Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

Broj: Pp-998/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Maji Moharić, uz sudjelovanje Željke Krnjak, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽJ zastupanog po branitelju Bojanu Bacingeru iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl.22 st.1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br.70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), koji je pokrenut optužnim prijedlogom RH, MUP, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec pod brojem klasa: 211-07/24-5/17395 ur. broj: 511-21-05-24-1 od 05. srpnja 2024., u smislu čl.222 Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o je

okrivljenik: ŽJ, sin Ž i H, rođen **.**.1988. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, po narodnosti B, adresa prebivališta [adresa], SSS, zaposlen u Hodex d.o.o. i B2 biro d.o.o., prima plaću, izvanbračna zajednica, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega po vlastitom kazivanju

k r i v  j e

I. što se dana 05. srpnja 2024. u 01,50 sati u [adresa], u svojstvu izvanbračnog supruga, nasilnički ponašao u obitelji na način da je, pod vidnim utjecajem alkohola (odbio alkotest) u garaži stambene zgrade u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] na zadnjem sjedištu ležao na izvanbračnoj supruzi HJ, te je vikao na nju i vrijeđao je pogrdnim riječima "Šuti kurva, pička ti materina!" te je udarao rukom po tijelu. U daljnjem činjenju prekršaja spriječen je od strane policijskih službenika. Takvim svojim ponašanjem okrivljeni je prema oštećenoj primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl.10 toč.1 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br.70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), kažnjiv po čl.22 st.1 istog Zakona,

pa mu se temeljem istog propisa, primjenom čl.35 Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana,

te mu se temeljem čl.44 Prekršajnog zakona

IV. PRIMJENJUJE UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom.

V. Temeljem čl.40 st.1 u svezi čl.40 st.2 Prekršajnog zakona, okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunati vrijeme u kojem je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u prostorijama PUM-a, temeljem rješenja ovog suda o zadržavanju okrivljenika od 05.07.2024. u 02,15 sata do 05.07.2024. u 11,45 sati kao jedan dan zatvora.

VI. Temeljem čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude, platiti trošak ovog postupka, u iznosu od 64,78 eura (šezdeset i četiri eura i sedamdeset i osam centi), pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj RH, MUP, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec pod brojem klasa: 211-07/24-5/17395 ur. broj: 511-21-05-24-1 od 05. srpnja 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ŽJ, radi prekršaja navedenog u izreci presude te okrivljenika u hitnom postupku predala ovom sudu.

2. U obrani okrivljenik se u početku branio šutnjom, ali je 19.11.2024. putem branitelja dostavio pisanu obranu u kojoj je naveo da je činjenično stanje optužbe pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a ponašanje okrivljenika pogrešno okvalificirano kao protupravno, jer je nepravilno i nepotpuno činjenično stanje podvedeno pod zakonsku odredbu kada je navedeno da iz činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenik kod oštećene izazvao osjećaj straha i uznemirenosti te je povrijedio njeno dostojanstvo, a potom da je prema istoj primijenio fizičku silu. Međutim, kvalifikacija protupravnog postupanja okrivljenika utvrđena je isključivo u vidu (navodno) primijenjene fizičke sile. Odnosno, okrivljeniku se stavlja na teret povreda odredbe čl.10. toč. 1., ali ne i čl.10. toč. 3., Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Osim toga iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da je prekršaj počinjen „u stanu gdje oboje neprijavljeno borave“. Takva konstatacija u cijelosti je promašena i pogrešna, što potvrđuje činjenica da je tužitelj protiv okrivljenika i oštećene zbog (navodne) povrede odredbe čl.5 st.1. toč.1. Zakona o osobnoj iskaznici, pokrenuo postupke, u kojim predmetima su isti oslobođeni optužbe (Pp-1055/2024, Pp-1068/2024). Iz navedenog proizlazi da je tužitelj postupao proizvoljno i suhoparno, ne utvrđujući meritum stvari, tj. bez realne podloge, bez dokaza, kojim postupanjem se stiče pogrešan dojam da je dovoljno da susjed s kojim niste u dobrim odnosima podnosi lažne inscenirane prijave policiji, pa da policija automatizmom pokreće postupak. Konačno, da će lažna prijava rezultirati i uhićenjem nedužne osobe (ovdje okrivljenika), zadiranjem u osnovno ljudsko pravo, nepovredivost slobode! Čak štoviše, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, o tome je od strane optužbe upoznat i Hrvatski zavoda za socijalni rad budući oštećena ima mldb. dijete. Navedeno je nedopustivo uzme li se u obzir da je na opisani način došlo do evidentne promjene u dinamici obitelji okrivljenika, zatim uzrokovanog straha od pokretanja sudskog postupka i njegovìh posljedica, potom neizvjesnost i psihička uznemirenost kod oštećene i okrivljenika, u vidu načina na koji će se postupak reflektiratí na obiteljske odnose (a eventualno i s tim u vezi sudske) u postupcima s mldb. djetetom. Obrana ukazuje na represivnost tijela u postupanju, u vidu da je potreba za kažnjavanjem veća od utvrđivanja je li prijavljeni prekršaj doista počinjen te postoji li kažnjivost, te krivnja okrivljenika. Okrivljenik ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od elemenata terećenog prekršaja. Predmetnog je dana mldb. kćer oštećene bila na ljetovanju na Pagu kod roditelja oštećene, a kada je pala noć, oštećenu su nazvali njezini roditelji da se mldb. kćer nije na vrijeme vratila kući, a da je ne mogu dobiti na telefon, te se izuzetno zabrinula te osjećala bespomoćno s obzirom na udaljenost od više stotina kilometara. Pokušala je kontaktirati mldb. dijete, a kada nije uspjela krenula je vikati i trčati prema vozilu po stubištu zgrade, s cíljem da ide na more, pronaći kćer na otoku Pagu. Kako je bila u vidnom ludilu i stanju šoka, u tome ju je pokušavao spriječìti njezin partner, ovdje okrivljenik. Tom prilikom oštećene je vrlo vjerojatno vikala na hodniku stubišta zgrade, a što je potencijalno mogao čuti susjed koji je zvao policiju. Prilikom dolaska u garažu sjela je u vozilo, dok joj je okrivljenik govorio da izađe iz auta, da je kćer u redu, da je vjerojatno u izlasku s prijateljicama, te da nema smisla da ide na more, posebno jer je bio jedan sat ujutro, dok je ona zbog stanja šoka bila nesposobna za sigurnu vožnju. U tom je trenutku stigla policija i zatekla okrivljenika i oštećenu u automobilu, te temeljem istog, a bez da je o ičem pitala okrivljenika i oštećenu, sastavila optužni akt. Na kraju je oštećena idućeg dana, odmah ujutro, stupila u kontakt s kćeri, koja joj je rekla da je bila u izlasku, nije imala dobar signal na mobitelu. Navedeno potvrđuje oštećena u obiteljskom postupku na zapisniku pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad nakon što je zavod postupio po nalogu optužbe, u svrhu utvrđenja je li od strane okrivljenika počinjen terećeni prekršaj. Navedeno je oštećena htjela objasniti policiji, ali ništa nisu htjeli čuti, čemu su u dokaz dostavili zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 19.07.2024. godine. U prilog navedenom obrana navodi da policijski službenik BJ potvrđuje da nije primijetio da bi okrivljenik primijenio fizičku sílu nad oštećenom, da u garaži nije bio stanar prijavitelj, već da su zatekli isključivo okrivljenika i oštećenu dok je oštećenu opisao na način da je bila vidno rastresena, raščupana, uplakana. Okrivljenìk ponavlja da je oštećena tako djelovala zbog opisane pozadine slučaja brige za dijete. Iskaz policijskog službenika je u korelaciji s iskazom svjedoka OJ, koji je u postupku naveo da nije izlazio iz stana te da je samo čuo lupanje vratima 2-3 puta, no nije znao čijeg stana. Slijedom navedenog, a dovodeći u svezu dane iskaze svjedoka s obranom okrivljenika te izjavom oštećene, potvrđuje se da su isti suglasni, te da ne postoje nikakve nelogičnosti. Dakle, iz predmeta ne slijedi niti jedan dokaz koji bi išao u prilog činjenici da bi okrivljenik primijenio fizičku silu nad oštećenom, kako u stanu, tako niti unutar garaže, jer to nitko, pa niti policijski službenik nije vidio, a na oštećenoj nisu nastupile nikakve ozljede. Čak štoviše, svjedok OJ je u postupku naveo da je čuo lupanje vratima 2-3 puta, a što se lako može objasniti tìme da je oštećena stvorila buku prilikom trčanja prema garaži zgrade, zatvarajući vrata svog stana, odnosno otvarajući ulazna vrata zgrade. Isti je svjedok potvrdio je da nije čuo nikakvu dernjavu, a kako se svo vrijeme nalazio u svom stanu, nije vidio, niti je mogao vidjeti da bi okrivljenik primijenio fizičku silu spram oštećene. Nadalje je imenovani svjedok naveo da je spavao kad mu je policija pokucala na vrata, što smatra da potvrđuje navode obrane, jer bi u smislu građanske dužnosti o tome obavijestio policiju. Policija je probudila svjedoka s ciljem stvaranja iskonstruirane priče, a u smislu traganja za dokazima koji bi išli na teret okrivljenika. Naposlijetku, takvo postupanje policije sasvim je nelogično, uzme li se u obzir da je policijski službenik potvrdio da nije vidio da bi okrivljenik primijenio fizičku silu nad oštećenom, pa nije niti jasan povod zbog čega je policija odlučila buditi sustanare s ciljem dobivanja informacije o prekršaju, a s duge strane nisu prihvaćali da o svemu dadu iskaz okrivljenik i oštećena kad su ih zatekli na mjestu događaja. Slijedom navedenog, predložili su da se okrivljenika oslobodi optužbe.

3. U postupku su saslušani svjedoci HJ, NJ, BJ, CJ i OJ, suočeni su svjedoci NJ i BJ, pročitana je obavijest počinitelju prekršaja od 05.07.2024. zapisnik o alkotestiranju okrivljenika od 05.07.2024. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik predmetne zgode odbio ispitivanje, zapisnik o alkotestiranju svjedokinje/žrtve od 05.07.2024. iz kojeg je vidljivo da je predmetne zgode odbila ispitivanje, izvješće o uhićenju od 05.07.2024. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik uhićen 05.07.2024. u 02,15 sati do 05.07.2024. u 11,45 sati kada je predan ovom sudu, obavijest žrtvi nasilja u obitelji od 05.07.2024., obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, rješenje ovog Suda broj Pp-99/2024-3 od 05.07.2024. o izdvajanju iz spisa zapisnika o ispitivanju svjedoka te službena zabilješke (str.29. spisa) te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 05.07.2024. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik kažnjavan.

4. Oštećena žrtva prekršajnog djela HJ, izvanbračna supruga okrivljenika prihvatila je blagodat ne svjedočenja. Posebno je istakla da smatra da ne postoji opasnost od eventualnog ponavljanja prekršajnog djela nasilničkog ponašanja u obitelji od strane okrivljenika.

5. Svjedokinja NJ, policijska službenica navela je da je predmetne zgode s kolegom BJ od strane dežurnog PU međimurske upućena na adresu u [adresa], temeljem dojave da se čula buka i galama te zapomaganje ženske osobe. Na licu mjesta ih je dočekao stanar zgrade koji živi stan ispod stana koji koristi ŽJ, koji ih je prvo uputio na stan koji koristi ŽJ koji je bio širom otvorenih vrata, iz kojeg im se nitko nije odazvao, a kada su ušli, nikoga nije bilo, tada je do njih na 2. kat na kojem se nalazi navedeni stan došao već navedeni stanar i rekao da se vika i galama čuje iz garaže, te ih je odveo do stubišta koje vodi u garažu otvorenog tipa od kuda su dolazili zvuci, zbog kojih je zvao policiju, gdje je ušla s kolegom te su došli do osobnog vozila gdje je vidjela mušku osobu kako leži na ženskoj osobi na stražnjem sjedištu vozila i viče na žensku osobu, vrijeđa je pogrdnim riječima "šuti kurva, pička ti materina" i tome slično i udarao ju je po tijelu i glavi. Izvukli su mušku osobu iz vozila, utvrdili njegov identitet, radilo se o ŽJ, dok je ženska osoba bila HJ, njegova izvanbračna supruga. HJ je izgledala raščupano, uplakano, razmazane šminke, neprikladno odjevena, bosa, histerizirala je, bila je vidno uznemirena, a obje osobe su im poznate od ranije zbog ranijih prijava građana na njihovo ponašanje unutar njihovog stana. Ne poznaje okrivljenika i svjedokinju osobno i nema razloga izmišljati prekršaje. Na pitanje odvjetničke vježbenice svjedokinja je navela da je na oštećenoj vidjela crvenilo na leđima, na nadlakticama te licu. Odvjetnička vježbenica prigovorila je iskazu svjedokinje glede ozljeda, s obzirom da je istog dana HJ bila svjedok na Sudu kada nisu zamijećene nikakve ozljede.

6. Svjedok BJ, policijski službenik naveo je da je na lice mjesta došao s kolegicom NJ na dojavu stanara stambene zgrade u [adresa] koji ih je pustio u zgradu te su otišli do stana na kat iz kojeg se prethodno čula vika, galama i buka, stan je bio otvoren, sve je bilo razbacano, odjevni predmetni i hrana su bili po podu, ali u njemu nisu nikoga pronašli, kad su se spustili ponovno ih je dočekao prijavitelj i rekao da se nešto događa u garaži, kada su vidjeli da se buka i galama čuje iz automobila marke BMW crne boje koje je imalo otvorena oba zadnja vrata, na stražnjem sjedalu vidjeli su kako muška osoba leži na ženskoj osobi koja zapomaže, muška osoba je vikala i galamila na žensku osobu nazivajući je "kurvom". Ženska osoba je bila vidno rastresena, raščupana, uplakana, s njom se uopće nije dalo razgovarati, zbog čega je kolegica s njom obavila razgovor u stanu. Odmah su primijenili fizičku silu da mušku osobu maknu sa ženske osobe, a za kojeg su utvrdili da je ŽJ, te kako je pružao otpor, primijenili su sredstva prisile. Odmah su djelovali tako da nije vidio da je muška osoba primijenila fizičku silu na ženskoj osobi, jer nisu dozvolili da je udara pred njima. Stanar koji je dojavio događaj nije bio u garaži. Ne poznaje okrivljenika i svjedokinju osobno i nema razloga izmišljati prekršaje. Nakon što su obavili razgovor sa svjedokom vratio se do kolegice koja je bila s oštećenom i odbila liječničku pomoć, ali im se zahvalila za postupanje. Na pitanje odvjetničke vježbenice da li je svjedok vidio ozljede na ženskoj osobi, svjedok navodi da je bila samo u bodiju, bosa, imala je crvenilo na leđima, on se više fokusirao na mušku osobu koju je savladavao.

7. Prilikom suočenja svjedokinje NJ i svjedoka BJ, nakon što je svjedokinji predočena stranica 25 i 26 spisa, svjedokinja je navela da je na obrascu potpis njenog kolege BJ. Nakon što je svjedokinja ponovila da je vidjela da je okrivljenik izvanbračnu suprugu udarao rukama po tijelu i glavi, svjedok je ostao kod navoda da on nije dozvolio bilo kakve udarce od strane muške osobe, već je odmah djelovao na način da je mušku osobu izvukao iz vozila, dok je svjedokinja ostala kod svojih navoda da je vidjela da je okrivljenik primijenio fizičku silu na oštećenoj, a moguće iz razloga što je par koraka bila ispred kolege i došla nešto prije do vozila. Oboje su ostali kod svojih iskaza.

8. Svjedok CJ naveo je da sa suprugom i sinom starosti 16 godina živi u stanu ispod stana koji koriste podstanari ŽJ i HJ. Predstavnik je stanara u [adresa] i poznato mu je da su u tom stanu prijavljena tri stanara, osim imenovanih i djevojčica. Buka i galama iz tog stana čule su se 05.07.2024. i prije 01,11 sati, a ista ih je probudila, ali su mislili da će se smiriti i prestati, no buka nije prestajala te ga je sin starosti 16 godina pitao "što je događa u stanu iznad", a kad je izašao na balkon vidio je da su se probudili i drugi stanari te je oko 01,30 sati pozvao policiju koju je dočekao na ulaznim vratima, a i tamo se čula buka, te im je rekao iz kojeg se stana čula buka, ali nije išao s njima, nakon što se policija vratila do ulaznih vrata prenijeli su mu da su vrata stana otvorena, ali da nema stanara, nakon 1-2 minute, čula se galama u garaži gdje su policijski službenici krenuli, ali on nije išao s njima. Na pitanje kakva je bila buka, odgovorio je da se radilo o nekakvom lomu, sve zajedno rekao bi da je buka, vika i galama trajala oko sat vremena, čula se dernjava, ali nisu se razaznavale riječi, ali buka je bila nesnošljiva. Na pitanje braniteljice svjedok je odgovorio da je ŽJ vidio kada ga je policija privodila vezanih ruku u policijsko kombi vozilo u što se nije htio miješati. Kao predstavnik stanara stambene zgrade [adresa] istakao je da s bukom u stanu koji koristi ŽJ imaju problema duže vrijeme zbog čega je više puta zvana policija, a radi se o nepoštivanju kućnog reda s obzirom da se buka javlja iza 22,00 sata.

9. Svjedok OJ naveo je da je stanar zgrade u [adresa], njegov je stan na istom katu i hodniku kao i stan koji koristi susjed ŽJ. Dana 05.07.2024., rano ujutro, čuo je jako lupanje vratima stana, a kako stanovi imaju protuprovalna vrata to se jako čuje kada vrata stana zalupe. Između vrata njegovog stana i vrata stana ŽJ, još je pet stanova, a udaljenost od njegovih vrata do vrata stana ŽJ je 15-20 metara. Nakon navedenog otišao je spavati, a iste noći mu je pozvonila policija i pitala ga da li je čuo kakvu galamu te im je odgovorio da je čuo lupanje vratima stana, no nije izašao iz stana, niti je znao vrata kojeg su stana lupala 2 do 3 puta.

10. Svjedokinja RJ, policijska službenica navela je da su glede predmetnog događaja postupali policijski službenici PU međimurske BJ i NJ, koji su se zadržali na licu mjesta, dok je ona kao druga ophodnja preuzela okrivljenika nad kojim su bila upotrijebljena sredstva vezivanja, te su ga od mjesta događaja prevezli u prostorije PU međimurske, gdje su čekali da ga ponovno preuzme ekipa koja je započela postupanje. Vidjela je okrivljenika ŽJ, isti je bio pod jakim i vidnim utjecajem alkohola, ponuđeno mu je ispitivanje na alkohol, ali nije htio postupiti po istom te je odbio ispitivanje, nije htio surađivati sa policijskim službenicima, alkotestiranje su mu ponudili više puta, ali je odbio suradnju i postavljao im je pitanje zašto se nalazi u policijskoj postaji. Na posebno pitanje izjavila je da ne može reći da li je bio i pod utjecajem nekih drugih supstanci. Nije se mogla izjasniti o vremenu kada je stigla na adresu događaja, moguće i 10 minuta od kada im je javljano da je okrivljenik uhićen i da trebaju pomoć, a njene su je kolege čekale s okrivljenikom na parkiralištu ispred zgrade [adresa].

11. Nakon provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka HJ, NJ, BJ, RJ, suočenja svjedoka NJ i BJ, saslušanja svjedoka CJ i OJ te u postupku pročitane dokumentacije, Sud je donio presudu kao u izreci, iz razloga što je u djelu okrivljenika utvrdio ostvarenje obilježja terećenog prekršaja, zbog čega ga je proglasio krivim i kaznio

12. Okrivljenik se u početku branio šutnjom, a kasnije je u pisanoj obrani poricao počinjenje terećenog prekršaja prebacujući odgovornost na oštećenu koja je navodno bila uznemirena, jer joj se maloljetna kćer, koja je bila kod njenih roditelja na moru nije vratila s izlaska, niti javljala na telefon, zbog čega je htjela otići na more u čemu ju je sprječavao, o čemu ga policijski službenici nisu htjeli saslušati.

12.1. Predstavnik stanara u [adresa] svjedok CJ koji je prijavio prekršaj, ništa nije znao o ponašanju okrivljenika prema oštećenoj već je isticao da je zbog nepodnošljive buke iz stana koji koriste okrivljenik i oštećena, a koja ga je u ranim jutarnjim satima probudila kao i članove njegove obitelji te druge susjede, a koja nije prestajala, zbog čega je pozvao policiju, a istakao je i da s bukom u stanu koji koristi ŽJ imaju problema duže vrijeme, zbog čega je više puta zvana policija. Navedeno je potvrdila i svjedokinja NJ policijska službenica navodeći da su već imali prijave građana na ponašanje okrivljenika i oštećene unutar istog stana. Svjedok OJ stanar zgrade u [adresa], na istom katu i hodniku kao i okrivljenik naveo je da je 05.07.2024., rano ujutro, čuo jako lupanje protuprovalnim vratima stana na istom hodniku i katu. Svjedokinja NJ okolnosno je opisala situaciju na koju je naišla po uputi dežurnog službenika PU međimurske zbog dojave stanara o buci i galami te zapomaganju ženske osobe na adresi okrivljenika. Navela je da je stan okrivljenika iz kojeg se u ranim jutarnjim satima čula vika i galama bio otvoren, u njemu je sve bilo razbacano, odjevni predmetni i hrana na podu, a potom se iz garaže čula vika i galama te je došavši do osobnog vozila vidjela okrivljenika kako leži na izvanbračnoj supruzi na stražnjem sjedištu vozila i vičući je vrijeđa pogrdnim riječima "šuti kurva, pička ti materina" i tome slično, udaravši je po tijelu i glavi. Izvanbračnu suprugu okrivljenika HJ opisala je raščupanom, uplakanom, razmazane šminke, neprikladno odjevenom, bosom, histeričnom s crvenilom na leđima, nadlakticama i licu. Navedeno je u bitnom potvrdio i svjedok BJ izuzev što je naveo da nije vidio da bi okrivljenik udarao oštećenu, jer da to ne bi dozvolio, ali da je istog odmah izvukao iz vozila, a crvenilo oštećene vidio je na leđima, ali je isticao da se više fokusirao na okrivljenika. Prilikom suočenja svjedoka NJ i BJ oboje je ostalo kod svog iskaza s time da je svjedokinja NJ razliku u njihovim iskazima objasnila mogućnošću da je nešto prije od kolege došla do vozila te vidjela što on nije vidio. Svjedokinja RJ, policijska službenica potvrdila je da je okrivljenik bio pod jakim i vidnim utjecajem alkohola, ali da je odbio ponuđeno mu je ispitivanje na alkohol.

12.2. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka NJ, BJ i RJ, jer su prilikom davanja iskaza djelovali iskreno i uvjerljivo, činjenice koje su iznosili utvrdili su neposrednim opažanjem i u svojstvu ovlaštenih službenih osoba, a u postupku nisu pronađeni razlozi zbog kojih bi izmišljali činjenice kojima bi teretili okrivljenika. Svjedoci CJ i OJ prema čijoj dojavi je policija izašla na lice mjesta ništa nisu znali o nasilničkom ponašanju okrivljenika prema oštećenoj već su samo isticali nepodnošljivu buku u ranim jutarnjim satima iz stana okrivljenika i oštećene. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio vjerodostojnim, jer su prilikom davanja iskaza djelovali uvjerljivo, ali s obzirom da se radi o jedinim svjedocima čije je saslušanje tužitelj predložio, pitanje je kako je tužitelj utvrdio ponašanje okrivljenika prema oštećenoj u stanu i hodniku zgrade, koji dio u postupku nije utvrđen, te kojem

policijski službenici nisu svjedočili, zbog čega je zaključeno da svjedoci CJ i OJ u postupku nisu iznijeli sve čemu su predmetne zgode svjedočili očito ne želeći se miješati u obiteljske odnose okrivljenika, koji im je susjed.

12.3. Obrana navodi da su tužitelj i susjedi koji su prijavili događaj isti iskonstruirali da bi okrivljeniku i oštećenoj pravili problema kod nadležnih tijela budući oštećena ima malodobno dijete, prebacujući odgovornost za ponašanje okrivljenika na susjede i policiju. Nadalje navode da se predmetne zgode radilo o nesporazumu između okrivljenika i oštećene koja je zbog zabrinutosti za malodobno dijete htjela u noći otići na more, prebacujući odgovornost na oštećenu. Navodi da policija nije htjela saslušati okrivljenika i oštećenu, iako je upravo policija okrivljenika zbog njegovog ponašanja prema oštećenoj odmah uhitila te sprovela dežurnom sucu gdje se okrivljenik branio šutnjom što svakako ne bi učinio da su točni njegovi navodi koje je navodno i oštećena potvrdila, ali ne istog dana kada je okrivljenik kao uhićenik doveden na Sud, a oštećena na Sudu prihvatila blagodati ne svjedočenja, već navodno tek kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad 19. srpnja 2024., a koji iskaz oštećene nije korišten, jer oštećena nije saslušana u skladu s odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smislenom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se primjenjuju za ispitivanje svjedoka.

12.4. Glede navoda obrane da se kvalifikacijom djela okrivljenik tereti za povredu materijalne odredbe čl.10 toč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle samo za fizičko nasilje, dok je u činjeničnom opisu navedeno i psihičko nasilje Sud ističe da nije vezan pravnom kvalifikacijom djela već njegovim činjeničnim opisom. Obrana pokretanjem postupka dovodi u pitanje utjecaj predmetnog postupka na obitelj okrivljenika zbog straha od pokretanja sudskog postupka i njegovìh posljedica, te neizvjesnost i psihičku uznemirenost oštećene i okrivljenika, u vidu načina na koji će se postupak reflektiratí na obiteljske odnose (s tim u svezi moguće i sudske) u postupcima s mldb. djetetom oštećene. Međutim, postavlja se pitanje utjecaja ponašanja okrivljenika u ranim jutarnjim satima na probuđene susjede koji u zaštiti svojih i tuđih članova obitelji oko jedan sat u noći moraju zvati policiju. Da se radilo o jakoj buci koja je trajala duže vrijeme govori svjedok CJ, susjed ispod stana okrivljenika kao i svjedok OJ, susjed s istog kata čiji je stan vratima 15-20 metara udaljen od vrata stana koji koristi okrivljenik. Iz obrane okrivljenika proizlazi da kada se šira zajednica zbog straha i brige pobrine da se nešto ne dogodi ugroženim članovima tuđih obitelji ista je kriva kao i tužitelj koji je protiv okrivljenika pokrenuo postupak. Slijedom navedenog, obrana okrivljenika posebno u dijelu kada navodi da je oštećena u stanju kakvom što su ga opisali policijski službenici NJ i BJ, gola, u bodiju, bosa, raščupana, razmazane šminke, sjeda u vozilo na stražnje sjedalo s namjerom da krene na more u čemu je on, pod vidnim utjecajem alkohola, sprječava, jer zbog stanja šoka uslijed brige za mldb. kćer nije bila sposobna za sigurnu vožnju, djeluje nelogično i neuvjerljivo, usmjereno izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

13. Sud je iz činjeničnog opisa izostavio navode „u stanu gdje oboje neprijavljeno borave vikao i galamio na izvanbračnu suprugu HJ, bacao stvari, lupao ulaznim vratima stana takvim intenzitetom da je probudio druge stanare u zgradi. Nakon toga su okrivljeni i oštećena izašli iz stana gdje je okrivljeni na stepeništu vikao na oštećenu riječima "Šuti! Šuti!" te je više puta otvorenim dijelom šake udario u predjelu lica. Dalje su se uputili“ jer je navedeno okrivljenik poricao, oštećena HJ je koristila blagodat ne svjedočenja, a svjedoci CJ i OJ, susjedi okrivljenika, nisu potvrdili, dok činjenica neprijavljenog boravka okrivljenika i oštećene u stanu u postupku nije utvrđivana, jer se ne odnosi na bitno obilježje predmetnog prekršaja. Nadalje, Sud je iz činjeničnog opisa djela okrivljenika izostavio navode „izazvao osjećaj straha i uznemirenosti te je povrijedio njezino dostojanstvo“, jer se radi o subjektivnom osjećaju oštećene glede ponašanja okrivljenika prema njoj te kako je oštećena prihvatila blagodat ne svjedočenja, to Sud samo na temelju iskaza svjedoka NJ i BJ navedeno nije mogao sa sigurnošću utvrditi.

14. Slijedom dane ocijene u postupku provedenih dokaza utvrđeno je da se okrivljenik kritične zgode, nasilnički ponašao u obitelji na način opisan u izreci presude te je Sud njegovo ponašanje, ocijenio kao oblik i način nasilničkog ponašanja u obitelji, opisan u materijalnoj odredbi čl.10 toč.1 Zakona o zaštiti obitelji od nasilja (NN br.70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), koja pod nasiljem u obitelji između ostalog definira i primjenu fizičke sile, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (zbog čega u postupku nisu utvrđivane posljedice primjene fizičke sile okrivljenika na oštećenoj, jer iste nisu bitno obilježje predmetnog prekršajnog djela) te je na taj način ostvario obilježja terećenog prekršaja.

15. Za prekršaj iz čl.22 st.1 Zakona o zaštiti obitelji od nasilja (NN br.70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana.

16. Sud je okrivljeniku primjenom odredbe čl.35 izrekao kaznu zatvora u trajanju od petnaest dana, smatrajući da je takva kazna primjerena intenzitetu povrede citiranog propisa, uvažavajući pri tome odredbu čl.36 st.2 Prekršajnog zakona, posebno težinu prekršaja, olakotne okolnosti nisu utvrđene, dok je okrivljeniku kao otegotna okolnost cijenjen način izvršenja djela kada okrivljenik bezrazložno fizički napada izvanbračnu suprugu, no uzevši u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika, raniju nekažnjavanost za istovrsni prekršaj, to mu je primjenom čl.44 st.2 i st.3 Prekršajnog zakona, kaznu zatvora ovaj puta odlučio izreći uvjetno, cijeneći da će i ovakvom sankcijom dovoljno utjecati na ponašanje okrivljenika, tako da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.

17. Kako se sukladno odredbi čl.40 st.1 Prekršajnog zakona, vrijeme provedeno u zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem uračunava u kaznu, to će se okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude, sukladno odredbi čl.40 st.1 Prekršajnog zakona, uračunati vrijeme provedeno u zadržavanju temeljem izvješća o uhićenju od 05.07.2024. u 02,15 sata do 05.07.2024. u 11,45 sati kao jedan dan zatvora.

18. Izreka o troškovima postupka temelji se na propisu čl.139 st.3, u svezi čl.138 st.2 Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka u iznosu od 60,00 eura, dok je iznos od 4,78 eura određen za putne troškove svjedokinje RJ.

U Čakovcu, 15. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja Željka Krnjak Maja Moharić

Uputa o pravu na žalbu: Temeljem čl.194 st.2 Prekršajnog zakona protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude, žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenik,

2. Oštećena,

3. Branitelj,

4. Tužitelj,

5. Za spis.