REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Kzd-55/2024-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Davoru Dubravici, kao predsjedniku vijeća za mladež, uz sudjelovanje sudaca porotnika Miroslava Cindoria i Tanje Petani kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv FM, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 u daljnjem tekstu: KZ/11) koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz- DO-48/2024 od 17. lipnja 2024, nakon provedene i zaključene javne rasprave 10. siječnja 2025, dana 15. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. ZKP/08 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenik FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AM i F rođene A, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trgovac, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 9. svibnja 2024. u razdoblju od 16,00 do 16,50 sati u trgovačkom centru Supernova u Zadru, Akcije Maslenica 1, sve u cilju zadovoljenja spolnog nagona, došao do djeteta žrtve IM, rođenog **.**.2010., sjeo pokraj njega u masažnu fotelju te započeo razgovor s njim, raspitujući se kako se zove i u koji razred ide, na koja pitanja mu je dijete i odgovorilo i zbog čega je bio svjestan njegove dobi, da bi ga u jednom trenutku počeo gladiti po desnoj ruci i to po podlaktici govoreći mu da je lijep i najljepši dječak kojeg je vidio, a zatim ga pozvao da odu do garaže jer da mu je tamo automobil i da ima psa kojeg mu želi pokazati, što je dijete odbilo i otišlo, nakon čega je po proteku od oko 40 minuta kada je dijete žrtva IM otišao u toalet, ušao za njim u prostor toaleta, te je mokrio u pisoar nedaleko od djeteta žrtve IM, no što dijete u tom trenutku nije primijetilo budući nije gledao u okrivljenika, no kada je dijete žrtva IM otišao oprati ruke, to mu je prišao, uhvatio ga za obje ruke, a zatim, a zatim ga snažno zagrlio i pitao ga može li poljubac za kraj, a zatim je dijete poljubio ispod uha po vratu, uslijed kojeg postupanja okrivljenika je dijete žrtva IM u stanju šoka otišlo iz toaleta, izazvavši kod djeteta osjećaj neugode i posramljenosti,

dakle, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju,

pa da je time počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta

- spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 okrivljenik FM osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. U izrečenu kaznu uračunava se i vrijeme lišenja slobode od trenutka uhićenja 22. svibnja 2024. do puštanja na slobodu 15. siječnja 2025.

IV. Temeljem čl. 70. st. 1. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

V. Temeljem čl. 70. st. 2. KZ/11 mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

VI. Temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku FM snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 u iznosu od 2.386,54 EUR-a (dvije tisuće tristotineosamdesetšest eura i pedeset četiri centa) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podnijelo je dana 18. lipnja 2024. optužnicu poslovni broj KOz-DO- 48/2024 protiv okrivljenika FM tereteći ga za učin kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenika žrtve mlt. IM.

2. Okrivljenik je u svom stavu o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Na ispitivanju kod PU zadarske, PP Zadar, dana 22. svibnja 2024. okrivljenik je naveo da često ide tamo sa suprugom u šoping. Ona ide po dućanima i dugo se zadrži a on često sjedne na tu masažnu fotelju i nekad se i izmasira. Tog dječaka se uopće niti ne sjeća jer puno njih sjedne tamo. Ne sjeća se da je s njim razgovarao, uopće mu se ne sjeća lica. On svaki dan hoda zbog svog zdravlja. Tad je bio u wc-u ali se ne sjeća tog malog da bi bio u wc-u. Prilikom izlaska prao je ruke ali ne sjeća se da li je neki dječak bio tamo, jer puno ljudi bude tamo. Nije nikog poljubio poljubio u wc-u, I sačuvaj.

3.1. Prilikom prvog ispitivanja pred ODO Zadar dana 23. svibnja 2024. okrivljenik je naveo da je bio sa suprugom u Supernovi i dok je nju čekao da je sjeo u masažnu fotelju a pored njega je bio taj dečko. Pričali su o koječemu, bez veze i nikad ga prije u životu nije vidio. Pričali su i dečko ga je pitao s kim je došao on je rekao da je došao sa ženom i psom i da je pas u autu a dečko je rekao da bi baš volio vidjeti psa. Dečko je otišao, a on je nakon nekih 10-15 minuta otišao u wc jer mu se mokrilo. Došao je oprati ruke a taj dečko je bio tamo, ne zna da li je dečko bio u wc-u ili je došao samo oprati ruke. Tad je dečko rekao „opet mi“ nevezano uz išta a on je dečku rekao „bravo, dobar si momak, samo uči“. Nije ga zagrlio nego ga samo potapšao a dečko je prišao njemu i rekao mu „vidjet ćeš što je pravi zagrljaj“ i zagrlio ga a mislio je kao da ga grli netko od 20 godina. Dečko je otišao svojim putem a on je otišao svojim, nikad ga u životu nije vidio niti prije niti poslije. Dvije su masažne fotelje pa nije siguran tko je prvi došao ali misli da je prvi došao dečko. Dečko je bio sam a misli da je bio s društvom koje je bilo negdje u dućanu. Dečko je prvi otišao s fotelja. Nakon par minuta otišao je na wc. Iako je na ispitivanju u policiji rekao da se ne sjeća tog dečka kasnije je razmišljao pa se sjetio. Sjeća se da su pričali o školi i da mu je dečko rekao da ide u školu u Arbanasi. Nije bilo nikakvog poljupca, s nijedne strane. U wc-u je bilo još ljudi. Nije točno da ga je milovao po ruci na fotelji, možda ga je dotaknuo u priči. Dečko je sam rekao da bi volio vidit psa. Nije mu govorio da je lijep momak, već samo da je dobar i pametan i da uči.

3.2. Na raspravi dana 10. siječnja 2025. okrivljenik je naveo da u cijelosti ostaje pri svemu što je ranije naveo te je dodao da u wc-u oštećenika nije ni vidio na početku jer su ti pisoari veliki, skoro kao kabine, i zaklanjaju pogled. Kad je došao oprati ruke, vidio je tog dečka koji mu je rekao "opet nas dva". Spustio je ruke, a taj dečko je došao do njega, zagrlio ga i stisnuo rukama i rekao "vidi koji jaki stisak imam". On da nije ništa reagirao, samo je čekao da ga pusti i otišao. Taj njegov zagrljaj je trajao desetak sekundi. Na pitanja je naveo da mu je pas ostao u autu zato što ga ni ne može voditi u trgovački centar. Na upit da li ga je, s obzirom na raniji boravak u istražnom zatvoru zbog sličnih kaznenih djela, bilo strah razgovarati s dječakom, odgovorio je da nije. Da je, dok su sjedili na foteljama, taj dečko ustao i gledao prema T, očito je tražio svoje društvo, ali kako ga nije bilo, vratio se sjesti na fotelju. On nije vidio društvo.

4. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci AM (l.s. 270), TM (l.s. 271) te vještakinja dr. Arlena Sabljar (l.s. 284-285), čije je psihijatrijsko vještačenje također pročitano (l.s. 104-116). Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve IM i reproducirana je DVD snimka (l.s. 122-124), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta ČM i reproducirana je DVD snimka (l.s. 126-127), zapisnik o ispitivanju svjedoka VM i reproducirana je DVD snimka (l.s. 128-129) i zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta GM i reproducirana je DVD snimka (l.s. 130-131), a pročitana je i ostala materijalna dokumentacija u spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj: [serijski broj] i 00223912 (l.s. 11, 45), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sa DVD snimkom, koja je reproducirana (l.s. 12-14), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija (l.s. 32-38), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (l.s. 39- 41), zapisnik o očevidu (l.s. 46-48), izvješće PU zadarske, Policijske postaje Zadar (l.s. 49), kriminalističko-tehničko izvješće PU zadarske, Službe kriminalističke policije, od 23. svibnja 2024. (l.s. 94-95), nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja mlt. oštećenika žrtve (l.s. 241-264), medicinska dokumentacija za okrivljenika (l.s. 290-297) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list spisa 220).

5. Oštećenik dijete žrtva IM ispitan je pred Županijskim sudom u Zadru i to u prisutnosti svog oca AM i stručne suradnice mr. NM, psihologa, a u svom je iskazu (l.s. 122-124) naveo da je toga dana išao iz Mullera ispratiti jednog prijatelja koji je išao na terapije, a kako je imao piće sa sobom, sjeo je na fotelju kako bi to piće popio, a ta se fotelja nalazi odmah pored Mullera. Vidio je tog čovjeka, on je stajao tamo odmah kraj fotelje. Ubrzo je sjeo pored njega. Počeo je razgovor, najprije vezano za školu i on mu je rekao da je bila skraćena nastava taj dan, da su bili više vani. Pitao ga je koji je razred i kako se zove. On da je odgovarao na pitanja. Taj čovjek je držao ruku na fotelji i u jednom trenutku ga je počeo gladiti. Gladio ga je po desnoj ruci iznad dlana, po podlaktici, i govorio mu je kako je lijep, najljepši dječak kojeg je vidio. On je reagirao na način da se smijao i zahvaljivao mu se. Nakon toga se ustao sa fotelje, ali taj čovjek mu je rekao neka se vrati i on se vratio. Tada mu je nastavio govoriti da će ga odvesti do auta. Rekao mu je da mu je auto u garaži i da tamo ima psa, da će mu ga pokazati. Oštećenik mu je rekao da ne treba, da su mu gore prijatelji i da odlazi, na što mu je taj čovjek samo odgovorio "ajde odi". Tada je s prijateljima otišao u neki dućan s robom i dok su oni gledali robu, prvo je nazvao mamu i ispričao što mu se dogodilo, a potom tatu i tati je također ispričao što se dogodilo. Nakon nekog vremena je išao na wc, njegovi su prijatelji otišli u DM-a, a on im je rekao da će im se pridružiti kad završi s wc-om. Kada je došao na wc i bio ispred pisoara, nije tog čovjeka ni vidio ni čuo, nego tek poslije kada je išao oprati ruke vidio ga je da vrši nuždu dva pisoara od onog gdje je oštećenik prethodno vršio nuždu. Tada mu je, dok je prao ruke, prišao, uhvatio ga za obje ruke, zagrlio i krenu ga je hvaliti te je pitao "može li poljubac za kraj". Tada ga je poljubio negdje ispod uha. Kada ga je pitao ovo može li poljubac za kraj, on je bio sav izgubljen, samo je pristao i jedva je čekao da otiđe iz wc-a. Poljubio ga je samo jedanput. Kada ga je taj čovjek zagrlio, jako ga je stisnuo i on mu je vratio zagrljaj, htio se uživiti da ga na neki način uvjeri i da to što prije prođe. Osjećao se baš nelagodno kada je odlazio iz wc-a, kao da se gegao nekako čudno, nije mogao ni hodati, a taj čovjek ne zna kako je otišao, samo je nestao. Po napuštanju wc-a otišao je do svojih prijatelja u dućan i to VM, ČM i GM, dok je Č otišao prethodno na terapije kao što je ranije rekao. Prijateljima je rekao "znate što mi se dogodilo, ne možete virovati, opet mi je ona ista osoba "to i to" napravila", sve im je ispričao. Kada je ispričao ovo prijateljima, VM ga je upitao što nije reagirao, GM mu je rekao što uopće priča sa starcima, a ČM ga nije htjela slušati, rekla je da joj se takvo što ne sluša. Naknadno je nazvao i tatu i tati je kazao kako tog čovjeka nije uspio slikati. Nakon Supernove otišao je kod rođaka i sve je ispričao tetku, a po dolasku doma se brzo oporavio i nije mu bilo to toliko šokantno, kao da se nije ništa dogodilo. Nakon ovog događaja nije imao nekakve strahove niti posljedice, niti mu je bilo teško. Bilo mu je zanimljivo gledati i slušati kako drugi reagiraju na to. Na pitanja je naveo da tog čovjeka nikada ranije nije vidio, tada ga je vidio prvi put. Na upit da procjeni vrijeme od susreta na foteljama do susreta na wc-u, oštećenik je naveo da zna da je zvao prijatelja oko četiri sata i jedne minute, a bio je na fotelji i tada je okrivljenik sjeo pored njega, a kada je bio u wcu-u bilo je negdje oko 4,45 sati. Kad je zvao mamu iz dućana, a nakon što se ustao iz fotelje, ispričao joj je što se dogodilo i ona je reagirala kao njegov prijatelj VM, rekla mu je "što nisi reagirao", a tata mu je kazao "samo ga uslikaj", taj dan je bio u Zagrebu i radi toga se vratio iz Zagreba i kazao mu da je tek poslije postao svjestan što se zapravo dogodilo. O ovom događaju nije razgovarao sa školskim psihologom. Samo je rekao mami, tati i najbližima, a drugima koji mu nisu u rodu niti bliski nije o tome pričao.

6. Svjedok AM je u svom iskazu (l.s. 270) naveo da je bio u Zagrebu i da ga je oko 19,00 sati nazvao sin IM. Ispričao mu je da je bio u TC Supernova i da mu je prišao čovjek koji se predstavio kao V dok su sjedili na masažnim stolicama, uzeo za ruku i da mu je govorio da ide s njim u auto, u garažu, da će mu pokazati psa. Vice je otišao, a kasnije da je sreo tog muškarca u wc-u u istom centru i da ga je primio za ruku i poljubio iz uha. Rekao je IM da su to ozbiljne stvari i da će razgovarati kada se vrati. Sutra dan, kad se vratio u [adresa], razgovarao je s IM i on mu je rekao da mu nema razloga lagati, da mu nikad nije lagao. Tad je normalno to ispričao, a kasnije, nakon nekog vremena, ga je počela hvatati uznemirenost. Na pitanja obrane odgovorio je da je događaj prijavio policiji nakon što je došao u [adresa] i razgovarao s IM. Školski psiholog KM je kontaktirana, ali ne zna niti otprilike kada bi to točno bilo. Sa IM je ona obavila razgovor da vidi kako se osjeća. Prije ovog događaja, dva ili tri puta, je kao roditelj kontaktirao s tom psihologinjom jer je IM popustio u školi. Vicina uznemirenost je trajala otprilike tri do četiri mjeseca. Primijetio je da kad bi IM na ulici vidio ljude koji bi sličili na tu osobu iz Supernove, da bi ubrzao korak.

7. Svjedokinja TM je u svom iskazu (l.s. 271) navela da se sjeća događaja kad ju je sin IM nazvao, a bio je tada u TC Supernova i kroz šalu joj je rekao da ga je neki čovjek zagrlio i da je on magnet za starije muškarce. Suprug joj je tada bio u Zagrebu, a kad se vratio, oni su razgovarali s IM i ispitali ga što je bilo. Ne sjeća se dobro svih detalja, ali zna da je IM rekao da je bio u Supernovoj s prijateljima, da su oni otišli u Mullera, a on ostao sjediti u masažnim foteljama ispred, da mu je prišao neki muškarac, ispitivao ga kako se zove, govorio mu kako je lijepi dječak i počeo ga dirati po ruci i maziti. Na to se IM odmaknuo da bi kasnije tog muškarca sreo u wc-u, koji mu je prišao, zagrlio ga i poljubio u uho. Izričito je pitala IM gdje ga je poljubio, također ga je pozvao da dođe vidjeti njegovog psića u automobil. Nakon razgovora IM su objasnili da taj događaj nije baš onako kako to treba biti i kad mu netko nepoznat priđe da se odmakne i da ne razgovara. IM je to shvatio da se radilo o finom gospodinu koji je htio popričati, ali nakon razgovora s njima shvatio je da to nije baš tako. I nakon događaja u wc-u. Nakon razgovora je njen suprug događaj prijavio policiji. Događaj je IM uznemirio, a pogotovo što je bio u policiji na ispitivanjima, što je stresni događaj s kojim se dijete nije susretalo. Vice je fino i iskreno dijete, nikada ga nisu uhvatili u laži. Suprug je događaj prijavio policiji i to vrlo brzo, misli već sutra dan nakon događaja. Nije sigurna točno kad je suprug kontaktirao školsku psihologinju KM, ali misli da je to bilo vrlo brzo. Koliko se sjeća, IM je prvo razgovarao s policijom, a naknadno sa psihologinjom. Prije ovog događaja je razgovarala sa školskom psihologinjom jer je IM bio malo popustio u školi. Taj razgovor s psihologinjom bio otprilike godinu, a možda i dvije, prije ovog događaja.

8. Dijete ČM, ispitana u svojstvu svjedokinje pred Županijskim sudom u Zadru u svom je iskazu (l.s. 126-127) navela da je taj dan njih srela u Supernovoj, bili su u Mulleru i sjeća se da je IM izašao vani. Tada se to dogodilo. Nije pričala s IM izravno o tome, ali joj je VM rekao da mu je IM naknadno ispričao da je neki stariji čovjek došao, pričao s njim i dirao ga. VM i GM su napustili Muller prije nje, a ona je izašla zadnja. Nisu joj ništa pričali ni spominjali to. Nakon toga su išli u DM i sjeća se da je IM, kada se vratio iz wc-a, rekao da je u wc-u sreo G. Ona nije ništa znala, pretpostavila je da je to netko koga IM poznaje. Pošto je mislila da je poznanik Vicin, nije obraćala pažnju i nije slušala što je IM vezano za tog G njima pričao. U DM-u su osim nje bili još VM i GM.

9. Dijete VM, ispitan u svojstvu svjedoka pred Županijskim sudom u Zadru u svom je iskazu (l.s. 128-129) naveo da su bili u Supernovoj, kupovali su robu, bili su GM, IM, Č i on, s tim da je Č nakon nekog vremena otišao i došla je ČM. Nakon nekog vremena su otišli u Mullera, a IM je bilo dosadno pa je izašao vani iz Mullera. Sjeća se da su se nalazili u prizemlju Mullera kada je došao IM i rekao da ga je neki čovjek dirao. Oni su se smijali na to, vjerojatno i od stresa. Sjeća se da je IM kazao kako je on sjeo tamo ispred i pričao s nekim starijim čovjekom, d ag je taj dirao po ruci, rekao mu da je lijep. Poslije su se oni na to sve zezali, a što smatra da je to njihov obrambeni mehanizam. Nakon Mullera, otišli su do DM-a i sjeća se da je tada IM otišao u wc. Kada je došao iz wc-a, IM im je rekao da mu je taj čovjek nešto radio blizu uha, ne zna da li mu je nešto šapnuo. Rekao je to ČM, GM i njemu i oni su se tu baš uplašili. IM je nakon toga otišao, a oni su još ostali. Nažalost, ne može se sjetiti što im je sve IM rekao pri povratku s wc-a u DM. On je kazao da je opet vidio tog čovjeka i da mu je nešto oko uha, uglavnom da je nešto s uhom, a što točno ne sjeća se. Kada se vratio iz wc-a, IM je bio malo uplašen i vrtio je dlanove (a što svjedok pokazuje na snimci).

10. Dijete GM, ispitan u svojstvu svjedoka pred Županijskim sudom u Zadru i u svom je iskazu (l.s. 130-131) naveo da su taj dan išli u Supernovu. Vice nije trebao ići s njima jer ne voli shopping. Došli su u Supernovu i njemu se nije dalo ići s njima po dućanima. On je išao u dućan "Hoću knjigu" i gledao je tamo neke knjige. Oni su bili u Mulleru, a IM je rekao da mu je dosadno i izašao je. Rekao je da ide u kafić. Poslije im je pričao da je sjeo s tim čovjekom, pričao s njim i da ga je taj čovjek dirao po ruci. Nakon toga sjeća se da su mu oni govorili da zašto priča sa starijima, da je glup. Potom su svi išli u [adresa], IM se ni tamo nije išlo, otišao je do wc-a, a po povratku iz wc-a IM im je ispričao da je taj lik s kojim je prethodno pričao i koji ga je dirao po ruci, stao pored njega i da ga je nešto kao polizao, da je nešto pričao i da mu je rekao da se više kao neće vidjeti pa ga poljubio u uho. Sve se to dogodilo pored pisoara. Vice je rekao da je on već prestao vršiti nuždu kad je taj čovjek ušao, ali je bio pored svog pisoara. Vice je samo rekao da je taj čovjek stao pored njega na pisoar. Kada im je ovo pričao, IM je govorio malo povišenim tonom, sa široko otvorenim očima. Rekli su mu da ode kući i on je otišao s VM. Nije bio tužan, malo je govori povišenim tonom i nekako je možda bio više začuđen. Rekli su mu da ide kući ako mu je dosadno. Oni često, kada izađu vani svi skupa, primijete da IM uvijek pozdravlja starije ljude, da im se zna javiti i s njima popričati pa i ljude od 70 godina. Oni ga znaju pitati tko mu je to, je li mu rođak, a on kaže da nisu nego samo priča. Često ga upozoravaju da može naletjeti na nekoga lošeg, ali eto IM je dobar.

11. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja za okrivljenika proizlazi da okrivljenik ne boluje od teške duševne bolesti, nema psihozu, težu duševnu bolest i poremećenost, zaostali duševni razvoj, bolest ovisnosti ili privremenu duševnu poremećenost. Tempore criminis bio je ubrojiv odnosno mogao je uredno rasuđivati i upravljati svojom voljom i postupcima. Budući da eksplicitno niječe poremećaj u seksualnom nagonu, a o istome nema adekvatne medicinske dokumentacije, ne može se sa sigurnošću govoriti o pedofiliji, ali to nije niti za očekivati jer su rijetki ti koji će priznati takvu vestu poremećaja radi posebno osude obitelji i okoline. Pedofilija je poremećaj koji je teško liječiti jer se radi o poremećaju nagona, a to psihičko stanje može u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela. Pedofilska sklonost, u ovom slučaju homoseksualna pedofilija, bila bi kod okrivljenika dio poremećaja osobnosti, a ne nekog posebno težeg psihotičnog psihijatrijskog poremećaja, stoga se kod motrenika ne može preporučiti nikakva sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja. Ako se okrivljeniku dokaže krivnja, vještakinja preporučuje psihosocijalni tretman prema čl. 70. Kaznenog zakona radi poboljšanja samokontrole impulzivnih nagona jer takvo psihičko stanje može u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela. Kod poremećaja seksualnog ponašanja postoji mogućnost konzultacije sa seksologom.

12. Vještakinja psihijatar dr. Arlena Sabljar je na raspravi navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a na pitanja branitelja da li u forenzičkoj psihijatriji u Hrvatskoj postoje i neke druge medicinske metode utvrđivanja poremećaja opisanog u vještačenju, navela je da se osim psihijatrijskog vještačenja nalaz može nadopuniti psihologijskom obradom, a za neke druge posebne metode nije upoznata da postoje. Na upit da obrazloži zaključak da se ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi o pedofiliji, odgovorila je da je teško to sa sigurnošću reći jer se u konkretnom slučaju radi o osobi urednih intelektualnih sposobnosti i bez znakova neke druge psihijatrijske psihopatologije tako da je i sposobnost disimulacije odnosno prikrivanja svojih određenih smetnji velika pa se jasno određene pedofilske radnje moraju i dokazati ako sam okrivljenik nije spreman suočiti se sa svojim problemom i jasno to iz verbalizirati. Na upit da li dob od 65 godina i zdravstveno stanje okrivljenika ima ikakvog utjecaja na efektnost provođenja mjere odnosno samo opasnost od ponavljanja djela, vještakinja je odgovorila da dokle god postoje patološki nagoni, bez obzira na dob, postoji određena opasnost da bi se iste stvari mogle i ponoviti tako da misli da ova vrsta poremećaja nije toliko u korelaciji sa godinama starosti. Hipotetski govoreći, radi se uvijek o psihopatološkim nagonima koji traže da budu zadovoljeni. Kod okrivljenika da nije našla nikakve poremećaje i da je okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv kao što je navela u svom nalazu.

13. Iz provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja djeteta žrtve IM proizlazi da je oštećenik dijete IM mladić iznadprosječnih kognitivnih kapaciteta općeg tipa u kojeg se ne nalazi klinički značajna razina psihopatoloških odstupanja, što može biti odraz sklonosti disimulaciji. Nalaze se simptomi fobija i depresivnosti uz blaže suicidalne ideacije i sklonost samopovređivanju, kao i simptomi psihološke traumatizacije dominantno kroz depresivne teškoće, disocijaciju i zaokupljenost spolnošću. Na razini ličnosti mladić se prikazuje vrlo pasivnom, nesigurnom osobom u procesu razvoja identiteta, koju drugi mogu doživljavati emocionalno udaljenom i hladnom. Vezano uz sporne događaje, mlt. IM aktualno manifestira blaže stresne reakcije (F43.9 reakcija na težak stres, neodređena prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – X revizija – MKB-10). Kod mlt. oštećenika tijekom provedenog vještačenja nisu zabilježeni simptomi iz kruga ADHD-a niti su bili prisutni tijekom spornog događaja te nisu mogli utjecati na ponašanje ispitanika u inkriminiranom periodu. Psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da mlt. IM ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza. S psihologijsko-psihijatrijsko aspekta ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi isključivali sposobnost mlt. IM za davanje vjerodostojnog iskaza. U iskazu djeteta žrtve mlt. IM ne uočava se osvetnička intonacija ili strast za terećenjem okrivljenika. Obzirom na prezentiranu simptomatologiju kod mlt. IM, vještaci preporučuju uključivanje u tretman stručnjaka mentalnog zdravlja.

13. Sud nije analizirajući psihijatrijsko kao ni psihologijsko vještačenje pronašao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja u njima. Štoviše, sud je zaključio da su oba vještaka dali uvjerljivu argumentaciju u pogledu činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u ovome postupku, pa je oba vještačenja prihvatio.

14. Iz snimke video nadzora TC Supernova razvidno je da okrivljenik dolazi do masažnih fotelja koje su prazne, zastaje pored njih ali ne sjeda te nastavlja šetati u blizini. Tad dolazi dijete IM, sjeda na lijevu fotelju a okrivljenik se vraća i sjeda pored njega na fotelju. Vidi se kako okrivljenik pogledava prema djetetu i ubrzo započinje razgovor s njim. Kratko razgovaraju i tad okrivljenik svojom lijevom ruku pomazi dijete po njegovoj desnoj podlaktici. Nastavljaju razgovor da bi se dijete ubrzo ustalo s fotelje ali nastavljaju razgovarati i dok dijete stoji te dijete sjeda nazad na fotelju. Tad ga okrivljenik ponovno dira po desnoj ruci. Nastavljaju razgovor, dijete ustaje i odlazi a nakon tog ustaje i okrivljenik.

15. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, iako je isto u obrani na raspravi osporavao.

16. U postupku nije bilo sporno da je u dijete žrtva IM rođen **.**.2010. i da je inkriminirano vrijeme imao napunjenih 13 godina. Iako je okrivljenik na prvom ispitivanju naveo da se ne sjeća dječaka, na kasnijim ispitivanjima je izmijenio iskaz opisujući susret s dječakom u susretu u centru Supernova. Budući i dijete žrtva opisuje da su se sreli a koji susret je potvrđen i snimkom video nadzora, u postupku nije bilo sporno da su se okrivljenik i dijete IM sreli. Ono što je bilo sporno je da li se taj susret odvio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice.

17. Okrivljenik spori da bi dijete mazio po ruci na masažnim foteljama i govorio mu da je najljepši dječak kojeg je vidio i pozivao ga da odu do garaže da mu pokaže psa te da ga je u prostoru wc-a zagrlio i pitao može li poljubac za kraj i poljubio u vrat ispod uha, navodeći da ga je možda dotaknuo u razgovoru na foteljama, da mu je govorio da je dobar dječak i da uči, da je dječak sam tražio da odu vidjeti psa u auto i da mu je dječak prišao u wc-u i zagrlio ga. Nasuprot tome dijete IM je detaljno opisao kako su razgovarali na foteljama, kako ga je okrivljenik dirao po ruci, govorio mu da je najljepši dječak, pozivao ga da mu pokaže psa u autu te kasnije ga zagrlio i poljubio u wc-u. Iako ostali saslušani svjedoci, kako djeca VM i GM nisu neposredni svjedoci, činjenica je da im je dijete IM odmah nakon događaja na foteljama a i prije nego je otišao u zahod, ispričao događaj na foteljama. Također i svjedoci roditelji dječaka suglasno navode što im je IM ispričao. Iako se na snimci video nadzora ne čuje ton, slika u potpunosti potvrđuje da se događaj odigrao kako ga je opisao dječak IM budući je razvidno da se okrivljenik obraća djetetu i više put gladi ga po ruci, nedvojbeno namjerno, a ne da ga slučajno dodiruje u razgovoru kako je naveo u svojoj obrani. Iskaz djeteta žrtve je psihologijskim vještačenjem procijenjen kao rezultat stvarno proživljenog događaja te da dijete ima kognitivni i moralni kapacitet za davanje vjerodostojnog iskaza. Cijeneći sve navedeno, sud je uvažio iskaz djeteta IM, koji nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika, cijenio kao istinit i uvjerljiv te sukladan iskazima drugih svjedoka čije iskaze je također uvažio kao istinite i međusobno sukladne, kao i sukladan ostalim provedenim materijalnim dokazima. U svom prvom iskazu okrivljenik je naveo da se uopće ne sjeća događaja ni dječaka da bi kasnije detaljno opisivao događaj, međutim takva obrana okrivljenika prema stavu suda nije uvjerljiva jer je suprotna video snimci kao i iskazu djeteta žrtve a nije ni logičan u dijelu da bi dijete, za koje je vještačenjem utvrđeno da nema nikakvih psihičkih smetnji, samo po wc-u iz „čista mira“ grlilo starije nepoznate muškarce. Stoga sud nije uvažio obranu okrivljenika smatrajući je neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

18. Nakon što je utvrđeno da se događaj činjenično odigrao kako je opisano u optužnici bilo je potrebno utvrditi da li je okrivljenik takvim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, bludne radnje su spolna ponašanja koja, prema usvojenim društvenim shvaćanjima, predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost te povređivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota. Bludna radnja postoji samo onda kada se ostvaruje na tijelu ili dodirom tijela druge osobe. Obrana smatra da radnje koje je poduzeo okrivljenik nemaju spolni karakter niti služe zadovoljenju spolnih nagona okrivljenika. Doista okrivljenik nije dodirivao intimne dijelove tijela djeteta, već ga je gladio po ruci dok su razgovarali te kasnije zagrlio u wc-u i poljubio u vrat. Kad se navedene radnje uzmu u obzir zajedno s utvrđenom činjenicom da je okrivljenik djetetu istovremeno dok ga je gladio po ruci govorio da je lijep, najljepši dječak kojeg je vidio, pozivao ga da dođe s njim u auto pogledati njegovog psa, te ga u wc-u nakon što ga je zagrlio pitao može li poljubac za kraj, ovaj sud smatra da su te radnje koje muškarac od 64 godine poduzima prema nepoznatom djetetu od 13 godina, prema opće usvojenom društvenom shvaćanju jesu intimne iako nisu poduzete na intimnim dijelovima tijela te nepristojne, bestidne i da prelaze svaku granicu u međusobnim ljudskim odnosima a napose u odnosima nepoznatih odraslih osoba prema djeci. I dječak IM navodi da se osjećao baš nelagodno, da je bio sav izgubljen i čekao da to sve prođe, iz čega je razvidno da je i on svjestan neprimjerenosti radnji koje je prema njemu poduzeo okrivljenik. Sve utvrđene činjenice navode na nedvojbeni zaključak da je okrivljenik te radnje poduzimao u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona i bez dodirivanja intimnih dijelova tijela djeteta što obrana navodi kao nužan sastojak ovog kaznenog djela. Okrivljenik je poduzimao radnje kojima je zadovoljio svoj spolni nagon i koje je s obzirom na javno mjesto događaja mogao poduzeti. To što vještačenjem okrivljenika nije utvrđeno da bi se moglo sa sigurnošću govoriti o pedofiliji kod okrivljenika, ne može osloboditi okrivljenika krivnje budući i vještakinja navodi da su rijetki ti koji će priznati takvu vrstu poremećaja radi osude obitelji i okoline. Dakle, utvrđeno je da je okrivljenik postupao sa sviješću i sa htijenjem da počini bludnu radnju nad oštećenikom IM, djetetom mlađim od 15 godina čime je počinio kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. KZ/11.

19. Odbijen je prijedlog obrane da se provede vještačenje telekomunikacijske struke mobitela okrivljenika, kao i da se pribave podaci kada su i pod kojim uvjetima obavljani kontakti oštećenika sa školskom psihologinjom budući se tim ne utvrdila nijedna činjenica važna u ovom postupku. Od ostalih dokaznih prijedloga obrana je odustala tijekom rasprave.

20. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Cijeneći stupanj krivnje mora se reći da je okrivljenik postupao u izravnoj namjeri svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da je oštećenik dijete u dobi mlađoj od 15 godina jer ga je pitao u koji razred ide. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne okrivljeniku, kao olakotne okolnosti, ovaj sud je cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je oštećenik – žrtva 51 godinu mlađa od okrivljenika. Uzevši u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti ovaj sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine tj. u donjoj granici zaprijećene kazne za predmetno kazneno djelo, smatrajući da je ova je kazna primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti ovog kaznenog djela kao i prouzročenim posljedicama a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja, te će se utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak RH. U kaznu je uračunato vrijeme lišenja slobode.

21. Okrivljeniku je temeljem čl. 70. st. 1. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana radi poboljšanja samokontrole impulzivnih nagona budući je vještak u svom nalazu utvrdio da takvo psihičko stanje može u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela. Mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora. Temeljem čl. 70. st. 3. KZ/11 mjera psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje dvije godine.

22. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku plaćanje troškova provedenog postupka koji se odnose na trošak psihijatrijskog vještačenja okrivljenika i pristup vještakinje na raspravu u iznosu od 519,73 eura, trošak psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja djeteta žrtve u iznosu od 1.822,02 eura te paušalni trošak što sveukupno iznosi 2.386,54 EUR-a u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

23. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 15. siječnja 2025. godine

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KOz-DO-48/2024

2. Okrivljenik FM

3. Branitelj okrivljenika Milan Petričić, odvjetnik u Zadru

4. Branitelj okrivljenika Smiljan Bakočević, odvjetnik u Zadru

5. U spis

Nakon pravomoćnosti:

Sudac izvršenja Županijskog suda

Punomoćnik oštećenika Mario Petani, odvjetnik u Zadru