Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Kzd-49/2021-42
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu za mladež toga suda Ankici Janek kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Maje Šimunović Mađerac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog EO i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KOz-DO-34/2021-1 od 30. ožujka 2021. godine, nakon održane usmene i javne rasprave dana 10. siječnja 2025. u nazočnosti 1. optuženog EO, njegovog branitelja odvjetnika Ivana Vuković, 2. optužene NO, sada ČO, njezinog branitelja odvjetnika Željka Rožića te zamjenice ODO za mladež u [adresa] EOO, na ročištu za objavu presude 15. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
1. OPTUŽENI SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HO i ZO, rođene E, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, radnik, zaposlen u Komunalnom poduzeću Križevci sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 612 eura, razvede, otac jednog djeteta, pismen za završenom osnovnom školom,
vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta,
prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,
2. OPTUŽENA NO, SADA VRANIĆ, zvana N, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Č i ČO, rođene S, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]
(kod FO), državljanka [adresa]
[adresa], pomoćna kuharica - slastičarka,
zaposlena u PIK Vrbovec sa mjesečnom plaćom u iznosu od oko 453 eura, razvedena, majka jednog djeteta, pismena,
sa završenom srednjom školom, bez imovine, prekršajno nekažnjavana,
neosuđivana,
k r i v i s u
što su u vremenskom razdoblju od mjeseca rujna 2018. do kraja mjeseca kolovoza 2020. u Križevcima, kao roditelji djeteta ŽO, rođenog **.**.2008., svjesni da time nepovoljno i ugrožavajući djeluju na njegov odgoj, školovanje te pravilan psihofizički razvoj i zdravlje, propustili dužnu skrb na način da nisu brinuli o njegovom školovanju zbog čega dijete ŽO nije redovito pisao zadaće, zanemarivao je školske obaveze i učestalo imao ispade bijesa u školi na način da je bacao predmete i napadao vršnjake te nije poštivao autoritet stručnog osoblja škole, učestalo su se u nazočnosti djeteta svađali i vikali prilikom čega je I. osumnjičenik SO znao bacati i razbijati stvari po kući i dovoditi se u alkoholizirano stanje dok je dijete ŽO aktivno sudjelovao u njihovim sukobima pokušavajući ih razdvojiti i smiriti, pa je tako 17. kolovoza 2020. I. optuženik SO prijetio smrću II. optuženoj NO dok je dijete ŽO stao između njih govoreći im da prestanu, nisu adekvatno odgovarali na emocionalne potrebe djeteta niti s njim kvalitetno provodili slobodno vrijeme te je isto bilo prepušteno samo sebi, uslijed čega je dijete ŽO bio opterećen roditeljskim odnosima te je razvio osjećaje odbačenosti, anksioznosti i ljutnje, time da je II. osumnjičena NO bila sklona neprimjerenim odgojnim metodama na način da je dijete ŽO u više navrata znala počupati za kosu, a I. optuženik SO nije ništa poduzeo da zaštiti dijete od fizičkog kažnjavanja majke, a zbog propusta u ostvarivanju roditeljske skrbi od strane Centra za socijalnu skrb Križevci izrečena im je mjera stručne pomoći i potpore, no zbog nedostataka suradnje navedena mjera nije polučila rezultate zbog čega je predloženo da se roditeljima oduzme pravo na stanovanje sa djetetom ŽO, dakle, na drugi način grubo povrijedili djetetova prava,
čime su počinili kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019 – dalje u tekstu: KZ),
pa im se na temelju čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona
o s u đ u j e
1. optuženi SO
- na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. optužena NO sada ČO
- na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.
Temeljem čl. 56. st 1 Kaznenog zakona izriče se
UVJETNA OSUDA
tako što se određuje da se kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju su 1. i 2. optuženi osuđeni neće izvršiti ako 1. i 2. optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.
Na temelju odredbe čl. 148. st. 6 Zakona o kaznenom postupku 1. optuženi SO i 2. optužena NO sada ČO oslobađaju se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. u svezi sa čl. 145 st 2 toč 1 - 6 istog zakona.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru pod broj KOz-DO-34/2021-1 od 30. ožujka 2021. godine podiglo je optužnicu protiv 1. optuženog EO i 2. optužene NO, sada ČO zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona te predložilo da se optuženici proglase krivim, da se osude na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude tako da se odredi da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako 1. i 2. optuženi kroz vrijeme od tri godine ne počine novo kazneno djelo.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kovm-31/2021-7 od 5. svibnja 2021. godine.
3. 1. optuženi SO u svojoj izjavi o osnovanosti optužnice očitovao se da se u odnosu na sve točke optužnice ne smatra krivim.
3.1. 2. optužena MO, sada ČO u svojoj izjavi o osnovanosti optužnice očitovala se da se u odnosu na sve točke optužnice ne smatra krivom.
4. U tijeku dokaznog postupka ispitana je u svojstvu svjedoka OO (list 227, 228).
4.1. Pročitan je iskaz svjedoka RO ( list 163-164), DO ( list 190-191), NOO ( list 192-193), AO ( 193-194).
4.2. Pročitana je dokumentacija ( list 8-102, 119-120, 124), izvvod iz KE ( list 124- 123,130), spis predmeta ovog suda stalna služba u Križevcima R1 O b -330/2020.
4.3. Pročitan je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Vinka Čatipović ( list 171- 177) i psihologa prof. PO ( list 178-180).
5. 1. optuženi SO u svojoj obrani (list 229, 230) označio je da se ne smatra krivim zbog kaznenog djela, dok je živio zajedno sa 2. optuženom radili su gluposti, nisu mogli skupa, došlo je do rastave, svatko je krenuo svojim putem, od tada mirno žive. Sada 2. optužena i on se čak bolje slažu. Oštećenik, a sin, živi s njime, ide u drugi razred srednje škole, dobar je đak. 2. optužena mu pomaže. Trenutno je roditelj još jednog djeteta starog dvije godine. Doprinosi i za njegovo uzdržavanje jer taj sin ne živi zajedno s njime. U predmetno vrijeme pomagao je oštećeniku, a djetetu u izvršavanju školskih obveza koliko je mogao i razumio jer nije završio ni osnovnu školu, jednako kao i 2. optužena.
5.1. Razgledana je audio video snimka o prvom ispitivanju 1. optuženika (list 116).
5.2. 2. optužena NO u svojoj obrani ističe kako je dijete pokupilo ponašanje od oca, suprug joj govori da je kurva, glupa i razbija po kući i tako je od rođenja ŽO. Deset godina je sjedila doma, kuhala, čistila i prala, imaju kredit za kuću, rekla je da će otići ali se to ne radi preko noći. Već jedanaest godina sa mužem nije sjela za stol, nije imala majku da je nečemu nauči, ona zna što su batine. Njeno dijete ima sve, laptop, odjeću, obuću, oprano mu je i skuhano, izvodi ga u šetnje te ga ne želi na ništa prisiljavati. Muž lupa vratima, viče da je kurva i da ništa nije skuhala, a ona bi trebala sjediti skrštenih ruku. Dijete se druži, ima svoje prijatelje te ga ona tjera da što više ide van. Ona ga zamoli da napiše zadaću, ali on to ne učini te joj viče da ga pusti na miru i da se makne. ŽO je završio peti razred sa vrlo dobrim, a oko škole mu pomaže ona i djelatnica CZSS. Zna ga počupati za kosu i vikati na njega kada ne napiše zadaću. Ona ide na roditeljske sastanke te ga vodi doktoru. U školi se znao potući i biti bijesan. ŽO zna biti prisutan sukobima koje ima sa suprugom tako što stane između njih dvoje, ona pukne jer imaju bračnih problema te si svašta predbacuju, ne može više šutjeti. Nekada ne posluša voditeljicu mjere, jednom je pukla, a inače nema s njom problema. Struju i vodu u kući imaju te ne konzumira alkohol, samo cigarete. Tako je iskazivala i pred policijom, ali i na raspravi (list 230). Više puta je išla u školu na sastanke, pokušala se dogovoriti s učiteljicom da pomogne djetetu u učenju. Kod kuće je dijete morala stisnuti da uči, piše lektire jer to nije htio. Što se tiče čupanja za kosu, reagirala je kao svaka majka kada bi dijete bacilo bilježnicu na tlo i nije htjelo učiti, vrisnula bi. Pomagala je djetetu u učenju u školi. Sada dijete završilo je drugi razred srednje škole i sretna je zbog toga. Dijete živi s ocem. Sudjeluje u uzdržavanju djeteta. Zajednički po dogovoru sudjeluje u financijskom uzdržavanju i u odgoju djeteta, u boljim odnosima je s 1. optuženikom nego prije. Dok su živjeli zajedno imali su problema, on je više radio, a ona bila doma. Dolazilo je do financijskih problema, on je izlazio, ali je izlazila i ona.
5.3. Razgledana je audio video snimka o prvom ispitivanju 2. optužene (list 117).
6. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrane 1. i 2. optuženika ovaj sud utvrđuje da su: 1. optuženi SO i 2. optužena KO počinili kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona, kako je činjenično i pravno pobliže označeno u izreci presude.
7. Nije sporno da su 1. optuženik SO i 2. optužena NO, sada KO roditelji djeteta, a oštećenika ŽO, rođenog **.**.2008.. U predmetnom razdoblju od rujna 2018. do kraja mjeseca kolovoza 2020. živjeli su zajedno u [adresa], partnerski odnosi 1. i 2. optuženog su bili narušeni.
8. Iz iskaza svjedoka ĆO (list 163, 164) kume oštećenika proizlazi da je partnerski odnos 1. i 2. optuženog početno bio dobar, a poslije je dolazilo do nesuglasica, svađa. U predmetno vrijeme 1. optuženi je bio na poslu, a 2. optužena nije bila zaposlena. 1. optuženik ju je znao nazvati s posla i tražiti da ode k njegovoj kući pogledati. Kada bi dolazila kod kuće bi bio oštećenik, a dijete, a 2. optužena je bila odsutna. Oštećenik nije bio prljav, niti gladan. U frižideru je bilo hrane. Oštećenik je pisao zadaću koju mu je provjerila pa se igrao na kompjuteru. 2. optužena bi bila u gradu. U kući je bilo uredno. 1. optuženik čisti kuću. Čistila je i 2. optužena, ali je više 1. optuženik. Za vrijeme proslava optuženik bi znao popiti alkohol, ali i 2. optužena. Nije nazočila sukobima. Znalo je biti nesuglasica između 1. i 2. optuženika kada bi 2. optužena došla iz grada. 2. optužena se znala više derati na oštećenika pa bi je 1. optuženik smirivao. 1. optuženik nije nasilna osoba, brinuo se o školskim obvezama oštećenika. 2. optužena nekad je znala pomoći oštećeniku vezano za školsko gradivo, ali više mu je pomogao 1. optuženik koji kad nije znao kako pomoći došao je nju pitati.
9. Svjedok DO (list 190, 191) bila je voditeljica mjere stručne pomoći i potpore koju je izrekao Centar za socijalnu skrb Križevci prema optuženicima kao roditeljima u pogledu njihovog djeteta. Prvo je bila izrečena obična mjera koja je trajala šest mjeseci, a potom intenzivna. Voditelj je bila kroz vrijeme od tri mjeseca. Ono što je bilo vidljivo dolaskom u obitelj da 1. i 2. optuženi kao roditelji ne funkcioniraju, bilo je prisutno međusobno optuživanje i kritiziranje. 2. optužena spavala je na trosjedu, a 1. optuženik u svojoj sobi. Između njih je nedostajala komunikacija što se odrazilo i na optuženika koji je bio napet u tom razdoblju. 1. i 2. optuženi su se svađali, čak je jednom ili dvaput bila prisutna njihovoj svađi. To je teško pogodilo oštećenika koji je odlazio u svoju sobu, legao na krevet. Kada je pošla za njim, iz priče oštećenika proizlazilo je da mu teško padaju svađe roditelja i da se roditelji često svađaju. ŽO je počeo iskazivati agresiju. Smetalo ga je što je majka po dolasku s posla pričala samo o poslu, a s druge strane mu je majka pomagala i u pisanju lektire. Znala je dati i kolegicama pa bi prikupljene odgovore zajedno rješavali od pisanja lektire. U kući je znalo dolaziti i do bacanja stvari pa je tako optuženik jednom bacao tanjur. 1. i 2. optuženi su formalno prihvatili mjeru. Jasno je bilo da već imaju formirane stavove, da neće biti promjena u njihovom ponašanju i da ne žele živjeti zajedno. Stambeni prostor je bio čist i uredan. U kući je bilo skuhanog, čak je više kuhao 1. optuženik. 1. i 2. optužene nije zaticala pod utjecajem alkohola. 