REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

Broj: Pp-10280/2022-10

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Katici Rakigjija-Basić, uz sudjelovanje zapisničarke Karle Balažić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PĆ kao fizičke osobe, zastupanog po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, okrivljenog po optužnom prijedlogu Javne ustanove za upravljanje park- šumom Marjan, zastupane po punomoćenici tužitelja IĆ, odvjetnici u [adresa], Urbroj: 749-04/22 od 12. srpnja 2022. zbog prekršaja iz čl.144.st.1. kažnjiv po čl.229.st.1.podstavak 13. i st.2. i čl.119.st.2. kažnjiv po čl.228.st.1. podstavak 24. i stavak 2. Zakona o zaštiti prirode (NN RH 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene u nazočnosti okrivljenika, branitelja i punomoćnice tužitelja 14. siječnja 2025. te presude objavljene 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl.182.toč.1. Prekršajnog zakona (Narodne Novine RH 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) dalje PZ

Okrivljenik: PĆ, rođen: **.**.1980., OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, doktor ekonomskih znanosti, zaposlen, s primanjima u iznosu od 2.300,00 eura, oženjen, otac dvoje djece

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

i to:

"da bi dana 21. listopada 2021. u 10,00 sati na zaštićenom području park-šume Marjan, na k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] izvršio građevinske radove teškom mehanizacijom te uklonio sve potporne zidove oko stambenog objekta na adresi [adresa] te time provodio zahvat na zaštićenom području bez ishođenog dopuštenja i suprotno Zakonu o zaštiti prirode,

čime bio počinio prekršaj iz čl.144.st.1. kažnjiv po čl.229.st.1. podstavak 13. i čl.229.st.2. te čl.119.st.2. kažnjiv po čl.228.st.1.podstavak 24. i čl.228.st.2. Zakona o zaštiti prirode

II.Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Uvodno označenim optužnim aktom okrivljen je PĆ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci.

2.U obrani na glavnoj raspravi okrivljenik je izjavio da na traženje suda nije od strane tužitelja postupljeno odnosno nije udovoljeno na način da optužni prijedlog preciziran i dopunjen. Kao drugo negirao je učin ikakvog prekršaja budući nije obavljao radove na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja okućnicu kuće 9260/1, a niti su građevinski radovi kako se to navodi u optužnom aktu teškom mehanizacijom uopće precizirani da bi se znalo što mu se stavlja na teret koje bi on to radove obavljao. Nadalje, radi se o tome da su na njegovu parcelu tj. okućnicu pali ruševni zidovi koje je samo sanirao na način da je uklonio i to 20% takovih ruševnih zidova koji predstavljaju izrazitu opasnost za njegovu obitelj, a ostalih 80% je još uvijek na njegovoj parceli u dokaz čemu je priložio spisu elaborat utvrđenja činjeničnog stanja s davanjem stručnog mišljenja na stanje ogradnih i potpornih zidova koji elaborat je izradila agencija Mijanović d.o.o. Također nije istina da ne bi tražio dopuštenje od javne ustanove Marjan upravo da bi mogao izvršiti sanaciju otklanjanja palih ruševnih i napuklih zidova na njegovu parcelu, međutim na to se javna ustanova za upravljanje park šumom Marjan oglušila. Uz to je dodao da posjeduje dozvole za sustav javne odvodnje od nadležnih tijela županije Splitsko-Dalmatinske, Konzervatorskog odjela grada Splita i ustanove Vodovod d.o.o. Stoga po niti jednom osnovu ne postoji njegova krivnja, a niti formalne pretpostavke za meritorno raspravljanje kao što je naprijed spomenuo i ukazao na tu činjenicu. U dokaz tome da se od davnih dana zidovi ruše sami od sebe u spis priložio je dokaz diplomiranog inženjera ovlaštenog projektanta i graditelja GĆ od 3. veljače 1966. iz kojeg je razvidno da se zidovi ruše zbog prodora bujice i zbog prodora bujice su skloni rušenju zbog čega se traži adekvatna sanacija da se to ne događa, a susjed čiji zapravo jesu ti zidovi koji se urušavaju na njegovu parcelu ne želi pristupiti osobno jednoj takvoj sanaciji, kako sam navodi iz financijskih razloga. U dokaz tome da su tražili dopuštenje i to baš 20. listopada 2021. godine dostavio je u spis ispis Gmail-a od toga dana označen sa "Molim dopuštenje cijenjene javne ustanove za upravljanja park šumom Marjan". Iz svega ovo razvidno je da je želio legalno pristupiti radovima sanacije, u čemu još uvijek nije uspio, čak štoviše Županija Splitsko-Dalmatinska ga odbija sa zahtjevom iz razloga i to baš ovog optužnog prijedloga kojim ga se tereti da je sve zidove već uklonio, a što ne odgovara istini.

3.Na upit branitelja je li se okrivljenik obraćao osim predanog u spis Gmail-a još institucijama izjavio je da je i usmeno kontaktirao i više puta zvao, međutim nitko nije izlazio na teren, nije bilo reakcije. Na daljnji upit u kakvom stanju je bila kuća i okućnica u trenutku kupnje izjavio je da je to bilo u užasnom stanju, stoga je bila cijena povoljnija, a na upit na koji način je uklonio kao što je naprijed kazao 20% zidova srušenih na njegovu parcelu izjavio je da je to učinjeno malim bagerom kojim su ti zidovi koji su predstavljali opasnost za njegovu obitelj uklonjeni, a to je bilo prilikom izvođenja radova spajanja na kanalizaciju i prokopavanja terena cca 20 metara.

4.Branitelj okrivljenika je izjavio da imajući u vidu da je sud tužitelju naložio da optužni prijedlog precizira odnosno uredi kako bi bio podoban za raspravljanje, a imajući u vidu da ovlašteni tužitelj po takvom nalogu suda nije postupio skoro godinu dana, pa ni neposredno pred ovo ročište drži da su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl.117. Prekršajnog zakona za odbacivanjem optužnog prijedloga jer optužni prijedlog nije razumljiv, a osim toga ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. Ukoliko sud ne odbaci optužni prijedlog predložio je kao podredno odbiti optužbu i okrivljenika PĆ osloboditi obzirom da u njegovom postupanju nisu ispunjena zakonska obilježja utuženog prekršaja odnosno isti nije kriv za počinjenje istog. Iz njegove obrane i dokumentacije koju je isti predao na današnje ročište razvidno je da isti nije postupao samoinicijativno, da je tražio pomoć od institucija na koju pomoć su se oglušile, a da je čuvar prirode izašao na teren tek nakon što je okrivljenik putem mail-a zatražio od javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan pomoć kako bi svoju kuću i okućnicu učinio sigurnom. Umjesto da se okrivljeniku omogući da nesmetano uživa u svom vlasništvu protiv istog je podnesen optužni prijedlog na temelju zapisnika koji ne odražava točne činjenice, a čemu je okrivljenik odmah i prigovorio čuvaru prirode što je navedeno u zapisniku pod napomenom. Obzirom na iznijeto predložio je donijeti oslobađajuću presudu. Obzirom da se ovlašteni tužitelj nije očitovao i ne zna koji su eventualni daljnji dokazni prijedlozi ovlaštenog tužitelja predložio je kao podredno izvesti i daljnje dokaze u ovom postupku i to očevid na licu mjesta, saslušanje svjedokinje AĆ na adresi okrivljenika te svjedoka EĆ međašnika nekretnine u kojoj prebiva okrivljenik s obitelji na adresi u [adresa]. Svjedoci se predlažu na okolnost da su porušeni zidovi koje je okrivljenik uklonio prilikom vršenja iskopa spajanjem na javnu odvodnju već bili porušeni i da isti nije rušio zidove kako se to neosnovano tvrdi u optužnom prijedlogu. Osim toga svjedok EĆ je starosjedioc međašnik i upoznat je sa situacijom na terenu i dio tih porušenih zidova su njegovo vlasništvo kao i zidovi koji su pali.

5.Na upit punomoćnice tužitelja od koga je tražio dopuštenje okrivljenik je izjavio da je to bilo od Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan, a na upit kada je tražio informacije od grada Splita izjavio je da je to bilo prije zahvata. Na daljnji upit je li došao do točnog naziva upravnog tijela koje izdaje dopuštenje izjavio je da je došao, a na upit koje bi to bilo tijelo izjavio je da je to Javna ustanova za upravljanje park šumom Marjan, međutim koja služba ove ustanove ne zna jer ne ulazi u strukturu i organizaciju posla Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan. Na daljnji upit izjavio je da nije obavljao ikakve građevinske radove jer je samo pokupio kamenje ruševnih zidova sa poda, a radovi koji su se obavljali malim bagerom kao što je kazao u svojoj obrani je radio u okviru dozvole za radove javne odvodnje, a koju dozvolu je dobio krajem 2020. Na upit kada je podnio zahtjev za sanaciju preostalih 80% srušenih zidova izjavio je da je taj zahtjev podnio gradu Splitu tijekom 2023. i onda grad Split po zaprimanju takvog zahtjeva komunicira sa nadležnim tijelima uključujući i županiju Splitsko-Dalmatinsku međutim od koje je stopiran zbog sadržaja optužnog prijedloga da je on uklonio sve zidove i da nije ostalo išta za uklanjanje. Ujedino je priložio u spis dozvole o kojima govori u svojoj obrani od grada Splita Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i investicije Splitsko-Dalmatinske županije, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu i Vodovoda i Kanalizacije Split d.o.o. Na upit kad su se zidovi srušili izjavio je da su prilikom kupnje nekretnine jednim dijelom zatekli srušene zidove, a mali dio se urušavao prilikom kopanja odnosno obavljanja radova radi javne odvodnje. Na daljnji upit gdje je pozicionirana kanalizacija izjavio je da je trasa bliže istočnome dijelu kuće.

6.Punomoćnica tužitelja izjavila je da se protivi prijedlogu za odbacivanjem optužnog prijedloga obzirom da sama zakonska obilježja prekršaja su navedena u optužnom prijedlogu upućenom sudu, a koja su propisana Zakonom o zaštiti prirode i koja podrazumijevaju izvođenje zahvata na zaštićenom području bez važećeg odobrenja, dakle, članka 144. Zakona o zaštiti prirode propisuje kako fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, a za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna ishoditi dopuštenje. Upravo radi specifične lokacije samog zahvata, a to je područje koje je pod zaštitom Republike Hrvatske prema načelu predostrožnosti propisanom ne samo Zakonom o zaštiti prirode već i Zakonom o zaštiti okoliša podrazumijeva se snažnija zaštita obilježja takvih zaštićenih područja. Upravo zato ne precizira se svaki određeni zahvat ili moguća ljudska radnja koja može narušiti obilježja zaštićenog područja, već se stavlja generalna zaštita koja osigurava da se narušenje područja spriječi. Upravo zato propisan je postupak kojim se zakonito može pristupiti izvođenju ovakvih radova, a i sam okrivljenik u svojoj obrani navodi kako je 2023. godine upravo pristupio takvom postupku. Naime, podnošenjem zahtjeva nadležnom tijelu inicira se postupak kojim se procjenjuje je li neki namjeravan zahvat na zaštićenom području može prouzročiti štetu koja bi isto područje ugrozila. To je upravo postupak koji u konačnici završava dopuštenjem sa ili bez posebnih mjera zaštite određenog zaštićenog područja, a koje je u ovom slučaju izostalo. Upravo izostanak dopuštenja uz proveden zahvat predstavlja ispunjeno biće prekršajnog djela te samim time tužitelj ostaje kod optužnog prijedloga u cijelosti. Obrana okrivljenika je kontradiktorna u tome što navodi kako nije počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, a u istoj navodi kako je ipak provođenjem zahvata priključenja kanalizacijskoj mreži korišten mali bager koji je kako se navodi oštetio i uklanjao dijelove predmetnih zidova. Nadalje, okrivljenik navodi kako se obratio Javnoj ustanovi park šuma Marjan za dopuštenje izvođenja zahvata ako se obratio za dopuštenje izvođenja zahvata znači da je namjeravao uklanjati predmetne sporne zidove uslijed čega je učinjen upravo terenski izvid čuvara prirode, zapisnik kojeg je priložen u spisu. Dakle, okrivljenik je znao da treba zatražiti dopuštenje međutim nije ga zatražio od nadležnog državnog tijela. Da okrivljenik zna kome se treba obratiti ukazuje upravo izjava iz okrivljenikove obrane u kojoj navodi kako je 2023. takav zahtjev uputio nadležnom tijelu i za koji je odbijen. Samo dopuštenje o kojem je riječ sadrži opis lokaciju, trajanje i vrijeme zahvata, način izvođenja zahvata te podatke o opremi koja će se koristiti na lokaciji. Ovo sve navedeno je potrebno upravo da bi se postigla svrha i cilj očuvanja prirode kao posebne vrijednosti za RH pa tako i zaštićenih područja kao prepoznatih lokaliteta zaštite, a predmetni prekršaj počinjen je upravo na području zaštićene park šume Marjan. Protivi se nadalje predloženim dokazima na današnjem ročištu te obzirom na dostavljene dokaze traži vrijeme za očitovanje na iste.

7.Na upit suda punomoćnica tužitelja izjavila je da joj nije poznato je li po nekom posebnom propisu potrebno za radove koji se navode u optužnom prijedlogu potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje.

8.Branitelj se očitovao u odnosu na netom izlaganje tužitelja istaknuvši da zakonska obilježja, pravna kvalifikacija, pravni opis i činjenični opis su različite stvari te da činjenični opis mora biti jasan kako bi sud mogao postupati po podnesku odnosno optužnom prijedlogu. Okrivljenik nije vršio nikakav zahvat u prostoru kako to pogrešno tumači tužitelj. Prilikom kupnje obiteljske kuće i okućnice okrivljenik je zatekao urušene zidove te je uistinu oko svoje kuće da može pristupiti kući s poda uklonio zemlju i kamenje. Radove spajanja na javnu odvodnju okrivljenik je izvršio sukladno dozvolama koje je dobio, a koje je priložio u sudski spis. Vezano za njegov zahtjev iz 2023. istaknuo je da je okrivljenik uistinu podnio taj zahtjev iz razloga što trpi neposrednu opasnost od urušavanja zidova na njegovu okućnicu i kuću. Naglasio je da je obiteljska kuća okrivljenika u odnosu na okolne zidove pozicionirana niže te da uistinu kako bi isti imao kvalitetno uživanje svoje imovine treba zidove sanirati. Okrivljenik je odbijen sa zahtjevom samo iz razloga što se vodi ovaj postupak odnosno što se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret da je uklonio sve zidove, što nije točno, stoga je obrazloženje da se nema što sanirati ukoliko je već sve otklonjeno. Naravno da to nije točno o čemu su dostavili vještvo Ivana Mijanovića kao dokaz te u konačnici predlažu i očevid na licu mjesta. Dakle, ono što je važno naglasiti okrivljenik nije poduzimao ikakav zahvat, okrivljenik je očistio dio okućnice da može pristupati svojoj kući i to zemlju i kamenje s poda, a isti nije dirao nikakve zidove. Upravo zbog inertnosti službi okrivljenik dolazi u situaciju da isti ne može uživati svoje vlasništvo zbog opasnosti za svoju imovinu, ali i život svoje obitelji. Imajući u vidu da se prekršajni postupak naslanja na kazneni postupak istaknuo je da davanje vremena za očitovanje za dokaze u spisu, što bi bilo uobičajeno u parničnom postupku, nije uobičajeno u ovom odnosno kaznenom postupku. Ukoliko sud smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno okrivljenik ustraje u predloženim dokazima.

9.U dokaznom postupku pregledana je materijalna dokumentacija u spisu i to: zapisnik o neposrednom nadzoru, fotodokumentacija, elaborat agencija Mijanović d.o.o., Gmail označen sa "Molim dopuštenje cijenjene javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan, navodi iz podneska UĆ ovlaštenog projektanta i graditelja od 3. veljače 1966., dokumenti grada Splita, "očitovanje za priključak obiteljske kuće na sustav javne odvodnje od 21. rujna 2020., dopuštenje Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu od 6. listopada 2020., podnesak Uprave za zaštitu kulturne baštine konzervatorski odjel u Splitu označen sa "traženje suglasnosti za priključenje stambene građevine sagrađene 1937. godine suglasnost, dozvola za priključenje za javnu odvodnju Vodovod i kanalizacija d.o.o. i prekršajna evidencija za okrivljenika.

10.U završnom govoru punomoćnica tužitelja izjavila je da je okrivljenik uklanjao potporne zidova na način da je mehanizacijom odnosno bagerom na lokaciji katarskih čestica 9260/1 i 9260/2 k. o. [katastarska općina] uklonio potporne zidove oko stambenog objekta na adresi [adresa] bez dopuštenja koje je bio dužan ishoditi prema Zakonu o zaštiti prirode čime je počinio prekršaj propisan čl.144.st.1. Zakona o zaštiti prirode, a kažnjiv po čl.329.st.1. i 2. istog Zakona. U svojoj obrani okrivljenik nije učinio jasnim da zahvat nije proveden, zakonsko obilježje ovog djela upravo predstavlja provođenje zahvata bez dopuštenja. Činjenice koje proizlaze iz same obrane jesu te da je na lokaciji korišten bager koji je uklanjao dijelove zidova i relevantno tome uslijed kojeg zahvata je bager bio na terenu. Ono što je bitno je da se na potpornim zidovima tom prilikom provodio zahvat da je u tom trenutku izostalo dopuštenje nadležnog tijela da okrivljenik znao odnosno morao znati od kojeg nadležnog tijela se traži takvo dopuštenje te da je navedeni prekršaj upravo učinjen n alokaciji zaštićenog područja park šume Marjan. To što je okrivljenik imao dozvolu za spajanje na kanalizacijsku mrežu ne presumira zahvat na potpornim zidovima. Činjenica da je 2023. godine okrivljenik podnio zahtjev za sanaciju potpornih zidova, dakle, upravo za onaj zahvat koji je izvodio ove sporne prilike ukazuje da je znao na koji način se ima ishoditi dopuštenje, ali je svejedno pristupio izvođenju zahvata bez istoga. Predložila je stoga okriviti PĆ zbog počinjenja prekršaja kako je navedeno u optužnom prijedlogu tužitelja.

11.U završnom govoru branitelj okrivljenika je naveo da suprotno navodima tužitelja, a savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza u svojoj ukupnosti, drži da se ne može zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Ponovno je naveo kako okrivljenik nije provodio nikakav zahvat u prostoru niti je uklanjao potporne zidove. Prilikom kupnje nekretnine dio zidova je već bio urušen te je okrivljenik te zidove uklonio s tla kako bi mogao pristupati svojoj kući. Očevid na licu mjesta čuvar prirode je izvršio nakon što je okrivljenik priključio svoj objekt na javnu mrežu, a za što je imao sve dozvole koje je dostavio u sudski spis. Iz dostavljenih dokumenata, a vezano za priključivanje objekta na javnu gradsku mrežu razvidno je da je okrivljenik imao suglasnost za korištenjem malog bagera. Dakle, nije točno da bi okrivljenik bilo što samoinicijativno i bez suglasnosti nadležnih tijela radio na svojoj kući i okućnici. Razvidno je iz vještva vještaka Ivana Mijanovića, a što se lako može utvrditi i da su otišli na očevid na licu mjesta da su preostali zidovi koji omeđuju kuću okrivljenikove obitelji napuknuti i nagnuti jednim dijelom put kuće okrivljenika zbog čega je okrivljenik uistinu 2023. podnio zahtjev za sanacijom tih zidova. Ovdje se posebno napominje da okrivljenik nikada, a ni prije nije vršio ikakvu sanaciju niti je vršio bilo kakvo uklanjanje zidova. Zbog svega navedenog, a držeći da iz dokaza koje obrana na današnjem ročištu priložila u sudski spis proizlazi neosnovanost optužbe predložio je da sud u odnosu na okrivljenika PĆ donese oslobađajuću presudu.

12.Okrivljenik se pridružio završnom govoru branitelja.

13.Na kraju dokaznog postupka pregledana je prekršajna evidencija za okrivljenika te je utvrđeno da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba.

14.Okrivljenik se tereti da na zaštićenom dobru području park-šume Marjan je izvršio građevinske radove teškom mehanizacijom te uklonio oko stambenog objekta sve potporne zidove te time provodio zahvat na zaštićenom području bez ishođenog dopuštenja i suprotno Zakonu o zaštiti prirode.

15.Inkriminirano ponašanje okrivljenika pravno je u optužnom aktu kvalificirano kao prekršaj iz čl.114.st.1. kažnjiv po čl.229.st.1.podstavak 13. i st.2. Zakona o zaštiti prirode i kao prekršaj iz čl.119.st.2. kažnjiv po čl.228.st.1. podstavak 24. i stavak 2. istog Zakona.

16.Materijalnom odredbom čl.144.st.1. Zakona o zaštiti prirode propisano je da pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

17.Kaznenom odredbom čl.229.st.1. podstavak 13. Zakona o zaštiti prirode propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba ako provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz čl.144.st.1. ovoga Zakona.

18.Kaznenom odredbom čl.229.st.2. Zakona o zaštiti prirode propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz st.1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

19.Dakle, materijalnom odredbom je propisano da je nužno ishoditi dopuštenje, ukoliko za konkretan zahvat na zaštićenom području nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, a što je sankcionirano navedenom kaznenom odredbom.

20.S tim u vezi, iz zakonskih odredbi jasno proizlazi da u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja mora stajati da za zahvat na zaštićenom području nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, što je konstitutivni element bića prekršaja iz članka 144.st.1. kažnjiv po čl.229.st.1.podstavak 13. i st.2. Zakona o zaštiti prirode. U odnosu na navedenu pravnu kvalifikaciju prekršaja dodatno se ističe da sam optužni prijedlog ne sadržava niti precizirane građevinske radove teškom mehanizacijom, pa stoga djelo opisano u optužnom prijedlogu po mišljenju ovog suda nije prekršaj.

21.Jednako tako, isti činjenični opis prekršaja tužitelj je podveo i kao povredu čl.119.st.2. kažnjivog po čl.228.st.1. podstavak 24. i st.2. Zakona o zaštiti prirode.

22.Materijalnom odredbom čl.119.st.2. Zakona o zaštiti prirode propisano je da su u park-šumi dopušteni zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena.

23.Kaznenom odredbom čl.228.st.1.podstavak 24. Zakona o zaštiti prirode propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 500.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba ako provodi zahvat ili obavlja djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašena park-šumom.

24.Kaznenom odredbom čl.228.st.2. Zakona o zaštiti prirode propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz st.1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

25.Dakle, niti sve odlučne činjenice u odnosu na ovu pravnu kvalifikaciju nisu izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja i to baš da bi okrivljenik provodio zahvat ili obavljao djelatnost koja narušava obilježja zbog kojih je proglašena park- šumom.

26.Obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, pa je ovaj sud za prekršaj iz izreke ove presude, jednak činjeničnom opisu prekršaja iz optužnog prijedloga tužitelja, okrivljenika oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

27.Do završetka dokaznog postupka tužitelj je mogao izmijeniti optužni akt, što nije učinjeno.

28.Odluka o troškovima postupka temelji se na cit.odredbi zakona, budući je izrečena presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

29.U suglasju sa iznijetim valjalo je presuditi kao u izreci.

Split, 15. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Karla Balažić, v.r.

Katica Rakigjija-Basić, v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke Visokom Prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog suda u 2 istovjetna primjerka, bez pristojbe (čl.211.st.1. PZ-a).

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, tužitelju, punomoćnici tužitelja, u spis.