Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-696/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku SS odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika [naziv], iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici TT, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-1239/2021-31 od 15. travnja 2024., dana 15. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola Pr-1239/2021-31 od 15. travnja 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice i tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 547,85 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke, točkom II izreke odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao kao i isplata iznosa od 1.016,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 501,42 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana te se odbija tužiteljica za naknadu troška postupka preko dosuđenog.
2. Protiv navedene presude u toč. II. i III. izreke tužiteljica je podnjela žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži troškove žalbenog postupka.
2.1. Tuženik je podnio žalbu protiv toč. I. i dosuđujućeg dijela toč.III. izreke pobijane presude zbog žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također traži troškove žalbenog postupka.
3. Žalbe su neosnovane.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od travnja 2016. do siječnja 2021.
5. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i dosuđujućeg dijela toč.III. izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.
5.2. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik neosnovano upire.
6. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati.
7. Odredbom čl. 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
8. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno čl. 51. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU/13) odnosno sukladno čl. 49. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, dalje KU/18).
9. Ujedno je odredbom čl. 47. st. 1 KU/13 odnosno čl. 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.
10. O pravu tužitelja na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe čl. 59. KU/13 odnosno čl. 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.
11. Žalbeni navod vezan uz retroaktivnu primjenu Dodatka III KU na koju se tuženik poziva u žalbi je neosnovan iz razloga što se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na njega nije pozvao, a što je također u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.
12. Nadalje, vještak je sačinio nalaz i mišljenje (list 61-96 spisa) u tri Varijante.
12.1. U Varijanti I nalaza i mišljenja (list 257-275 spisa) vještak je efektivni mjesečni fond sati obračunao prema Zaključku 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za razdoblje do 21. prosinca 2015. (prema kojem zaključku mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana – bez blagdana, subota i nedjelja – u tekućem mjesecu s osam), a nakon tog razdoblja prema Zaključku 153 (prema kojem zaključku mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana – bez subota i nedjelja – u tekućem mjesecu s osam). Primjenjujući navedene Zaključke u relevantnom razdoblju, vještak je obračunao da je tuženica tužiteljici obvezna isplatiti razliku plaće u bruto iznosu od 547,85 eura. Naime, u navedenoj Varijanti nalaza i mišljenja koje je u konačnici i prvostupanjski sud pravilno prihvatio, vještak je napomenuo da se manji isplaćeni sati prekovremenog rada odnose na sate koje je tužiteljica odradila u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a sve u razdoblju do prosinca 2015. te je na taj način tužiteljica u tim mjesecima premašila mjesečni fond sati, te je nastalo neisplaćenih prekovremenih sati.
12.2. U Varijanti II nalaza i mišljenja (list 237-256 spisa) vještak je u cjelokupnom utuženom razdoblju primijenio Zaključak broj 148, vodeći se pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond sati ima primjenjivati jednako za sve radnike, neovisno o tome rade li u turnusima ili ne. Ovakvim obračunom, odnosno primjenom Zaključka broj 148 u cijelom utuženom razdoblju, vještak je obračunao da je tuženica tužiteljici obvezna isplatiti razliku plaće u bruto od 1.564,23 eura.
12.3. U Varijanti III. Nalaza i mišljenja (list 303 do 308 spisa) vještak je izradio izračun razlika koji bi bio mjerodavan ako bi sud u vezi dodataka na prekovremene sate zauzeo stav da tužiteljica na iste nema pravo, dakle onako kako to navodi tuženica u podnesku od 20. siječnja 2023., uz primjenu Zaključka broj 153 od prosinca 2015. U ovoj varijanti nalaza proizlazi da razlika po osnovi primjene osnovice od 5.415,37 kuna u odnosu na osnovicu primijenjenu od strane tuženice za utuženo razdoblje iznosi bruto 386,03 eura.
13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je pravilno primijenio tumačenja Službenog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati, sadržana u Zaključku 148. i Zaključku 153., koji različito reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati, ovisno o tome mogu li se ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.).
14. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 te su najprije donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:
Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji uzdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.
15. Nakon toga je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:
Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće." Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.
16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:
"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."
17. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.
18. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.
19. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), proizlazi da tužiteljici pripada razlika plaće temeljena na prvoj varijanti izračuna iz nalaza i mišljenja, odnosno iznos od 547,85 eura ne 1.564,23 eura koliko potražuje tužiteljica.
20. Imajući u vidu gore navedeno, neosnovana je žalba tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje nakon prosinca 2015. pa nadalje, jer od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.
21. U svezi s navedenim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno s pripadajućim dodacima, a sve je navedeno i sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke br.: Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021.
22. Tuženik u žalbi navodi kako je sud propustio odlučiti o jubilarnoj nagradi koju je tužiteljica tražila, međutim u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 28. veljače 2024. na nalazi se zahtjev za isplatom jubilarne nagrade te je stoga navedenei prigovor bezpredmetan.
23. I odluka o troškovima postupka je pravilna, a kojoj oboje žalitelja ne prigovaraju određeno (čl. 154. st. 2. ZPP).
24. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP riješeno je kao u točki I izreke ove presude.
25. Zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjeli, te je stoga valjalo, u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu 15. siječanj 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Feuš