1. optuženik je često bio na nogometnom igralištu pa bi 2. optužena govorila da 1. optuženik pije, da je tada agresivan, da ga se treba bojati. Blizu kuće bilo je nogometno igralište. 1. optuženik je tamo kosio travu i družio se, bio je aktivan član društva, misli da je to više bio bijeg od kuće. Oštećeniku ŽO trebala je pažnja koju nije imao. Kod dolazaka u obitelj znala se igrati sa ŽO pa se u to uključivala i 2. optužena. 2. optužena je sama bila dijete koje je odraslo u domovima i nije znala na adekvatan način pružiti djetetu sve sadržaje. U vrijeme covida za vrijeme on line nastave bilo je poteškoća u izvršavanju školskih zadaća od strane oštećenika koji nije pratio sve zadatke, nije se snašao, ali to se događalo i drugoj školskoj djeci. 1. i 2. optuženi kao roditelji nisu mogli pomagati oštećeniku što se tiče školskog sadržaja jer nisu imali sposobnosti. Oštećenik joj nije rekao da bi ga roditelji fizički kažnjavali. 1. i 2. optuženi nisu s djetetom provodili slobodno vrijeme pa je dijete u to vrijeme provodilo u svojoj sobi, za kompjuterom. Roditelji su se odazivali pozivima škole. Preporuke 1. i 2. optuženi nisu slušali. Oba roditelja su bila u mogućnosti skretati pozornost djeteta na izvršavanje školskih zadaća. 2. optužena se koristila mobitelom te je putem aplikacije i mogla ući u e-dnevnik. 2. optužena je pomagala djetetu i u pisanju sastavaka.
10. Svjedok AO (list 193, 194) u predmetno vrijeme bila je djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad [adresa]. Iz njezinog iskaza nedvojbeno proizlazi da su prva saznanja dobili po zaprimanju dopisa Osnovne škole u kojem je bilo opisano neadekvatno ponašanje oštećenika. 1. i 2. optuženi kao roditelji pozvani su na razgovor početkom 2019. pa na osnovu toga, na osnovu prikupljenih informacija i uvida u obitelj roditeljima je izrečena mjera stručne pomoći i potpore koja se izvršavala od 1. lipnja 2019. Tijekom provođenja prema izvješćima voditeljice mjera nije poučila rezultate pa je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i potpore. Kako nisu postignuti željeni rezultati 1. srpnja 2020. podnijet je prijedlog sudu da se dijete izuzme iz obitelji. Dijete je bilo u lošoj obiteljskoj situaciji, svakodnevno su bile svađe roditelja, a i usmjerenost roditelja jednog na drugoga, a koje su svađe eskalirale i sa fizičkim obračunima što se sve loše odrazilo na oštećenika. Svađe su bile vezane za financije, roditelji su jedan drugom zamjerali način trošenja. Majka se zaposlila nema dugo pa je izbivala iz kuće. Dijete ŽO kada su se roditelji svađali bezuspješno je govorio roditeljima da prestanu vikati pa se povlačio u svoju sobu. To se sve odrazilo i na njegov relativan neuspjeh u školi. Roditelji jesu pomagali djetetu oko zadaća koliko su znali i razumjeli. Međutim, bili su opterećeni svojim svađama u tolikoj mjeri da je dijete sebe doživljavalo kao nekakvog zabrinutog medijatora što će se dogoditi kod kuće kad njega nema, što će biti. U razgovoru s djetetom doznalo se da u trenucima kada ga majka tjera učiti da ga u ljutnji zna počupati za kosu, a da ga je otac jednom ošamario. Roditelji su reagirali na školski neuspjeh vikom. Dijete nije izdvojeno iz obitelji jer je njihov brak razveden u jedanaestom mjesecu 2020. Prestala je roditeljska svađa, dijete živi s ocem i kontaktira s majkom. I svjedok OO djelatnica Centra za socijalnu skrb u Križevcima ukazuje suglasno na iste okolnosti (list 227, 228).
11. Svjedok NOO u svom iskazu (list 192, 193) ima saznanja o oštećeniku kao djelatnica Osnovne škole Ljudevit Modrec u [adresa]. Školske godine 2017./2018. oštećenik ŽO bio je učenik trećeg razreda osnovne škole i bio je na savjetodavnom tretmanu određenom od strane stručnih službi. Dijete se znalo naljutiti, baciti knjige, rastužiti se, pružena mu je pomoć oko učenja. Zatražili su i jednokratnu pomoć od Centra za socijalnu skrb jer je obitelj bila lošijih materijalnih prilika. Dijete temeljem programa Bimbo je bilo dva tjedna u Italiji preko ljeta u obitelji gdje je vidio kako obitelj funkcionira i kakve su navike u obitelji. 2. optužena je često dolazila u školu i bila u kontaktu s učiteljicom. Oštećenik je treći i četvrti razred završio sa vrlo dobrim uspjehom. 25. siječnja 2019. majka je navela da postoji obiteljski problem, svađe u kući, čemu je dijete prisutno. Dječak je zbog toga bio u otporu prema njoj, u odnosu na njega nije imala autoritet i dijete nije htjelo pisati zadaće. Otac, a 1. optuženik govorio je da kod kuće i ne treba pisati zadaće, da je to posao učiteljice, što je potvrdila razrednica. ŽO nitko nije tukao kod kuće, ali je bio prisutan svađama roditelja koji su se svađali zbog loših materijalnih prilika. Dijete je u školi poštivalo autoritet, bio pristojan, suradljiv. Znao je iskazivati otpor kada bi se od njega zatražilo da odradi neke aktivnosti, znao bi baciti knjigu na pod, odbiti sudjelovati u radu. Inače se dijete korektno družilo s učenicima, bilo je manjih verbalnih ispada, djeca su ga dobro prihvaćala. 1. optuženik se u nižim razredima informirao telefonskim putem o oštećeniku, a kasnije dolazio u školu. Roditelji su odrađivali svoje obveze vezano za dijete.
12. Iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb u Križevcima, izvješća o provođenju mjera stručne pomoći i potpore nedvojbeno proizlazi upravo one činjenice koje stručne osobe iskazuju u svojim iskazima. U izvješću od 2. siječnja 2020. voditeljica mjere DO (list 23) nedvojbeno navodi da roditelji još uvijek nisu osvijestili posljedice svog ponašanja nad dječakom koji je većinu vremena i prepušten sam sebi. Označeno je da je problem kod oba roditelja što nemaju dovoljno tehničkih znanja da bi mogli oštećenika kod nastave na daljinu kontrolirati, ali na istom izvješću je označeno da nemaju niti strpljenja. Roditelji su upozoreni da vikanje i fizičko kažnjavanje (majka) sigurno neće pridonijeti redovitosti u obavljanju školskih obaveza. U izvješću o provođenju intenzivne mjere stručne pomoći i potpore označeno je da dječak previše vremena provodi igrajući igrice, da mu nedostaju podrška i poticaj od strane roditelja. Za oštećenika ŽO označeno je da je jako emotivan dječak i da ga jako pogađa loš odnos između roditelja. Teško prihvaća stalne savjete i monologe majke (list 51). Stalno su prisutni loši odnosi roditelja, međusobna podbadanja i prebacivanja (list 34). U izvješću od 4. listopada 2019. označeno je da oštećenik većinu svog vremena provodi sam i bez kontrole (list 62), da nema jasno definirana pravila, da roditelji zbog međusobnih sukoba nisu odgojno usklađeni, ne ispunjavaju svoja obećanja vezano za nogomet. Kod dječaka je uočena da nema razvijene radne navike, da ga treba stalno poticati, usmjeravati i pohvaljivati. U izvješću od 7. veljače 2020. (list 77) notirano je da oštećenik obrasce ponašanje loše uzeo od roditelja pa ima česte ispada bijesa u školi, na način da lupa sa stvarima, napada vršnjake, ne poštuje autoritet škole.
13. Tijekom postupka provedeno je i psihološko i psihijatrijsko vještačenje nad 2. optuženom NO sada KO. Iz nalaza i mišljenja psihijatra dr. Vinka Čatipovića nedvojbeno proizlazi da je 2. optužena nižih intelektualnih sposobnosti, u granicama lake mentalne retardacije. Na planu ličnosti kod nje i vještaci psihijatar i vještak psiholog dr. Darko Novalić nalaze emocionalnu hipomataraciju, nezrele mehanizme obrane, oskudan empatijski kapacitet izbjegavanja odgovornosti, nerazvijen osjećaj krivnje, površnost i otpor autoritetima, visok rivalitet i projektivnost. U predmetnom razdoblju nalaza i mišljenja su da se nema podataka koji bi upućivali da optužena ne bi mogla shvatiti i kontrolirati svoje ponašanje prema sinu, a pogotovo da ne bi mogla shvatiti upute i savjete voditeljice nadzora koja je bila dobro upoznata sa intelektualnim statusom optužene te svoj nastup i savjetovanje prilagodila njenim mogućnostima. Vještak psihijatar je mišljenja da ograničenje intelektualnih sposobnosti i emocionalna nezrelost samo su umanjili sposobnost shvaćanja i upravljanja postupcima, ali ne u bitnoj mjeri.
14. Vještaci psihijatar i psiholog svoj nalaz i mišljenje dali su određeno, obrazloženo, utemeljeno i na vlastitom pregledu i obradi te njihove nalaze i mišljenja ovaj sud u cijelosti usvaja. Svjedoci AO, DO, OO, GO su stručni i nepristrani svjedoci koji su iskazivali o činjenicama dostupnim neposrednom opažanju, a njihovi iskazi su i u međusobnoj logičnoj povezanosti, ali i u povezanosti i sa materijalnom dokumentacijom škole i nadležnog centra. I svjedok VO iako je kuma 1. optuženika iskazivala je o činjenicama koje su bile dostupne njezinom neposrednom opažanju te povremenom. Iz navedenih razloga ovaj sud u cijelosti usvaja iskaze navedenih svjedoka.
15. Usvajajući iskaze svjedoka imajući u vidu i materijalnu dokumentaciju, ali i obranu 1. i 2. optuženika te nesporne činjenice da su bile prisutne svađe između 1. i 2. optuženih, da su njih dva bili usmjereni u navedenim svađama, ovaj sud utvrđuje da su 1. i 2. optuženi svjesni svih okolnosti djela i htijući počinjenje djela grubo povrijedili djetetova prava. Svađajući se međusobno zbog financija, neusklađeni u odgojnim metodama, a što je sve bilo dostupno opažanju oštećenika propustili su dužnu skrb o maloljetniku poticati njegovo školovanje, imati strpljenja s njim, a ne povlačiti za kosu (2. optužena) ili dati šamar kao 1. optuženi. Oštećenik nije redovito pisao zadaće, zanemarivao školske obaveze, reagirao na način da je preuzimao obrasce ponašanja svojih roditelja, imao ispade bijesa u školi, bacao predmete, napadao vršnjake, nije poštivao autoritet stručnog osoblja. Naime, tijekom svađe i 1. optuženik kod kuće znao je baciti i razbijati stvari po kući (tanjur). 17. kolovoza 2020. 1. optuženik je prijetio smrću 2. optuženoj, a tijekom sukoba dijete stalo je između njih traži da se prestanu svađati. S djetetom nisu provodili kvalitetno slobodno vrijeme. Kod djeteta opterećenog roditeljskim odnosima razvio se osjećaj odbačenosti, anksioznosti i ljutnje. Mjere stručne pomoći i potpore, napori voditelja nisu poučili rezultata pozitivnog.
16. U postupanju 1. i 2. optuženih ostvareni su svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona pa ih je sud proglasio krivim, izrekao im kazne zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude tako što je određeno da se te kazne neće izvršiti ako 1. i 2. optuženi u vremenu provjeravanja ne počine novo kazneno djelo.
17. 1. i 2. optuženi do sada nisu osuđivani. Po razvodu braka uspostavili su normalnu i poželjnu komunikaciju vezano za brigu i skrb za oštećenika koji živi s ocem, a 1. optuženim, o kojem oba roditelja skrbe u cijelosti. Te činjenice ovaj sud je cijenio kao olakšavajući okolnosti koje u odsutnosti otežavajućih okolnosti ovaj sud nalazi da će se u cijelosti sa tom sankcijom postići svrha kažnjavanja. Kaznom se izražava društvena osuda 1. i 2. optuženima zbog počinjenog djela, njome se utječe na njih, ali i na sve druge da ubuduće ne čine djela, a i kraj činjenice da su promijenili svoje ponašanje po razvodu braka i da skrbe o oštećeniku, ovaj sud nalazi i da bez izvršenja kazne će se postići svrha kažnjavanja te da 1. i 2. optuženici ubuduće neće činiti kaznena djela.
18. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6 Zakona o kaznenom postupka 1. optuženik SO i 2. optužena NO sada KO oslobađaju se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 1-6 Zakona o kaznenom postupku. 1. i 2. optuženi loših su materijalnih prilika pa bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje osobno uzdržavanje 1. i 2. optuženika, ali i osoba koje su po Zakonu dužni uzdržavati.
19. Slijedom toga, presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 15. siječnja 2025.
Sudac za mladež
Ankica Janek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
