Poslovni broj Gž-1880/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku VO, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-384/2023-23 od 11. studenog 2024. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-384/2023-24 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-384/2023-23 od 11. studenog 2024., u točkama I., II. i III. izreke, kao i u očito odbijajućem dijelu točke III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-384/2023-23 od 11. studenog 2024., u točki I. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-384/2023-24 od 11. studenog 2024.

Obrazloženje

1.1.Citiranom presudom i rješenjem (podbroj 23) utvrđena je ništetnom odredba čl. 24. st. 2. Ugovora o kreditu broj 514003020-60010454673/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog 1. veljače 2006. (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.791,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke presude) i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.619,64 eur (točka III. izreke presude), dopuštena je preinaka tužbe (točka I. izreke rješenja), utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 641,44 eur (točka II. izreke rješenja), te je tužbeni zahtjev odbačen u dijelu koji glasi: „ .. Odluke o kamatnim stopama“ (točka III. izreke rješenja).

1.2. Citiranim rješenjem (podbroj 24) naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur.

2.Protiv citirane presude i rješenja žalbe su podnijele obje stranke; tužiteljica protiv očito odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku, a tuženik protiv presude i točke I. izreke citiranog rješenja (podbroj 23) i protiv samostalnog rješenja (podbroj 24), iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva (tuženik), odnosno dosuđivanjem parničnog troška u preostalom iznosu (tužiteljica) i da se ukine rješenje (tuženik).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalbe nisu osnovane.

5.1.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 514003020-60010454673/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 1. veljače 2006. godine između tužiteljice, kao korisnika kredita i založnih dužnika VO i EO s jedne strane i Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29, pravnog prednika tuženika, kao kreditora s druge strane (dalje: Ugovor o kreditu) koja glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Založni dužnik, Sudužnik i Založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe …….Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune“, kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 1.791,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama.

5.2. Napominje se da je ovaj sud presudom poslovni broj Gž-826/2020 od 12. travnja 2023. potvrdio raniju prvostupanjsku presudu u dijelu kojim se tražilo utvrđenje ništetnom odredbe članka 4. st. 1. koja glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru".

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,30%) tužiteljica manje platila iznos od 1.791,89 eur. Stoga je obvezao tuženika da isplati tužiteljici navedeni iznos, vodeći računa da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno utvrđena ništetnom.

6.2. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 24. st. 2. Ugovora o kreditu prvostupanjski sud utvrđuje da se o toj odredbi uopće nije pregovaralo, niti da je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, niti da je tužiteljica uopće pri sklapanju ugovora bila upoznata sa sadržajem poslovnih uvjeta i odluka tuženika, a što da je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je takva odredba nepoštena, te ju je utvrdio ništetnom.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sve odlučne činjenice su pravilno utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenim zahtjevima, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka.

8.1. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava direktan učinak presuda iz kolektivnog spora su irelevantni jer je već pravomoćno odlučeno o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (ranijom presudom Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-1247/2015 od 31. srpnja 2019., koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda posl.br. Gž-826/2020 od 12. travnja 2023.), odnosno o tome se nije odlučivalo pobijanom presudom. Kako se u sporu po kolektivnoj tužbi nije odlučivalo o odredbama poslovnih uvjeta banke, pa tako niti o odlukama o visini naknade za usluge banke, prilikom utvrđivanja nepoštenosti odredbe članka 24. stavka 2. Ugovora o kreditu nije došlo do direktne primjene utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora. Posljedično tome, irelevantni su i žalbeni navodi da Slavonska banka, s kojom je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, nije sudjelovala u kolektivnom sporu.

8.2. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici, primjenom članka 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost kreditne institucije.

8.3.1. U odnosu na prigovor zastare treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

8.3.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 22. svibnja 2015., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice.

8.4. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o parničnom trošku, kako onu sadržanu u pobijanoj presudi, tako i onu sadržanu u samostalnom rješenju (podbroj 24) od 11. studenog 2024. jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 5. u svezi sa člankom 155. stavkom 1.

ZPP-a odlučujući o parničnom trošku.

8.5.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na očito odbijajući dio odluke o parničnom trošku.

8.5.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na parnični trošak odmjeren tuženiku temeljem odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i tuženiku je pravilno odmjeren parnični trošak temeljem odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a.

8.5.3. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njezin uspjeh u parnici. Naime, prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici trošak prema odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, dakle kao da je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevima, odnosno u 100%-tnom iznosu.

8.5.4. Prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici predujam za vještačenje u zatraženom iznosu od 398,71 eur, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj trošak vještačenja nije dosuđen u punom iznosu.

8.5.5. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj je trebalo dosuditi naknadu za sastav svih podnesaka koje je uputila sudu. Naime, temeljem citirane odredbe ZPP-a, sud će odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Podnesci koje spominje tužiteljica u žalbi, a za koje joj prvostupanjski sud nije dosudio naknadu, nisu bili potrebni za vođenje parnice, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Pogrešan je stav tužiteljice da ima pravo na naknadu za svaki podnesak, ako ne u punom iznosu, a onda kao da je riječ o neobrazloženom podnesku. Stranka ima pravo samo na naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. i 380. točke 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjsko rješenje (podbroj 23), kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u točkama II. i III. izreke.

U Rijeci, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin