je dostava presude obavljena tog dana (st.9.), što znači da joj od presumiranog uručenja teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka.
Shodno prednjem, pravilno je i po ocjeni ovog suda, postupio sud prvog stupnja kada je tužiteljici dosudio navedene troškove koji istoj pripadaju sukladno Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarifa).
11.Na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem ističe da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno za koja 3 podneska je tužiteljici dosuđena nagrada, valja odgovoriti da je to točno.
No, unatoč tome, kada se analizira troškovnik tužiteljice, te podnesci iste koji prileže spisu, razvidno je da su istoj dosuđene nagrade za sastav obrazloženih podnesaka u smislu Tbr. 8.t.1. Tarife i to od 6. svibnja 2020., 18. rujna 2020. i 14. rujna 2023.
12.Isto tako nije pravilan stav tuženika da tužiteljici nije trebalo priznati trošak sudskih pristojbi u cijelosti, jer da je ista s žalbom uspijela djelomično.
Naime, suprotno tumačenju tuženika, uvažavajući sadržaj čl. 154. st.2. ZPP-a, sukladno kojem se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnova zahtjeva.
Kako je iz uvodno citirane prvostupanjske presude vidljivo da je tužitelja u potpunosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tada prema ocjeni ovog suda nema govora o djelomičnom uspjehu tužiteljice, kako to pogrešno smatra tuženik.
13.Međutim, pravilno tuženik osporava visinu dijela tog dosuđenog troška i to u odnosu na visinu nagrade za sastav podneska od 14. rujna 2023., za koji je tužiteljici dosuđena nagrada od 200,00 eur, dok protivno tome ovaj sud smatra da za sastav tog podneska istoj sukladno Tbr. 8. t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., da: Tarife), pripada nagrada od 50 bodova odnosno 100,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 125,00 eur.
14.Obzirom na prednje, valjalo je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, odbiti tužiteljicu sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te potvrditi pobijanu odluku u preostalom dijelu za iznos od 2.206,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
15.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 2.206,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačiti prvostupanjsku odluku u tom dijelu za preostali dosuđujući dio parničnog troška, primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ovog rješenja.
16.Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci 15. siječnja 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
