REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-951/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno od 27. rujna 2024., poslovni broj: P-472/2022-12., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 27. rujna 2024. poslovni broj P-472/2022-12.

II. Odbija se tuženica ... [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 15. rujna 2006., a koja glasi:

"3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 9. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 15. rujna 2006., a koja glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor."

pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu kredita isplati iznos od 296,58 eura (ranije 2.234,61 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. rujna 2006. do isplate, po kamatnoj stopi sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 122,69 eura (ranije 924,44 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče o 23. rujna 2011. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 1. kolovoza 2015., te od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.109,81 eura, sve u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i pod prijetnjom ovrhe; a u preostalom dijelu troškovi postupka do iznosa od 1.208,27 eura, se odbijaju."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Ističe da je imala pravo naplatiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita jer je ugovor zaključen prije 1. siječnja 2010. Mišljenja je da predmetna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tvrdi da su tužitelju prije sklapanja ugovor o kreditu bili dostupni promotivni materijali iz kojih je vidljivo na što se odnosi ulazna naknada. Tuženica prigovara i dosuđenoj zateznoj kamati i ponovno ističe prigovor zastare. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, razlozi presude sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i nisu proturječni provedenim dokazima .

5.1. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8.,

9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

7. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za odobrenje kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

8. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba. S obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodom i svrhom, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženica sklopili predmetni ugovor o kreditu kojim je tuženica, kreditor, odobrila tužiteljici, korisniku kredita, kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 14.491,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da je odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i da je tužitelj po ovom osnovu prilikom isplate kredita platio tuženici iznos od 296,58 eura, te da je odredbom članka 9. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor i da je tužitelj za prijevremenu otplatu kredita platio tuženici iznos od 122,69 eura, nego je sporno da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na predmetne naknade ništetne i ima li tužitelj pravo na isplatu navedenih iznosa.

10. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se o citiranoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da od strane tuženice nije tužitelju dano objašnjenje na što se odnosi 3,30% iznosa od cjelokupne isplate kredita i kako se izračunava i na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita, dok je uvidom u predmetni ugovor utvrđeno da se radi o tipskom ugovoru, dakle unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca kojeg je unaprijed pripremila tuženica, zatim da u ugovoru o kreditu nije naznačeno o kakvoj se naknadi radi i za što tužitelj plaća navedenu naknadu niti je to tuženica tijekom postupka na bilo koji način obrazložila. Prvostupanjski sud zaključuje da je jedina svrha predmetne odredbe banci priskrbiti dodatnu zaradu (osim ugovorene kamate) pa da je stoga nepobitno uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača te da je navedena odredba nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP-a), a time i sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.

11. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima smatra da je pravilnom primjenom odredbi članka 96. stavka 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (članka 81 stavka 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.) prvotno trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te ukoliko jesu, kao u konkretnom slučaju, uopće nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, a to stoga jer iz predmetnog ugovora uopće nije jasno na što se naplaćena naknada odnosi pa se može samo pretpostavljati da se odnosi na naknadu za obradu kredita i da tužiteljici nitko nije objasnio kakvu naknadu plaća i što predstavlja plaćeni iznos od 1% od iznosa kredita pa se nikako ne radi o jasnoj i lako razumljivo odredbi.

13. Isto tako iz Ugovora o kreditu nije jasno koji su to uvjeti za prijevremenu otplatu kredita.

14. Tuženica u prvostupanjskom postupku nije dokazala da je prijevremenom otplatom kredita pretrpjela štetu.

15. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim sporne odredbe ugovora o kreditu i pozivanjem na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ poslovni broj: 35/05 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i dosudio mu iznosu od 296,58 eura i iznos od 122,69 eura, jer je člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a kako je tuženica nesavjestan stjecatelj pravilno je dosudio i zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

16. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor zastare tuženice budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja se potvrđuje ovom drugostupanjskom presudom i pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/2020- 2.

17. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

18. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspjela.

19. Slijedom navedenog, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 15. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak