REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4959/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja, i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO NOVINARSKO DRUŠTVO, Zagreb, Perkovčeva 2, OIB 68250100951, kojeg zastupa punomoćnik Luka Kipa, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 33.872,83 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1591/2019-71 od 20. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke, u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1591/2019-71 od 20. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 33.872,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 829,96 EUR od 16. svibnja 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 830,05 EUR od 16. lipnja 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 847,49 EUR od 16. srpnja 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 847,49 EUR od 16. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 847,48 EUR od 16. rujna 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 835,55 EUR od 16. listopada 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 835,54 EUR od 16. studenog 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 835,61 EUR od 16. prosinca 2016. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 837,06 EUR od 16. siječnja 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 836,70 EUR od 16. veljače 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 836,61 EUR od 16. ožujka 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 853,56 EUR od 16. travnja 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 853,52 EUR od 16. svibnja 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 853,46 EUR od 16. lipnja 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 885,76 EUR od 16. srpnja 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 885,73 EUR od 16. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 885,99 EUR od 16. rujna 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 920,63 EUR od 16. listopada 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 920,78 EUR od 16. studenog 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 920,80 EUR od 16. prosinca 2017. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 935,29 EUR od 16. siječnja 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 935,26 EUR od 16. veljače 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 935,23 EUR od 16. ožujka 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 955,10 EUR od 16. travnja 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 954,97 EUR od 16. svibnja 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 954,93 EUR od 16. lipnja 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 993,24 EUR od 16. srpnja 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 993,33 EUR od 16. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 958,76 EUR od 16. rujna 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 965,99 EUR od 16. listopada 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 966,06 EUR od 16. studenog 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 965,83 EUR od 16. prosinca 2018. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 1.010,83 EUR od 16. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 1.010,63 EUR od 16. veljače 2019. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 1.010,74 EUR od 16. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 1.063,56 EUR od 16. travnja 2019. do 31. prosinca 2023.,

- na iznos od 1.063,31 EUR od 16. svibnja 2019. do 31. prosinca 2023., i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1591/2019-71 od 20. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu dosuđenih stopa zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 1. siječnja 2024. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 33.872,83 EUR koje teku od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 33.872,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice od prvog dana nakon dana njihovog dospijeća do isplate, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.754,66 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i izveo vještačenje po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina te utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva naknadu imovinske štete koju je pretrpio kao vlasnik stana u zgradi Novinarski dom u Zagrebu, Perkovčeva 2 – Roosveltov trg 4 – Vukotinovićeva 4, u utuženom razdoblju (od svibnja 2016. do svibnja 2019.), a koja se sastoji u razlici između visine tržišne najamnine koja se mogla ostvariti u tom razdoblju za predmetni stan i visine ugovorene zaštićene najamnine sa zaštićenim najmoprimcem na temelju Ugovora o najmu stana od 30. listopada 2002. Odluka se temelji na odredbama članka 30. i članka 31. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24; dalje: ZNS) i članka 1. Protokola I. uz (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17; dalje: Konvencija za zaštitu ljudskih prava). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i da je tužitelj tijekom trajanja ugovora o najmu bio dužan propitkivati imovinske prilike najmoprimca i ispitati ima li on pravo na zaštićenu najamninu te ističe da je zaštićeni najmoprimac vlasnik nekretnine u Novom Vinodolskom. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zato što je u ugovoru navedena manja površina (111,44m2) od one navedene u zemljišnoj knjizi (115,44 m2), ističe da tijekom dokaznog postupka nije dostavljen dokaz o visini troškova zajedničke pričuve niti je pribavljena potvrda Porezne uprave o prihodima obiteljskog domaćinstva zaštićenih najmoprimaca te smatra da je izračun zaštićene najamnine trebao izračunati GSKG. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe članka 1045. i članka 1089. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) i da predmetna razlika predstavlja tužiteljev doprinos vlastitoj šteti. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu dosuđenih stopa zakonskih zateznih kamata koje teku od 1. siječnja 2024. do isplate.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz podataka u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud:

- tužitelj je vlasnik stana na III. katu zgrade Novinarski dom u Zagrebu, Perkovčeva 2 – Roosveltov trg 4 – Vukotinovićeva 4, površine 115,44m2, koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi trosoban stan,

- tužitelj je kao najmodavac sklopio Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenim najmoprimcima IH i OH,

- ugovorena zaštićena najamnina za predmetni stan od 15. svibnja 2016. do 15. kolovoza 2018. iznosila je 28,64 EUR (215,80 kn), a od 15. rujna 2018. do 15. svibnja 2019. 62,77 EUR (473,00 kn),

- razliku između tržišne i zaštićene najamnine za predmetni stan za predmetno razdoblje izračunala je stalna sudska vještakinja za graditeljstvo i procjenu nekretnina Maja Petrović.

10. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iznos zaštićene najamnine. Odredbom članka 7. stavka 1. ZNS-a propisano je da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske pa najmodavci na njezinu visinu ne mogu utjecati. Visina zaštićene najamnine određena je Ugovorom o najmu stana od 25. ožujka 1988. u iznosu od 28,64 EUR, a od 15. rujna 2018. povišena je na iznos od 62,77 EUR. Sukladno odredbi članka 36. ZNS-a postojeći Ugovor o najmu nije trebalo mijenjati.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj trebao dostaviti dokaz o visini troškova zajedničke pričuve zato što su stranke predmetnim Ugovorom o najmu ugovorile da će tužitelj kao najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava i troškove za radove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u skladu s ugovorom o upravljanju zgradom Novinarski dom (članak IX. Ugovora).

12. Prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik predložio i dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka (izračun GSKG, potvrda Porezne uprave), sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a.

13. Neosnovano tuženik smatra da je tužitelj kao najmodavac trebao provjeravati ima li zaštićeni najmoprimac pravo na zaštićenu najamninu tijekom trajanja ugovora o najmu. Zakonodavac nije predvidio postupak te provjere niti ovlaštenja koja bi najmodavac imao u takvom postupku.

14. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na glavni tužbeni zahtjev i to odredbe članka 7., članka 30. i članka 31. ZNS-a, članka 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava te članka 1045. i članka 1089. ZOO-a. Prvostupanjski sud je donio presudu sukladno pravnom stavu iskazanom u presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. zahtjev broj 12027/10 i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. Zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce kao vlasnike stanova u ostvarivanju prava vlasništva: ne mogu ostvarivati pravo u smislu fizičkog posjedovanja, nemaju utjecaj na izbor najmoprimca koji u stanu ostaju na neodređeno vrijeme, nemaju pravo na ugovaranje tržišne najamnine i nemaju gotovo nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora i uvjete otkaza ugovora. Pri tome su obveze najmodavca određene u članku 13. ZNS-a da održavaju stan u stanju koje je prikladno za stanovanje i da plaćaju doprinos za zajedničku pričuvu. Time se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret protivno odredbi članka 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava pa vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike tržišne najamnine i zaštićene najamnine. U predmetnom sporu visina tržišne najamnine izračunata je po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina.

15. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 31.439,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice po dosuđenim stopama zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2023.

16. U dijelu kojim je prvostupanjski sud odlučio o visini stope zateznih kamata ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio odredbu članka 29. stavka 2. ZOO-a pri dosudi stope zakonskih zateznih kamata nakon 1. siječnja 2024. pa je sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti i dosuditi zakonske zatezne kamate po propisanoj stopi.

17. Tuženik u žalbi nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka. Odluka se temelji na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, a ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Tuženik je pobijao prvostupanjsku presudu u odnosu na glavni zahtjev i sporedna potraživanja, a uspio je u dijelu koji se odnosi na stopu zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 1. siječnja 2024. pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak