REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-913/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, te Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici ABC, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku NU i ostalim odvjetnicima iz ..., [adresa], radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2024., poslovni broj: P-9156/2023-11., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2024. poslovni broj: P-9156/2023-11.

II. Odbija se tuženica ... [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada odobrenje kredita sadržana u čl. 4. toč b) Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 41561/06 od 8.5.2006. potvrđenog od javnog bilježnika ABC iz [adresa] pod brojem OU-471/06 dana 10.5.2006. godine sklopljenog između tužitelja ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita te pravnog prednika tuženika ..., kao kreditora i kao sudužnika: [adresa].

II Nalaže se tuženiku ..., [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naknade za odobrenje kredita isplati iznos od ukupno 158,05 EUR / 1.190,82 HRK1 sa zateznim kamatama koje teku počevši od 13.5.2006. do isplate po stopi propisanoj čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.) do 31.12. 2007. , a od 1.1.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 2 i 8 ZOO, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 11. st 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 41561/06 od 8.5.2006. potvrđenog od javnog bilježnika ABC iz [adresa] pod brojem OU-471/06 dana 10.5.2006. godine sklopljenog između tužitelja ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita te pravnog prednika tuženika ..., kao kreditora i sudužnika: [adresa].

IV Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od ukupno 302,53 EUR / 2.279,42 HRK sa zateznim kamatama koje teku počevši od 15.2.2011. do isplate po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana

V Nalaže se ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke tj. 12.7. 2024. pa do isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana

VI Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP ). Tuženica u žalbi navodi da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Ističe da tužiteljica tvrdnju da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo nije dokazala niti jednim provedenim dokazom, a da je na tužiteljici teret dokazivanja ove činjenice. Osim toga ističe da su navedene odredbe Ugovora o kreditu jasne i precizne. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze koje je savjesno i brižljivo ocijenio. Time što tuženica drugačije tumači provedene dokaze nego što to čini prvostupanjski sud nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. točke 8. ZPP-a na koji se ukazuje u žalbi.

6. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima stoga prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene niti bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavak 2. članak 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za odobrenje kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

9. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status tužiteljice kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredaba. S obzirom na položaj tužiteljice u konkretnom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodom i svrhom, tužiteljica nije ni trebala dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njezino svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.

10. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženica sklopili predmetni ugovor o kreditu kojim je tuženica, kreditor, odobrila tužiteljici, korisnici kredita, kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 25.554,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da je odredbom članka 4. točka b) predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 1% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno, unaprijed prije korištenja kredita i da je tužiteljica po ovom osnovu prilikom isplate kredita platila tuženici iznos od 158,05 eura, te da je odredbom članka 11. stavka 2. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu određenog aktom kreditora, i da je tužiteljica za prijevremenu otplatu kredita platila tuženici iznos od 302,53 eura, nego je sporno da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na predmetne naknade ništetne i ima li tužiteljica pravo na isplatu navedenih iznosa.

12. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da se o citiranoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da od strane tuženice nije tužiteljici dano objašnjenje na što se odnosi 1% iznosa od cjelokupne isplate kredita i kako se izračunava i na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita, jer je tužiteljica ugovor potpisala u auto-kući u kojoj je kupovala osobno vozilo, dok je uvidom u predmetni ugovor utvrđeno da se radi o tipskom ugovoru, dakle unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca kojeg je unaprijed pripremila tuženica, zatim da u ugovoru o kreditu nije naznačeno o kakvoj se naknadi radi i za što tužiteljica plaća navedenu naknadu niti je to tuženica tijekom postupka na bilo koji način obrazložila. Prvostupanjski sud zaključuje da je jedina svrha predmetne odredbe banci priskrbiti dodatnu zaradu (osim ugovorene kamate) pa da je stoga nepobitno uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača te da je navedena odredba nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP-a), a time i sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.

13. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima smatra da je pravilnom primjenom odredbi članka 96. stavka 1. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (članka 81 stavka 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.) prvotno trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te ukoliko jesu, kao u konkretnom slučaju, uopće nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, a to stoga jer iz predmetnog ugovora uopće nije jasno na što se naplaćena naknada odnosi pa se može samo pretpostavljati da se odnosi na naknadu za obradu kredita i da tužiteljici nitko nije objasnio kakvu naknadu plaća i što predstavlja plaćeni iznos od 1% od iznosa kredita pa se nikako ne radi o jasnoj i lako razumljivo odredbi.

15. Isto tako iz Ugovora o kreditu nije jasno na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita.

16. Tuženica u prvostupanjskom postupku nije dokazala da je prijevremenom otplatom kredita pretrpjela štetu.

17. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim sporne odredbe ugovora o kreditu i pozivanjem na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ poslovni broj: 35/05 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i dosudio joj iznosu od 302,53 eura i iznos od 158,05 eura, jer je člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a kako je tuženica nesavjestan stjecatelj pravilno je dosudio i zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

18. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor zastare tuženice budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja se potvrđuje ovom drugostupanjskom presudom i pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/2020- 2.

19. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

20. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspjela.

21. Slijedom navedenog, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak