REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2986/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja YILDIZ ENTEGRE ROMANIA S.A., ROMANIA, Str. Yildiz nr.1., 117546 SAT CEAUSESTI COM. OARJA, OIB: 27202753923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o. u Zagrebu, Radnička 37b, protiv tuženika BIOOTPAD d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 96881846749, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, radi utvrđenja i isplate iznosa od 46.580,88 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1469/2022 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1469/2022 od 28. svibnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je osnovanom tužiteljeva tražbina prema tuženiku u ukupnom iznosu od 46.580,88 EUR, a koja tražbina je prijavljena u predstečajni postupak koji se vodi nad tuženikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnoj službi u Karlovcu pod poslovnim brojem St-1024/2022 (točka I. izreke); naloženo je tuženiku namiriti tužitelju tražbinu od 46.580,88 EUR u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku (točka II. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.518,39 EUR u roku od 15 dana (točka III. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.375,00 EUR, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je uvidom u narudžbenicu utvrdio da je tuženik naručio robu po cijeni koja je navedena u narudžbenicama, a uvidom u otpremnice i međunarodni tovarni list CMR utvrdio je da je tužitelj robu isporučio za tuženika, kao i da je naručeni prijevoz obavljen, dakle, da je tužitelj u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu isporuke robe za tuženika, a za koje usluge mu tuženik nije platio naknadu.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom je pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluke o parničnom trošku. U žalbi u bitnome navodi da je nejasno na koji način je roba naručena jer tužitelj nije pojasnio s kime je kontaktirao s tuženikove strane; da nema dokaza o isporuci robe i da se ne zna kome je roba isporučena te, da je nejasno tko je angažirao prijevoznika. Stoga da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije saslušao svjedoke koje je tužitelj predložio. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.889,73 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je nepravilna i nezakonita jer postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno te se zasad ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti i za isplatu tražbine s osnove ugovora o kupoprodaji podnih obloga – parketa. Navedenu tražbinu tužitelj je kao vjerovnik prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom Službom u Karlovcu poslovni broj St-1024/22. Budući da je tuženik tu tražbinu za koju ne postoji ovršna isprava osporio, tužitelj je upućen u ovu parnicu.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik osporio da je robu naručio, a također je osporio i da ju je primio.

8. Uvidom u potvrdu narudžbe od 4. studenoga 2021. (list 50. - 51. spisa) i potvrđeni predračun od 11. studenoga 2021. (list 55. - 57. spisa), koje su sastavljene na logotipu tužitelja i koje su ovjerene potpisom i pečatom tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik naručio robu (parket) koja je specificirana u narudžbenicama i koja roba se podudara i s ispostavljenim računima te pripadajućom otpremnicama i CMR-ovima.

8.1. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da su se stranke suglasile o predmetu kupoprodaje i kupoprodajnoj cijeni; da su ugovorile mjesto isporuke odnosno adresu utovara, mjesto utovara i cijenu te da je sva navedena roba koju je tuženik naručio isporučena prijevozniku te konačno, da je prijevoz robe na dogovorenoj relaciji u međunarodnom prijevozu i obavljen.

9. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka osporio da se na Potvrdi narudžbe i na Predračunu nalazi njegov pečat i potpis njegove odgovorne osobe, na njemu je o tim tvrdnjama bio teret dokaza. Kako u tom smislu tuženik nije predložio odgovarajuće dokaze, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz čl. 221.a ZPP-a navedeni prigovor ocijenio neosnovanim te je pravilno utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji parketa.

10. Prvostupanjski sud na temelju isprava u spisu dalje utvrđuje da se radilo o ugovoru o prodaji s klauzulom „FCA“ ( Free Carrier) – K prijevoznik s naznakom mjesta. Prvostupanjski sud obrazlaže da je u tom slučaju osnovna obveza prodavatelja predati robu prijevozniku kojeg je odredio kupac na naznačenom mjestu, što znači da je prodavatelj izvršio svoju obvezu, a trošak i rizik nad robom prelazi na kupca, u trenutku kad prodavatelj stavlja robu na raspolaganje prijevozniku ili drugoj osobi koju je imenovao kupac, izvozno ocarinjenu i to u prodavateljevim prostorijama (utovarena na prijevozno sredstvo kupca) ili na nekom drugom imenovanom mjestu na prijevoznom sredstvu prodavatelja.

11. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj prema otpremnicama i CMR-u, robu predao prijevozniku u skladištu tužitelja te da je time tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu.

12. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj robu predao prijevozniku u svom skladištu, budući da to odgovara ispravama u spisu, međutim, ne slaže se sa zaključkom prvostupanjskog suda da je time tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu.

13. To stoga što je tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi, tuženik osporavao primitak robe, a tužiteljeva obveza je bila predati robu prijevozniku po izboru kupca odnosno kojeg je odredio kupac, ili predati robu drugoj osobi koju je kupac imenovao. Iz isprava u spisu vidljivo je da je roba predana određenim prijevoznicima, fizičkim osobama, te su navedena imena vozača predmetnih kamiona (KS, US, ZS), ali nije vidljivo da se radi upravo o prijevoznicima po izboru tuženika kao kupca, odnosno da se radi o osobama koje je kupac odredio radi predaje i prijevoza robe, a tuženik osporava da je robu primio. U takvoj situaciji kad je tuženik osporio primitak robe, a ugovorena je FCA klauzula, na tužitelju je bio teret dokaza o tome da je roba predana prijevozniku po izboru tužitelja kao kupca.

14. Uvidom u spis (list 48. spisa) proizlazi da je tužitelj na tu okolnost predložio saslušanje svjedoka vozača navedenih u CMR-ovima i otpremnicama (ZS i US, vozače u Brahić šped d.o.o. iz [adresa] te KS, vozača u obrtu RS iz [adresa]). Također je tužitelj predložio da sud naloži prijevoznicima dostavu njihovih otpravaka CMR-ova radi utvrđenja kome je roba isporučena.

15. Osim toga, i tuženik je u odgovoru na tužbu predložio izvesti dokaz saslušanjem svog zakonskog zastupnika MS (list 46. spisa).

16. Prvostupanjski sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnima navodeći da se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza, a i da se ti dokazi ne odnose na činjenice koje su relevantne za donošenje odluke, smatrajući da je tužitelj dostavio sve relevantne isprave na kojima temelji osnovanost svog zahtjeva i dokazuje iznesene činjenične navode.

17. Suprotno takvoj ocjeni prvostupanjskog suda, odlučna i sporna činjenica da je roba predana na prijevoz osobi po izboru kupca – ne proizlazi iz izvedenih dokaza, zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te proturječno ispravama u spisu, a postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Ovu odlučnu činjenicu, prvostupanjski sud treba raspraviti i na osnovi toga donijeti zakonitu odluku glede tužbenog zahtjeva.

19. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a, s tim da će u nastavku dokaznog postupka, prvostupanjski sud provesti predložene dokaze radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u pogledu predaje, prijevoza i isporuke robe, nakon čega će donijeti novu, zakonitu odluku pravilnom primjenom materijalnog prava.

20. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom uspjehu u sporu, ukinuta je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 15. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak